Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-28/2022-9

Šibenik, Ul. Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Dijane Jakoliš kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Nives Nikolac kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivane Šimac kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog PK, zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog PK podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu od 12. svibnja 2021. posl. br. K-35/2021-70, u sjednici vijeća održanoj dana 5. ožujka 2026. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Šibeniku, Branka Čvrljka, i zamjenika branitelja optuženika, Matije Šikića odvjetnika iz OD Golubić i Šikić j.t.d. iz Čakovca

p r e s u d i o  j e

I. Povodom žalbe optuženika PK, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u toč. IV. izreke, odluci o opozivu uvjetne osude optuženiku ŠK, na način da se odluka o opozivu uvjetne osude izrečene optuženiku ŠK pravomoćnom presudom Općinskog suda u Čakovcu posl. br. K-26/2020 od 15. srpnja 2020., ukida.

II. Uslijed odluke pod I., te djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika PK, preinačuje se pobijana presuda u odluci o jedinstvenoj kazni, na način da se za kaznena djela za koja je optuženik ZK proglašen krivim, u toč. 1), 2) i 3) izreke prvostupanjske presude zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, a u toč. 4) i 5) izreke prvostupanjske presude zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. svezi st. 1. KZ/11, prihvaćaju po prvostupanjskom sudu utvrđene kazne zatvora i to za dva kaznena djela opisana u toč. 1) izreke prvostupanjske presude na štetu IK i EK, na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 kazne zatvora u trajanju od po 6 (šest) mjeseci za svako kazneno djelo, a za četiri kaznena djela opisana u toč. 2), 3), 4) i 5) izreke prvostupanjske presude na štetu CK, na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 kazne zatvora u trajanju od po 6 (šest) mjeseci za svako kazneno djelo, pa se optuženik ZK uz primjenu čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, a na temelju čl. 57. KZ/11 izriče se djelomična uvjetna osuda na način da optuženik ZK dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine ima izvršiti, dok preostali dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine neće biti izvršen ako optuženik u roku od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, s time da se vrijeme provedeno na izvršavanju neuvjetovanog dijela kazne zatvora ne uračunava u vrijeme provjeravanja.

III. Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženiku ŠK u dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine koju ima izvršiti uračunava se vrijeme od uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 22. listopada 2020. do 22. travnja 2021.

IV. Žalba optuženika PK u ostalom dijelu odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Čakovcu od 12. svibnja 2021. posl. br. K-35/2021-70 proglašen je krivim opt. ZK da je u stjecaju počinio četiri kaznena djela prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, opisanim pod toč. 1), 2) i 3) izreke pobijane presude, te dva kaznena djela prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11, opisanim pod toč. 4) i 5) izreke pobijane presude, pa su opt. ŠK za počinjena kaznena djela utvrđene pojedinačne kazne i to za kaznena djela opisana pod toč. 1) izreke pobijane presude na štetu IK i EK temeljem čl. 139. st. 3. KZ/11 kazne zatvora u trajanju od po 6 (šest) mjeseci, a za kaznena djela opisana pod toč. 2), 3), 4) i 5) izreke pobijane presude na štetu CK također su utvrđene pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po 6 (šest) mjeseci za svako pojedinačno kazneno djelo, a na temelju čl. 58. st. 1. i 3. KZ/11 opt. ŠK opozvana je uvjetna osuda izrečena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Čakovcu posl. br. K-26/2020 od 15. srpnja 2020. kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci s rokom provjeravanja od 1 (jedne) godine, te je kao utvrđena uzeta tom presudom izrečena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, pa je opt. ZK uz primjenu čl. 53. i čl. 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 10 (deset) mjeseci.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 opt. ŠK u jedinstvenu kaznu zatvora na koju je osuđen uračunato je vrijeme od uhićenja i provedeno u istražnom zatvoru od 22. listopada 2020. do 22. travnja 2021.

1.2. Temeljem čl. 79. st. 2. KZ/11 opt. ŠK je oduzet mobilni uređaj marke Xiaomi Redmi Note 9, koji je od njega oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PU međimurske, PP Čakovec, serijskog broja [serijski broj] od 22. listopada 2020. i koji se po pravomoćnosti presude ima uništiti.

1.3. Temeljem čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., - dalje u tekstu: ZKP/08) opt. ZK je obvezan podmiriti trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 800,00 HRK, u korist proračunskih sredstava suda u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio opt. ZK, po branitelju Krešimiru Golubiću, odvjetniku iz OD Golubić & Šikić j.t.d. iz Čakovca, zbog bitne potvrde odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o oduzimanju predmeta, s prijedlogom da se pobijana prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Podneskom optuženika, po branitelju, kojeg je sud zaprimio 4. ožujka 2026., dostavljeni su podaci koji se odnose na promjenu broja članova njegove obitelji, radnog odnosa i dr.

3. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu, s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. O sjednici drugostupanjskog vijeća, na temelju čl. 475. st. 1. ZKP/08 izviještene su stranke, na traženje optuženika i njegova branitelja u žalbi. Sjednici vijeća u javnom dijelu nazočili su zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Šibeniku, Branko Čvrljak i zamjenik branitelja optuženika, Matija Šikić odvjetnik iz OD Golubić i Šikić j.t.d. iz Čakovca, dok sjednica održana u odsutnosti uredno izviještenog optuženika, sukladno odredbi čl. 475. st. 3. ZKP/08.

6. Žalba opt. PK samo je djelomično osnovana, i to u pogledu žalbene osnove odluke o kazni.

7. Optuženik ZK nalazi bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 u tvrdnji da se pobijana presuda ne može ispitati jer da nisu navedeni razlozi zbog čega bi poruka koju bi navodno optuženik uputio socijalnoj radnici EK bila prijetnja oštećenoj CK, koja nije primatelj poruke. Nadalje, da najava stavljanja cijevi u usta nije prijetnja smrću, nego prijetnja zastrašivanjem i tek kada se nekom doista stavi cijev u usta, tada taj čin sam za sebe može se smatrati prijetnjom smrću, a u samoj poruci da nema ničeg što bi ukazivano da se radi o majci oštećene CK, RK, zbog čega da se prvostupanjska presuda ne može ispitati. Osim toga, da se u toč. 4) izreke pobijane presude optuženiku stavlja na teret da je prijetnju oštećenoj CK počinio porukom poslanom telefonom, a u kaznenoj prijavi da je oštećena navela da joj je tu poruku optuženik poslao putem društvene mreže WhatsApp, iz preslike na listu 57 da se ne vidi da je riječ o preslici mobilnog uređaja te da je oštećena u svom iskazu 4. studenog 2020. kazala da je tu poruku primila putem Viber-a dana 22. listopada 2020., koje proturječje prvostupanjski sud nije otklonio, pa da se pobijana presuda zbog toga ne može ispitati.

7.1. Suprotno istaknutim žalbenim tvrdnjama optuženika PK, nema nikakve nejasnoće u izreci presude, niti proturječnosti između izreke presude u pogledu kaznenih djela za koja je optuženik proglašen krivim jer su razlozi o odlučnim činjenicama potpuno jasni i bez proturječnosti. Protivno prigovorima žalbe, prvostupanjski sud je savjesno ocijenio svaki dokaz za sebe i u svezi s ostalim dokazima, uključujući i obranu optuženika, te temelju takve savjesne ocjene svih dokaza utvrdio činjenična stanja za sva djela za koja je optuženik ZK proglašen krivim. Druga je stvar što žalitelj takvu ocjenu dokaza od strane prvostupanjskog suda i na njoj utemeljene zaključke ne prihvaća, ali se time ne ostvaruje žalbena osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već to predstavlja žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Optuženik u žalbi smatra da mu je povrijeđeno pravo na obranu, čime ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08. Ovu bitnu povredu optuženik nalazi u tome što je na ročištu rasprave održanom 20. travnja 2021., na kojem je ispitan svjedok FK, kao njegov branitelj bio nazočan odvjetnički vježbenik u ulozi zamjene za njegova branitelja i to iz razloga što je njegov branitelj bio objektivno spriječen, zbog čega žalitelj sada u žalbi smatra da se to ročište rasprave nije moglo održati bez njegova branitelja.

8.1. Iz zapisnika s ročišta rasprave od 20. travnja 2021.(list 349 i 350)spisa, na kojem ročištu je ispitan svjedok FK, proizlazi da je na raspravi kao zamjenik branitelja optuženika pristupio vježbenik DK, s položenim pravosudnim ispitom. Na zapisnik s ročišta rasprave konstatirano je da je naprijed spomenuti odvjetnički vježbenik izjavio da ima uputu biti prisutan ispitivanju naprijed spomenutog svjedoka FK na tom ročištu rasprave. Osim toga, iz spisa proizlazi da je branitelj optuženika izvijestio sud podneskom od 19. travnja 2021. da će umjesto njega na ročište rasprave pristupiti odvjetnički vježbenik u njegovu odvjetničkom uredu i da je suglasan s ispitivanjem svjedoka FK ako isti pristupi na ročište rasprave. Dakle, iz svega naprijed navedenog jasno proizlazi da je ročište rasprave od 20. travnja 2021. održano u nazočnosti odvjetničkog vježbenika s položenim pravosudnim ispitom, kao zamjenik branitelja optuženika, sukladno odredbi čl. 65. st. 4. ZKP/08, što je bilo moguće s obzirom da je zapriječena kazna za predmetna kaznena djela do pet godina zatvora. Uz to, iz zapisnika s ročišta rasprave proizlazi da se optuženik niti u jednom trenutku nije protivio prisustvu navedenog vježbenika na ročištu rasprave, kao zamjeni za njegova branitelja. Obzirom na sve naprijed navedeno, nema govora o tome da navedena okolnost predstavlja povredu prava na obranu, kako to sada tvrdi optuženik u žalbi.

9. Stoga, protivno žalbenim navodima optuženika u okviru istaknute žalbene osnove, proizlazi da prvostupanjski sud nije počinio niti jedan vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. i st. 3. ZKP/08, a niti je ovaj sud ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, na koje kao drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa žalba optuženika iz navedene žalbene osnove nije osnovana.

10. Optuženik ZK u žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ističe da je prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak ocjenjujući iskaz oštećenica u ovom postupku (IK, EK i CK), smatrajući ih vjerodostojnim jer su iskazivale suglasno, jasno, točno i precizno. Međutim, optuženik smatra da upravo ta točnost, preciznost i suglasnost u iskazima oštećenica upućuje na nevjerodostojnost njihovih iskaza. Dalje se navodi u žalbi optuženika, da su prijetnje doista bile upućene oštećenicama IK i EK, da bi imenovane oštećenice, s obzirom na malu udaljenost zgrade ... u kojem rade i policije, iste odmah prijavile prijetnje, a ne čekale dva sata za prijavu, što po žalitelju upućuje na zaključak da je njihova prijava iskonstruirana. Optuženik u žalbi posebno apostrofira da je iskaz oštećenica različit od podnesenih kaznenih prijava, ali da je te razlike državni odvjetnik otklonio prilikom njihova ispitivanja, koristeći činjenicu da je njihovo ispitivanje provedeno bez prisustva optuženika i branitelja. Optuženik smatra da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno i iz razloga što sud nije proveo dokaz pretragom mobilnog uređaja putem kojeg bi optuženik navodne prijetnje uputio oštećenicama, a ne koristeći se preslikama poruka kao dokazom, jer da iste nemaju dokaznu snagu. Osim toga, da je poruke mogao poslati bilo tko i bilo kome, a sud nije utvrdio tko je izradio preslike predmetnih poruka te da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik potvrdio svoju komunikaciju s oštećenicama, međutim da se radilo o njegovoj paušalnoj izjavi da je predmetne poruke poslao, a da mu iste nisu predočene i zbog toga da nemaju značaj priznanja činjenice.

10.1. Protivno ovakvim navodima optuženika, prvostupanjski sud je ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje kada je, nakon svestrane analize obrane optuženika i provedenih dokaza, zaključio da je optuženik u inkriminirano vrijeme, odnosno razdoblja, uputio ozbiljne prijetnje djelatnicama ..., IK i EK, da će ih usmrtiti, te svojoj bivšoj izvanbračnoj supruzi CK, porukama putem mobilnog telefona, odnosno preko djelatnice ... EK (njena mobilnog telefona), da će nju usmrtiti, odnosno njezinu majku JK, a u dva navrata u listopadu 2020. svojoj bivšoj izvanbračnoj supruzi CK poslao poruke prijetećeg sadržaja na njen mobilni telefon u kojima istoj prijeti nekim zlom, u cilju da je ustraši i uznemiri.

10.2. Naime, oštećene CK, EK i IK u bitnom su suglasno iskazivale i opisale optuženikovo inkriminirano postupanje te riječi prijetnje koje im je uputio putem telefona u razgovoru s oštećenicom IK i u porukama putem mobitela oštećenicama EK i CK. Iskazi oštećenica potkrijepljeni su fotografijama tih poruka. Dakle, kako to prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude i čini, povezujući iskaz oštećenica i predmetnih poruka, a uz to imajući u vidu i da optuženik u svojoj obrani ne poriče komunikaciju putem telefona s IK, kao i poruke koje je uputio putem mobilnog telefona EK i CK, osnovan je zaključak da su kontakti ostvareni, odnosno poruke poslane upravo s mobilnog telefona kojim se koristio optuženik. Glede tvrdnje optuženika da oštećenicama nije imao namjeru prijetiti, suprotno proizlazi iz iskaza oštećenica koje su predmetne prijeteće riječi shvatile, sasvim razumljivo i opravdano, kao ozbiljne prijetnje i iste istog dana prijavile policiji podnoseći kaznene prijave. Stoga je potpuno osnovan zaključak prvostupanjskog suda da riječi prijetnje koje je uputio optuženik oštećenicama, uz okolnosti u kojima su izrečene, izvan svake sumnje su podobne ustrašiti i uznemiriti oštećenice te su objektivno podobne kod svake prosječne osobe izazvati strah i uznemirenost. Time su ostvarena bitna obilježja kaznenih djela za koja je optuženik proglašen krivim, a potpuno je irelevantno za opstojnost istih je li optuženik upućene prijetnje imao namjeru ostvariti ili ne.

10.3. Nisu prihvatljivi navodi optuženika u žalbi da su oštećenice prilikom davanja iskaza drugačije iskazivale nego što je navedeno u kaznenim prijavama i da je državni odvjetnik te razlike u iskazima od onoga što je opisano u kaznenim prijavama otklonio prilikom ispitivanja oštećenica koristeći priliku da tim ispitivanjima nije bio nazočan niti optuženik niti njegov branitelj. Naime, sadržaj kaznene prijave podnesen na zapisnik nije dokaz i na istome se ne može temeljiti sudska odluka, već je dokaz samo iskaz koji su oštećenice dale ispitane u svojstvu svjedoka kada su detaljno opisale inkriminirane događaje. Državni odvjetnik, odnosno policijski istražitelj kada postupa po nalogu državnog odvjetnika, kod ispitivanja svjedoka, po zakonu nije dužan pozivati okrivljenika i(ili) njegova branitelja, a optuženik i branitelj u predmetnom postupku imali su mogućnost svjedocima - oštećenicama koje su neposredno ispitane na raspravi, dakle u kontradiktornom postupku postavljati pitanja, što su i iskoristili.

10.4. Glede navoda optuženika u žalbi da se u odnosu na kazneno djelo navedeno pod toč. 4) izreke pobijane presude tereti da bi prijetnje počinio porukom poslanom telefonom, a u kaznenoj prijavi da je oštećenica ĐK navela da je tu poruku optuženik poslao putem društvene mreže WhatsApp, iz preslike na listu 57 spisa da se ne vidi da se radilo o preslici mobilnog uređaja, a da je 4. studenog 2020. oštećenica izjavila da je tu poruku primila putem Viber-a 22. listopada 2020., žalitelju se skreće pozornost, kao što je naprijed već navedeno, da sadržaj kaznene prijave podnesen na zapisnik nije dokaz te da je oštećenica ĐK ispitana u svojstvu svjedoka dana 4. studenog 2020. od strane policijskog istražitelja PU vukovarsko-srijemske, po nalogu Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu, te na ročištu rasprave održanom 30. ožujka 2021., na kojem ročištu su bili nazočni i optuženik i njegov branitelj, koji su imali mogućnost, a to su i iskoristili, postavljati pitanja naprijed imenovanoj svjedokinji oštećenici CK. Osim toga, u odnosu na kazneno djelo za koje je optuženik proglašen krivim pod toč. 4) izreke pobijane presude, u opisu tog kaznenog djela ni ne navode se aplikacije za komunikaciju WhatsApp i Viber, već se navodi da je optuženik u cilju da zastraši svoju bivšu izvanbračnu suprugu ĐK na njezin mobilni telefon poslao poruku sadržaja koji se navodi u činjeničnom opisu tog kaznenog djela.

10.5. U odnosu na tvrdnju optuženika u žalbi da je u postupku bilo potrebno provesti pretragu predmetnog mobitela s kojeg su navodno slane inkriminirane poruke, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi za tim potrebu, obzirom na sve činjenice utvrđene temeljem ostalih izvedenih dokaza, uključujući i obranu optuženika, u kojoj i ne osporava komunikaciju putem telefona s oštećenom IK i upućivanja poruka oštećenicama EK i CK. Uostalom, obrana je imala pravo predložiti provođenje tog dokaza i tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom, pa bi o tome prvostupanjski sud odlučio, ali to obrana nije učinila. Glede tvrdnji optuženika u žalbi da su predmetne poruke mogle biti poslane od strane bilo koga i bilo kome, iste nisu prihvatljive jer iz izvedenih dokaza tijekom postupka je nedvojbeno utvrđeno da su predmetne poruke poslane od strane optuženika, a to je potvrdio i sam optuženik u svojoj obrani, a to potvrđuje i screenshot predmetnih poruka koje priležu spisu, a koje poruke su predane od strane samih oštećenica, a iz njihova iskaza je razvidno da su im te poruke poslane od strane optuženika, što optuženik, kao što je naprijed navedeno, nije ni osporio u svojoj obrani. U odnosu na stav obrane da screenshot predmetnih poruka ne predstavlja dokaz, isti nije prihvatljiv, budući se radi o valjanim dokazima.

10.6. To što oštećenica ĐK nije bila primatelj poruke sadržaja "Ok i da znate da je pod nadzorom nisammmm, a ona za cas ide pod 2m" (u odnosu na inkriminaciju pod toč. 2) izreke pobijane presude), već je tu poruku optuženik sa svog mobitela uputio na mobilni telefon djelatnice ... EK, a odnosile su se na njegovu bivšu izvanbračnu suprugu ĐK, a koju poruku je ista prenijela oštećenici EK, te dovodi u pitanje ostvarenja obilježja predmetnog kaznenog djela, bitno je da su te riječi prijetnje prenesene oštećenici CK, odnosno da je ona za njih saznala. U odnosu na tvrdnju optuženika u žalbi da najava stavljanja cijevi u usta (djelo opisano pod toč. 3) izreke pobijane presude) ne predstavlja prijetnju smrću, nego prijetnju zastrašivanjem i tek kada se nekome doista stavi cijev u usta taj se čin sam za sebe može smatrati prijetnjom smrću, također nije prihvatljiva, budući je poruka optuženika poslana putem mobilnog telefona, a koja se odnosila na majku oštećenice CK, JK, sadržaja "Budes čula dok bude imala cjev u usta", jasna i nedvosmislena, dakle da će staviti 'cijev u usta', notorno je da se radi o cijevi vatrenog oružja i da se radi o prijetnji usmrćenja.

10.7. Budući da optuženik žalbenim navodima ničim nije doveo u sumnju potpuna i pravilna utvrđenja odlučnih činjenica kaznenih djela za koja je proglašen krivim, to žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije mogla biti prihvaćena.

11. Optuženik ZK nalazi povredu odredaba kaznenog zakona u tvrdnji da ga je prvostupanjski sud u izreci pobijane presude proglasio krivim samo za jedno kazneno djelo prijetnje, činjenično opisano pod toč. 1) izreke pobijane presude, koje je okvalificirao kao kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, da bi mu potom utvrdio kazne zatvora u trajanju od po šest mjeseci za dva kaznena djela, jedno na štetu IK, a drugo na štetu EK.

11.1. Suprotno istaknutim žalbenim tvrdnjama optuženika PK, ne radi se o povredi kaznenog zakona, budući je prvostupanjski sud inkriminacijom opisanom pod toč. 1) izreke pobijane presude optuženika proglasio krivim za dva kaznena djela prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, počinjenih na štetu djelatnica ..., jedno na štetu oštećenice IK, a drugo na štetu oštećenice EK, te potom za svako od tih kaznenih djela za koja je proglašen krivim sukladno odredbama KZ/11 ( čl. 51. st. 1. KZ/11 )utvrdio pojedinačne kazne, dakle kazne zatvora u trajanju od po šest mjeseci za svako od ta dva kaznena djela.

12. Međutim, ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe optuženika, a po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud utvrdio je da je ostvarena povreda kaznenog zakona na štetu optuženika iz čl. 469. toč. 5. ZKP/08 i to u dijelu odluke o opozivu uvjetne osude izrečene pravomoćnom presudom Općinskog suda u Čakovcu posl. br. K-26/2020 (toč. IV. izreke pobijane presude).

12.1. Naime, prvostupanjski sud je na prijedlog državnog odvjetnika na temelju čl. 58. st. 1. i 3. KZ/11 opozvao uvjetnu osudu izrečenu pravomoćnom presudom Općinskog suda u Čakovcu posl. br. K-26/2020 od 15. srpnja 2020., pravomoćna 17. kolovoza 2020., kojom je optuženik ZK osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci s rokom provjeravanja od jedne godine.

12.2. U čl. 58. st. 7. KZ/11 propisano je da se uvjetna osuda u slučajevima iz stavka 1., 2. i 6. navedenog članka zakona ne može opozvati nakon što su protekle dvije godine od isteka vremena provjeravanja, radi se o prekluzivnom roku koji se ne može produžiti i unutar kojeg presuda o opozivu uvjetne osude mora steći svojstvo pravomoćnosti.

12.3. U predmetnom slučaju, kao što je naprijed već navedeno, presuda Općinskog suda u Čakovcu posl. br. K-26/2020 od 15. srpnja 2020. kojom je optuženik ZK osuđen na kaznu zatvora od osam mjeseci uz rok provjeravanja u trajanju od jedne godine, postala je pravomoćna 17. kolovoza 2020., pa je vrijeme provjeravanja po toj presudi isteklo 17. kolovoza 2021. Dakle, spomenuti rok iz stavka 7. članka 58. KZ/11, od dvije godine u kojem se može opozvati uvjetna osuda od isteka roka provjeravanja, s time da unutar tog roka presuda o opozivu uvjetne osude mora steći svojstvo pravomoćnosti, istekao je s danom 17. kolovoza 2023.

13. Prema tome, budući opoziv uvjetne osude po presudi Općinskog suda u Čakovcu posl. br. K-26/2020 od 15. srpnja 2020. nije proveden unutar roka propisanog u čl. 58. st. 7. KZ/11, trebalo je povodom žalbe optuženika, a po službenoj dužnosti, preinačiti prvostupanjsku presudu u toč. IV. izreke, odluci o opozivu uvjetne osude optuženiku ŠK, na način da se odluka o opozivu uvjetne osude izrečene optuženiku ŠK pravomoćnom presudom Općinskog suda u Čakovcu posl. br. K-26/2020 od 15. srpnja 2020. – ukida.

14. Žaleći se zbog odluke o kazni, optuženik ZK tvrdi da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti koje su utvrđene na njegovoj strani, očinstvo troje malodobne djece, da nije utvrđivao pobude njegova inkriminiranog ponašanja te njegove osobne prilike i ponašanje nakon inkriminiranih događaja te da nakon ukidanja istražnog zatvora i puštanja na slobodu nije ponovio djelo.

14.1. Prilikom odmjeravanja kazne, utvrđivanje pojedinačnih kazni za svako od kaznenih djela za koje je optuženik proglašen krivim, prvostupanjski sud je optuženiku kao olakotnu okolnost cijenio činjenicu da je otac troje maloljetne djece, a kao otegotnu okolnost činjenicu da je već pravomoćno osuđivan (zbog kaznenog djela nedozvoljeno posjedovanje, izrada i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari iz čl. 331. st. 1. KZ/11) te iskazanu naročitu upornost i ustrajnost u počinjenju kaznenih djela za koja je proglašen krivim, pa je optuženiku za svako od kaznenih djela za koja je proglašen krivim, ukupno njih šest, na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 utvrdio, i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, primjerene kazne zatvora u trajanju od po šest mjeseci, što je minimum propisane kazne zatvora za kaznena djela za koja je proglašen krivim (propisana kazna za kaznena djela za koja je optuženik proglašen krivim iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, odnosno iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11 je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina). S obzirom na odluku ovog drugostupanjskog suda pod toč. I. izreke, kojom je povodom žalbe optuženika, a po službenoj dužnosti, preinačena prvostupanjska presuda u toč. IV. izreke, odluci o opozivu uvjetne osude optuženiku ŠK, na način da se odluka o opozivu uvjetne osude izrečene optuženiku ŠK pravomoćnom presudom Općinskog suda u Čakovcu posl. br. K- 26/2020 od 15. srpnja 2020. – ukida, trebalo je odlučiti o jedinstvenoj kazni zatvora u smislu čl. 51. st. 2. KZ/11, pa imajući u vidu sve naprijed kazano, te cijeneći činjenicu da je nakon donošenja prvostupanjske presude optuženik dobio još jedno dijete (rođeno **.**.2023.), dakle da je sada otac četvoro malodobne djece, da prema rješenju Općinskog suda u Varaždinu posl. br. R1 Ob-142/2023 od 28. veljače 2023., sukladno planu zajedničke roditeljske skrbi od 11. siječnja 2023. kod optuženika stanuju i djeca P (rođena 2011.), Š (rođen 2013.) i Z (rođen 2015.), dakle da se optuženik skrbi o četvoro djece koja kod njega i stanuju, da je od donošenja prvostupanjske presude kontinuirano u stalnom radnom odnosu te da se ne pojavljuje kao počinitelj novih kaznenih djela, ovaj drugostupanjski sud smatra da je primjerena jedinstvena kazna zatvora na koji treba osuditi optuženika PK u trajanju od 2 (dvije) godine, a temeljem čl. 57. KZ/11 optuženiku izreći djelomičnu uvjetnu osudu na način da optuženik ZK dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine ima izvršiti, dok preostali dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine neće biti izvršen ako optuženik u roku od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, budući ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje, poglavito imajući u vidu ponašanje optuženika nakon donošenja prvostupanjske presude, da postoji visok stupanj vjerojatnosti da optuženik i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela. Tom će se kaznom, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, utjecati prvenstveno na optuženika, ali i na sve ostale članove društvene zajednice da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela društveno neprihvatljivo i pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja opravdano i pravedno. Izrečena kaznena sankcija sadrži i dostatnu moralnu i društvenu osudu za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenih djela za koja je proglašen krivim prouzročio, a njome će se istovremeno jačati povjerenje građana u pravni poredak koji je utemeljen na vladavini prava, a s druge strane kazna je takva da nakon što optuženik izvrši dio kazne zatvora u trajanju od jedne godine koji je određen za izvršenje (u koji dio se uračunava i vrijeme koje optuženik proveo u istražnom zatvoru u trajanju od šest mjeseci, od 22. listopada 2020. do 22. travnja 2021.) omogućuje mu ponovno uključivanje u društvo.

15. Nije osnovana žalba optuženika PK zbog odluke prvostupanjskog suda o oduzimanju predmeta. Naime, opravdano je prvostupanjski sud na temelju čl. 79. st. 2. KZ/11 od optuženika oduzeo mobilni uređaj marke Xiaomi Redmi Note 9, koji je od njega oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta PU međimurske, PP Čakovec, serijskog broja [serijski broj] od 22. listopada 2020., uz odluku da se isti po pravomoćnosti presude uništi, budući je optuženik s tog mobitela upućivao poruke i pozive prijetnje oštećenicama, dakle optuženik je taj mobilni uređaj uporabio za počinjenje predmetnih kaznenih djela za koja je proglašen krivim.

16. Slijedom svih naprijed navedenih razloga, na temelju čl. 486. st. 1. i čl. 482.

ZKP/08, odlučeno je kao u izreci.

U Šibeniku 5. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Jakoliš