- 1 -            Poslovni broj: 1 Us I-1348/2022-8

Poslovni broj: 1 Us I-1348/2022-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Tomislavu Artukoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužitelja M. S.,  P., Češka Republika, kojeg zastupa opunomoćenik D. R., odvjetnik u Odvjetničkom društvu R. i partneri d.o.o., O., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Z., radi utvrđivanja hrvatskog državljanstva, 3. studenoga 2023.,

p r e s u d i o  j e

               I.              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske KLASA: UP/II-224-04/21-01/45, URBROJ: 511-01-203-22-6 od 26. srpnja 2022.

              II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora. 

Obrazloženje

1.              Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Službe za državljanstvo i statusna pitanja stranaca broj: 511-07-33/2-UP/I-704/2021 od 24.  lipnja 2021., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje hrvatskog državljanstva u svrhu naknadnog upisa u knjigu hrvatskih državljana.

2.              Tužitelj u tužbi navodi, u bitnome, da je tijekom prvostupanjskog postupka pogrešno utvrđeno činjenično stanje u svezi upisa tužitelja u knjigu državljana Crne Gore. Naime, tužitelj je upisan u navedenu knjigu koja se vodi za matično područje općine B. za mjesto G. na str. 5. pod red. br. 106. tek 28. kolovoza 1987. Stoga tužitelj smatra da su javnopravna tijela pogrešno primijenila materijalno pravo jer su umjesto Zakona o državljanstvu SR Hrvatske iz 1965. trebala primijeniti Zakon o državljanstvu SR Hrvatske (Narodne novine, broj 32/77.) jer je ovaj Zakon važio za vrijeme dok tužitelj još nije bio upisan u knjigu državljana Crne Gore. Budući da se u pobijanom rješenju navodi da se u postupku utvrđivanja hrvatskog državljanstva primjenjuju prijašnji propisi, to tužitelj smatra da je ovdje trebalo primijeniti članak 4. i članak 26. Zakona o državljanstvu SR Hrvatske iz 1977. Tužitelj, naime, smatra da je u skladu s tim odredbama stekao hrvatsko državljanstvo, odnosno da je stekao uvjete za upis u evidenciju državljana tadašnje SR Hrvatske jer su njegovi roditelji imali zajedničko prebivalište u SR Hrvatskoj, majka mu je bila hrvatska državljanka, a on je upisan u maticu rođenih u O. Zbog navedenih razloga tužitelj predlaže sudu poništiti osporavano kao i prvostupanjsko rješenje, uz naknadu troškova upravnog spora.

3.              Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje u cijelosti kod navoda iz osporenog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4.              Radi raspravljanja svih relevantnih činjeničnih i pravnih pitanja, kod ovoga suda održana je rasprava 26. listopada 2023. u skladu s člankom 7. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS). Zamjenica opunomoćenika tužitelja je na održanoj raspravi ostala pri svim dotadašnjim navodima te je predložila sudu usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška upravnog spora. Opunomoćenik tuženika je ostao pri odgovoru na tužbu i kod obrazloženja osporavanog rješenja.

5.              U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u spis i svu dokumentaciju koje su stranke dostavile u ovom upravnom sporu, spis upravnoga postupka te u sve isprave koje su priložene tom spisu.

6.              Tužbeni zahtjev je neosnovan.

7.              Iz podataka spisa proizlazi kako je tužitelj 5. studenoga 2020. Matičnom uredu O. podnio zahtjev za upis u evidenciju hrvatskih državljana te je Matični ured predmetni zahtjev dopisom od 6. studenoga 2020. ustupio Ministarstvu unutarnjih poslova kao nadležnom javnopravnom tijelu.

8.              Prema odredbi članka 30. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, broj 53/91., 70/91., 28/92., 113/93., 4/94., 130/11. i 110/15.) hrvatskim se državljaninom smatra osoba koja je to svojstvo stekla po propisima važećim do dana stupanja na snagu ovoga zakona, odnosno 8. listopada 1991.

9.              Upravo ova odredba je temelj za primjenu ranijih propisa o državljanstvu, pa, iako je njihovo važenje prestalo, raniji propisi predstavljaju pravni izvor prilikom utvrđivanja odlučnih činjenica u predmetima državljanstva.

10.              Prema članku 2. vremenski mjerodavnog Zakona o državljanstvu SR Hrvatske (Narodne novine, broj 13/65.) hrvatsko državljanstvo je stjecalo dijete čija su oba roditelja imala hrvatsko državljanstvo i ako su u vrijeme rođenja djeteta imali prebivalište na području Republike Hrvatske. Ako nije bio ispunjen koji od uvjeta, dijete je stjecalo hrvatsko državljanstvo ukoliko su se roditelji tako sporazumjeli.

11.              Iz spisa je razvidno da je tužiteljev otac Ž. S. rođen …. u mjestu M., I. (sada B.), Crna Gora, primljen u hrvatsko državljanstvo rješenjem od 25. ožujka 1993. na temelju članka 10. Zakona o hrvatskom državljanstvu te je upisan u knjigu državljana Matičnog ureda O., pod rednim brojem 38851. Tužiteljeva majka K. S., rođena …. hrvatska je državljanka podrijetlom i upisana je 1947. u knjigu državljana Matičnog ureda S., za matično područje G. K., pod rednim brojem 207. Iz navedenog slijedi da je u trenutku tužiteljevog rođenja (…) njegov otac bio državljanin Crne Gore, majka je imala hrvatsko republičko državljanstvo, a prebivalište im je bilo u Hrvatskoj.

12.              Iz spisa je nadalje razvidno da je tužitelj upisan u registar crnogorskih državljana koji se vodi za Općinu B. pod rednim brojem 45890. Tužitelj je stekao, po propisima važećim do 8. listopada 1991., podrijetlom, po svojem ocu, državljanstvo Crne Gore i stoga se, suprotno tužbenim navodima, tužitelju ne može naknadno utvrditi da se istovremeno smatrao i hrvatskim državljaninom u skladu s člankom 30. stavkom 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu, kako je to i tuženik pravilno utvrdio.

13.              U takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji neosnovani su i ne mogu se prihvatiti suprotni tužbeni navodi jer se isti temelje na pogrešnom pravnom shvaćanju mjerodavnih zakonskih odredbi.

14.              Kako, dakle, tužbeni navodi nisu doveli u pitanje zakonitost pobijanog rješenja, to je valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i presuditi kao u izreci ove presude pod točkom I. (na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a).

15.              Odluka o troškovima spora (točka II. izreke) temelji se na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a.

U Osijeku 3. studenoga 2023.

Sudac

                                                                                                                              Tomislav Artuković v. r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.