REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kžm-1/2026-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu prema maloljetnoj FG, zbog kaznenih djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi maloljetne FG, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici od 28. listopada 2025. broj Km-24/2025-14, u sjednici održanoj 5. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba maloljetne FG kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici, na temelju članka 7. stavka 1. točke 6. i članka 15. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19. – dalje: ZSM), zbog dvaju kaznenih djela prijetnje, iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11., maloljetnoj FG je izrečena odgojna mjera upućivanja u odgojnu ustanovu, koja može trajati najmanje šest mjeseci a najdulje dvije godine.

1.1. Na temelju članka 65. stavka 5. ZSM i na temelju članka 54. KZ/11u izrečenu odgojnu mjeru upućivanja u odgojni zavod se mlt. FG uračunava vrijeme uhićenja, zadržavanja i vrijeme provedeno u privremenom smještaju u ustanovi socijalne skrbi od 16. travnja 2025., pa nadalje.

1.2. Primjenom članka 89. stavka 1. ZSM, troškovi postupka padaju na teret državnog proračuna.

2. Protiv ovog rješenja žalbu je podnijela maloljetna FG putem branitelja Dinka Sičića, odvjetnika u Velikoj Gorici, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o izrečenoj odgojnoj mjeri. Predlaže maloljetnicu osloboditi kaznene odgovornosti, odnosno izreći joj blažu odgojnu mjeru.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), u vezi s člankom 3. ZSM, prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

5. Žalba je neosnovana.

6. Premda žaliteljica nominalno ističe žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ne argumentira tvrdnju o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, nego smatra kako je prvostupanjski sud donio pogrešan zaključak kada je obranu maloljetnice ocijenio nelogičnom i usmjerenom otklanjanju kaznene odgovornosti.

6.1. Suprotno ovom žalbenom prigovoru, činjenično stanje je pravilno utvrđeno. Zaključci suda prvog stupnja su utemeljeni na pravilnoj ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i svih ostalih provedenih dokaza, te su logični i zakoniti, pa su uslijed toga i zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica pravilno zasnovani na izvedenim dokazima.

6.1.1. Nije u pravu žaliteljica kada, iznoseći vlastitu vrijednosnu ocjenu izvedenih dokaza, tvrdi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, nalazeći da je prvostupanjski sud neutemeljeno vjerodostojnim ocijenio iskaze žrtava ĐG i MG.

6.1.2. Prvostupanjski sud je iskaz žrtava ĐG i MG pravilno ocijenio vjerodostojnima. Oštećenici su bili jasni kada su iskazivali, dosljedno potvrđujući okolnosti odvijanja događaja, iz kojih proizlaze sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenih djela. Oštećena ĐG je decidirano navela da je kritične zgode, nakon što je po pozivu oštećenog MG došla u sobu maloljetnice, maloljetnica na njih vikala, govoreći "marš van", što je ponavljala, a zatim im oboje zaprijetila riječima "ubit ću vas", što je u dva navrata ponovila. Podudarno tomu je iskazivao i oštećeni MG, koji je naveo kako ga je maloljetnica prvotno vrijeđala i psovala, a zatim, nakon što je po njegovom pozivu u sobu došla oštećena ĐG, maloljetnica im je oboje opetovano govorila "marš van" i potom im u nekoliko navrata zaprijetila govoreći "ubit ću vas oboje".

6.1.3. S tim u vezi, nije u pravu žaliteljica kada smatra da iskazima ovih svjedoka nije nedvojbeno utvrđeno počinjenje kaznenih djela, ističući navodno nepostojanje straha kod oštećene ĐG, ujedno smatrajući da je temelj prijave maloljetnice bio revolt i uvrijeđenost zbog neprimjerenog ponašanja maloljetnice, a ne upućene prijetnje. Pored toga što žaliteljica zanemaruje kako je oštećena ĐG jasno iskazala da se zaista bojala maloljetnice i toga što bi ona mogla učiniti, kao i da iz njenog iskaza i iskaza oštećenog MG ne proizlazi da bi se radilo isključivo o njihovom revoltu, napominje se žaliteljici kako je kod kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. dovoljna objektivna ozbiljnost prijetnje usmrćenjem, kod kojeg je ustrašenost prirodna posljedica upućivanja prijetnje. Izazivanje ustrašenosti, u smislu cilja postupanja, traži se jedino kod kaznenog djela iz članka 139. stavka 1. KZ/11., o čemu u konkretnom slučaju nije riječ.

6.1.4. U kontekstu navedenog, prvostupanjski sud je pravilno nevjerodostojnom ocijenio obranu maloljetnice i njene ničim potvrđene tvrdnje kojima negira da bi oštećenicima rekla da će ih oboje ubiti, premda priznaje da je govorila "marš van".

6.2. Stoga je prvostupanjski sud, nasuprot navodima žaliteljice, na temelju izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je savjesnom ocjenom dokaza osnovano zaključio da je maloljetnica ostvarila sva bitna objektivna i subjektivna obilježja kaznenih djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. Za svoja utvrđenja sud je dao valjano i logično obrazloženje, na koje se upućuje žaliteljica.

7. Nije u pravu žaliteljica kada osporava opravdanost i zakonitost izrečene odgojne mjere upućivanja u odgojnu ustanovu, smatrajući kako je povrijeđena postupnost u izricanju odgojnih mjera jer bi se i blažom mjerom ostvarila svrha izricanja odgojne mjere.

7.1. Prvostupanjski sud je pravilno prihvatio prijedlog državnog odvjetnika, koji je bio u skladu s argumentiranim mišljenjem stručne savjetnice suda, a pravilno je uvažio i izvješće Hrvatskog zavoda za socijalni rad. Pri tomu je sud prvog stupnja pravilno imao u vidu osobnost maloljetnice, kao i brojne poremećaje u ponašanju maloljetnice, utvrđene tijekom njenog boravka u Centru za pružanje usluga u zajednici Dugave, a zatim i u Rijeci, u smislu neizvršavanja školskih obaveza, stihijskog provođenja slobodnog vremena, bježanja iz ustanove u koju je smještena, skitnje, nepoštivanja autoriteta, samoozljeđivanja, suicidalnosti, konzumiranja sredstava ovisnosti te opsesivno-kompulzivnih misli o ozljeđivanju članova vlastite obitelji, kretanja u krugu starijih osoba antisocijalnog ponašanja, rizičn ih seksualnih ponašanja i promiskuiteta, konzumacije svih vrsta droga i alkohola, sklonosti agresivnih ispada i napada na osobe koje smatra podređen ima sebi, te je utvrđena njezina socio-pedagoška nedostupnost i opasnost po sebe i druge. Maloljetnici je nakon višestrukih hospitalizacija ordinirana terapija koju mora uzimati pod strogom kontrolom odrasle osobe, s obzirom na utvrđenu sklonost suicidu i prekomjernoj konzumaciji sredstava ovisnosti. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno vodio računa o tomu da iz izvješća proizlazi kako maloljetnica u obitelji nema podršku, odrastala je u nestabilnim obiteljskim odnosima, a uz majku i očuha se osjeća odbačeno i nepoželjno, što povećava njezinu frustraciju i agresiju u odnosu na članove obitelji. Nadalje, s obzirom na to da je maloljetnica, u razdoblju između dvije rasprave, novac dobiven za uzdržavanje potrošila u izlasku s nepoznatim osobama i konzumaciji psihoaktivnih supstanci, opovrgavajući time vlastite ranije navode o odgovornosti i želji za samostalnim stanovanjem, utvrđena je njezina nespremnost na samostalno stanovanje i raspolaganje novcem. No, kako maloljetnica nema člana obitelji koji bi je bio voljan i sposoban prihvatiti, a neki od alternativnih oblika organiziranog stanovanja, kao što su Turnić ili Centar Dugave, nisu primjereni za maloljetnicu, ona bi bila prisiljena boraviti u domu za beskućnike.

7.2. Imajući navedeno u vidu, a rukovodeći se pritom svim okolnostima iz članka 8. ZSM, kao i odredbom članka 15. stavka 1. ZSM, sud prvog stupnja je vodio računa i o tomu da je maloljetnica u vrijeme događaja bila u dobi od sedamnaest godina, a u vrijeme suđenja imala navršenih osamnaest, te je pravilno razmatrao i težinu i narav kaznenih djela, a s tim u vezi i nužnost izdvajanja maloljetnice iz sredine u kojoj živi, s pravilno uočenom potrebom pružanja pomoći, brige i nadzora odgojitelja i drugih stručnjaka te trajnijeg djelovanja na njezinu ličnost, ponašanje, razvoj i odgoj.

7.3. Stoga, prema stavu i ovog drugostupanjskog suda, izrečena odgojna mjera, kao najblaža zavodska mjera, primjerena je svim okolnostima konkretnog slučaja, te će se istom u dovoljnoj mjeri utjecati na jačanje odgovornosti i promišljanje maloljetnice da ne čini ovakva ili slična kaznena djela, čime će se najbolje ostvariti svrha odgojne mjere.

8. Pravilnost i zakonitost izrečene odgojne mjere nije dovedena u sumnju niti žalbenim isticanjem pozitivnih pomaka i stabilizacije u ponašanju maloljetnice te poboljšanja njezinog općeg stanja, prema naknadno zaprimljenom izvješću Centra za pružanje usluga u zajednici Rijeka iz prosinca 2025. O tomu će biti moguće voditi računa tijekom izvršenja odgojne mjere i s obzirom na postignuti uspjeh.

8.1. Naime, premda izrečena odgojna mjera može trajati najmanje šest mjeseci, a najdulje dvije godine, sukladno odredbi članka 15. stavka 3. ZSM, sud je dužan svakih šest mjeseci ispitati ima li osnove obustaviti izvršenje ove mjere ili je zamijeniti drugom odgojnom mjerom (članak 18. stavak 2. ZSM).

9. Imajući u vidu izloženo, a budući da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju osnovanost i zakonitost pobijanog rješenja, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 476. stavku 1. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja, a sve u vezi s člankom 3. ZSM.

Velika Gorica, 5. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Gordana Paljevec