REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

P-14/2025-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Tamari Lakoseljac Benčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ALLIANZ HRVATSKA d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB 23759810849, kojeg zastupa punomoćnik Alan-Stjepko Sorić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika LOVAČKO DRUŠTVO "ZEC" POREČ, Poreč, St. Kaligari 50, OIB 62809400703, kojeg zastupa punomoćnik Neven Švić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Alen Kalčić i Neven Švić, Poreč, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Marino Matić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, Zagreb, Pisarnica Rijeka, radi isplate iznosa od 1.897,94 EUR, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu odluke održanom 5. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku LOVAČKO DRUŠTVO „ZEC“ POREČ, Stancija Kaligari 50, 52440 Poreč - Parenzo, OIB: 62809400703 isplatiti tužitelju ALLIANZ HRVATSKA d.d., Heinzelova 70, Zagreb; OIB: 23759810849 iznos od 1.897,94 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. svibnja 2022. pa do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 01. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja, Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna kamatna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.775,30 EUR, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude (5. ožujka 2026.) do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja se na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja, za naknadom troška postupka u iznosu od 333,96 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude (5. ožujka 2026.) do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja se na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi naknade štete. U tužbi navodi da se 23. travnja 2022. oko 20:30 sati na cesti D75, u Općini Poreč, na km 12 km + 800 m, obilaznica Poreč, dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo marke BMW serije 3 registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao VA (rođen **.**.1982.). Vozač da se kretao iz pravca sjevera prema jugu (kružni tok Vranići prema kružnom toku Varvari), kada je iz niskog raslinja s lijeve strane kolnika na cestu istrčala srneća divljač, te je došlo do udara prednjeg lijevog dijela vozila u srnu, koja se nakon udara udaljila u nepoznatom smjeru. Tijekom obilaska mjesta događaja divljač da nije pronađena. Vozač da je alkotestiran, a alkotest da je pokazao negativan rezultat (0,00 g/kg). Prekršajna odgovornost vozača da nije utvrđena. Na mjesto događaja da je izašao ĆA koji je bio prisutan za vrijeme očevida. Na dan štetnog događaja osobno vozilo reg. oznaka [registarska oznaka], da je bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja automobilskog kaska broj 04401171663. Tužitelj da je temeljem gore navedene police, vlasniku oštećenog vozila PU OOO-DS oštećeniku VA, **.**.2022. nadoknadio štetu na vozilu u iznosu od 14.300,00 kn / 1.897,94 EUR. Tužitelj da se u mirnom postupku obratio tuženiku, odnosno njegovu osiguravatelju, sa zahtjevom za isplatom gore navedenog iznosa a obzirom da je isti odgovoran za nastanak štetnog događaja, koji je zahtjev osiguratelj tuženika otklonio. Budući da tuženik gospodari okolnim lovištem i to lovištem XVIII/119 - Poreč, unutar kojeg lovišta se nalazi mjesto nastanka štetnog događaja, tužitelj da je stekao pravo regresa prema tuženiku temeljem odredaba Zakona o osiguranju, Uvjeta osiguranja i Zakona o obveznim odnosima. Na temelju navedenoga tužitelj predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu sadržaja kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti , te je naveo kako smatra da u konkretnoj pravnoj stvari sud mora odbaciti predmetnu tužbu. Odredbom čl. 82. Zakona o lovstvu da se propisuje da su oštećenici dužni u roku od sedam dana od dana nastanka štete (štete koju divljač počini na vozilu) pisanim putem obratiti se lovoovlašteniku na čijem se području šteta dogodila. Nadalje, tom da je odredbom propisano da je nakon isteka navedenih rokova oštećenik dužan u daljnjem roku od 30 dana predložiti lovoovlašteniku sklapanje sporazuma o naknadi štete, a nakon isteka tih rokova oštećenik da se može obratiti tužbom radi naknade štete nadležnom sudu. Naposljetku, da je propisano da će nadležni sud odbacit tužbu ako oštećenik nije postupio na način naveden u tom članku. U predmetnom slučaju tužitelj da nije postupao na način naveden u prethodnom odlomku, stoga da se predmetna tužba tužitelja mora odbaciti.

2.1. Odredba čl. 186. Zakona o parničnom postupku (nastavno: ZPP) da propisuje da tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak. Po stavu tuženika zahtjev tužitelja ne sadrži činjenice na kojima ovaj temelji svoj zahtjev i dokaze kojima se utvrđuju relevantne činjenice. Pa da tako zahtjev tužitelja nema: - dokaz da 1. tuženik vrši pravo lova na području mjesta prometne nezgode (D75 Općina Poreč, 12 km+800m, obilaznica Poreč); - navod i dokaz o tome da je divljač došla sa područja na kojem tuženik vrši pravo lova; - navod i dokaz o tome čime tuženik točno gospodari;

- dokaz da tuženik nije poduzeo mjere i aktivnost propisane Zakonom o lovstvu, a u cilju osiguravanja sigurnosti i sprječavanja štete. Tuženik da s obzirom na izloženo, nema saznanja o svim činjeničnim navodima, a niti na temelju čega tužitelj temelji svoj zahtjev, a niti koji su dokazi za činjenične navode, što da onemogućava kvalitetnu i potpunu raspravu, odnosno zaštitu interesa i prava tuženika, stoga se isti poziva na na čl. 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske (pravo na pravično suđenje), a koja odredba propisuje da sudovi u postupku moraju osigurati jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava (jednakost oružja i jednakost sredstava); na pravo na pošteno suđenje sadržano u st. 1. čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda; na čl. 5. st. 1. ZPP-a koji propisuje da će sud svakoj stranci dati mogućnost da se izjasni o zahtjevima i navodima protivne stranke. U konkretnom slučaju zahtjev tužitelja da ne sadrži gore navedene činjenice i dokaze pa da valja postupati po čl. 109. ZPP-a i istoga pozvati na dopunu tužbe.

2.2. U vrijeme predmetnog događaja tuženik da je bio osiguran za slučajeve kakav je bio predmetni slučaj, pa ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.

2.3. Na okolnost da se mjesto prometne nezgode nalazi na području lovišta tuženika predlaže, kao dokaz, izvršiti uvid u kartu lovišta, ali da nije jasno tko je istu tu kartu izradio/izdao. No, u navedenoj karti da nije označeno mjesto štetnog događaja (D75 Općina Poreč, 12 km+800m, obilaznica Poreč ). Karta lovišta, na koju se poziva tužitelj, da nije javna isprava iz koje se mogu utvrđivati relevantne činjenice. Uvidom u tu kartu da se ne može utvrditi ovlaštenik prava lova na konkretnom području, granice njegovog prava, odnosno da se ne može utvrditi da u konkretnom slučaju tuženik vrši pravo lova na predmetnom području. Nadalje, odredba čl. 230. ZPP-a da propisuje da je javna isprava, isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo (tijelo iz čl. 20. i 21. Zakona o lovstvu) u granicama svoje nadležnosti. Za slučaj osporavanja takve isprave, kao što to u konkretnom slučaju radi tuženik, vjerodostojnost takove karte da je dužan, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a, dokazati tužitelj.

2.4. Tuženik osporava da vrši pravo lova na cesti na kojoj se desila predmetna nezgoda, ali i na području oko te ceste, a ujedno osporava da je divljač izišla iz područja kojim tuženik vrši pravo lova. Zakon o lovstvu da propisuje: - da je lovno gospodarska osnova planski akt kojim se uređuje gospodarenje određene divljači na određenom lovištu za određeno razdoblje; - da se koncesija na lovištu može dati pravnoj ili fizičkoj osobi sa sjedištem na području Republike Hrvatske na 30 lovnih godina i da odluku o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja donosi Ministarstvo na temelju provedenog javnog natječaja. Pojašnjava da tuženik pravo lova ne vrši na jednom jedinstvenom području, već na više odvojenih područja (tzv. krpa), te da ne smije, sukladno Zakonu o lovstvu ( čl. 11. st. 2, 66. st. 1. ), vršiti pravo lova na sljedećim površinama: - u rasadnicima, nasadima voćaka, vinove loze i višegodišnjega ukrasnog, ljekovitog i drugog bilja koji su namijenjeni intenzivnoj proizvodnji te pašnjacima, ako su ograđeni ogradom koja sprječava prirodnu migraciju dlakave divljači; - na zaštićenim dijelovima prirode ako je posebnim propisima u njima zabranjen lov; - na javnim cestama i drugim javnim površinama; - na građevinskom području, osim na neizgrađenom dijelu građevinskog područja do njegova privođenja namjeni; - na drugim površinama na kojima je aktom o proglašenju njihove namjene zabranjen lov; - u pojasu 200 m od granice posebno zaštićenih dijelova prirode iz članka 11. stavka 2. točke 4. Zakona o lovstvu i prolaza koji služe za migraciju divljači preko i ispod autocesta; - u pojasu 100 m od granice naselja odnosno 300 m od granice naselja većih od 10.000 stanovnika u nizini i prigorju te 200 m od granice naselja većih od 10.000 stanovnika u brdsko-planinskim područjima. Tužitelj da treba dokazati da divljač na koju je naletjelo vozilo u predmetnoj nesreći, ima stanište na području na kojem tuženik vrši pravo lova ili da je divljač došla sa tog područja, da tuženik pravo lova vrši upravo na tom području, odnosno da ta divljač nema stanište i nije došla sa gore nabrojanih područja, a naposljetku mora dokazati da tuženik gospodari srnećom divljači. Prilikom ocjene iznesenog prigovora promašene pasivne legitimacije, sud da mora uzeti u obzir gore izloženo, odnosno da tužitelj mora dokazati da tuženik vrši pravo lova na području mjesta prometne nezgode (D75 Općina Poreč, 12 km+800m, obilaznica Poreč), odnosno da je divljač na to mjesto došla sa područja na kojem tuženik vrši pravo lova te da tuženik gospodari srnećom divljači. No, na tužitelju da je da dokaže pasivnu legitimaciju tuženika. Odlukom Naslova posl. br. 4P-209/22-75 od 17. svibnja 2024., da je presuđeno da se cesta na kojoj se desio udar vozila u divljač ne može smatrati lovištem, već područjem kojem gospodari pravna osoba zadužena za ceste.

2.5. U konkretnoj pravnoj stvari, ukoliko postoji nečija odgovornost za nadoknadu štete povodom predmetnog događaja, da postoji odgovornost osobe koja upravlja prometnicom, a to da proizlazi iz Zakona o cestama (nastavno: ZC), pa da proizlazi i iz Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (nastavno: Pravilnik). Naime, odredbe čl. 16. i 17. ZC-a propisuje da javne ceste moraju biti građene, rekonstruirane i održavane na način da ih na siguran način mogu koristiti svi sudionici u prometu. Nadalje odredba čl. 93. Pravilnika propisuje da su zaštitne žičane ograde: 1) ograde namijenjene zaštiti prometa na cesti od divljači i drugih životinja, 2) ograde na nadvožnjacima za zaštitu prometa ispod nadvožnjaka. Također, odredbom članak 94. Pravilnika propisano je da se zaštitne žičane ograde postavljaju uz: 1) autoceste, 2) brze ceste, 3) ostale ceste prema potrebi. Zaključno, osobe koje gospodare lovištem odgovaraju tek supsidijarno, nakon odgovornosti vozača i osoba ovlaštenih upravljati javnom cestom. Kako u konkretnom slučaju mjesto predmetne nezgode nije ograđeno zaštitnom ogradom, navedeno da proizlazi iz dokaza priloženih po tužitelju, a budući da se na tom mjestu desila nezgoda, to da je očito da je zaštitna mreža trebala biti postavljena na tu cestu, tako da tuženik ne odgovara za predmetnu štetu, premda isti ne odgovara niti i iz razloga koji su ranije izneseni. Pojašnjava i da odredba čl. 8. Pravilnika propisuje da se prometni znakovi, signalizacija i oprema na cestama postavljaju na temelju prometnog projekta. Nadalje, prema Zakonu o sigurnosti prometa na cestama i Zakonu o cestama, na te projekte da suglasnost daju HC, ŽUC, HAC za ceste u njihovoj nadležnosti, a MUP i odjeli JLS za ostale ceste (općinske, gradske, nerazvrstane). Više da je nego očito da tuženik, ni u kakvom slučaju, ne može biti nadležan za izradu navedenog projekta pa da u konačnici ne može biti niti taj koji je odgovoran za predmetni događaj, odnosno za posljedice predmetnog događaja. Gore navedeni stavovi da su istovjetni stavu sudske prakse (odluka Ustavnog suda RH posl. br. U-I-6264/2014 od dana 04.03.2015. godine).

2.6. Sukladno članku 3. Zakona o lovstvu divljač da je dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobnu zaštitu. S obzirom na odredbu čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima, a kako divljač predstavlja opasnu stvar, a za opasnu stvar da odgovara njen vlasnik, a kako je država RH vlasnik divljači, to da za štetu od takve divljači može odgovarati samo njen vlasnik, odnosno RH.

2.7. Prema članku 3. Zakona o cestama javne ceste su javno dobro u općoj uporabi vlasništva Republike Hrvatske. Na javnim cestama da je zabranjeno ustanovljenje lovišta te da, posljedično tomu lovoovlaštenik na javnim cestama ne smije provoditi mjere i radnje propisane Zakonom o lovstvu.

2.8. Prilikom ocjenjivanja osnovanosti tužbenoga zahtijeva, a kraj tužiteljevog isticanja da je divljač opasna stvar, tuženik ističe da je i vozilo u pokretu opasna stvar. Za nezgode, kao i nezgode u konkretnom slučaju da je nadležna ili služba Grada Poreča ili veterinarska služba (čl. 102. Zakona o veterinarstvu).

2.9. Tuženik da je poduzeo više mjera i aktivnosti, propisane Zakonom o lovstvu, u cilju osiguravanja sigurnosti osoba i imovine te sprječavanja nastanka štete pa da stoga isti ne može biti odgovoran za predmetnu štetu. Zaključno, tuženik da je poduzeo propisane mjere za sprječavanje štete od divljači koje je bio obvezatan poduzeti. Mjere za sprječavanje štete od divljači, sukladno odredbi čl. 77. st. 1. Zakona o lovstvu, da su: - smanjivanje broja divljači do brojnog stanja koje se može uzgajati u lovištu; - osiguravanje dovoljno vode i hrane za divljač u lovištu; - čuvanje usjeva i nasada; - izgon divljači s ugroženog zemljišta; - uporaba mehaničkih, električnih i kemijskih zaštitnih sredstava, vidljivih i zvučnih plašila, elektronskih detektora divljači, kao i ostale uobičajene mjere zaštite za određeno područje i vrstu divljači. Tuženik da je u cijelosti poduzeo sve gore navedene mjere, a što je potvrđeno od strane nadležne inspekcije. Slijedom svega gore izloženoga tuženik predlaže da se tužbeni zahtjev odbije, a tužitelja da se obveže na nadoknadu parničnoga troška.

3. Proveden je dokazni postupak uvidom u dokumentaciju u spisu i to dokumentaciju priloženu uz tužbu (str. 8-134 spisa), dokumentaciju MUP-a, Policijske uprave Istarske, Policijske postaje Poreč (str. 170-215 spisa), dokumentaciju priloženu uz podnesak umješača od 10. rujna 2025. (str. 227-228 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Saše Monasa (str. 253-270 spisa), te pisanu izjavu svjedoka priloženu uz podnesak tuženika od 9. listopada 2025. (str. 276-277 spisa).

4. Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev s osnove isplate naknade štete njegovom osiguraniku iz prometne nezgode uslijed naleta vozila na divljač koja je izletjela na cestu.

5. Tužitelj je tužbeni zahtjev postavio prema tuženiku kao osobi koja gospodari lovištem, na čijem je području bila divljač, koja je naletjela na vozilo tužiteljevog osiguranika.

6. Tužba je u ovom predmetu podnesena 21. siječnja 2025. te je na taj dan bio na snazi Zakon o lovstvu (Narodne novine broj 99/2018, 32/2019, 32/2020, 127/2024, dalje: Zakon o lovstvu) koji se primjenjuje u ovom postupku. Stvarna nadležnost ovoga suda proizlazi na temelju čl. 34. b točka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP), budući da se ovdje radi o sporu između pravnih osoba, dok mjesna nadležnost suda proizlazi iz okolnosti da se lovište, u kojem je po navodu tužbe, došlo do nastanka štete i kojim upravlja tuženik, nalazi na području nadležnosti ovoga suda (čl. 46. st. 1. i čl. 52. st. 1. ZPP-a).

7. U postupku je rješenjem posl. br. P-14/2025-23 od 11. rujna 2025. prihvaćeno sudjelovanje EUROHERC osiguranje d.d., kao umješača na strani tuženika LOVAČKO DRUŠTVO "ZEC" Poreč, radi ostvarenja intervencijskog efekta, budući tuženik kod EUROHERC osiguranja d.d., ima zaključenu policu osiguranja od odgovornosti, a EUROHERC osiguranje d.d., je podneskom od 10. rujna 2025. prijavio sudjelovanje u ovoj parnici kao umješač na strani tuženika. U navedenom podnesku umješač je osporio tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, te se pridružio navodima tuženika iz njegovog odgovora na tužbu, te predložio da sud, nakon provedenog postupka, odbije tužbu i tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka umješaču.

8. Stranke su učinile nespornom visinu štete, dok je sporna pasivna legitimacija, činjenica nastanka prometne nezgode, dinamika nastanka navedene prometne nezgode, te odgovornost tuženika za nastanak predmetne prometne nezgode.

9. Iz Potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Istarske, Policijska postaje Poreč, Klasa: 211-08/22-3/3427, Ur.broj: 511-08-27-22-3 511-08- 27/2-77/66-2022 od 2. svibnja 2022., proizlazi da se 23. travnja 2022. u 20:30 sati, na cesti D75 - PLOVANIJA (D200/L50012) - UMAG - NOVIGRAD - POREČ - VRSAR - BRAJKOVIĆI - BALE - PULA (D66/D400) NOVIGRAD (D301) - POREČ (D302), općina POREČ na km 12 km + 800 m, obilaznica Poreč, dogodilo oštećenje vozila na način da je VA (1982) upravljao s osobnim automobilom marke BMW registarske oznake [registarska oznaka] i kretao se kolnikom iz smjera sjevera u smjeru juga (kružni tok Vranići prema kružnom toku Varvari). Dolaskom na rečeno mjesto sa zapadne strane kolnika, iz niskog raslinja na kolnik da je istrčala srneća divljač koja je udarila u prednju lijevu stranu O.A. reg. oznake [registarska oznaka] nakon čega je odbačena van kolnika gdje se udaljila u nepoznatom smjeru. U vozilu su se uz VA nalazili i ČA i mldb. V i KA. U nezgodi nije bilo ozlijeđenih osoba. Mjesto događaja je skicirano i fotografirano, vozač je alkotestiran, te je utvrđena koncentracija alkohola 0,00 g/kg. Na mjesto dogadaja pozvan je lovočuvar lovačkog društva "Zec " iz Poreča ĆA koji je bio prisutan za vrijeme očevida.

10. Isto je utvrđeno i iz Zapisnika o očevidu Klasa:211-08/22-3/3427, Ur.broj: 511-08-27-22-1, 511-08-27/2-77/66-2022 od 2. svibnja 2022.

11. Uvidom u Policu Moj auto broj 04401171663, utvrđeno je da je istu kao ugovaratelj s tužiteljem zaključio VA za vozilo registarke oznake [registarska oznaka], vrsta osobni automobil, marka i tip vozila BMW 320D, godina proizvodnje 2012., koja polica važi do 28. listopada 2022. s predmetom osiguranja – obvezno osiguranje, kasko plus, proširena pomoć na cesti i prošireno osiguranje od nezgode za vozača i putnike.

12. Iz iskaza VA, osiguranika tužitelja proizlazi da se kretao iz smjera Tar-Vabriga prema Varvari, te da je iz odvodnog kanala koji se nalazi na desnoj strani, gledano iz smjera kretanja iskočila srna. Prije naleta na njegovo vozilo je uopće nije vidio. Ć je udarila u prednji desni far i nakon cca 100 m se zaustavio na ugibalištu s njegove desne strane, gledano iz njegovog smjera kretanja. Kada su na lice mjesta došli policijski službenici pregledali su mjesto štetnog događaja te su na prometnici bili komadi plastike koji su otpali s njegovog auta. To su policijski službenici potvrdili na zapisnik i fotografirali. Srnu nije vidio zato što je preletjela preko ceste i nakon što je okrznula njegovo vozilo nastavila je svoje kretanje u šumu s lijeve strane ceste. Na licu mjesta je s policajcima pristupio i lovočuvar. Prije naleta srne na njegovo vozilo kretao se brzinom od oko 55-60 km/h. S njim autu su bili supruga i djeca. Vozilom se kretao po sredini svoje kolničke trake, srna je protrčala iz kanala te pritom nije stigao ni zakočiti. Normalnom brzinom došao je na ugibalište gdje je zaustavio vozilo i pozvao policiju. Uvjeti na cesti su bili dobri, cesta ima rasvjetu s lijeve strane gledano iz smjera kretanja.

13. Svjedok ČA, supruga osiguranika tužitelja je navela da su se kretali iz smjera Tar-Vabriga prema Varvarima, u automobilu su bili suprug, ona i dvoje djece V i KA. Kretali su se normalnom brzinom i u jednom trenutku je vidjela da srna preskače iz odvodnog kanala koji se nalazi s desne strane uz cestu na lijevu stranu. Imala je osjećaj da će srna skočiti na njihovu haubu. Navela je da je srna bila ogromna. Nakon tog skoka se okrenula prema djeci i provjeravala je da li su oni u redu s obzirom da su svi bili u šoku. Nije pratila kamo se dalje kretala srna. Muž je vozilo zaustavio na ugibalištu, što je otprilike 100 m od mjesta gdje se nalet dogodio. Ona je sjedila na suvozačevom mjestu, a djeca su sjedila iza njih. Ne sjeća se oštećenja koja su bila na vozilu zbog naleta srne, niti bi se mogla točno očitovati na kojem mjestu se dogodio nalet, a niti s točno kojeg mjesta je srna iskočila iz kanala s obzirom da sam više pratila što rade djeca u automobilu.

14. Sud je iskaze svjedoka prihvatio, jer su prema ocjeni suda dani istinito i uvjerljivo.

15. Tajnik Lovačkog društvo „Zec" Poreč CA, je u svoj izjavi naveo da je tajnik tuženika bio i u vrijeme prometne nesreće od 22. travnja 2024., koja se desila na dionici D75 na 12 km + 800 m, obilaznica Poreč. Lovačko društvo „Zec" Poreč da nije odgovorno za nastanak predmetne štete, odnosno za nalet divljači na vozilo , jer da Lovačko društvo „Zec" Poreč ne vrši pravo lova na području mjesta prometne nezgode (D75 na 12 km + 800 m, obilaznica Poreč). Nadalje, Lovačko društvo „Zec" Poreč da u neposrednoj blizini nema lovno područje u njegovoj nadležnosti, stoga da osporava da je divljač došla sa područja na kojem navedeno društvo vrši pravo lova. U vrijeme predmetnog dogadaja Lovačko društvo „Zec" Poreč da je bilo osigurano za slučajeve kakav je bio predmetni slučaj. Naglasio je da divljač predstavlja opasnu stvar, a da za opasnu stvar odgovara njen vlasnik, pa kako je država RH vlasnik divljači, to da za štetu od takve divljači može odgovarati samo njen vlasnik, odnosno RH. Lovačko društvo „Zec" Poreč, da je u vrijeme predmetnog dogadaja, poduzelo više mjera i aktivnosti, propisane Zakonom o lovstvu, u cilju osiguravanja sigurnosti osoba i imovine te sprječavanja nastanka štete pa da stoga isto ne može biti odgovorno za predmetnu štetu. Mjere za sprječavanje štete od divljači koje je poduzelo Lovačko društvo „Zec" Poreč, prije i poslije predmetne nezgode, da su: - smanjivanje broja divljači do brojnog stanja koje se može uzgajati u lovištu, sukladno propisima; osiguravanje dovoljno vode i hrane za divljač u lovištu, suk ladno propisima; - čuvanje usjeva i nasada; - izgon divljači s ugroženog zemljišta; uporaba mehaničkih, električnih i kemijskih zaštitnih sredstava, vidljivih i zvučnih plašila, elektronskih detektora divljači, kao i ostale uobičajene mjere zaštite za odredeno područje i vrstu divljači. Lovačko društvo „Zec" Poreč da je u cijelosti poduzeo sve gore navedene mjere, a što da je potvrdeno od strane nadležne inspekcije.

16. Vještak prometne struke Saša Monas, je u svom nalazu i mišljenju, a uzimajući u obzir zaostala oštećenja i njihov položaj na osobnom automobilu BMW 320d, reg. oznake [registarska oznaka], te uzimajući u obzir Zapisni o očevidu, fotodokumentaciju i Skicu mjesta događaja, sve izrađeno od strane policijskih službenika koji su obavili očevid predmetne prometne nesreće, te iskaza svjedoka VA i ČA sa uviđaja na licu mjesta od 11. rujna 2025., naveo da proizlazi da je svjedok VA kritične zgode upravljao predmetnim osobnim automobilom BMW 320d kolnikom državne ceste DC75, 3. dionica, iz smjera Tara u smjeru Varvara, odnosno iz smjera sjevera u smjeru juga (u Skici mjesta događaja označeno slovom A), gdje je dolaskom na oko 12km + 775m (prema pokazivanju svjedoka VA na uviđaju) došlo do naleta prednjeg lijevog vrha vozila BMW 320d u životinju srneću divljač (prema iskazivanju svjedoka VA i svjedokinje ČA). Srneća divljač da je, prema iskazu svjedoka VA i svjedokinje ČA na uviđaju, istrčala iz odvodnog kanala s njihove desne strane na kolnik DC75, na način da se kretala sa desna na lijevo (u Skici mjesta događaja označeno slovom B) u odnosu na smjer kretanja osobnog automobila BMW 320d, te da je divljač nakon kontakta sa predmetnim vozilom nastavila svoje kretanje u šumu s lijeve strane ceste. Uzimajući u obzir zaostala oštećenja na vozilu BMW 320d proizlazi da je u ovoj prometnoj situaciji došlo do djelomičnog čeonog izlaznog naleta na srneću divljač, na način da je prednji lijevi vrh vozila kontaktirao s divljači. Prema pokazivanju i iskazivanju svjedoka VA i ČA, vozač VA da je nakon naleta normalnom brzinom došao do prvog ugibališta te da je zaustavio svoje vozilo na istom. Navedeno ugibalište da se svojim početkom nalazi na udaljenosti od oko 125m od mjesta naleta u smjeru juga. Mjesto naleta na srneću divljač, u Skici mjesta događaja označeno slovom K, a sve prema pokazivanju svjedoka VA na uviđaju, da se nalazi na udaljenosti od oko 225m od PTM u smjeru sjevera (FTM -13. kilometar stup, 3. dionice DC75. PTM - okomica spuštena sa FTM na zapadni rub kolnika DC75. Osovina mjerenja - zapadni rub kolnika DC75), te na udaljenosti od oko 2,60m od osovine mjerenja u smjeru istoka. Uzimajući u obzir da je u ovoj prometnoj situaciji došlo do djelomičnog čeonog izlaznog naleta vozila BMW 320d na srneću divljač gdje se samo jedan dio tijela životinje nalazio unutar gabarita vozila, to da proizlazi da u ovoj prometnoj situaciji nije moguće definirati brzinu kretanja osobnog automobila BMW 320d u trenutku naleta na divljač na temelju zaostalih oštećenja na predmetnom vozilu. U vještvu da je prikazana prostorno vremenska analiza kretanja sudionika prometne nesreće, u varijanti prema iskazu svjedoka VA da se kretao gornjom iskazanom vrijednošću brzine od oko 60km/h (16,7m/s). Za zaustavljanje osobnog automobila BMW 320d pri brzini kretanja od oko 60km/h, a uzimajući u obzir vrijeme reakcije prosječnog vozača na opasnost od oko 0,8s, da je potreban zaustavni put od oko 37,6m i vrijeme od oko 3,6s. Od mjesta prelaska zapadnog ruba kolnika DC75 do mjesta naleta (u Skici mjesta događaja označeno slovom K), životinja u vidu srneće divljači (prema iskazivanju svjedoka VA i svjedokinje ČA) da bi prešla put od oko 3,8m, trčanjem u vremenu od oko 0,39s. Vremenski 0,39s prije naleta vozila BMW 320d na životinju u vidu srneće divljači (prema iskazivanju svjedoka VA i svjedokinje ČA), kada je životinja ušla na kolnik, navedeno vozilo da se svojim prednjim čeonim dijelom nalazilo na udaljenosti koja prethodi mjestu naleta K za od oko 6,5m a koji položaj vozila je u Skici mjesta događaja označen rednim brojem 1. Na dužini puta od 6,5m (udaljenost vozila BMW 320d do mjesta naleta K, u trenutku ulaska životinje u vidu srneće divljači na kolnik) da je moguće zaustavljanje predmetnog automobila prije mjesta naleta na divljač za sve brzine kretanja vozila BMW 320d koje su niže od 17,6km/h. Iz navedenog da proizlazi da svjedok VA, koji se po njegovom iskazu kretao brzinom od oko 60km/h (gornja vrijednost), u ovoj prometnoj situaciji nije imao tehničke mogućnosti niti poduzeti radnju kočenja prije mjesta naleta na divljač, kao niti zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta. Vrijeme reakcije prosječnog vozača na opasnu situaciju u prometu nakon koje poduzima radnju snažnog kočenja da iznosi oko 0,8s, a što da je za 0,43s više od vremena koje je proteklo od trenutka ulaska divljači na kolnik (nastanak opasne situacije) do trenutka naleta. Uzimajući u obzir zaostala oštećenja i njihov položaj na osobnom automobilu BMW 320d, reg. oznake [registarska oznaka], te iskazanu dinamiku nastanka prometne nesreće po svjedocima VA i AA, vještak je naveo da je mišljenja da su nastala oštećenja na predmetnom vozilu mogla nastati uslijed djelomičnog čeonog izlaznog naleta na srneću divljač.

17. Na ročištu održanom 4. veljače 2026, vještak Saša Monas je u cijelosti ostao kod nalaza i mišljenja od 3. listopada 2025., te za njega nije bilo pitanja od strane stranaka.

18. Vještak je iscrpno odgovorio na dani mu zadatak, pa je sud ocijenio nalaz i mišljenje vještaka objektivnim i sačinjenim u skladu s pravilima struke, te ga je u cijelosti prihvatio.

19. Na temelju čl. 80. stavka 6. Zakona o lovstvu za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara: a) vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi ili b) lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

20. Na temelju provedenog dokaznog postupka, i to prvenstveno na temelju Potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Istarske, Policijska postaje Poreč, Klasa: 211-08/22-3/3427, Ur.broj: 511-08-27-22-3 511-08-27/2-77/66-2022 od 02. svibnja 2022., Zapisnika o očevidu Klasa:211-08/22-3/3427, Ur.broj: 511-08-27- 22-1, 511-08-27/2-77/66-2022 od 2. svibnja 2022. i iskaza saslušanih svjedoka, proizlazi da je vozač VA kritične zgode upravljao osobnim automobilom BMW 320d, reg. oznake [registarska oznaka] kolnikom državne ceste DC75, 3. dionica, iz smjera Tara u smjeru Varvara, odnosno iz smjera sjevera u smjeru, gdje je dolaskom na oko 12km + 775m, došlo do naleta prednjeg lijevog vrha vozila BMW 320d u životinju srneću divljač. Sud je ocijenio da se radi o srni na temelju iskaza osiguranika tužitelja i svjedokinje ČA, čije je iskaze sud prihvatio.

21. Što se tiče brzine kretanja, vještak je uzeo u obzir gornju vrijednost iskazane brzine od 60 km/h za prostorno vremensku analizu kretanja sudionika prometne nesreće, te mu je za zaustavljanje osobnog automobila BMW 320d pri brzini kretanja od 60km/h, a uzimajući u obzir vrijeme reakcije prosječnog vozača na opasnost, od oko 0,8s potreban zaustavni put od oko 37,6m i vrijeme od oko 3,6 s, da bi od mjesta prelaska zapadnog ruba kolnika DC75 do mjesta naleta K, srna prešla put od oko 3,8m u trčanju kolnikom, u vremenu od oko 0,39s, da se vremenski 0,39s prije naleta vozila BMW320d na srnu, navedeno vozilo nalazilo na udaljenosti koja prethodi mjestu naleta K za oko 6,5m, te da je na dužini puta od 6,5 m (udaljenost vozila BMW320d do mjesta naleta K, u trenutku ulaska srne na kolnik) moguće zaustavljanje predmetnog automobila prije mjesta naleta na srnu, u Skici označeno slovom K, za sve brzine kretanja vozila BMW320d koje su niže od 17,6km/h. U ovoj prometnoj situaciji, pri brzini kretanja od 60/h, osiguranik tužitelja nije imao tehničke mogućnosti zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta na srne u položaju koji je u Skici mjesta događaja označen slovom K.

22. Dakle, u ovoj prometnoj situaciji kada bi bilo moguće zaustavljanje predmetnog automobila za sve brzine kretanja navedenog vozila koje su niže od 17,6km/h, dok je ograničenje brzine iznosilo 80 km/h, zaključuje se da vozač vozila osiguranika tužitelja, nije imao tehničke mogućnosti zaustaviti svoje vozilo prije mjesta. Nadalje, vozač je alkotestiran, test je bio negativan 0,00 g/kg , dok su na automobilu nastala oštećenja, pa proizlazi da ne postoji odgovornost osiguranika tužitelja za nastanak predmetne prometne nezgode.

23. S obzirom na to da osiguranik tužitelja nije odgovoran za ovu prometnu nezgodu, niti je zaključeno da postoji odgovornost osobe ovlaštene upravljati javnom cestom na kojoj se predmetni štetni događaj dogodio, potrebno je ocijeniti, je li za nju odgovoran lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta, ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, odnosno tuženik. Iz dokaznog postupka ne proizlazi da se u vrijeme kada se dogodila prometna nezgoda provodio lov. Međutim, činjenica što se u vrijeme prometne nezgode nije provodio lov, sama po sebi ne oslobađa tuženika kao lovoovlaštenika za naknadu štete.

24. Naime, u slučaju kada je došlo do štete na vozilu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov (kao što je to u ovom predmetu slučaj), za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe čl. 1045. st. 3. u vezi s čl. 1063. do 1067. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO), a sukladno članku 76. stavku 2. Zakona o lovstvu koja propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije. Prema tome, budući da Zakonom o lovstvu kao lex specialis, nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo kada se nije provodio lov, tada valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuje odgovornost za štetu. U pogledu toga je i Ustavni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke poslovni broj U-I- 4249/2018 od 18. lipnja 2019., između ostalog, naveo slijedeće: „14.1. Predlagatelj smatra da nije uređen slučaj u kojem dođe do naleta vozila na divljač, ako se ne provodi lov i ako vozač postupa po propisima koji uređuju područje sigurnosti prometa na cestama. Ustavni sud napominje da iako Zakon o lovstvu ne uređuje u cijelosti tu situaciju, ne može se zahtijevati od zakonodavca da zakonom uredi sve situacije do kojih može doći u svakodnevnom životu, već je na sudskoj praksi da iznađe takva rješenja u sudskim sporovima (do kojih može doći) koja će dati odgovor na tu dilemu predlagatelja na način kojim neće prevaliti svu odgovornost na građane već će odštetnu odgovornost za štete od divljači tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti, odnosno na način kojim će pridonijeti razvoju i očuvanju prirodnog bogatstva i raspodjeli tereta odgovornosti za štetu između države, lovoovlaštenika i vozača. Polazeći od ovlaštenja zakonodavca da mijenja modele pojedinih zakonskih instituta, posebice na području gospodarskih odnosa, Ustavni sud ne nalazi da je postojeće zakonsko rješenje iz članka 80. stavka 6. Zakona o lovstvu nesuglasno s člankom 3. Ustava odnosno nije nesuglasno načelu izvjesnosti pravne norme jer je osporena norma dostatno određena, precizna i dostupna kako bi subjekti na koje se primjenjuje mogli prilagoditi svoje postupanje. Dakle, odštetna odgovornost nije isključivo na vozaču ili lovoovlašteniku jer je za određivanje odštete potrebno ispitati ponašanje lovoovlaštenika, vozača i oštećenika u svakom konkretnom slučaju.” 25. Slijedom navedenog, premda je člankom 80. stavkom 6. Zakona o lovstvu propisano da je lovoovlaštenik (a time i njegov osiguratelj) odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, činjenica što se u vrijeme nastanka prometne nezgode (i štete) nije provodio lov ne znači da lovoovlaštenik (ili njegov osiguratelj) ne može odgovarati za štetu. Divljač koja se kreće na javnoj cesti je opasna stvar, a da je divljač koja se kreće cestom opasna stvar proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2101/86 od 29. siječnja 1987., Rev-2070/92 od 16. prosinca 1992., Gzz-4/04 od 30. lipnja 2004. i Rev-1312/07 od 9. srpnja 2008., pa u slučaju kada je do štete nastale u lovištu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov lovoovlaštenik i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu članka 1063. Zakona o obveznim odnosima u vezi članka 76. stavka 2. Zakona o lovstvu, jer se prema odredbi čl. 1063. ZOO-a šteta nastala u vezi s opasnom stvari smatra da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete, a kod objektivne odgovornosti za štetu tužitelj je dužan dokazati postojanje uzročne veze između štetne radnje i nastanka štete (što je tužitelj dokazao na temelju provedenoj prometnog vještačenja).

26. Međutim, prema odredbi članka 1067. stavka 2. ZOO-a, vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika (ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti), dok prema stavku 3. istog članka Zakona o obveznim odnosima, vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

27. Prema tome, budući da u konkretnom slučaju vozač vozila osiguranika tužitelja, koji je upravljao osobnim vozilom na koji je naletjela divljač, nije doprinio nastanku prometne nezgode, tuženik se kao lovoovlaštenik, ne može osloboditi od odgovornosti, uslijed čega proizlazi da je tuženik odgovoran za štetu koja je nastala u predmetnoj prometnoj nezgodi. Stoga proizlazi da je za štetu na vozilu osiguranika tužitelja odgovoran tuženik po odredbi čl. 1063. ZOO-a, jer je šteta nastala u vezi s opasnom stvari, jer je tužitelj dokazao postojanje uzročne veze između štetne radnje i nastanka štete, da su na automobilu nastala oštećenja, te da je vozač alkotestiran i da je test bio negativan 0,00 g/kg. Na temelju navedenog, utvrđeno je postojanje uzročne veze između naleta srne na automobil registarske oznake [registarska oznaka] i nastalih oštećenja na tom vozilu.

28. Radi svega naprijed navedenog ne postoji ni suodgovornost osiguranika tužitelja za nastanak prometne nezgode.

29. Člankom 963. ZOO-a propisano je da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Kako je tužitelj 10. svibnja 2022. izvršio plaćanje naknade štete u iznosu od 14.300,00 kuna/1.897,94 eura, ocijenjeno je da na temelju naprijed navedene zakonske odredbe, tužitelj ima pravo od tuženika potraživati isplatu utuženog iznosa u cijelosti.

30. Slijedom navedenog, a i po odredbi čl. 1086. ZOO-a, prema kojoj se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, te po odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od iznos od 1.897,94 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 11. svibnja 2022. pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja se na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

31. Prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika nije osnovan. Iako tužitelj nije predložio provođenje mjerničnog vještačenja, uviđajem na licu mjesta je utvrđeno da se nalet na srne dogodio izvan naselja Finida, koje se prema Karti lovišta tuženika nedvojbeno nalazi unutar njegovog lovišta.

32. Prigovor tuženika da se na prometnici ne može ustanoviti lovište, pa da uslijed toga ne postoji odgovornost lovoovlaštenika, nije prihvaćen jer je uviđajem na licu mjesta utvrđeno da se nalet dogodio izvan naselja, na obilaznici Poreča, ali se predmetna prometnica nalazi u obuhvatu lovišta tuženika, što potvrđuje i sudjelovanje lovočuvara tuženika, na očevidu kojega su sastavili policijski službenici Policijske postaje Poreč, koji na tom uviđaju nije ukazao da predmetna prometnica ne bi prolazila područjem kojim gospodari tuženik. Nadalje, iako je Zakonom o lovstvu propisano da se lovište ne može ustanoviti na javnim cestama, predmetna cesta na kojoj se dogodila prometna nezgoda uslijed naleta na divljač, se nalazi unutar lovišta tuženika, pa je divljač koja je prouzročila prometnu nezgodu mogla doći na prometnicu jedino iz lovišta tuženika.

33. Prigovor tuženika da predmetnu tužbu treba odbaciti jer da tužitelj nije postupio po odredbi čl. 82. Zakona o lovstvu odnosno da se u mirnom postupku nije obratio tuženiku radi naknade štete, nije prihvaćen, jer je Ustavni sud Republike Hrvatske odlučujući o prijedlogu za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.), Odlukom broj: U-I-3251/2023 od 8. listopada 2024., ukinuo navedeni članak 82. stavak 1. ZL/18 kojim su propisane procesne pretpostavke za podnošenje tužbe protiv lovoovlaštenika radi naknade štete te isti prestaje važiti od 1. ožujka 2025. Iz obrazloženja citirane odluke proizlazi kako se osporenim člankom propisana postupovna pravila (obveze i rokovi), koja oštećenik mora ispoštovati jer će u protivnom tužba biti odbačena, smatraju ograničenjem prava na pristup sudu. Polazeći od legitimnog cilja (smanjenje broja sudskih postupaka, ubrzanje reparacije štete te sprječavanje daljnje štete od divljači na vrijeme), Ustavni sud smatra da se u okolnostima cjelokupnog normiranja sprječavanja štete i naknade štete koju počini divljač ili koja je prouzročena izvođenjem lova, nerazmjerno otežava položaj oštećenika u odnosu na lovoovlaštenika.

34. U tijeku postupka je, pored obrazloženih primjedbi, bilo istaknuto više primjedbi od strane stranaka, no sud iste nije pojedinačno obrazlagao, već su obrazložene odlučne činjenice za donošenje odluke. Također je sud razmatrao sve isprave dostavljene u spis, no nije ih pojedinačno obrazlagao, već samo one na kojima je temeljio odluku.

35. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP -a u vezi sa čl. 155. ZPP-a.

36. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu, pa mu je s obzirom na to, priznato pravo na naknadu troškova s obzirom na vrijednost predmeta spora od 1.897,94 eur.

37. Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur, za sastav podnesaka od 29. siječnja 2025. i 19. lipnja 2025. u iznosu od po 50,00 eur, za pristup ročištima 12. lipnja 2025., 11. rujna 2025., 28. listopada 2025. i 4. veljače 2026. u iznosu od po 200,00 eur, za sastav podnesaka od 24. veljače 2025., 15. rujna 2025. i 9. listopada 2025. u iznosu od po 200,00 eur, PDV 25% u iznosu od 425,00 eur, na temelju Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1., Tbr. 9. t. 1., Tbr. 8. t. 4., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/2023, 107/2025, dalje Tarifa).

38. Također mu je priznat trošak sudskih pristojbi za tužbu u iznosu od 33,18 eur i presudu u iznosu od 33,18 eur, kao i trošak prometnog vještačenja u iznosu od 583,94 eur. Stoga, opravdani trošak tužitelja iznosi 2.775,30 eur.

39. Trošak ročišta za objavu presude u iznosu od 125,00 eur s uključenim PDV- om tužitelju nije priznat jer nije pristupio na ročište za objavu.

40. Razlika zatraženog iznosa sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 46,45 eur, tužitelju nije priznata jer je tužitelj imao mogućnost na temelju čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, br. 118/2018) platiti polovicu iznosa prilikom podnošenja tužbe, što nije učinio, pa mu je sud naplatio puni iznos pristojbe i dodatnu pristojbu na izdavanje rješenja o naplati sudske pristojbe (66,36 eur + 13,27 eur), te tuženik nije dužan snositi povećani trošak sudske pristojbe.

41. Trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 46,45 eur tužitelju nije priznat, jer je tužitelj zatražio iznos od 79,63 eur, a pristojba iznosi 66,36 eur, te tužitelj na temelju čl. 7. st. 2. ZSP ima mogućnost platiti polovicu sudske pristojbe (33,18 eur), a tuženik nije dužan snositi povećani trošak pristojbe. Ukupan neopravdani trošak tužitelja iznosi 333,96 eur.

42. Na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a propisano je da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Budući je tužitelj postavio takav zahtjev, to mu je na priznati trošak postupka dosuđena i zatezna kamata od dana presuđenja do isplate, kako je to odlučeno u t. II. izreke presude. Visina stope zateznih kamata određena je na temelju čl. 2. Zakona i izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 114/2022).

43. Na temelju svega izloženog odlučeno je kao u izreci presude.

U Pazinu 5. ožujka 2026.

Sutkinja

Tamara Lakoseljac Benčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od dana objave presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP (čl. 467. st. 1. ZPP).

DNA:

- Pun. tužitelja,

- Pun. tuženika,

- Pun. umješača na strani tuženika.