REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2425/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Hrvoju Lukšić, u pravnoj stvari tužitelja VODOTEHNIKA d.d., Zagreb, Koturaška cesta 49, OIB: 17631431320, koga zastupa punomoćnik Josip Tomas, odvjetnik iz Zagreba, Ulica baruna Trenka 5, protiv tuženika VODOVOD – OSIJEK d.o.o., Osijek, Poljski put 1, OIB: 43654507669, koga zastupa punomoćnica Marija Radelja, odvjetnica iz Odvjetničkog društva KOŽUL I PETRINOVIĆ d.o.o. sa sjedištem u [adresa], poništenja arbitražnog pravorijeka (vps 430.457,59 eur) nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 3. veljače 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 5. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev:

1. Poništava se Pravorijek Stalnog arbitražnog sudišta Hrvatske gospodarske komore od 07.07.2025., broj AS-P-2022/25.

2 Nalaže se tuženiku VODOVOD – OSIJEK d.o.o., Osijek, Poljski put 1, OIB: 43654507669, naknaditi tužitelju VODOTEHNIKA d.d., Zagreb, Koturaška Cesta 49, OIB: 17631431320, troškove postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 16.190,00 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, od dana donošenja presude do isplate, u roku od petnaest dana od dana donošenja presude

Obrazloženje

1. Tužbom od dana 17. listopada 2025. tužitelj je pokrenuo parnični postupak tužbom radi poništenja Pravorijeka te predložio da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom se Poništava Pravorijek Stalnog arbitražnog sudišta Hrvatske gospodarske komore od 07. srpnja 2025., broj AS-P-2022/25, te da tuženika obveže na plaćanje troškova postupka, a kao vrijednost predmeta spora naveo je iznos od 100.000,00 eur.

2. U obrazloženju tužbe tužitelj navodi da je dana 07. srpnja 2025. arbitražni sud Stalnog arbitražnog sudišta Hrvatske gospodarske komore donio Pravorijek broj: AS- P-2022/25 kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od eur 430.457,59 (3.243.282,73 HRK) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 07.03.2020. pa do isplate i troškovima arbitražnog postupka, da je toč. II predmetnog Pravorijeka tužitelju naloženo da tuženiku naknadi troškove arbitražnog postupka u iznosu od EUR 155.700,26, a toč. III odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova arbitražnog postupka u iznosu od EUR 51.856,25 eur, time da pobijanom Pravorijeku prileži i Izdvojeno pravno mišljenje člana vijeća, prof. dr. sc. Petra Miladina od 11. srpnja 2025. (list 57-60 spisa).

3. U odnosu na razloge podnošenja tužbe tužitelj navodi da tužbu podnosi i iz razloga navedenih u Zakonu o arbitraži (Narodne novine 88/200, dalje: ZA) u

- članku 36. stavka 2. podstavak 1. točka c (tužitelju na nezakonit način bilo onemogućeno raspravljanje pred arbitražnim sudom);

- članku 36. stavka 2. podstavak 1. točka f (Pravorijek nije obrazložen);

- članku 36. stavka 2. podstavak 2. točka b (Pravorijek je u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske);

4. Tužitelj u tužbi navodi da je pobijanim Pravorijekom tužitelju na izuzetno grub način povrijeđeno pravo na pravično suđenje u njegovom građanskopravnom aspektu zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) kojom je određeno da svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima, odnosno u u pobijanom Pravorijeku zbog izostanka adekvatnog i smislenog obrazloženja, tužitelju je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo-pravo na pravično/pošteno suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske, ali i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno da arbitrarnost pobijanog Pravorijeka ne predstavlja tek manjkavost u izradi odluke, nego bitnu povredu moralnih načela koja čine temelje javnog poretka Republike Hrvatske.

5. Nadalje, tužitelj u tužbi navodi da se suština predmetnog spora, a na koju se odnose razlozi zbog kojeg je pobijani Pravorijek potrebno poništiti, svodi na to je li tužitelj zakasnio s izvođenjem radova, a podredno (ako je) kada je i u kojem trenutku tužen ik morao pridržati svoje pravo na ugovornu kaznu dogovorenu radi zakašnjenja kako to odredba članka 353. stavak 5. Zakona o obveznim odnosima nalaže.

6. Kao daljnji razlog poništenja odluke u tužbi se navodi da arbitrarnost pobijanog Pravorijeka posebno proizlazi iz točke 122. obrazloženja koja je u cijelosti nerazumljiva, iz razloga što se u istoj većina članova vijeća uopće ne oslanja na konkretne isprave koje prileže spisu i na kojima bi trebala počivati iznesena pravna i činjenična argumentacija, odnosno da u spornoj točki obrazloženja Arbitražni sud paušalno koristi pojam primopredaje radova, navodeći kako je tužitelj prilikom primopredaje radova tuženiku bio upoznat s time da tuženik kao naručitelj zadržava pravo na naplatu ugovorne kazne, jer se u to vrijeme vodio spor u skladu s Općim uvjetima ugovora. Zbog navedene okolnosti zaključuje da inzistiranje na ''ponavljanju pridržaja'' još jednom prilikom primopredaje nema smisla, a upravo zbog činjenice da u Općim uvjetima postoji sustav rješavanja sporova kojim se tuženik i poslužio .

7. Tužitelj dalje u tužbi navodi da smatra da je pobijani Pravorijek, u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske, odnosno da smatra da se pri donošenju odluke ne radi tek o pogrešnoj primjeni materijalnog prava, već o dubokoj povredi temeljnih pravnih načela koja štite integritet pravnog sustava, već da je Pravorijek kojim je osnaženo nesavjesno postupanje jedne ugovorne strane, a na štetu druge, ne može opstati u pravnom poretku Republike Hrvatske, jer takva odluka potkopava pravnu sigurnost, vladavinu prava i jednakost svih pred zakonom.

8. U odgovoru na tužbu od dana 14. studenog 2025 tuženik je naveo da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te da smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za poništaj arbitražnog pravorijeka iz članka 36. Zakona o arbitraži (NN 88/2001, dalje: Zakon o arbitraži).

9. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da osporava vrijednost predmeta spora kako je naznačio tužitelj u tužbi, odnosno iznos od 100.000,00 eur, smatrajući da je taj iznos suviše nisko naznačen, i ne odgovara vrijednosti predmeta spora o kojoj se raspravljalo u arbitražnom postupku, obzirom da je novčani iznos od 430.457,59 eur odgovarao vrijednosti arbitražnog postupka, e naznačen u točki VIII. Pravorijeka koji je priložen uz tužbu.

10. Nadalje, u odgovoru na tužbu tuženik navodi da iz navoda tužbe proizlazi da se spor odnosi na utvrđenje da li je li tužitelj zakasnio s izvođenjem radova, a podredno, u kojem je trenutku tuženik navodno morao pridržati svoje pravo na ugovornu kaznu radi zakašnjenja iz odredbe članka 353. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: Zakon o obveznim odnosima), time da citirani tužbeni navodi nisu razlog za poništaj Pravorijeka jer cilj postupka iz članka 36. Zakona o arbitraži nije kontrola utvrđenih činjenica niti primjena materijalnog prava.

11. Isto tako, tuženik u svom očitovanju navodi da su, u skladu s ugovorom o arbitraži, mjerodavno arbitražno procesno pravo u arbitražnom postupku koji se vodio između tužitelja i tuženika bio je Pravilnik o arbitraži pri stalnom izbranom sudištu pri Hrvatsko j gospodarskoj komori (Zagrebačka pravila) (NN 142/2011), time da za pitanja koja nisu uređena Zagrebačkim pravilima, bio je mjerodavan Zakon o arbitraži, time da Zagrebačka pravila kao ni Zakon o arbitraži ne sadrže posebne odredbe o tome što obrazloženje arbitražnog pravorijeka treba sadržavati.

12. Tuženik u svom očitovanju osporava navode tužitelja da tužitelju nije bilo na nezakonit način onemogućeno raspravljanje pred arbitražnim sudom u smislu odredbe članka 36. stavka 2. podstavka 1. točke c Zakona o arbitraži, te je kao dokaz tuženik dostavio Izvod iz transkripta sa ročišta održanog 30. rujna 2024. (list 75 spisa) .

13. Tuženik je u svom očitovanju naveo da ni jedna tvrdnja koju je tužitelj iznio u tužbi ne čini Pravorijek protivnim javnom poretku Republike Hrvatske, a za ocjenu je li povrijeđen javni poredak nije odlučno jesu li pravilno primijenjene zakonske odredbe jer se to pitanje odnosi na pravilnu primjenu materijalnog prava.

14. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je na ročištu od dana 3. veljače 2026. naveo da smatra da je primjerena vrijednost predmeta spora 100.000,00 eur, obzirom da je predmet postupka utvrđenje, kao i da u odluci nema obrazloženja o svim prigovorima koje je tužitelj istaknuo tijekom postupka, slijedom čega smatra da je povrijeđeno pravo raspravljanja tužitelja u postupku.

15. Na istom ročištu tuženik je osporio navode tužitelja vezano za vrijednost predmeta spora, naveo da smatra da je vrijednost predmeta spora 430.457,59 eur obzirom da taj novčani iznos odgovara vrijednosti arbitražnog postupka, usprotivio je prijedlogu tužitelja da se priklopi spis iz arbitražnog postupka, obzirom da u Zakonu o parničnom postupku ne postoji uporište za traženje priklopa spisa arbitražnog suda .

16. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u dostavljene isprave i to kopiju Pravorijeka Stalnog arbitražnog sudišta Hrvatske gospodarske komore od 07. srpnja 2025., broj: AS-P-2022/25 (list 14-56 spisa) kopiju Izdvojenog pravno mišljenje člana vijeća, prof. dr. sc. Petra Miladina od 11. srpnja 2025. (list 57-60 spisa), kopiju Izvoda iz transkripta sa ročišta održanog 30. rujna 2024. (list 75 spisa), time da je sud je odbio ostale dokazne prijedloge obzirom da da se u suštini u ovom sporu radi o pravnom pitan ju.

17. Predmet spora jest zahtjev tužitelja da se poništi pravorijek Stalnog arbitražnog sudišta pri Hrvatskoj gospodarskoj komori broj AS-P-2022/25 od 07. srpnja 2025.

18. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaz zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan, slijedom čega je odbio tužitelja sa tužbenim zahtjevom i donio odluku kao u izreci presude.

19. Odredom članka 36. Zakona o arbitraži (Narodne novine broj: 88/2001., dalje: Zakon o arbitraži ZA) propisano je:

(1) Protiv pravorijeka arbitražnog suda može se podnijeti tužba za poništaj u skladu s odredbama ovoga članka. Međutim pravorijek se može pobijati samo tužbom za poništaj podnesenom protiv pravorijeka kojim je okončan postupak o zahtjevu u povodu kojega je on donesen. Protiv pravorijeka nisu dopuštena druga pravna sredstva sudu.

(2) Pravorijek može poništiti sud iz članka 43. stavka 1. ovoga Zakona, i to samo: 1) ako stranka koja podnese tužbu dokaže: a) da ugovor o arbitraži iz članka 6. ovoga Zakona nije uopće bio sklopljen ili da nije bio valjan,

b) da stranka u postupku nije bila sposobna zaključiti ugovor o arbitraži i biti stranka u sporu (članak 7.) ili da stranka nije bila uredno zastupana,

c) da stranka koja je podnijela tužbu za poništaj pravorijeka nije bila uredno obaviještena o pokretanju arbitražnog postupka ili da joj je na drugi nezakonit način bilo onemogućeno raspravljanje pred arbitražnim sudom,

d) da se pravorijek odnosi na spor koji nije predviđen arbitražnim ugovorom, ili koji nije obuhvaćen njegovim odredbama, ili da sadrži odluke o predmetima koji prekoračuju granice ugovora o arbitraži, s time da se, ako se odluka o predmetima koji su podvrgnuti arbitraži može odvojiti od onih koja joj nisu podvrgnuta, može poništiti samo onaj dio odluke u kome se nalaze odredbe koje se odnose na predmete koji nisu bili podvrgnuti arbitraži,

e) da sastav arbitražnog suda ili arbitražni postupak nisu bili u skladu s ovim Zakonom ili dopuštenim sporazumom stranaka, a to je moglo utjecati na sadržaj pravorijeka, f) da pravorijek nije obrazložen ili potpisan u smislu odredaba članka 30. stavka 3. i 5. ovoga Zakona, ili

2) ako sud nađe, i kad se stranka nije pozvala na taj razlog:

a) da predmet spora nije arbitrabilan prema zakonima Republike Hrvatske, b) da je pravorijek u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske.

20. Uvidom u Pravorijek, posl. broj ASP sud utvrđuje da..

U postupku pred arbitražnim sudom Stalnog arbitražnog sudišta Hrvatske gospodarske komore nije počinjena povreda iz članka 36. stavka 2. podstavka 1. točke c. i članka 36. stavka 2. podstavka 1. točke f. Zakona o arbitraži ZA.

21. U tužbi tužitelj je naveo da je jedan od razloga za poništaj pravorijeka nepostojanje obrazloženja u pravorijeku, time da je nepostojanje obrazloženja u pravorijeku jedan je od razloga za poništaj pravorijeka propisan člankom 36. stavak 2. točka l.f. ZA. Prema članku 30. stavak 3. ZA pravorijeci se izrađuju u pisanom obliku i moraju biti obrazloženi, osim ako su se stranke sporazumjele da obrazloženje nije potrebno ili ako je pravorijek donesen na temelju nagodbe stranaka iz članka 29. ZA.

22. Tužitelju nije onemogućeno raspravljanje pred arbitražnim sudom te je pravorijek obrazložen u dovoljnoj mjeri da se može ispitati, izreka pravorijeka je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima pravorijeka, razlozi o odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pravorijeka navodi i sadržaju samih isprava.

23. Za razliku od drugih zakona (npr. članak 338. stavak 4. ZPP-a) odredbama ZA nije određen sadržaj (dijelovi obrazloženja). Traži se samo postojanje obrazloženja u formalnom smislu. Mišljenje je ovog suda prvog stupnja da se stranke disponirajući svojim pravima dobrovoljno podvrgavaju iznošenju svog spora pred arbitražu prihvaćajući time pozitivne, ali i moguće negativne posljedice arbitražnog postupka. Stoga se razlozi za poništaj arbitražnih odluka moraju tumačiti restriktivno. Enumerativnim određivanjem razloga za poništaj pravorijeka cilj je Zakonodavca osigurati stabilnost arbitražnih odluka te ograničiti intervenciju državnog suda samo u odnosu na povredu najvažnijih normi pravnog sustava.

24. Ako bi se dopustilo problematiziranje sadržaja obrazloženja pojedinog pravorijeka te s tim u svezi utvrđivalo da lije pravorijek obrazložen na pravilan i zakonit način, da li se pravorijek osvrnuo na sva pitanja istaknuta tijekom arbitražnog postupka, tipkarske greške i sl., time bi se, na mala vrata, uveli dodatni razlozi za poništaj pravorijeka izvan kruga razloga izričito propisanih člankom 36. ZA.

25. Na taj bi način u odnosu na arbitražni sud državni sud postao žalbeni sud, a što svakako nije bio cilj zakonodavca. Uvidom u pobijani pravorijek od od 07. srpnja 2025., broj: AS-P-2022/25 (list 14-56 spisa) sud je utvrdio da isti ima obrazloženje. Utvrđivanje sadržaja obrazloženja, ispravnost sadržaja, postojanje stava u odnosu na istaknute prigovore, kvaliteta obrazloženja te zadovoljstvo neke od stranaka sadržajem obrazloženja nisu razlozi kojima bi se bavio državni sud u postupku ocjene razloga za poništaj arbitražnog pravorijeka.

26. Međutim, sud u parničnom postupku koji se vodi povodom tužbe za poništaj arbitražnog pravorijeka nema ovlasti preispitivati pravilnost odluke arbitražnog suda a time niti pravilnost i potpunost od strane arbitražnog suda utvrđenog činjeničnog stanja niti parnični sud u tom postupku ima u odnosu na arbitražni sud nema takve ovlasti koje bi u procesnom smislu imao viši sud u odnosu na niži sud. Stoga neobrazloženost pravorijeka predstavlja razlog za poništaj samo ako pravorijek ne sadrži uopće nikakvo obrazloženje ili pravorijek sadrži navode koje se ne odnose na ono što je bio predmet arbitražnog spora o čemu u konkretnom slučaju nije riječ.

27. Nadalje, kada bi državni sud bi ocjenjivao valjanost utvrđenih činjenica, pravilnost izvedenih zaključaka i primijenjenih propisa tj. ocjenjivao bi arbitražnu odluku ne samo formalno nego i sadržajno.

28. Naime, tužitelj predmetni pravorijek tuženika pobija zbog razloga iz članka 36. stavka 2. postavka 1. točke c; članka 36. stavka 2. podstavka 1. točke f i članka 36. stavka 2. podstavka 2. točke b. Zakona o arbitraži ZA, time da u tužbi ne iznosi niti jedan od razloga zbog kojih bi poništaj arbitrarnog pravorijeka, u skladu s citiranim zakonskim odredbama bio osnovan.

29. U odnosu na pobijani pravorijek, ne može se utvrditi ni da bi bila počinjena povreda iz članka 36. stavka 2. podstavka 2. točke b. Zakona o arbitraži. Naime, za ocjenu je li povrijeđen javni lijek jedino je odlučno je li se pravorijekom vrijeđaju osnovna načela domaćeg javnog poretka, a ne jesu li pravilno primijenjene zakonske odredbe što je pitanje pravilne primjene materijalnog prava, iz kojeg se razloga arbitražni pravorijek ne može niti pobijati (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Revt 221/16), o čemu u konkretnom slučaju nije riječ.

30. Imajući u vidu da se pod javnim poretkom razumijevaju temeljna načela prava i morala koja vrijede u Republici Hrvatskoj, koja ona, jer na njima počiva pravni i društveni sustav države, smatra nepovredivima, te analizirajući sadržaj pravorijeka izbranog suda Stalnog izbranog sudišta pri Hrvatskoj gospodarskoj komori poslovni broj AS-P-2022/25. od dana 07. srpnja 2025., čije poništenje je predmet tužbe u ovom postupku, i to kako izreke, tako i obrazloženja pravorijeka, i sud je ocijenio da navedenim pravorijekom ni na koji način nije povrijeđen javni poredak Republike Hrvatske.

31. Oni pak navodi koji su navedeni uz pojedini tužbeni razlog ne odnose se na razloge iz članka 36. stavka 2. podstavka 1. točke c. i članka 36. stavka 2. podstavka 1. točke f. Zakona o arbitraži zbog kojih tužitelj pobija arbitražnu odluku već se tiču pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja i pravilne primjene materijalnog prava. -ima i onemogućivanje raspravljanja i nevaljano obrazloženje pa posljedično-povreda javnog poretka-u brzinskom čitanju sam to ubrala.

32. Tužba za poništaj pravorijeka nije ni redovni ni klasični izvanredni pravni lijek nego predstavlja instrument ograničene kontrole arbitražnog pravorijeka koji omogućuje postavljanje zahtjeva za poništaj arbitražne odluke, i to iz točno određenih zakonom propisanih razloga, bez mogućnosti „ponovnog“ suđenja i odlučivanja o samoj stvari. Zadaća suda nije upuštati se u suđenje i provođenje postupka koji bi trebao nadomjestiti citirani pravorijek jer bi takvo postupanje bilo protivno naravi i cilju arbitražnog postupka. To zapravo znači da sud prilikom kontrole arbitražnog pravorijeka ne ocjenjuje utvrđene činjenice niti ponovno odlučuje o meritumu spora (Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Revt 651/2017-2 od 30. studenoga 2021.

33. Uz tužbu tužitelj je dostavio kopiju Izdvojenog pravno mišljenje člana vijeća, prof. dr. sc. Petra Miladina od 11. srpnja 2025. (list 57-60 spisa), te se na ročištu održanom dana 3. veljače 2026. punomoćnik tužitelja pozvao na Izdvojeno mišljenje.

34. Sud je promišljanja da svrha izdvojenog mišljenja nije kritika Pravorijeka već zauzimanje pravnog stava u konkretnom predmetu. S tim u vezi, dijelovi izdvojenog mišljenja koji se odnose na kritiku stava većine vijeća, provedenog postupka i samog Pravorijeka, nisu u skladu sa svrhom izdvojenog mišljenja i dobrom praksom Sudišta , te kao takvi, oni ne mogu biti valjan argument u parnici koja se vodi povodom tužbe za poništaj Pravorijeka. Član vijeća koji podnosi izdvojeno mišljenje ovlašten je iznijeti svoje promišljanje o sporu, no pri tom ne može iznositi kritiku zauzetih stavova ostalih članova arbitražnog vijeća.

35. Isto tako, sud smatra da svrha izdvojenog mišljenja nije davanje „oružja“ jednoj od strana u postupku niti se izdvojeno mišljenje može koristiti u svrhu dokazivanja nepravilnosti.

36. U parnici povodom tužbe za poništaj arbitražnog pravorijeka sud ispituje pravilnost arbitražne odluke isključivo unutar zakonom zadanog okvira, ocjenjujući postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, kao i onih na koje se pozvala stranka. Sud ne ispituje ni činjenično stanje na temelju kojeg je donesen pravorijek nit i sam pravorijek. Za ocjenu je li povrijeđen javni poredak relevantno je samo je li se pravorijekom vrijeđaju osnovna načela pravnog poretka, a ne jesu li pravilno primijenjene zakonske odredbe, što je pitanje pravilne primjene materijalnog prava, iz kojih razloga se arbitražni pravorijek ne može pobijati. Stoga se pojam javni poredak ne bi trebalo tumačiti u smislu svih kongentnih normi jedne države, već u smislu osnovnih načela pravnog poretka te države.

37. Dakle, u parnici povodom tužbe za poništaj arbitražnog pravorijeka sud ispituje pravilnost arbitražne odluke isključivo unutar zakonom zadanog okvira, ocjenjujući postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, kao i onih na koje se pozvala stranka. U konkretnom slučaju, ovaj sud je stava da o nepostojanju razloga za poništaj arbitražnog pravorijeka jer u dokaznom postupku tužitelj nije dokazao da postoji bilo koji razlog predviđen odredbom članka 36. stavka 2. točaka 1. i 2. Zakona o arbitraži kojim bi sud poništio pravorijek arbitra p Stalnog arbitražnog sudišta pri Hrvatskoj gospodarskoj komori poslovni broj AS-P-2022/25.

38. U postupcima radi poništaja arbitražne odluke prvostupanjski sud je dužan, i kad se stranka ne pozove na te razloge, paziti na to je li predmet spora arbitrabilan i je li arbitražni pravorijek u skladu s javnim poretkom Republike Hrvatske (članak 36. stavka 2. točka 2. ZA-a). Nema dvojbe oko toga da je predmetni spor arbitrabilan i da su stranke odlučile svoje sporove o pravima kojima mogu slobodno raspolagati, rješavati pred arbitražnim sudom (članak 3. ZA). Zakon određuje samo jednu pretpostavku za dopustivost arbitriranja, a to je dispozitivnost spornih prava, tek kad bi stranke izašle iz tog okvira i predvidjele arbitražu za rješavanje spora o pravima kojima one ne mogu raspolagati, takav bi pravorijek po službenoj dužnosti sud poništio. Nadalje, arbitražni je pravorijek u skladu s javnim poretkom Republike Hrvatske i njime se poštuju kogentne norme i osnovna načela pravnog poretka.

39. Dakle, sud u postupku kontrole odluke izbranog suda kontrolira je li se izbrani sud pridržavao odredaba postupka, postoji li arbitrabilnost prema zakonima Republike Hrvatske i je li pravorijek u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske, a ne ispituje ni činjenično stanje na temelju kojeg je donesen pravorijek niti sam pravorijek. Ovdje valja ukazati da se pojam javnog poretka ne može poistovjetiti sa prisilnim propisima. Javni poredak obuhvaća samo one prisilne propise kojima se osiguravaju osnovna načela konkretnog pravnog sustava.

40. Međutim, za ocjenu je li povrijeđen javni poredak relevantno je samo je li se pravorijekom vrijeđaju osnovna načela pravnog poretka, a ne jesu li pravilno primijenjene zakonske odredbe, što je pitanje pravilne primjene materijalnog prava, iz kojih razloga se arbitražni pravorijek ne može pobijati. Stoga se pojam javni poredak ne bi trebalo tumačiti u smislu svih kongentnih normi jedne države, već u smislu osnovnih načela pravnog poretka te države. Budući da u Zakonu o arbitraži nije definirano što se treba smatrati pod javnim poretkom, dolazi do poteškoća u određivanju njegova sadržaja, kojeg treba cijeniti u svakom konkretnom slučaju i za to dati jasne i uvjerljive razloge. Eventualna pogrešna primjena propisa od strane arbitražnog suda ne predstavlja suprotnost javnom poretku, već je jedino odlučno je li pravorijek utemeljen na propisima u suprotnosti s javnim poretkom.

41. Okolnost da tužitelji nije zadovoljan obrazloženjem pobijanog pravorijeka ne predstavlja povredu javnog poretka. Stalni izbrani sud je nedržavno pravosudno tijelo koje svoje ovlaštenje crpi iz sporazuma stranaka. Stranke su unaprijed pristale na arbitražnu odluku, a pravorijek ima značaj specifične nagodbe čiji sadržaj utvrđuju arbitri. Iz sadržaja pobijane arbitražne odluke niti ovaj sud ne nalazi da bi bila suprotna javnom poretku.

42. Zaključno, sud smatra da tužitelj u tužbi ne ukazuje, a niti je sud analizom Pravorijeka Stalnog arbitražnog sudišta Hrvatske gospodarske komore od 07. srpnja 2025., broj: AS-P-2022/25 (list 14-56 spisa) provedenom po službenoj dužnosti našao razloge za poništaj pravorijeka propisane člankom 36. stavak 2. točka 2. a. i b. ZA , slijedom čega je odlučeno kao pod toč. I izreke.

43. Na pripremnom ročištu sud je kao vrijednost predmeta spora utvrdio u visini od 430.457,59 Eur, obzirom da se arbitražna odluka odnosi na novčani iznos, odnosno u Pravorijeku je odlučeno da se odbija tužbeni zaht jev kojim se nalaže platež iznosa od 430.457,59 EUR (3.243.282,73 HRK) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na cjelokupni iznos tekućim od 07. ožujka 2020. pa do isplate, te u tom slučaju vrijednost predmeta spora u postupku za njezin poništaj treba biti u skladu s visinom novčane tražbine u tom postupku, a ne iznos koji je tužitelj naveo smatrajući da je predmet ovog postupka utvrđenjem, u skladu s odredbom članka 40. st, 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025).

44. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. ZPP-a u vezi s člankom 2. stavak 1. ZPP-a. time da tuženiku pripada parnični trošak budući da je u cijelosti uspio u parnici. Visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine 138/2023 ).

45. Slijedom navedenog tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8. toč.1.) od dana 14. studenog 2025, trošak pristupa na ročište dana 03. veljače 2026. (Tbr.9.toč.1 ) po 6.476,00 eur, 12.952,00 eur uvećano za pripadajući PDV 25%, odnosno 3.238,00 eur, ukupno 16.190,00 eur, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. II izreke.

U Zagrebu, 5. ožujka 2026.

Sudac

Hrvoje Lukšić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda (elektronički, putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda, ako su podnositelji odvjetnici i pravne osobe, a fizičkom predajom podneska putem pošte ili u sudskoj pisarnici ako su podnositelji fizičke osobe).

DNA:

VODOTEHNIKA d.d., Zagreb, Koturaška cesta 49, OIB: 17631431320 po odvjetniku Josipu Tomasu

VODOVOD – OSIJEK d.o.o., Osijek, Poljski put 1, OIB: 43654507669 po odvjetnici Mariji Radelji