Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Međimurska 26D, Varaždin
Poslovni broj: Kž-100/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne Mavriček, predsjednice vijeća te Zdravka Pintarića i Vanje Petrović, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog RŠ, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog RŠ, protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kv-22/2026-7 od 13. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
Žalba optuženog RŠ odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Čakovcu je na temelju čl. 127. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP/08-25), protiv optuženog RŠ, produljen istražni zatvor iz zakonske osnove čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11.
2. Protiv tog rješenja žali se optuženik po braniteljici odvjetnici Slavici Orehovec, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati i pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor zamijeni mjerom opreza oduzimanja putne isprave.
3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26.; dalje: ZKP/08-26) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti vraćen ovom drugostupanjskom sudu.
4. Žalba optuženika nije osnovana.
5. Nije u pravu optuženik kada u žalbi osporava utvrđenje postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti, s tvrdnjom da se ne može apriori zaključiti da je znao da su njegove radnje protuzakonite, te da je pogrešan zaključak da je radnje poduzimao iz koristoljublja. Naime, sud prvog stupnja pravilno i osnovano navodi da osnovana sumnja, kao osnovni uvjet za primjenu mjere istražnog zatvora, proizlazi iz činjenice da je rješenjem optužnog vijeća Općinskog suda u Čakovcu broj Kov-157/2025- 34 od 29. siječnja 2026. optužnica potvrđena, s time da se predmet nalazi u fazi rasprave, u kojoj fazi pravno nije moguće s uspjehom osporavati osnovanu sumnju, s obzirom da je dakle, sudskom odlukom utvrđeno postojanje osnovane sumnje, zbog čega je optužnica potvrđena i predmet ušao u fazu rasprave.
6. Također nije u pravu optuženik kada u žalbi osporava utvrđenje postojanja istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08-25 zbog koje je istražni zatvor produljen, kao i zaključak suda prvog stupnja o potrebi primjene mjere istražnog zatvora, koje osporavanje obrazlaže s navođenjem da mu je želja da se kazneni postupak što prije okonča, kako bi se mogao vratiti u [adresa] gdje prebiva i gdje žive ostali članovi njegove obitelji, zbog čega nema namjeru bježati u slučaju puštanja na slobodu. Naime, suprotno žalbenim navodima, imajući u vidu da je optuženik državljanin [adresa], gdje prebiva, s time da za Republiku Hrvatsku nije vezan niti obiteljski niti poslovno, već se na teritoriju Republike Hrvatske zatekao isključivo radi počinjenja kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da postoji realna i konkretna bojazan da bi optuženik puštanjem na slobodu mogao napustiti teritorij Republike Hrvatske i na taj način postati nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske motiviran, između ostalog, i izbjegavanjem kaznene odgovornosti za predmetno kazneno djelo za koje se tereti, a za koje je zapriječena kazna zatvora od jedne do osam godina, tim više što u Nizozemskoj žive članovi njegove obitelji, što bi mu mogao biti dodatni motiv za napuštanje teritorija Republike Hrvatske.
7. Uzimajući u obzir u prethodnoj točci navedene osobite okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od bijega, suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je za preveniranje opasnosti od bijega protiv optuženika potrebno produljiti istražni zatvor, s obzirom da nije realno za očekivati da bi se ista svrha mogla postići mjerom opreza koja se sugerira žalbom, pri čemu valja imati u vidu i prirodu kaznenog djela za koje je optuženik osnovano sumnjiv, a koje u sebi sadrži okolnost prebacivanja migranata preko granice mimo granične kontrole.
8. Zbog navedenih razloga žalba optuženika nije osnovana, a kako je oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08-26 utvrđeno da nisu počinjene povrede zakona na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08-26 odlučiti kao u izreci ove odluke.
U Varaždinu 5. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Mirna Mavriček