Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 156/25 EU 2024/2679
Republika Hrvatska
Općinski sud u Sesvetama
Stalna služba u Vrbovcu
Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22
Posl.broj: 18 P Ob-204/2021-81
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sesvetama Stalna služba u Vrbovcu po sucu ovog suda Zdenki Kudović-Husain, u parničnom predmetu tužiteljice M.A.A. OIB ... iz D.,zastupane po punomoćnici V.J. , odvjetnici iz Z., protiv tuženika Z. A. OIB ... iz S., radi razvoda i roditeljske skrbi, nakon provedene glavne i tajne rasprave zaključene na ročištu 27. rujna 2023. u prisutnosti tužiteljice i njezine punomoćnice, tuženika i predstavnika zavoda Područni ured S., a u odsutnosti uredno pozvane posebne skrbnice djece, na ročištu 3. studenoga 2023.
p r e s u d i o j e
I Razvodi se brak sklopljen 20. rujna 2008. u Z. između Z. A. OIB ... iz S., rođenog .... u Z. i M. A. A. rođ. A. OIB ... iz D., rođene.... u D., a koji brak
je upisan u maticu vjenčanih matičnog područja T. za godinu 2008. pod rednim brojem 511.
II Određuje se zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi stranaka M.A. A. OIB ... i Z.A. OIB ... nad djecom T. A. A. OIB ... rođenom ... . u Z. i T. A. A. OIB ... rođenim u Z.
III Mlljt. djeca stranaka T. A. A. OIB ... i T. A. A. OIB ... stanovati će s majkom M. A. A. u D., Petra Preradovića 50.
Posl.broj: 18 P Ob-204/2021-81
IV Osobni odnosi između oca Z. A. i djece T. A. A. te T. A. A. odvijat će se prvenstveno prema dogovoru roditelja, a ukoliko njihov dogovor izostane određuje se da djeca s ocem provode:
-svaki drugi i četvrti vikend u mjesecu od petka u 19,00 sati do nedjelje u 17,00 sati, sve na način da otac u petak preuzme djecu kod majke, a da ona u nedjelju dođe po djecu na adresu oca, osim ako tuženik najkasnije popodne dan prije predstojećeg druženja s djecom u petak ne obavijesti tužiteljicu o objektivnoj nemogućnosti preuzimanja djece na vikend, u kojem slučaju se termin njihovih druženja ima preložiti za sljedeći vikend,
-za vrijeme ljetnih praznika:
od 1. do 10. srpnja te od 01. kolovoza do 14. kolovoza svake godine,
-svake godine od 25. prosinca u 10,00 sati do 31. prosinca sve na način da majka 25. prosinca dovede djecu na adresu oca, a otac 31.12. dovede djecu na adresu majke,
-u parnim godinama prvi dio drugog dijela zimskih školskih praznika, a u neparnim obrnuto,
-u parnim godinama prvi dio uskršnjih praznika, a u neparnim drugi dio,
-svaki drugi državni praznik i vjerski blagdan koji je neradni dan u RH.
V Nalaže se tuženiku Z. A. da doprinosi za uzdržavanje mlt. T. A. A. iznos od 220,00 EUR / 1.657,59 kn1 mjesečno počevši od 5. listopada 2021. pa nadalje dok za to budu postojali uvjeti sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec do isplate i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, time da dospjeli iznos do 31. listopada 2023. od 961,88 EUR / 7.247,28 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama plati odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće iznose od 220,00 EUR / 1.657,59 kn mjesečno od 1. studenoga 2023. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, sve na tekući račun majke i zz M. A. A. kod banke d.d. Z. IBAN: ...
VI Nalaže se tuženiku Z. A. da za uzdržavanje mlt. T. A. A. doprinosi iznos od 200,00 EUR / 1.506,90 kn1 mjesečno počevši od 26. rujna 2022. pa nadalje dok za to budu postojali uvjeti sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec do isplate i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih
_________________________ 1
Fiksni tečaj konverzije 7,53450
Posl.broj: 18 P Ob-204/2021-81
za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, time da dospjeli iznos do 31. listopada 2023. od 414,59 EUR / 3.123,73 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama plati odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće iznose od 200,00 EUR / 1.506,90 kn mjesečno od 1. studenoga 2023. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, sve na tekući račun majke i zz M. A. A. kod banke d.d. Z. IBAN: ...
VII Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva za uzdržavanje mlljt. T. A. A. u mjesečnom iznosu od 45,44 EUR te za mlljt. T. A. A. u mjesečnom iznosu od 65,44 EUR mjesečno, kao i za samostalno izvršavanje roditeljske skrbi u svim osobnim pravima djece, osim bitnih osobnih prava iz članka 100. ObZ.
VIII Svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka.
Obrazloženje
1. Tužbom podnesenom ovom sudu 5. listopada 2021. tužiteljica je zatražila da se razvede njezin brak sa tuženikom zbog teškog i trajnog poremećaja bračnih odnosa uslijed nesuglasica naravi i nepremostivih razlika zbog čega, tvrdi, je bračna zajednica i faktično u srpnju 2021. kada je sa zajedničkom djecom odselila u D. u kuću svoje bake. Zatražila je da se u odnosu na zajedničku djecu T. i T. A. A. odredi zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi te da oni nastave stanovati s njom, predloživši da se osobni odnosi tuženika s djecom odvijaju svaki drugi vikend u mjesecu od petaka u 18,00 sati do nedjelje u 16,00 sati, polovinu blagdana i praznika, sve sukladno njihovom sporazumu i mogućnostima. Nadalje je zatražila doprinos tuženika u uzdržavanju djece u iznosu od 1.000,00 kn mjesečno za svakog počevši od 5. listopada 2020. (ispravak na ročištu 16. veljače 2022.) pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, mjesečno unaprijed do svakog 10-og u mjesecu za tekući mjesec, uz zakonske zatezne kamate u slučaju zakašnjenja.
2. Tijekom postupka je modificirala tužbeni zahtjev u odnosu na izvršavanje roditeljske skrbi, osobnih odnosa tuženika s djecom te visine zahtjeva za uzdržavanje i to podneskom od 20. rujna 2022. te na ročištu za glavnu raspravu održanom 27. rujna 2023. Naime, zatražila je da joj se dodijeli samostalna roditeljska skrb za djecu u svim njihovim osobnim pravima osim bitnih osobnih prava iz članka 100. Obiteljskog zakona, zatim je predložila drugačiji način održavanja osobnih odnosa oca s djecom tvrdeći da on opstruira privremenom mjerom određeni način jer odbija u nedjelju vratiti djecu u D. pa ona mora putovati taj vikend i radi odvoženja djece njemu u S. i radi njihovog
Posl.broj: 18 P Ob-204/2021-81
vraćanja u D. gdje žive. Zatražila je i veći doprinos uzdržavanju djece, svakog u iznosu od 2.000,00 kn (što odgovara iznosu od 265,44 EUR).
3. Tuženik je već u odgovoru na tužbu naveo da se ne protivi zahtjevu tužiteljice za razvod braka iako je izrazio žaljenje zbog toga, te je sve do zaključenja glavne rasprave ostao suglasan da se njihov brak razvede. Međutim, naveo je da je tužiteljica bez njegova pristanka preselila s djecom u D. i time ih prisilno izdvojila iz sredine gdje su živjeli od rođenja te smatra da to nije u njihovom interesu, da im je dvostruki šok, neželjena promjena i stres čemu ne trebaju biti izloženi. Tvrdi da je imao vrlo prisan i dobar odnos s djecom da je o njima skrbio u svakom pogledu što bi mogao činiti i dalje, da djeci nije interes živjeti u nepoznatom gradu, a njega viđati samo dva vikenda u mjesecu što bi mu stvaralo i dodatne financijske troškove odlascima u D. Stoga smatra da djeca trebaju živjeti u istom gradu gdje su do sada živjela kako bi se podjela roditeljske skrbi mogla provoditi na optimalan način.
4. Protivi se i zahtjevu tužiteljice za njegov doprinos uzdržavanju djece tvrdeći da je nezaposlen te da nije u mogućnosti pridonositi traženi iznos od 2.000,00 kn mjesečno, posebice imajući u vidu trošak od 1.000,00 kn mjesečno koji bi morao imati zbog putovanja na relaciji S-D i natrag radi ostvarivanja osobnih odnosa s djecom.
5. Slijedom navedenog predložio je prvenstveno donošenje privremene mjere u odnosu na stanovanje djece predloživši da stanuju s majkom na dosadašnjoj adresi prebivališta u S., ili drugoj prikladnoj adresi, uz njegovo ostvarivanje osobnih odnosa s djecom u većoj dinamici od predložene po tužiteljici.
6. Također je u odgovoru podnio i protutužbu u kojoj je zatražio da se odluči da djeca žive po mjesec dana sa svakim roditeljem, a da za to vrijeme ostvaruju susrete i druženja s drugim roditeljem time da ni jedan od roditelja ne bi imao obveze plaćanja uzdržavanja djece drugome, već bi za vrijeme dok bi djeca boravila kod jednog roditelja taj u cijelosti snosio sve troškove njihovog uzdržavanja i obratno.
7. Podredno je predložio da djeca stanuju s majkom ali na odgovarajućoj adresi u S. te da se njemu odredi ostvarivanje osobnih odnosa s djecom u dovoljnoj dinamici te obveza plaćanja primjerenog iznosa za njihovo uzdržavanje.
8. Tužiteljica se kao protutužena usprotivila protutužbi ističući da je prvenstveno odselila iz S. zbog učestalog psihičkog i verbalnog nasilja koje je nad njom provodio tuženik-protutužitelj pod utjecajem alkohola učestalo prijeteći samoubojstvom, a zbog pokušaja toga čina da je bio i liječen u PB V. te je s djecom odselila baki u D. za vrijeme njegove hospitalizacije jer joj je njegov liječnik još dok je tuženik bio u bolnici nakon pokušaja suicida savjetovao da zatraži sigurnost za sebe i djecu, a odbila je ponudu tadašnjeg Centra S. za smještajem s djecom u sigurnu kuću. Navela je da je netočno da je grad D. nepoznata sredina, tvrdeći da djeca
Posl.broj: 18 P Ob-204/2021-81
imaju tamo prijatelje i sve potrebne uvjete za nesmetan rast i razvoj, a ona da je zaposlena u neposrednoj blizini grada te se o njezine plaće financiraju i uzdržavaju i ona i djeca.
9. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u elektronički zapis iz matice vjenčanih (list 6 spisa), rodne listove djece (list 7-8), izvješće o obveznom savjetovanju prije razvoda braka (list 9-10), zapisnike Centra Z-Područni ured S. (list 11-13 te 40-41), medicinsku dokumentaciju Z. A. (list 28-29), presudu Općinskog sud u S. Prekršajni odjel od 2. prosinca 2021. poslovni broj Pp-2260/2021 (list 42-45), potvrde o visini dohotka i primanja za M. A. A. (list 55-56 i 157-160), potvrdu zavoda za zapošljavanje PS Z.-Ispostava S. (list 66), potvrdu Porezne uprave Područni ured Z., Ispostava S. o visini dohotka i primitaka za Z. A. (list 72-73 i 185-186), izvješće o socio ekonomskim prilikama Centra D. (list 74-76), rješenje o plaći tuženika (list 83), Odluku o probnom radu tuženika i (list 84), Ugovor o radu tuženika (list 85), liječničku potvrdu za tuženika (list 94), mišljenje Centra D. o načinu ostvarivanja roditeljske skrbi (list 103), prijedlog i mišljenje u postupku razvoda braka Centra Z.Podružnica S. (list 108-119), nalaz i mišljenje Poliklinike Grada Z. (list 128-134), obavijest o odobrenju plaćanja troškova psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja (list 142), otpusno pismo Klinike V. za Z. A. (list 225), dopis Ministarstva B.B. Ž., Policijske postaje D. (list 232-233), Odluku Ustavnog suda RH broj U-III-7432/2022 (list 236), te mišljenje i prijedlog o načinu ostvarivanja roditeljske skrbi za mlljt. T. i T. A. A. (list 240- 244), a saslušane su i parnične stranke (list 62-64, 198-205 te 256-261).
10. Između stranaka nije sporan dio tužbenog zahtjeva za razvod njihovog braka. Tuženik se istom nije protivio nego je već u odgovoru na tužbu naveo da u tom dijelu priznaje tužbeni zahtjev. Iz iskaza stranaka razvidno je kako nema ikakve mogućnosti da se nastavi bračna zajednica jer su njihovi odnosi teško i trajno poremećeni, a osim toga, do zaključenja glavne rasprave prošle su i dvije godine od prestanka bračne zajednice, pa su ispunjene sve zakonske pretpostavke iz odredbe članka 51. ObZ-a za razvod njihovog braka.
11. Također nije sporno da je najboljem interesu djece stranaka mlljt. T. A. A., sada u dobi od 11,5 godina i mlljt. T. A. A., sada u dobi od 7,5 godina da roditelji zajednički ostvaruju roditeljsku skrb.
Sporno je pitanje daljnjeg stanovanja djece, zatim način održavanja osobnih odnosa s roditeljem s kojim neće stanovati kao i visina uzdržavanja koje bi trebao doprinositi taj roditelj. Ukoliko se odluči da djeca stanuju s majkom sporno je i je li osnovan njezin zahtjev da joj se povjeri samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi o svim osobnim pravima djece osim onih iz odredbe članka 100. ObZ-a.
12. Uvidom u Izvješće o obveznom savjetovanju prije razvoda braka koje je sastavljeno 28. rujna 2021. po Centru S. (sada
Posl.broj: 18 P Ob-204/2021-81
zavod S.) proizlazi da stranke nisu ostvarivanje roditeljske skrbi uredile planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi iz članka 106. ObZ-a, a niti su tijekom ovog postupka ili izvan njega uspjele postići sporazum o svim bitnim sadržajima iz plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.
13. No, kako su suglasne da zajednički ostvaruju roditeljsku skrb, odlučeno je kao u točki II izreke jer je to i po ocjeni suda u interesu njihove djece, dok je sukladno odredbi članka 413. stavak 1. točka 1. ObZ-a valjalo po službenoj dužnosti odlučiti o spornim pitanjima, s kojim će roditeljem djeca stanovati te ostvarivanju njihovih osobnih odnosa s drugim roditeljem kao i o njihovom uzdržavanju.
14. Cijeneći sve provedene dokaze, a imajući u vidu odredbe članka 3. i 9. Konvencije o pravima djeteta (NN MU 12/93 i 20/97) te odredbu članka 5. stavak 1. ObZ-a prema kojima se pri odlučivanju o pravima djece moraju ponajprije štititi njihovi interesi, prava i dobrobit sud smatra da je najbolji interes i dobrobit djece da i nadalje žive s majkom na adresi njezina sadašnjeg prebivališta u Daruvaru, a da s ocem održavaju osobne odnose.
15. Naime, iz iskaza stranaka, pribavljenih izvješća zavoda PU S.i zavoda PU D. kao i uvida u medicinsku dokumentaciju tuženika i izvješće PP D., utvrđene su sljedeće činjenice:
16. Tužiteljica i tuženik živjeli su posljednjih šest godina zajedničkog života sa djecom u S. u prizemlju kuće koja predstavlja stan od oko 75 m2, dok na katu kuće živi tuženikova ujna. Njihov sin T. polazio je školu u S., a sin T. dječji vrtić te su oba djeteta su aktivno trenirali plivanje.
17. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da su bračni odnosi dulje vremena bili narušeni, tvrdi još od rođenja starijeg sina T. pa je i prije htjela prekinuti taj brak, a 2019. je i pokrenula postupak razvoda braka ali je odustala jer je tuženik prijetio samoubojstvom, a kad je njezino nezadovoljstvo kulminiralo u ljeto 2021. nakon povratka s mora te mu je priopćila da namjerava otići ponovo joj je prijetio samoubojstvom, a potom se i udaljio od kuće u nepoznatom pravcu, a ona je bojeći se da će si nauditi obavijestila nadležne službe o njegovom nestanku nakon čega je pronađen na S. u besvjesnom stanju i potom hospitaliziran u KP V. dok je ona za to vrijeme odselila s djecom u D. u kuću njezine bake gdje žive kontinuirano od srpnja 2021. Tvrdi kako joj je liječnik tuženika savjetovao da zatraži zaštitu sebe i djece od mogućih ugrožavajućih postupaka tuženika, da joj je Centar S. nudio smještaj s djecom u sigurnoj kući što nije prihvatila smatrajući to stresnim za djecu, a imala je alternativu odlaska baki u D. Tuženik joj se po izlasku iz bolnice javio obavijestivši je da dolazi u D. i indirektno joj dao do znanja da će skriviti prometnu nesreću. Kada ju je nakon sat i pol ili dva sata kasnije kontaktirala policija obavijestivši je da je njezino vozilo imalo prometnu nesreću uvjerila se da je mislio ozbiljno. Tobiasa je upisala u školu u D. bez suglasnosti tuženika, ali joj je naknadno dao pristanak, tuženik tvrdi samo do
Posl.broj: 18 P Ob-204/2021-81
kraja školske godine 2021./2022. Sina T. je upisala naknadno u dječji vrtić, a sada oboje polaze istu školu u D. Zajedno odlaze u školu ujutro, T. ima organiziran produženi boravak. Ona je zaposlena kao nastavnik u srednjoj školi u K. i G. p. te uspijeva brinuti o djeci jer radi samo u prvoj smjeni. Po potrebi joj pomogne pričuvati djecu tetka koja živi u istoj kući. Djeca su se privikla na život u D., imaju tamo prijatelje. T. je četvrti razred završio sa vrlo dobrim uspjehom. Dozvoljava djeci izbor slobodnih aktivnosti. Mogli bi i u D. ići na plivanje, ali ne žele. Ističe da stariji sin T. već određeno vrijeme odbija odlaziti k ocu, tvrdi da ga otac vrijeđa i da se prema njemu neprimjereno ponaša. Tako nije bio kod oca od lipnja 2023., a prije toga svega dva tri puta od veljače 2023. Tvrdi da ga otac ne zove, ne pita za njega kada razgovara s njom.
18. Referirajući se na tvrdnje tuženika da bi s djecom mogla stanovati bilo u njegovoj kući u S. ili u nekom od stanova u Z., njezinom ili njegovim, navela je da je njezin ostanak s djecom u kući u S. bio opcija kada je 2019. pokrenula postupak razvoda braka, ali se tome usprotivila tuženikova ujna. Nikada pak nije bilo razgovora da bi se s djecom selila u neki od njihovih stanova. Tvrdi da je njezin stan u Z. premali za nju i djecu, posebice i njihove kućne ljubimce, da je život u D. jeftiniji od onog u Z., da je zadovoljnija s poslom i da ima bolja primanja. Osim toga, to je bolje i za njezino psihičko stanje jer smatra da je ostala u Z. bila bi od tuženika izvrgavana različitim pritiscima što čini i sada. Tvrdi da je prati dok zna da je u Z., jednom je našla auto bez registarskih pločica pa iako nema dokaza da je to učinio tuženik, ona to zna jer je to činio drugima dok su bili zajedno. Od plaće i najma stana u Z., te stana na moru uzdržava sebe i djecu, jer tuženik nije novčano doprinosio za djecu do donošenja privremene mjere u rujnu 2022. Priznaje da bi se tuženik mogao brinuti o djeci, da je to činio i radio sve kućanske poslove dok nije bio zaposlen, a ona je radila. Voljna je sudjelovati u ostvarivanju njegovih osobnih odnosa s djecom što je i činila odvozeći djecu k njemu i dolazeći po njih dok je bio zbog operacije nesposoban voziti, što se vremenski odužilo i više nego je prvobitno bilo planirano. Sve je troškove prijevoza tada snosila sama. Sada dok je tuženik sposoban voziti, dovodi ju u situaciju da mu ona odveze mlljt. T., a kada bi ga u skladu sa privremenom mjerom trebao u nedjelju vratiti izgovori se da ne može pa mora ponovo u S. da doveze dijete kući u D.
19. Tuženik je u iskazima danim u postupku priznao da je pokušao suicid, a tvrdi da je razlog tome što ga je tužiteljica svojim ponašanjem dovela do ludila te mu namjera nije bila ubiti se već je u očaju konzumirao otrov. Poriče i da bi namjerno skrivio prometnu nesreću putujući k njoj i djeci u D. nakon otpuštanja iz KP V.Tvrdi da se inače nikada nije psihijatrijski liječio niti je za to imao potrebe, da nije kod otpuštanja iz bolnice dobio preporuke o psihijatrijskoj terapiji, niti ne odlazi na kontrolne preglede. Smatra da je tužiteljica odvodeći djecu iz mjesta prebivališta čak u D. postupila protivno njihovim interesima, da im je tim preseljenjem onemogućila aktivno bavljenje plivanjem budući da se T. već počeo natjecati i osvajati medalje, a u Daruvaru nema bazena za takmičenja. Nadalje, navodi da djeca nemaju u D. obiteljskog liječnika ni zubara. Tvrdi da su se djeca prilikom
Posl.broj: 18 P Ob-204/2021-81
izražavanja svojeg mišljenja izjasnila kako žele živjeti s njim, no da T. odbija odlaziti k njemu jer ga je tužiteljica na to potaknula. Priznaje da nema s T. baš dobar odnos jer da majci priča laži o njemu. Tako poriče da bi T. ošamario, tvrdi da bi to bilo i nemoguće jer je 22. studenoga 2022. kada se navodno to dogodilo po pričanju djeteta, bio na štakama zbog operacije nožnog palca, od 27. rujna 2022. još tri mjeseca.
20. Mogao bi organizirati brigu i skrb o djeci jer da mu se povjere na stanovanje imao bi kod poslodavca KBC R. gdje radi u kuhinji, pravo na jednosmjenski rad. Sada pak radi u smjenama, ima najviše jedan slobodan vikend, a po potrebi ga se poziva raditi i izvan dobivenog rasporeda rada. Tako se dogodi da je T. kod njega za vikend kada dobije poziv doći na posao pa ga mora uzeti sa sobom te je onda dijete cijelo vrijeme s njim u kuhinji ili ga pak čuva njegova ujna kod kuće. Dobiva raspored posla svega tjedan dana unaprijed. Unatoč svemu tome, nije od svojih nadređenih tražio da mu se drugačije organizira radno vrijeme tvrdeći kako je to nemoguće radi naravi posla, da nema dovoljno radnika u bolničkoj kuhinji. Zbog činjenice velike udaljenosti djece od njega (140 kilometara) i svojih poslovnih obveza smatra da je onemogućen u ostvarivanju svojih prava održavanja osobnih odnosa s djecom pa smatra da bi tužiteljica trebala radi toga preseliti u Z. ili gdje drugdje, voljan joj je i prepustiti kuću u kojoj živi da stanuje u njoj s djecom, a on bi preselio u jedan od stanova u Z. koje ima (površine od 24,5 m2 i 31 m2).
21. Ne poriče da nije odlazio u D. na informacije o školovanju sina T., ali tvrdi da je pratio njegov uspjeh putem sustava e-Dnevnik. Tvrdi i kako ga nitko ne poziva od Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Z.gdje djeca odlaze radi potpore i obrade već to sazna bilo od tužiteljice tek kada već idu na dogovoreni termin.
22. Tijekom postupka pribavljeno je mišljenje djece putem posebne skrbnice dana 14. ožujka 2022. o čemu je sastavila izvješće 21. ožujka 2022. Iz sadržaja izvješća kao i citata dječjih izjava proizlazi vezanost djece za oba roditelja te želja da barem žive blizu, te su se djeca tada izjasnila da bi željeli živjeti u S.
23. Iz izvješća Centra D. od 26. kolovoza 2022. proizlazi da je obavljen razgovor s djecom, da su oba privržena roditeljima, ali su zadovoljni brigom koju im je majka pružala u proteklu godinu dana u D., istakli su da im je tamo lijepo, ali su izrazili želju da dalje žive u Z. jer im nedostaju prijatelji, ne navodeći da bi željeli da otac brine o njima.
24. Vezanost djece za oba roditelja proizlazi i iz Nalaza i mišljenja
multidisciplinarnog tima Poliklinike Grada Z. od 25. kolovoza 2022.25. Rješenjem o privremenoj mjeri donesenim u ovom predmetu od 27. rujna 2022. potvrđenim rješenjem Županijskog suda u V. posl. broj Gž Ob-
Posl.broj: 18 P Ob-204/2021-81
47/2022-2 od 17. studenoga 2022. određeno je da djeca do pravomoćnog okončanja ovog postupka stanuju s tužiteljicom, a da s tuženikom održavaju osobne odnose te mu je utvrđena obveza uzdržavanja djece u iznosu od 160,86 EUR mjesečno za mlljt. T. i u iznosu od 189,26 EUR mjesečno za mlljt. T., sve od 27. rujna 2022.
26. Prema službenoj zabilješki psihologinje zavoda PU D. od 2. svibnja 2023. obavljen je razgovor s djecom 17. travnja 2023. te su se djeca izjasnila kako žele i nadalje živjeti s majkom koja adekvatno ispunjava sve roditeljske dužnosti i brine o svim njihovim potrebama. Mlljt. T. je naveo kako je do tada bio kod tate samo dva puta, prvi puta je bilo sve normalno, a drugi puta tata nije htio s njim razgovarati jer je saznao da se on požalio da ga je otac udario. Otac mu je naime prigovorio zašto govori mami da priča loše o njoj, a kada mu je on odgovorio "Pa pričaš to" da ga je udario jednom po licu. Mami nije ni pričao za taj događaj već je naknadno saznala od škole. Dijete je navelo da mu je otac rekao da više ne želi da dolazi k njemu, da mu ništa od tada ne kupuje,, ne pita treba li mu što, ne zove ga od veljače 2023. Kada razgovara s T. ne pita za njega. To zna jer je u blizini T. dok s ocem razgovara. Stoga nema želju ići kod oca vikendima, ali ako sud tako odredi, ići će. T. se izjasnio da voli ići k tati, ali ne bi ništa mijenjao volio bi i dalje živjeti kod mame i da ona brine o njemu.
Potvrdio je navode brata da njega tata ne zove niti mu kupuje što, kao što je
primjerice njemu kupio loptu.
27. Iz mišljenja i prijedloga zavoda za PU D. od 31. svibnja 2023. proizlazi da su djeca privržena majci, zadovoljna s brigom koju im pruža živeći s njima u D. S njom imaju kvalitetan odnos, prisniji i smireniji nego sa ocem, uklopili su se u društvenu sredinu, razvili nove prijateljske odnose i u kojima se dobro osjećaju, uključeni su u izvanškolske aktivnosti prema vlastitim željama i ne žele mijenjati takav način života. Tužiteljicu smatra odgovornom i zrelom osobom, spremnom na suradnju i za rad na vlastitim odgojnim kapacitetima, iako ne umanjuje svoju odgovornost za životne okolnosti u kojima trenutno živi s djecom uz fizičku odvojenost od oca, izražava pozitivan stav prema ostvarivanju osobnih odnosa s njim te potrebu da otac sudjeluje u njihovom svakodnevnom životu.
28. Iako je zavod PU S. ostao kod prijedloga iznesenog tijekom postupka za provođenje kombiniranog psihologijsko psihijatrijskog vještačenja roditelja i djece smatrajući to potrebnim radi procjene roditeljskih kapaciteta oba roditelja u prepoznavanju i adekvatnom zadovoljavanju potreba djece, preuzimanju odgovornosti za posljedice svojih postupanja na razvoj djece, te spremnosti na suradnju, kompromise i donošenje odluka koje bi bile u najboljem interesu djece, a i radi utvrđivanja eventualne psihopatologije, pa je i osigurao novčana sredstva potrebna za izvođenje toga dokaza, sud je uvjerenja da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno te smatra ovaj dokaz nepotrebnim i suvišnim. Naime, djeca stranaka su tijekom ovog postupka bila u više navrata izložena institucijama radi iskazivanja svojih želja i osjećaja, još su uvijek u tretmanu Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Z. (barem mlljt. T.), a po posljednjem iskazu
Posl.broj: 18 P Ob-204/2021-81
tužiteljice im je omogućena i psihološka pomoć u sadašnjem prebivalištu u D.. Osim toga, uvjerenje je ovog suda da se izvođenje ovog dokaza predlaže isključivo na okolnost utvrđivanja je li tužiteljica i prije tuženikovog pokušaja suicida odlučila i izvršila predradnje o napuštanju bračne zajednice odlaskom s djecom u Daruvar koji je doista daleko u odnosu na dotadašnji njihov dom čime je doista tuženiku otežano ostvarivanje osobnih odnosa s djecom.
29. Po uvjerenju ovog suda u donošenju odluke s kojim će roditeljem stanovati djeca stranaka nakon dvije godine života djece s majkom te utvrđenja da je za to vrijeme valjano skrbila o djeci i da oni žele nadalje živjeti s njom, potpuno je izlišno i neodlučno utvrđivati pobude tužiteljice za odlazak s djecom u D. Tako nije utvrđeno da bi tužiteljica imala ikakav drugi izbor kuda otići s djecom kada je tuženik pokušao suicid i kada joj je sugerirano da zatraži zaštitu sebe i djece, a odbila je ponuđeni odlazak u sigurnu kuću, pa je otišla živjeti s djecom u D. u svoju roditeljsku kuću koju su djeca znala jer su povremeno tamo posjećivali tužiteljičine roditelje. Područni ured S. ne spori da joj je nudio zaštitu odlaskom u sigurnu kuću, što uostalom proizlazi i iz njegovog zapisnika od 25. kolovoza 2021., dakle prije nego je napustila bračnu zajednicu. Sud se slaže s tužiteljicom da je djeci svakako u trenutku kada im se obitelj raspala bilo lakše započeti život u iole poznatoj sredini, nego negdje u nepoznatom.
30. Također ni tuženik nije dokazao da je tužiteljica mogla osigurati sebi i djeci drugi odgovarajući smještaj. Njegove tvrdnje da je mogla otići u svoj stan u Z. koji inače iznajmljuje su paušalne i ponižavajuće za nju i djecu. Od života djece u 75 m2 koliko je naveo da je veličina njegovog stana u S.,ona bi se trebala smjestiti s djecom gotovo preko noći u stan od dvadesetak kvadrata, jer se očekivao njegov brzi otpust iz bolnice, a njezin stan je bio u najmu kao i njegova dva stana u Z. Nije ni tvrdio da joj je nudio adekvatno rješenje stambenog pitanja stavljanjem na raspolaganje svoje nepokretne imovine ili joj dao ili bar nudio novčanu pomoć za adekvatan
smještaj.
31. Tužiteljica je od nadležnih tijela ocijenjena kao brižna i odgovorna majka koja se snašla u ulozi samohranog roditelja jer je sama uzdržavala djecu više od godine dana od napuštanja bračne zajednice (do donošenja privremene mjere u rujnu 2022.) te uz to i financirala troškove odvoženja djece na susrete i druženja tuženiku koji kako tvrdi nije radio i nije mogao doprinositi za uzdržavanje djece, a bio je i nepokretan, na bolovanju zbog dvije operacije te za to vrijeme i nije mogao brinuti o djeci. Iz provedenih dokaza proizlazi da je organizirala život s djecom, da u potpunosti brine o njihovim potrebama i interesima, a da su se djeca čije mišljenje obzirom na njihovu dob sud ne smije zanemariti odlučila za život s njom, a da oca viđaju (osim trenutno T. koji to ne želi), pa je sud uvjerenja da je njihov interes i dalje živjeti u toj sredini s majkom u njihovom prebivalištu u D.,
31. Tuženik naprotiv nije dokazao da bi djeci omogućio bolji život, a i sam priznaje da ne može organizirati radno vrijeme da bi mogao provesti i određene
Posl.broj: 18 P Ob-204/2021-81
mu vikende s njima, dok svojim postupcima, pokušajem suicida te prometnom nesrećom kojom je naudio i svom zdravlju pa tako posredno i ugrozio djecu mogućnošću da izgube roditelja pokazao je neozbiljnost, nezrelost i nemogućnost nošenja sa životnim problemima. Štoviše, i unatoč tome ne smatra da mu je potrebna psihološka pomoć, a nije ni dokazao da je obavio preporučenu mu kontrolu u KP V., zapravo je rekao da nije išao na kontrolni pregled jer mu to nije potrebno.
33. Stoga uvažavajući sve okolnosti, a posebice činjenicu da su se djeca u protekle dvije godine života u D. saživjele sa novom sredinom i žele tu nastaviti živjeti, odlučeno je kao u točki III izreke. Posebna skrbnica djece je u podnesku od 26. rujna 2023. predložila da se uzme u obzir izraženo mišljenje
djece u dostavljenom izvješću zavoda za PU D.
34. Tužiteljica nije po ocjeni suda dokazala da bi bilo opravdano dodijeliti joj samostalnu roditeljsku skrb o svim osobnim pravima djece osim bitnih osobnih prava iz članka 100. ObZ-a. Nije izričito obrazložila za koja bi to osobna prava djece trebala samostalnu roditeljsku skrb, jer ukoliko se radi o osobnim pravima djece koja su hitne naravi ili se odnose na donošenje svakodnevnih odluka, toje svaki od roditelja i ovlašten sukladno odredbama članka 110. stavak 1. i stavak 3. ObZ-a. Dakle, budući da nije jasno i obrazloženo naznačila za koja bi osobna prava djece bila potrebna njezina samostalna roditeljska skrb, unatoč tome što je obzirom na konfliktni odnos stranaka i ponekad uočeno opstruiranje tuženika kao roditelja u pribavljanju potrebnih suglasnosti, sud smatra kako stranke kao odgovorni roditelji moraju međusobno surađivati u interesu djece. Stoga je odbijen taj dio tužbenog zahtjeva.
35. Osobni odnosi između tuženika i djece određeni su prvenstveno na način da se roditeljima daje mogućnost da sporazumno odrede dinamiku njihova odvijanja cijeneći sve njihove mogućnosti i obveze.
36. Podredno, ukoliko stranke ne bi uspjele postići sporazum o odvijanju osobnih odnosa tuženika s djecom određena je njihova dinamika kako je navedeno u točki IV izreke presude, tako da djeca provedu s ocem dva vikenda u mjesecu, svaki drugi državni praznik i vjerski blagdan, te oko polovicu svih školskih praznika.
37. Tužiteljica je u podnesku od 20. rujna 2022. predložila određeni način organiziranja osobnih odnosa oca s djecom, ali je isti modificirala na ročištu 27. rujna 2023. Tuženik nije predložio ikakve dinamike njihova održavanja osim što se predlažući da tužiteljica s djecom dođe živjeti u Z. ili bilo gdje bliže njegovom prebivalištu izjasnio kako želi što više vremena provesti s njima.
38. Stoga je u određivanju osobnih odnosa tuženika s djecom u pretežnom dijelu uvažen prijedlog tužiteljice da djeca provedu kod oca svaki drugi vikend u mjesecu, oko polovicu svakih školskih praznika, kao i naizmjenično svaki drugi državni i vjerski blagdan. Pritom sud smatra opravdanim za vrijeme ljetnih školskih praznika omogućiti i ocu i djeci da provedu zajedno razdoblje praznika
Posl.broj: 18 P Ob-204/2021-81
koji traju oko 2 i pol mjeseca u dva navrata, dio nakon završetka školske godine, a dio u kolovozu mjesecu, tako da ipak krajem tih praznika budu kod majke radi pripreme za sljedeću školsku godinu. Naime, tužiteljica nije obrazložila zašto predlaže da djeca budu kod oca cijeli kolovoz, a da kod nje budu onda veći vremenski period (polovicu lipnja i cijeli srpanj). No, dajući strankama da prvenstveno sporazumno odrede dinamiku ostvarivanja osobnih odnosa djece s ocem, uvijek mogu i na drugačiji način dogovoriti dinamiku tih odnosa uvažavajući konkretne okolnosti, odnosno u protivnom zatražiti i izmjenu ove odluke ako bi se pokazalo da ne odgovara stvarnom životu i interesima djece.
39. Za dodati je da činjenica što aktualno mlljt. T. A. A. odbija odlaziti ocu, a i otac je suzdržan u ostvarivanju tog svojeg prava i dužnosti viđanja ovog djeteta, ne utječe na potrebu donošenja ovog dijela odluke i za njega jer tuženik kao roditelj treba pronaći načina za obnavljanje izgubljenog povjerenja djeteta i ponovnog uspostavljanja zdravog emocionalnog odnosa s njim.
40. Nadalje, budući da je iz iskaza tuženika utvrđeno da ima problem s poslodavcem da nekada dobije hitan poziv odazvati se na posao i u dane vikenda unatoč drugačijem rasporedu radnog vremena koji dobije samo tjedan dana unaprijed, pa primjerice mora raditi i vikendom (subotu i nedjelju koje su određene za njegova druženja s djecom) bilo je opravdano prihvatiti prijedlog tužiteljice da za druženja djece s ocem za to određenim vikendima on dolazi po njih u D., a da tužiteljica dođe po djecu k njemu u S. na dan isteka njihovih druženja u nedjelju popodne, a kojem se prijedlogu nije ni protivio.
41. Također iz istog razloga se smatra opravdanim odrediti strankama kao odgovornim roditeljima da ukoliko iz objektivnih razloga tuženik ne bi mogao realizirati provođenje s djecom nekog od određenih mu vikenda ovom odlukom, da u tom slučaju na prikladan način (telefonom, porukama ili drugim sredstvima komunikacije) javi tužiteljici tu svoju spriječenost do četvrtka popodne za nadolazeći vikend kako ne bi vršila pripreme oko spremanja djece na put, time da se taj propušteni vikend preloži na prvi sljedeći vikend, a na tuženiku je da si tada kod poslodavca osigura neradno vrijeme za taj vikend.
42. Na isti način sud smatra da bi bilo u interesu djece da stranke po potrebi dogovaraju i prelaganje drugih termina druženja tuženika s djecom koji bi otpali iz objektivnih razloga.
43. Što se pak tiče zahtjeva tužiteljice za uzdržavanjem djece, u tužbi podnesenoj u listopadu 2021. zatražila je plaćanje iznosa od 1.000,00 kn mjesečno za svako dijete od podnošenja tužbe pa nadalje, dok je podneskom od 20. rujna 2022. zatražila plaćanje iznosa od 2.000,00 kn mjesečno što je sada protuvrijednost od 265,44 EUR, time da je taj iznos za mlljt. T. A. A. zatražila od podnošenja tužbe pa nadalje, a za mlljt. T. A. A. od 26. rujna 2022.
Posl.broj: 18 P Ob-204/2021-81
44. Prema odredbi članka 309. ObZ-a uzdržavanje za dijete uvijek se određuje u novčanom iznosu pa je neodlučno je li tuženik na drugi način pridonosio uzdržavanju djece u spornom razdoblju.
45. Odlučujući o visini njegove obveze uzdržavanja djece sud je sukladno odredbi članka 311. ObZ-a utvrdio njihove ukupne materijalne potrebe, a prema odredbi članka 313. toga Zakona i ukupne mogućnosti tuženika.
46. Tužiteljica je navela da joj je za uzdržavanje djece od kako živi sama s njima, a i za ubuduće prosječno treba iznos od 1.500,00 do 2.000,00 kn (200,00 do 265,00 EUR) mjesečno za svakoga, tvrdeći da je djecu uzdržavala od svoje plaće te prihoda od najma stana u Z. i R.
47. Primjerice je naznačila visinu pojedinih potreba djece tvrdeći kako joj režijski troškovi u ljetnom periodu iznose oko 100,00 EUR mjesečno, a u zimskom i do 300,00 EUR mjesečno, što znači da bi nas svako dijete mogao otpasti najmanje iznos od 50,00 EUR mjesečno, zatim da za hranu za njih troje utroši oko 500,00 EUR mjesečno što bi bilo najmanje oko 160,00 EUR po djetetu, da plaća članarinu za njihove treninge u iznosu od 25,00 EUR i 12,50 EUR, da će morati T. osigurati instrukcije iz matematike koje će koštati oko 60,00 EUR mjesečno, satove gitare da mu plaća 60,00 EUR mjesečno, dok za prijevoz djece ocu potroši goriva u visini od 60,00 EUR u jednom odvoženju odnosno dva puta mjesečno iznos od 120,00 EUR, od čega za svako dijete otpada polovica odnosno po 60,00 EUR za svakoga. Opremanje za školu jeukupno platila za odjeću i obuću 500,00 EUR, a za školski pribor još toliko (radne bilježnice, školske torbe i ostali pribor), također plaća i odlaske djece na školske izlete. Za mlljt. T. je plaćala dječji vrtić 57,00 EUR mjesečno. Iako je to jednokratni trošak, logično je da ima troškove nabave odjeće i obuće i izvan toga, što sezonske što redovite potrošne robe, a potrebno je uzeti u obzir da djeca rastu i da im i zbog toga treba osigurati garderobu i obuću jer su postojeću prerasli.
48. Tuženik nije komentirao visinu tako naznačenih potreba djece samo je naveo kako se njihovo uzdržavanje može osigurati iznosom od oko 300,00 EUR
mjesečno za oba djeteta.
49. Mogućnosti tuženika za uzdržavanjem djece utvrđene su njegovim iskazom te uvidom u podatke o njegovim prihodima. On tvrdi da mu plaća iznosi između 4.800,00 kn (637,00 EUR) i 5.400,00 kn (716,00 EUR) zavisno od ostvarenog broja sati rada dok za stan u najmu ostvaruje najamninu od 270,00 EUR mjesečno. Dakle mjesečno može uprihoditi iznos od oko 900,00 do 1.000,00 EUR. Tvrdi da mu je hobi rad s drvetom od čega radi rustikalne predmete, ali rijetko dobiva narudžbe za taj posao i rijetko dodatno zaradi po toj osnovi. Drugi stan u vlasništvu ne iznajmljuje od kraja 2022., a nije naveo koliku je najamninu ostvarivao od njega. Ukazuje kako je u dijelu utuženog razdoblja dok je bio privremeno nesposoban za rad zbog operativnih zahvata imao još manja primanja.
Posl.broj: 18 P Ob-204/2021-81
50. Prema potvrdi uprave (list 72) tuženik je u 2021. ostvario dohodak od 35.097,10 kn što umanjeno za iznos poreza i prireza od 213,51 kn čini prihod od 34.883,59 kn, kao i neoporezivi primitak u iznosu od 6.918,57 kn, što je ukupno prihod od 41.802,16 kn odnosno prosječno mjesečno 3.483,51 kn što odgovara iznosu od 462,34 kn mjesečno.
51. Za prvih deset mjeseci 2022. ostvario je dohodak u iznosu od 28.675,64 kn što umanjeno za porez i prirez od 1.880,37 kn čini prihod od 26.795,27 kn te neoporezivi primitak u iznosu od 6.441,46 kn što je ukupno iznos od 33.236,73 kn odnosno prosječno mjesečno 3.323,67 kn što je danas iznos od 441,13 EUR.
52. Tužiteljica potražuje uzdržavanje za mlljt. sina T. od 5. listopada 2021., dakle dok je bio u dobi od 9 i pol godina dok sada ima 11 i pol godina, dok za mlljt. T. traži uzdržavanje od 26. rujna 2022., dakle dok je imao 6 i pol godina dok je sada u dobi od 8 i pol godina.
53. Polazeći od Odluke o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta prema kojoj je za dijete u dobi od 7 do 12 godina u 2021. to bio iznos od 1.352,60 kn što je 179,52 EUR (NN 30/21), u 2022. iznos od 1.425,80 kn što je iznos od 189,24 EUR (NN 37/22) dok je u 2023. to iznos od 203,15 EUR (NN 48/23), kao i imajući u vidu Odluku o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta koja za tu dob djeteta i visinu primanja tuženika oko 7.500,00 kn određuje prosječne potrebe u 2022. u iznosu
od 1.524,00 kn što je 202,27 EUR, a za 2023. u iznosu od 203,15 EUR, zaključuje se da se iznosom od 220,00 EUR mjesečno mogu zadovoljiti
osnovne životne potrebe mlljt. T. A. A., a iznosom od 200,00 EUR mjesečno potrebe mljt. T. A. A., a što odgovara i prosjeku koji je tužiteljica procijenila kao njihove potrebe.
54. Naime, materijalne potrebe su bile manje dok nije imao potrebe za instrukcijama, nije ni izvjesno da li ih uopće još uzima, a i životni troškovi su bili nešto niži u razdoblju trajanja ovog postupka. Za mlljt. T. potrebe su manje, no u protekloj nastavnoj godini 2022./2023. je polazio vrtić pa je imao veći trošak uzdržavanja po toj osnovi.
55. Utvrđujući obvezu tuženika za uzdržavanje mlljt. sina T. u mjesečnom iznosu od 220,00 EUR u razdoblju od 5. listopada 2021. do 31. listopada 2023. trebao bi platiti ukupno iznos od 5.529,32 EUR (od čega 29,32 za rujan 2021. te za ostalih 25 mjeseci iznos od 5.500,00 EUR) no uzimajući u obzir da je nesporno podmirio dio te obveze plaćanjem uzdržavanja određenog po privremenoj mjeri u mjesečnom iznosu od 189,26 EUR u razdoblju od 27. rujna 2022. pa do 31. listopada 2023. plativši tako ukupno iznos od 4.567,44 EUR ( od čega 25,20 EUR za rujan 2021. te 24 mjeseca, izuzev srpnja 2023. iznos od 4.542,24 EUR) proizlazi da je dužan platiti tužiteljici za navedeno razdoblje na ime tih već dospjelih iznosa uzdržavanja još iznos od 961,88 EUR, a nadalje od 1. studenoga 2023. iznos od 220,00 EUR mjesečno sve dok za to budu postojale zakonske pretpostavke.
Posl.broj: 18 P Ob-204/2021-81
56. Za mlljt. sina T. tuženiku se dosuđuje obveza uzdržavanja u iznosu od 200,00 EUR mjesečno počevši od 26. rujna 2022. pa nadalje, time da je do 31. listopada 2023. dospio iznos od 2.633,35 EUR (od čega 33,35 EUR za rujan 2022., a za ostalih 13 mjesec još 2.600,00 EUR). No, kako je po privremenoj mjeri u tom razdoblju plaćanjem mjesečnog iznosa od 160,86 EUR podmirio iznos od 1.951,76 EUR (od čega 21,44 EUR za rujan 2022. te po 160,86 EUR mjesečno za još 12 mjeseci, osim srpnja 2023. koji duguje), dužan je platiti još razliku tih dvaju iznosa od 414,59 EUR, a nadalje od 1. studenoga 2023. iznos od 200,00 EUR mjesečno sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti.
57. Tuženik je u obvezi platiti i zakonske zatezne kamate na svaki pojedinačni mjesečni iznos uzdržavanja od dospijeća pa do isplate. Odluka o visini zakonskih zateznih kamata temelji se na odredbama članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22-Uredba Vlade RH).
58. Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za uzdržavanje djece tužiteljica je odbijena kao sa neosnovanim.
59. Tužiteljica je zatražila naknadu troškova parničnog postupka u visini jednokratne nagrade za zastupanje po punomoćniku odvjetniku propisane po Tbr. 7/8 i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje: Tarifa) za odvjetničku nagradu u sporu o razvodu braka. Tuženik pak nije zatražio naknadu parničnih troškova. Odredbom članka 366. stavak 1. ObZ-a propisano je da u statusnim stvarima, stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, o osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta te uzdržavanja djeteta o troškovima postupka sud odlučuje slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka. Sud cijeni da je postupak za razvod braka bio u interesu obje stranke kao i radi reguliranja roditeljske skrbi za zajedničku djecu nakon razvoda njihovog braka, a budući da je postupak bio i pokrenut na zahtjev tužiteljice, njoj je bio u prvenstvenom interesu, sa svim dijelovima zahtjeva nije ni uspjela, pa je opravdano odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove. To posebice i stoga što je tuženika u najvećem dijelu postupka također zastupao punomoćnik odvjetnik u vezi s čim su i njemu nastali parnični troškovi koje je mogao zatražiti pri zaključenju glavne rasprave, no to nije učinio. Stoga je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
60. Slijedom svega iznesenog, prema uvjerenju ovog suda i u skladu sa citiranim zakonskim odredbama odlučeno je kao u izreci.
U Vrbovcu 3. studenoga 2023.
Sudac
Zdenka Kudović–Husain v.r.
Posl.broj: 18 P Ob-204/2021-81
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15
dana od primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom
sudu.
DNA:
1. odvj. V.J. Z.
2. Z.A.
3. zavod PU S.
4. zavod PU D.
5. Posebna skrbnica djece B.Ž. Š.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.