Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Kž-196/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Domagoja Raguža, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Pera Miloglava kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu ŽR zbog kaznenog djela iz članka 278. stavak 3. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika ŽR podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-382/2021 od 24. ožujka 2025., u sjednici održanoj 5. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženika ŽR kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Splitu broj K-382/2021 od 24. ožujka 2025. optuženi ŽR proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela krivotvorenja- krivotvorenjem isprave opisanog u članku 278. stavak 3. u svezi stavka 1. KZ/11, te je na temelju članka 278. stavak 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.
1.1. Na temelju članka 148 stavak 6 Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu ZKP/08) okrivljenik je u cijelosti oslobođen obveze da naknadi troškove ovog kaznenog postupka.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik putem braniteljice Smiljanke Buljan, odvjetnice u Splitu zbog odluke o kazni i odluke o troškovima s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženiku izrekne uvjetnu osudu, podredno da optuženiku izrekne kaznu zatvora u kraćem trajanju te istog oslobodi od plaćanja troškova kaznenog postupka
2.2 Odgovor na žalbu nije podnesen.
2.3. Prije održavanja sjednice vijeća prema članku 474. stavkom 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku nakon čega je vraćen ovom sudu na daljnje postupanje.
2.4. Stranke nisu pozivane na sjednicu vijeća, budući to nisu tražile u žalbi.
3. Žalba optuženog ŽR je neosnovana.
4. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti odlučne za proces individualizacije kazne, odnosno, pravilno je vrednovao odlučne okolnosti za izbor vrste i mjere kazne kad je okrivljenika ŽR za kazneno djelo iz članka 278. stavak 3. u svezi sa stavkom 1. KZ/11, na temelju odredbe članka 278. stavak 3. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.
4.1. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.
4.2. Prvostupanjski sud je pravilno optuženiku kao olakotnu okolnost utvrdio i cijenio njegovo priznanje kaznenog djela i iskazano žaljenje čime je pridonio bržem okončanju ovog kaznenog postupka dok mu je kao otegotnu okolnost pravilno utvrdio i cijenio njegovu raniju višestruku osuđivanost.
4.3 . Cijeneći utvrđene olakotne okolnosti i otegotne okolnost na strani ličnosti okrivljenika i dovodeći ih u vezu s težinom i posljedicama konkretno počinjenog kaznenog djela, ovaj drugostupanjski sud nalazi da će se upravo izrečenom kaznom po prvostupanjskom sudu djelovati na okrivljenika da ubuduće više ne čini kaznena djela i da će uskladiti svoje ponašanje s društveno prihvatljivim normama. Osim na okrivljenika, na ovaj će se način djelovati i na sve ostale da shvate pogibeljnost činjenja kaznenih djela i pravednost kažnjavanja njihovih počinitelja. Dakle, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je izrečena kazna po prvostupanjskom sudu primjerena kako počinjenom kaznenom djelo tako i ličnosti okrivljenika te stupnju njegove krivnje i svakako je pogodna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, a to je: izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Zbog iznesenog, nije osnovana žalba optuženika podnesena zbog odluke o kazni.
4.4. Po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, a suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i ispravno cijenio sve okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne.
4.5. Stoga je optuženiku i po nalaženju ovog suda, pravilno prvostupanjski sud optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci cijeneći utvrđenu olakotne okolnosti i otegotnu okolnost na strani ličnosti optuženika i dovodeći ih u vezu s težinom i posljedicama konkretno počinjenog kaznenog djela. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da će se upravo izrečenom kaznom po prvostupanjskom sudu djelovati na okrivljenika da ubuduće više ne čini kaznena djela i da će uskladiti svoje ponašanje s društveno prihvatljivim normama. Osim na okrivljenika, na ovaj će se način djelovati i na sve ostale da shvate pogibeljnost činjenja kaznenih djela i pravednost kažnjavanja njihovih počinitelja. Dakle, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je izrečena kazna po prvostupanjskom sudu primjerena kako počinjenom kaznenom djelo tako i ličnosti okrivljenika te stupnju njegove krivnje i svakako je pogodna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, a to je: izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Zbog iznesenog, nije osnovana žalbe optuženika ŽR podnesena zbog odluke o kazni.
5. Optuženik se žali i zbog troškova kaznenog postupka navodeći da je isti nezaposlen te da se dulje vrijeme nalazi na izdržavanju zatvorske kazne zbog čega nije u mogućnosti ostvariti bilo kakve prihode.
5.1. Takvi žalbeni navodi optuženika su neosnovani imajući u vidu da je prvostupanjski sud pravilno odlučio i obvezao optuženika da podmiri paušalne troškove postupka u iznosu 200,00 eura pri tome vodeći računa o duljini i složenosti ovog postupka, te imovinskim prilikama optuženika. Naime, okrivljeni ŽR je, imajući u vidu njegove godine, sposoban da radom podmiri svoje potrebe kad izađe na slobodu, pa samim time i podmiriti dugove koje je po zakonu dužan platiti.
6. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
7. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.
Dubrovnik, 5. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Domagoj Raguž
