REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj 163 P-1933/2025

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu tog suda Jadranki Nižić - Peroš, u pravnoj stvari tužitelja TR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Damiru Klarinu, odvjetniku u Zadru, protiv tužene Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, sa sjedištem u [adresa], Poslovnica Zadar, Polačišće 2, zastupane po punomoćnicima- odvjetnicima iz OD Porobija & Porobija d.o.o. u Zagrebu, radi ništetnosti i isplate, nakon održane glavne rasprave od dana 15. siječnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, te objave dana 5. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Nalaže se tuženici ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, OIB: 92963223473, da isplati tužitelju pripadajuće zatezne kamate na iznos od 10.752,56 EUR i to na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta počevši od uplate svakog pojedinog iznosa po stopi od 15% godišnje do 31. 12. 2007. godine, po stopi od 14% godišnje od 01. 01. 2008. godine do 30. 06. 2011. godine, po stopi od 12% godišnje od 01. 07. 2011. godine do 31. 07. 2015. godine, po stopi od 8,14% godišnje od 01. 08. 2015. godine do 31. 12. 2015. godine, po stopi od 8,05% godišnje od 01. 01. 2016. godine do 30. 06. 2016. godine, po stopi 7,88% od 01. 07. 2016. godine do 31. 12. 2017. godine, po stopi 7,09% od 01. 01. 2018. do 30. 06. 2018. po stopi 6,82% od 01. 07. 2018 do 31. 12. 2018. godine, te dalje po stopi koju utvrdi HNB uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima i to kako slijedi:

- na iznos od 319,78 kuna / 42,44 EUR od 02.03.2008. godine do isplate,

- na iznos od 391,34 kuna / 51,94 EUR od 02.04.2008. godine do isplate,

- na iznos od 235,62 kuna / 31,27 EUR od 02.05.2008. godine do isplate,

- na iznos od 183,58 kuna / 24,37 EUR od 02.06.2008. godine do isplate,

- na iznos od 253,94 kuna / 33,70 EUR od 02.07.2008. godine do isplate,

- na iznos od 141,73 kuna / 18,81 EUR od 02.08.2008. godine do isplate,

- na iznos od 158,32 kuna / 21,01 EUR od 02.09.2008. godine do isplate,

- na iznos od 234,00 kuna / 31,06 EUR od 02.10.2008. godine do isplate,

- na iznos od 681,05 kuna / 90,39 EUR od 02.11.2008. godine do isplate,

- na iznos od 352,90 kuna / 46,84 EUR od 02.12.2008. godine do isplate,

- na iznos od 717,20 kuna / 95,19 EUR od 02.01.2009. godine do isplate,

- na iznos od 766,62 kuna / 101,75 EUR od 02.02.2009. godine do isplate,

- na iznos od 791,54 kuna / 105,05 EUR od 02.03.2009. godine do isplate,

- na iznos od 732,37 kuna / 97,20 EUR od 02.04.2009. godine do isplate,

- na iznos od 723,80 kuna / 96,07 EUR od 02.05.2009. godine do isplate,

- na iznos od 631,03 kuna / 83,75 EUR od 02.06.2009. godine do isplate,

- na iznos od 549,44 kuna / 72,92 EUR od 02.07.2009. godine do isplate,

- na iznos od 809,72 kuna / 107,47 EUR od 02.08.2009. godine do isplate,

- na iznos od 872,81 kuna / 115,84 EUR od 02.09.2009. godine do isplate,

- na iznos od 836,82 kuna / 111,07 EUR od 02.10.2009. godine do isplate,

- na iznos od 801,80 kuna / 106,42 EUR od 02.11.2009. godine do isplate,

- na iznos od 882,26 kuna / 117,10 EUR od 02.12.2009. godine do isplate,

- na iznos od 958,48 kuna / 127,21 EUR od 02.01.2010. godine do isplate,

- na iznos od 1.038,71 kuna / 137,86 EUR od 02.02.2010. godine do isplate,

- na iznos od 1.017,65 kuna / 135,07 EUR od 02.03.2010. godine do isplate,

- na iznos od 1.152,76 kuna / 153,00 EUR od 02.04.2010. godine do isplate,

- na iznos od 1.117,96 kuna / 148,38 EUR od 02.05.2010. godine do isplate,

- na iznos od 1.185,89 kuna / 157,40 EUR od 02.06.2010. godine do isplate,

- na iznos od 1.568,52 kuna / 208,18 EUR od 02.07.2010. godine do isplate,

- na iznos od 1.481,45 kuna / 196,62 EUR od 02.08.2010. godine do isplate,

- na iznos od 1.808,13 kuna / 239,98 EUR od 02.09.2010. godine do isplate,

- na iznos od 1.635,81 kuna / 217,11 EUR od 02.10.2010. godine do isplate,

- na iznos od 1.506,22 kuna / 199,91 EUR od 02.11.2010. godine do isplate,

- na iznos od 1.558,46 kuna / 206,84 EUR od 02.12.2010. godine do isplate,

- na iznos od 1.789,98 kuna / 237,57 EUR od 02.01.2011. godine do isplate,

- na iznos od 1.622,12 kuna / 215,29 EUR od 02.02.2011. godine do isplate,

- na iznos od 1.646,73 kuna / 218,56 EUR od 02.03.2011. godine do isplate,

- na iznos od 1.526,16 kuna / 202,56 EUR od 02.04.2011. godine do isplate,

- na iznos od 1.563,39 kuna / 207,50 EUR od 02.05.2011. godine do isplate,

- na iznos od 1.973,30 kuna / 261,90 EUR od 02.06.2011. godine do isplate,

- na iznos od 2.030,89 kuna / 269,55 EUR od 02.07.2011. godine do isplate,

- na iznos od 2.369,34 kuna / 314,47 EUR od 02.08.2011. godine do isplate,

- na iznos od 2.207,18 kuna / 292,94 EUR od 02.09.2011. godine do isplate,

- na iznos od 2.147,49 kuna / 285,02 EUR od 02.10.2013. godine do isplate,

- na iznos od 2.083,47 kuna / 276,52 EUR od 02.11.2013. godine do isplate,

- na iznos od 2.112,12 kuna / 280,33 EUR od 02.12.2013. godine do isplate,

- na iznos od 2.135,57 kuna / 283,44 EUR od 02.01.2014. godine do isplate,

- na iznos od 1.305,76 kuna / 173,30 EUR od 02.02.2014. godine do isplate,

- na iznos od 1.347,07 kuna / 178,79 EUR od 02.03.2014. godine do isplate,

- na iznos od 1.325,86 kuna / 175,97 EUR od 02.04.2014. godine do isplate,

- na iznos od 1.284,62 kuna / 170,50 EUR od 02.05.2014. godine do isplate,

- na iznos od 1.265,99 kuna / 168,03 EUR od 02.06.2014. godine do isplate,

- na iznos od 1.274,16 kuna / 169,11 EUR od 02.07.2014. godine do isplate,

- na iznos od 1.326,07 kuna / 176,00 EUR od 02.08.2014. godine do isplate,

- na iznos od 1.379,09 kuna / 183,04 EUR od 02.09.2014. godine do isplate,

- na iznos od 1.374,38 kuna / 182,41 EUR od 02.10.2014. godine do isplate,

- na iznos od 1.401,01 kuna / 185,95 EUR od 02.11.2014. godine do isplate,

- na iznos od 1.439,26 kuna / 191,02 EUR od 02.12.2014. godine do isplate,

- na iznos od 1.423,68 kuna / 188,96 EUR od 02.01.2015. godine do isplate,

- na iznos od 1.445,34 kuna / 191,83 EUR od 02.02.2015. godine do isplate,

- na iznos od 1.445,34 kuna / 191,83 EUR od 02.03.2015. godine do isplate,

- na iznos od 1.445,34 kuna / 191,83 EUR od 02.04.2015. godine do isplate,

- na iznos od 1.445,34 kuna / 191,83 EUR od 02.05.2015. godine do isplate,

- na iznos od 1.445,34 kuna / 191,83 EUR od 02.06.2015. godine do isplate,

- na iznos od 1.445,34 kuna / 191,83 EUR od 02.07.2015. godine do isplate,

- na iznos od 1.445,34 kuna / 191,83 EUR od 02.08.2015. godine do isplate,

- na iznos od 1.445,34 kuna / 191,83 EUR od 02.09.2015. godine do isplate."

II. Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Tužitelj TR (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi podnesenoj 12. lipnja 2019. godine, u bitnome navodi da su tužitelj i tuženik dana 26. lipnja 2024 sklopili Ugovor o kreditu br. 47/04. Navedenim ugovorom tuženik je kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i isplatio kredit u iznosu od 110.000,00 EUR, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB. Navedenim Ugovorom ugovoren je rok otplate kredita od 22 godine. Dana 21. listopada 2025. stranke su sklopile Dodatak ugovora o kreditu broj 015/05 kojim je promijenjena valutna klauzula iz početnog ugovora na način da je promijenjena odredba čl. 2. osnovnog ugovora, čime je ugovorena otplata kredita u valuti CHF umjesto u EUR, te je utvrđen iznos istog kredita u visini od 168.000,00 CHF, uz rok otplate od 20. godina. Člankom 3. Dodatka ugovora o kreditu kojim je određena otplata kredita u valuti CHF promijenjena je dotadašnja odredba čl. 2. osnovnog ugovora i ugovorena je kamatna stopa od 4.40% godišnje, promjenjiva u skladu sa odlukom o kamatnim stopama tuženice. Člancima 2., 3. i 4. Dodatka ugovora promijenjeni su članci 2. i 7. Osnovnog ugovora na način da je ugovorena otplata kredita u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za valutu CHF, važećem na dan dospijeća. U razdoblju otplate kredita od studenog 2007. godine do siječnja 2014. godine tuženica je pozivom na članak 2. naprijed navedenog ugovora jednostrano mijenjala kamatnu stopu po kriterijima koji tužitelju nisu bili poznati i na koje nije mogao utjecati, a njegovu obvezu prema tuženici učinili su većom od početno ugovorene i neizvjesnom. Kamatna stopa je jednostrano promjenjivana odlukama tuženika od početno ugovorenih 4,4% na 5,05% u listopadu 2007. godine, 5,70% u veljači 2008. godine, 6,30% u srpnju 2009. godine, 5,5% u studenom 2010. godine. 5,25% u srpnju 2011. godine, da bi od siječnja 2014. godine bila određena u visini od 3,23%. Istovremeno je anuitet kredita u razdoblju od ožujka 2008. godine do dana konverzije rastao i uslijed promijene tečaja valute CHF u odnosu na kunu, uslijed kojih promjena je anuitet tužitelju povećan i do preko 2.300,00 kn mjesečno u odnosu na početno ugovoreni. Razlika u visini naplaćenog iznosa na temelju promijene kamata vidljiva je iz usporedbe početnog otplatnog plana izrađenog prilikom sklapanja ugovora o kreditu iz kojeg je vidljivo koji je novčani iznos anuiteta tužitelj trebala uplaćivati tuženici po ugovoru, i prometa po kreditu koji je dostavljen na zahtjev tužitelja, iz kojeg je vidljivo koliko je tužitelj zaista uplatio po ugovoru uslijed jednostranog povećanja kamatne stope od strane tuženika i rasta tečaja valute CHF. Nadalje, sukladno odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezujuća za sve ostale sudove u postupcima koje potrošači pokrenu osobno radi naknade štete koja im je uzrokovana postupanjem tuženika, to su i drugi sudovi u postupcima koje potrošači osobno i pojedinačno pokrenu dužni slijedom utvrđenja Visokog trgovačkog suda RH utvrditi ništetnost ugovornih odredbi u pojedinačnim ugovorima, te dosuditi potrošačima naknadu koja ih uslijed ništetnosti takve ugovorne odredbe pripada.Obje naprijed navedene presude temelje se na europskoj sudskoj praksi, konkretno na presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu C-26/13 u kojoj se poziva sud na Direktivu 93/13 sukladno kojoj nije dovoljno da je odredba ugovora koja se odnosi na kamatnu stopu potrošaču samo gramatički razumljiva, već on mora biti upoznat sa mehanizmima promjene kamatne stope, kako bi na temelju točnih i razumljivih kriterija mogao procijeniti ekonomske posljedice koje za njega na temelju takvog ugovaranja proizlaze.

1.1. U podnesku od 17. kolovoza 2023. navodi i da je ugovornik - korisnik predmetnog kredita tužitelj, te je u ime i za račun tužitelja izvršena svaka pojedina uplata anuiteta čija preplata se ovom tužbom traži. Pri tom je potpuno nebitno tko je u kojem periodu moguće i uplatio neki anuitet umjesto tužitelja osobno, jer ne može biti nikakve sumnje da je svaka uplata izvršena u ime i za račun tužitelja, obzirom da je riječ o njegovom kreditu. Odnos tužitelja i eventualnih trećih osoba nije predmet ovog postupka, niti se tuženika tiču. Tužitelj da je ugovor o kreditu sklopio kao fizička osoba, riječ je o namjenskom ugovoru za izgradnju kuće, kako je i naznačeno u ugovoru. Tužitelj nije predmetni kredit koristio u bilo kakve poslovne svrhe. Samom ponudom konverzije kredita, na koju se tuženik poziva u ovom postupku, tuženik je tužitelju priznao status potrošača, jer je konverzija izvršena temeljem odredbi Zakona o potrošačkom kreditiranju.

1.2. Na glavnoj raspravi od dana 15. siječnja 2026. tužitelj je naveo da bi prema uputi Županijskog suda imao pravo na kumulativ kamata izračunatih u tablici 4 nalaza i mišljenja vještaka, sve sa kamatama od 30. rujna 2015. do isplate te je nakon dostavljenog očitovanja od strane vještaka financijske struke od dana 27. studenog 2025. predložio da se glavna rasprava zaključi jer da temeljem nalaza i mišljenja vještaka ima dovoljno podataka za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu od 20. srpnja 2020. naveo da u cijelosti osporava istaknute tužbene zahtjeve u pogledu pravne osnove, visine (izračuna), kao i činjenica i razloga kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu u ovom sporu. Tuženik osporava osnovu i tijek zateznih kamata. Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose koji su predmet zahtjeva tužitelja, a dospjeli su prije 12. lipnja 2014. Ističe i prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Tužitelj da po svojoj slobodnoj volji od tužene banke zatražio konverziju i sklopio o tome dodatak ugovoru o kreditu, sve u skladu s odredbama specijalnog zakona, ZID ZPK/15, te da stoga nema ni potrebe za utvrđivanjem činjenica u odnosu na visinu preplate (stjecanje bez osnove na strani banke) po osnovi povijesnog kretanja tečaja odnosno kamatne stope, budući da su sklapanjem konkretnog dodatka ugovoru o kreditu, na temelju kojega je tužitelj izjednačen s pravnim položajem potrošača koji je sklopio ugovor u protuvrijedosti EUR, čime su ugovorne strane razriješile sve svoje pravne odnose s učinkom ab initio, dakle retroaktivno.. Time je tužitelj raniju pravnu osnovu, s koje je primio i po kojoj je do tada otplaćivao kredit s retroaktivnim učinkom zamijenio posve novom pravnom osnovom. Pravni posao (dodatak) kojim je izvršena konverzija odnosi se na konvertiranje ugovora o kreditu ab initio i to u oba bitna sastojka: i u dijelu valutne klauzule i u dijelu kamatne stope. Njime su ugovorne strane suglasnošću volja stvorile posve novu pravnu osnovu (različitu od ugovora o kreditu u švicarskim francima koji je bio predmetom konverzije) temeljem koje su se tužitelj (dobrovoljno) i tuženik (po sili zakona) sporazumjeli pod kojim će kreditnim uvjetima (uz koju valutnu klauzulu i uz koje kamatne stope) iskoristiti do tada uplaćene svote. Taj pravni posao bio je, kao što je to opće poznato, ujedno ekonomski nepovoljan za tuženu banku, ali je ona po svemu postupila u skladu sa zakonom. Dakle, sklapanjem dodatka, tužitelj i tužena banka su u skladu s odredbama ZID ZPK/15, trajno i konačno uredile svoj pravni odnos, u pogledu svih ranije izvršenih preplata po ranijoj CHF kreditnoj partiji, te su stoga konverzijom posljedice nepoštene, ništetne odredbe CHF ugovora o kreditu uređene voljom stranaka, što smisleno isključuje pravo tužitelja da uz provedenu konverziju istodobno traži i povrat stečenoga bez osnove, pozivom na uvjete ugovora o kreditu u CHF-u, koji je konverzijom ab initio, otpao i nadomješten je novom, nesporno zakonitom osnovom (EUR ugovor), temeljem koje je tužitelj stekao na zakonu utemeljeno potraživanje preplate. Nadalje, tuženik opreza radi ističe prigovor zastare na eventualni zahtjev za isplatu razlike glavnice. Naime, konverzija i obračun glavnice je izvršen 30. rujna 2015. godine pa je tužiteljev zahtjev za isplatu glavnice u zastari. Neovisno o tome, tužena banka ukazuje da se radi o nedospjeloj glavnici (o računovodstvenoj kategoriji) odnosno o glavnici koja u cijelosti dospijeva tek 2027. godine pa se nikako ne može govoriti o stjecanju bez osnove na strani banke, niti o tome da se imovina banke povećala, jer do nikakvog prelaska imovine nije ni došlo jer upravo ta nedospjela glavnica nije niti plaćena pa nema govora o smanjenju imovine tužitelja odnosno povećanju imovine tuženika.

3. U odnosu na dostavljeni Nalaz i mišljenje tuženik dodatno prigovora iz razloga što je vještak odstupio od zadatka, jer nije dosljedno računao preplate primjenom tečaja na dan isplate kredita. Vještak je uzimao u obzir samo slučajeve u kojima je tečaj na dan uplate anuiteta bio viši od tečaja na dan isplate kredita. Dakle, kada je kasniji, aktualni tečaj bio viši, vještak računa preplatu tužitelja, međutim, kada je kasniji, aktualni tečaj bio niži, vještak isto zanemaruje i ne uzima u obzir prilikom izračuna. Tuženik ističe kako na visinu konačne novčane tražbine ne utječe samo eventualno istaknut protutužbeni zahtjev ili prigovor radi prebijanja (dakle instituti procesne naravi), već i materijalnopravni prigovori koji se npr. u ovom predmetu odnose na razdoblje u kojem su anuiteti zbog tečajnih razlika uplaćivani u manjim iznosima.

3.1. U podnesku od 13. listopada 2025. tuženik navodi da ne postoji osnova po kojoj bi tužitelj imao tražbinu na isplatu zateznih kamata na iznose stečene bez osnove, ako su ti iznosi, zajedno sa svim drugim iznosima koje je platio, s retroaktivnom primjenom iskorišteni za namirenje pojedinih mjesečnih EUR anuiteta u razdoblju od sklapanja ugovora do 30.9.2015. Ti iznosi, stoga, očito nisu u pojedinim razdobljima stečeni bez osnove. Tužitelj, dakle, ne može s jedne strane, retroaktivno imati kredit u EUR i namirivati ga s iznosima koje je platio banci, a s druge strane tvrditi kako je neke od tih iznosa po CHF kreditu preplatio ako je jasno kako je takav ugovor retroaktivno zamijenjen novim ugovorom

3.2. U podnesku od 2. siječnja 2026. tuženik navodi da u ovom predmetu nije bilo konverzijske preplate.

4. Sud je u dokaznom postupku izveo dokaze čitanjem isprava i dokumentacije priloženih spisu i to: ugovor o kreditu broj 47/04 od 26. lipnja 2004. (l.s.8-11), dodatak ugovora o kreditu broj 015/15 od 21. listopada 2005.(l.s.12-13), dodatak II ugovora o kreditu broj 01/16 od 11. veljače 2016.(l.s.14-20),dokumentacija koja se odnosi na kredit (l.s.21-35, 63-75), izveo dokaz financijskim vještačenjem po Boženi Kačanić, stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije (l.s. 179-189), pročitao očitovanje vještaka od 14. travnja 2024. (l.s.213) i od 27. studenog 2025. (l.s.477), na ročištu održanom pred ovim sudom izveo dokaz saslušanjem svjedokinje MR i tužitelja kao stranke.

5. Županijski sud u Zagrebu je pod brojem Gž-3677/2025-2 dana 16. rujna 2025. presudu Općinskog suda u Zadru, broj P-1846/2019 od 24. lipnja 2025. potvrdio pod točkom I. izreke, preinačio pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naložena isplata glavničnog iznosa od 10.752,56 eura na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 10.752,56 eura te ukinuo u dijelu pod točkama II. izreke ali samo u dijelu u kojem je dosuđena isplata zateznih kamata na ondje opisane glavnične iznose, kao i pod točkom III. Izreke u odnosu na troškove postupka uz napomenu da će sud prvog stupnja izvesti dokaze predložene na bitne okolnosti, uključujući i vještačenje po vještaku adekvatne struke, ocijeniti dokaze, utvrditi bitne činjenice, uključujući i takozvanu "konverzijsku preplatu", i na njih primijeniti materijalno pravo vodeći računa o gore izloženim shvaćanjima najvišeg suda u našoj državi, te potom donijeti novu zakonitu odluku.

6. U konkretnom slučaju na temelju izvedenih dokaza utvrđene su sljedeće činjenice:

- da su stranke 26. lipnja 2024 sklopile Ugovor o kreditu br. 47/04 te je navedenim ugovorom tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i isplatio kredit u iznosu od 110.000,00 EUR, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB uz ugovoreni rok otplate kredita od 22 godine,

- da su dana 21. listopada 2025. stranke sklopile Dodatak ugovora o kreditu broj 015/05 kojim je promijenjena valutna klauzula iz početnog ugovora na način da je promijenjena odredba čl. 2. osnovnog ugovora, čime je ugovorena otplata kredita u valuti CHF umjesto u EUR, te je utvrđen iznos istog kredita u visini od 168.000,00 CHF, uz rok otplate od 20. godina uz kamatnu stopu od 4,40%, promjenjivu u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.,

- u čl. 2. st.2. Ugovora o kreditu broj 015/05 ugovorena je valutna klauzula na način da će se povrat obveza iz Ugovora obračunati po srednjem tečaju banke za CHF

- da prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke pretplata kamata u anuitetu nastala zbog promjene kamatnih stopa, od studenog 2007. do siječnja 2014., iznosi 6.215,17 EUR. Zatezne kamate na pretplaćene iznose kamata u anuitetu nastalih uslijed promjene kamatnih stopa, od studenog 2007. do konverzije kredita iz CHF u EUR (30. rujna 2015. g.), iznose 4.245,18 EUR. Pretplata anuiteta nastala uslijed promjene tečaja CHF/HRK i promjene kamatnih stopa od ožujka 2008. do konverzije kredita iz CHF u EUR (30. rujna 2015.g.) iznosi 10.752,56 EUR. Zatezne kamate na pretplaćene iznose anuiteta nastalih uslijed promjene tečaja CHF/HRK i promjene kamatnih stopa, od ožujka 2008. do konverzije kredita iz CHF u EUR (30. rujna 2015.g.) iznose 4.284,49 EUR. Iznos neotplaćene glavnice kredita utvrđene konverzijom na dan 30. rujna 2015.g. iznosila je 84.141,54 EUR, odnosno u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan 30. rujna 2015. Da nije bilo promjena kamatne stope, ni promjena tečaja valute CHF, iznos neotplaćene glavnice kredita na dan 30. rujna 2015. bio bi 123.246,66 CHF. Razlika neotplaćene glavnice kredita utvrđene konverzijom i neotplaćene glavnice koja bi preostala da nije bilo promjena kamatne stope, ni promjena tečaja valute CHF, na dan 30. rujna 2015.g. iznosi 53.823,35 HRK,

- da prema očitovanju vještaka financijske struke Božene Kačanić od 27. studenog 2025. (l.s.477), a nakon što je od iste zatražena dopuna nalaza i mišljenja sukladno uputi Županijskog suda u Zagrebu slijedi da nakon višednevnog proučavanja presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu Gž-3677/2025 te ostale sudske prakse iz sličnih premeta, a koja presuda joj nije kao vještaku financijske struke u potpunosti jasna, zaključuje da bi je kompleksnost problematike mogla dovesti u situacije pravne analize,

- da iz čl. 5. II Dodatka ugovoru o kreditu od dana 11. veljače 2016. (l.s.14 do 18) slijedi da prema izračunu konverzije, zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF, preračunatih u EUR po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan uplate (manji je od zbroja anuiteta/rata po kreditu u EUR u skladu s otplatnim planom za kredit u EUR, računajući od 1.10.2015. do dana sklapanja ovog Dodatka ugovoru te razlika na temelju Zakona predstavlja manje uplaćeni iznos koji na dan 30.9.2015. iznosi 4.698,54 HRK. Obveza Korisnika kredita na plaćanje anuiteta/rata po Osnovnom ugovoru za kredit u CHF postoji sve do predaje Kreditoru javnobilježnički potvrđenog Dodatka ugovoru. Sve uplate od dana 1.10.2015. do dana sklapanja javnobilježnički potvrđenog Dodatka ugovoru Kreditor će utvrditi u skladu s člankom 19.f Zakona te će njihov učinak povećati ili smanjiti iznos iz prethodnog stavka ovog članka.

7. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na 7. sjednici Građanskog odjela održanoj 13. i 20. prosinca 2022., zauzeo pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača koje glasi: "Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15 - dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije."

8. Prema stavu Županijskog suda u Zagrebu izraženom u odluci broj Gž-3677/2025-2 od dana 16. rujna 2025. slijedi da vještačenje preplate po ništetnim odredbama prvobitnog ugovora o kreditu nije istovjetno sa nazovi tako, "konverzijskom preplatom" pa da je zbog toga činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno te da odlučivanje o zateznim kamatama na "konverzijsku preplatu", umjesto na zatraženu, nazovi tako, "preplatu temeljem ništetnih odredbi ugovora" – koja je zatražena i koju je sud prvog stupnja prihvatio ne bi bilo povrijeđeno načelo zabrane presude iznenađenja, danas propisano čl. 5. st. 3. ZPP, jer se radi samo o drugačijim izračunima kamate na preplatu. Kamate na "konverzijsku preplatu" temelje se na pravnoj osnovi koja nije bitno različita od one o kojoj se u postupku raspravljalo, a svakako se temelje na istom činjeničnom supstratu.

9. Obzirom da uvidom u čl. 5. II Dodatka ugovoru o kreditu od dana 11. veljače 2016. (l.s.14 do 18) utvrđeno da tužitelj nije imao “konverzijsku pretplatu” već manjak uplaćenog iznosa od 4.698,54 HRK to isti nema pravo, jer je imao manjak uplate, a ne pretplatu u konverziji, „na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.”

10. Slijedom navedenog valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.

11. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025).

U Zadru, 5. ožujka 2026.

Sutkinja

Jadranka Nižić – Peroš, univ.spec.iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka, u roku od 15 dana od dana objave, odnosno primitka prijepisa ove odluke, ovisno o ispunjenju uvjeta iz čl. 335. ZPP.

DNA:

- Tužitelju po punomoćniku

- Tuženiku po punomoćniku