REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U PAZINU
Dršćevka 1, 52000 Pazin
P-119/2025-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Pazinu, po sucu Tamari Lakoseljac Benčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŽK, vlasnice [obrt], turistička agencija, obrt za turističke usluge iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Došen, odvjetnik u Odvjetničkom uredu Marko Došen i ŽKŽ, [adresa], protiv tuženika NEO LAB d.o.o., Pula, Facchinettijeva ulica 22, OIB 47255165007, kojeg zastupa punomoćnica Ana Brbić Valković, odvjetnica u Puli, radi isplate / stjecanja bez osnove iznosa od 4.875,00 EUR, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave u nazočnosti punomoćnika stranaka, 29. siječnja 2026. i objavljene 5. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 4.875,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01. veljače 2024. godine pa do isplate po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. ZOO-a koja stopa se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8 postotnih poena, sve u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 1.000,00 EUR, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je protiv tuženika 8. svibnja 2025. podnijela tužbu radi isplate / stjecanja bez osnove iznosa od 4.875,00 EUR.
2. U tužbi navodi da je s tuženikom 16. svibnja 2023. sklopila Ugovor o poslovnoj suradnji obzirom da je tuženik raspolagao MARS računalnim sustavom u svojem vlasništvu, a tužiteljica da je imala interes i potrebu za predmetnim računalnim sustavom. Sukladno predmetnom Ugovoru o poslovnoj suradnji u čl. 3., tužitelj ica i tuženik da su sporazumno utvrdili kako će tuženik dozvoliti tužitelj ici korištenje računalnog sustava MARS na bazi mjesečne licence dok se tužiteljica obvezala platiti tuženiku redovitu mjesečnu naknadu u iznosu od 300,00 EUR + PDV. Osim toga, u čl. 10. predmetnog Ugovora o poslovnoj suradnji tuženik da se obvezao za tužitelj icu napraviti export računa te import u Synesis sustav, s time da je ugovoren i ukupan trošak izrade istoga u iznosu od 1.500,00 EUR + PDV podijeljen u 10 mjesečnih rata, uz uplatu prve rate pri potpisu odnosnog Ugovora.
2.1. Iz računa tuženika koje da je isti redovno dostavljao tužitelj ici na uplatu, a ista uplaćivala sve sukladno Ugovoru o poslovnoj suradnji, da je razvidno kako su se tužiteljici u istome računu naplaćivale usluge mjesečnog troška MARS licence te Export Synesis rate, i to: - po računu tuženika broj 167-1-1, iznos od 375,00 EUR, - po računu tuženika broj 218-1-1 od 20. lipnja 2023. mjesečni trošak MARS licence, 01.06.- 30.06.2023., te Export Synesis 2. rata 01.06. - 30.06.2023. u iznosu od 562,50 EUR, - po računu tuženika broj 260-1-1 od 14. srpnja 2023. mjesečni trošak MARS licence, 01.07.- 31.07.2023., te Export Synesis 3. rata 01.07. - 31.07.2023 u iznosu od 562,50 EUR, - po računu tuženika broj 295-1-1 od 17. kolovoza 2023. mjesečni trošak MARS licence, 01.08.- 31.08.2023., te Export Synesis 4. rata 01.08. -31.08.2023 u iznosu od 562,50 EUR, - po računu tuženika broj 340-1-1 od 19. rujna 2023. mjesečni trošak MARS licence, 01.09.- 30.09.2023, te Export Synesis 5. rata 01.09. - 30.09.2023 u iznosu od 562,50 EUR, - po računu tuženika broj 387-1-1 od 16. listopada 2023. mjesečni trošak MARS licence, 01.10. - 31.10.2023, te Export Synesis 6. rata 01.10. - 31.10.2023 u iznosu od 562,50 EUR, - po računu tuženika broj 430-1-1 od 20. studenog 2023. mjesečni trošak MARS licence, 01.11.-30.11.2023, te Export Synesis 7. rata 01.11.- 30.11.2023 u iznosu od 562,50 EUR, - po računu tuženika broj 471-1-1 od 19. prosinca 2023. mjesečni trošak MARS licence, 01.12. - 31.12.2023, te Export Synesis 8. rata 01.12.-31.12.2023 u iznosu od 562,50 EUR, - po računu tuženika broj 47-1-1 od 23. siječnja 2024. mjesečni trošak MARS licence, 01.01. - 31.01.2024, te Export Synesis 9. rata 01.01. -31.01.2024. u iznosu od 562,50 EUR.
2.2. Iz prometa po transakcijskom računu tužiteljice, razvidne su uplate na račun tuženika i to: - plaćanje po računu br. 167-1-1 u iznosu od 375,00 EUR dana 17. svibnja 2023., - plaćanje po računu br. 218-1-1 u iznosu od 562,50 EUR dana 28. lipnja 2023.,
- plaćanje po računu br. 260-1-1 u iznosu od 562,50 EUR dana 21. srpnja 2023., - plaćanje po računu br. 295-1-1 u iznosu od 562,50 EUR dana 22. kolovoza 2023., - plaćanje po računu br. 340-1-1 u iznosu od 562,50 EUR dana 25. rujna 2023., - plaćanje po računu br. 387-1-1 u iznosu od 562,50 EUR dana 23. listopada 2023.,- plaćanje po računu br. 430-1-1 u iznosu od 562,50 EUR dana 24. studenog 2023., - plaćanje po računu br. 471-1- u iznosu od 562,50 EUR dana 21. prosinca 2023., - plaćanje po računu br. 47-1-1 u iznosu od 562,50 EUR dana 31. siječanja 2024.
2.3. Knjigovodstveni servis tužiteljice da nije bio u mogućnosti koristiti računalni program MARS, kao niti export računa u Synesis sustav. Iz obrazloženja, konkretno, e-mail poruke knjigovodstvenog servisa tužiteljice od 31. siječnja 2024. da su razvidni razlozi nemogućnosti korištenja programa MARS, s time da se od samog trenutka sklapanja Ugovora o poslovnoj suradnji nije mogao niti realizirati ugovoreni export računa u Synesis sustav, a što da je sve bilo ugovoreno navedenim Ugovorom o poslovnoj suradnji između tužiteljice i tuženika. Naime, knjigovodstveni servis tužiteljice nemogućnost realizacije ugovorenih usluga da je obrazložio na sljedeći način: „Mi ne koristimo i nismo nikada koristili opciju direktnog uvoza podataka iz programa Mars u naš računovodstveni program Synesis iz sljedećih razloga: - prilikom uvoza podataka u dokument IRA-3: 1) Ne postoji podatak o kupcu, „uveže“ ga pod šifrom = i njega bismo trebali sami upisati u tom dokumentu, 2) Iznos računa koji ne podliježe oporezivanju „uveze“ se kao Prolazna stavka umjesto kao Oslobođeno od PDV-a pa bismo i to trebali ručno ispravljati, 3) treba ručno upisati i Osnovu oslobođenja, 4) nema nigdje vrste primitaka tj. vrste fakturirane usluge (da li je predujam, neko specificirano putovanje, subagencijski posao i sl.) pa bi i to trebali ručno dopisivati radi kontrole marže, 5) na računima za Banja Vrućicu nema obračuna marže pa to sami opet upisujemo i računamo (postoji samo opcija oporezivo i neoporezivo, Banja Vrućica je nešto između), 6) kada je plaćanje putem kreditnih kartica nije navedeno o kojoj je točno kartici riječ pa ste to ručno dopisivali i mi smo te račune ukucavali“.
2.4. Uslijed nemogućnosti korištenja računalnog sustava MARS, tužitelj ica da je 31. siječnja 2024. uputila dopis tuženiku kojim jednostrano raskida Ugovor o poslovnoj suradnji sklopljen između tuženika i tužiteljice 16. svibnja 2023. a sve uslijed neispunjenja ugovornih obveza od strane tuženika te istim dopisom tužiteljica je tražila od tuženika povrat uplaćenih sredstava za export računa u Synesis sustav. Osim toga tužiteljica da je 22. travnja 2024. ponovno uputila e-mail poruku tuženiku kojim moli tuženika za odgovor i očitovanje na jednostrani raskid Ugovora o poslovnoj suradnji uz postupanje sukladno sklopljenom Ugovoru o poslovnoj suradnji. Kako tuženik nije odgovarao, u biti na nekorektan način ignorirao tužiteljicu, tužiteljica da je putem svojih punomoćnika 6. rujna 2024., uputila tuženiku opomenu pred tužbu putem pošte, preporučeno s povratnicom, a tuženik da nikada nije niti preuzeo pošiljku.
2.5. Iz svega prethodno navedenog, a napose uzimajući u obzir čl. 10. st. 3. Ugovora o poslovnoj suradnji koji je sklopljen između tužiteljice i tuženika, a koji članak izričito navodi „u slučaju da se export računa neće moći realizirati zbog tehničkih ili drugih razloga, NeoLab se obvezuje da će sva plaćena sredstva vratiti klijentu. Sve uplaćene MARS licence i uplaćene rate za export Synesis“ da je razvidno kako se tuženik samim Ugovorom o poslovnoj suradnji obvezao vratiti tužiteljici sve ono je tužiteljica uplatila (sve uplaćene MARS licence i uplaćene rate za Synesis) u slučaju nemogućnosti realizacije usluge predviđene Ugovorom o poslovnoj suradnji. Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno tužiteljica smatra da tuženik nema nikakve osnove zadržati novčana sredstva u iznosu od 4.875,00 EUR a koja mu je tužitelj ica uplatila, te da je tuženik ista sredstva dužan vratiti tužiteljici obzirom da do realizacije Ugovora o poslovnoj suradnji nije došlo, odnosno da tuženik nije ispunio svoje ugovorne obveze iz predmetnog Ugovora.
2.6. Sukladno odredbi čl. 1111. st. 3 Zakona o obveznim odnosima da je razvidno kako „obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala“ slijedom čega tuženik da je dužan vratiti tužiteljici sve ono što mu je tužiteljica isplatila temeljem Ugovora o poslovnoj suradnji a do čije realizacije nije došlo. Osim navedenog, saznanjem tuženika za nemogućnost realizacije ugovorenog temeljem Ugovora o poslovnoj suradnji, da je otpala pravna osnova za prijelaz imovine tužiteljice u imovinu tuženika te je ujedno time prestala i savjesnost tuženika. Od tog trenutka tuženik da je postao nesavjesni (nepošteni) stjecatelj pa da je od tada isti u obvezi platiti i zatezne kamate.
2.7. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva kojim će se naložiti tuženiku platiti tužitelju iznos od 4.875,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01. veljače 2024. pa do isplate po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. ZOO-a koja stopa se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8 postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
3. U svom odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev kako po osnovi tako i po visini i sve navode iznesene u tužbi osim onih koji budu izričito priznati. Tuženik navodi kako je Ugovor o poslovnoj suradnji s tuženikom zaključen 16. svibnja 2023., da je računalni sustav Mars isporučen, kao i export računa i import u Synesis sustav., te da to nije sporno. Do kolovoza 2023. da je bio period uhodavanja u korištenje sustava, učenja, dogovori u načinu kreiranja excel tablice za export i import podataka. Posljedni e-mail koji je tuženik zaprimio, a koji se odnosi na doradu podataka i tablica za export da jest e-mail od 24. kolovoza 2023. koji je poslala knjigovođa tužiteljice i kojim potvrđuje da je sve u redu. Tužiteljica da je koristila računalni sustav MARS, a tuženik da je izvršio export računa te import u Synesis sustav, koji da je koristilo knjigovodstvo tužiteljice, te da je tuženik, sukladno Ugovoru o poslovnoj suradnji, tužiteljici i izdao račune koje je ona plati la i na koje nije imala nikakve prigovore. Računi da su izdani i plaćeni za svo vrijeme korištenja programa i usluga tuženika – 8 mjeseci, i na iste tužiteljica nikada nije imala nikakvih primjedbi, kao niti na rad MARS sustava ili export i import računa.
3.1. Tuženik osporava da knjigovodstveni servis tužiteljice i tužiteljica, nisu bili u mogućnosti koristiti računalni program MARS kao niti export računa u Synesis sustav. Knjigovodstveni servis tužiteljice da niti ne koristi MARS sustav, niti da je tako ugovoreno. Export računa iz MARS sustava i import u Synesis sustav, koji je koristilo knjigovodstvo tužiteljice da je izvršen. Znači, tuženik da je izvršio sve ugovorne obveze za vrijeme trajanja ugovora, za isto ispostavio račune koje je tužiteljica uredno podmirila i na koje nije imala prigovora ni primjedbi. MARS računalni sustav da je sustav u kojem je radila, i cijelo vrijeme trajanja ugovora koristila, tužiteljica. MARS sustav da je za cijelo vrijeme trajanja ugovornog odnosa korišten od strane tužiteljice za cjelokupno poslovanje – rezervacije, sustav paketa, fakturiranje, izradu cjenika itd. Upravo iz e-mail poruke na koju se u ovoj toč. tužbe tužiteljica poziva kao dokaz da njezino knjigovodstvo nije bilo u mogućnosti koristiti MARS sustav (e-mail knjigovodstva od 31. siječnja 2024.) da je vidljivo da je tužiteljica koristila MARS sustav i da je export računa iz MARS sustava i import istih u Synesis sustav izvršen. Svi navodni problemi koje knjigovođa tužiteljice opisuje u predmetnom e-mailu da se odnose na rad u Synesis sustavu, ne u MARS sustavu, što znači da je import računa iz MARS sustava u Synesis izvršen. Ukoliko je knjigovođa tužiteljice imala bilo kakvih problema u radu Synesis sustava, to da tuženik nije znao, jer da ga nitko o tome nije obavijestio, niti tužiteljica niti njezino knjigovodstvo, a niti da je trebao znati jer da je o istom tužiteljica, odnosno njezin knjigovodstveni servis trebao obavijestiti isporučitelja Synesis sustava – trgovačko društvo Pupilla d.o.o. Zagreb. Inače, tuženik da identične usluge, u istoj branši, korištenje MARS sustava u poslovanju te export i import računa u Synesis sustav, pruža i drugim korisnicima, usluge se koriste i klijenti da su zadovoljni, kao što je bila i tužiteljica svih 8 mjeseci. Tužiteljica da je mogla, i da je 8 mjeseci koristila MARS sustav i export računa iz MARS sustava u Synesis sustav. Tuženik potvrđuje da je tužiteljica 31. siječnja 2024. poslala tuženiku izjavu o raskidu ugovora o poslovnoj suradnji navodeći kao razlog neispunjenje ugovornih obveza od strane tuženika, međutim kako je tuženik sve svoje ugovorne obveze izvršio, nije smatrao potrebni odgovarati na tako neprofesionalan potez tužiteljice. Kako je tužiteljica 8 mjeseci koristila MARS računalni sustav za cjelokupno poslovanje , svi materijalni dokazi da je sustav funkcionirao, da ga je tužiteljica itekako koristila i da je tuženik izvršio svoju ugovornu obvezu, da se mogu izvući iz predmetnog računalnog sustava. Tuženik da je izvršio i svoju ugovornu obvezu exporta računa iz MARS sustava i importa u Synesis sustav, a što da potvrđuje i e-mail prepiska koja se dostavlja uz ovaj odgovor. Već prije zaključenja Ugovora o poslovnoj suradnji tuženik da je provjerio mogućnosti exporta iz MARS sustava u Synesis sustav te da je tek po provjeri istog i utvrđenju mogućnosti, zaključen Ugovor o poslovnoj suradnji. Isto da je vidljivo iz e-mail prepiske između knjigovodstva tužiteljice i zz tuženika (Prilog 1). Po zaključenju ugovora o poslovnoj suradnji da je bio potreban period adaptacije, prilagodbe excel tablica, usuglašavanja itd, a za koje vrijeme da su djelatnici tuženika bili na raspolaganju i pomagali knjigovodstvu tužiteljice. Po potpunom usuglašavanju, razumijevanju načina rada i apsolviranju rada po importu u Synesis , knjigovodstveni biro tužiteljice da je e-mail porukom od 24. kolovoza 2023. potvrdio tuženiku da je s exportom/importom sve u redu (Prilog 2). Znači, da je ugovorna obveza tuženika u cijelosti izvršena. Od tada 24. kolovoza 2023. pa do dana primitka Izjave o raskidu ugovora 31. siječnja 2024. niti tužiteljica niti itko iz njezinog knjigovodstvenog biro da nisu obavijestili tuženika o bilo kakvom problemu u exportu/importu računa. Tuženik da je sukladno ugovoru izdavao mjesečne račune, a tužiteljica da ih je podmirivala. Krajem 2023., tužiteljica da je telefonski kontaktirala zz tuženika navodeći da mijenja knjigovodstvo, te da je zz tuženika stupio u kontakt s novim knjigovodstvom tužiteljice
- Qfact, kako bi dogovorili detalje, eventualne promjene i usuglasili sve što je potrebno radi exporta/importa računa iz sustava MARS (Prilog 3). Dana 25. siječnja 2024. tužiteljica da je e-mail porukom, obavijestila zz tuženika da je opet promijenila knjigovodstvo, da oni u radu ne koriste Synesis sustav, već program E -računi te da je tražila od zz tuženika da kontaktira novu knjigovođu (Prilog 4). Zz tuženika da je postupio po traženju tužiteljice i stupio u kontakt s novom knjigovođom te da su započeli zajednički rad kako bi i nova treća knjigovođa mogla koristiti export/import računa iz MARS sustava u sustav E-računi. Korespondencija i kontakti da su trajali od 25. siječnja do 30. siječnja 2024. (Prilog 5), i tada da je odjednom, dan kasnije, bez ikakve naznake 31. siječnja 2024., tužiteljica raskida ugovor o poslovnoj suradnji bez otkaznog roka uz obrazloženje da tuženik nije izvršio svoje ugovorne obveze te da traži povrat uplaćenih rata za export računa u Synesis. Na ovakav, u najmanju ruku poslovno nekorektan i neprofesionalan potez tužiteljice, tuženik uistinu nije odgovorio smatrajući da bilo kakva daljnja komunikacija i/ili suradnja s takvim poslovnim subjektom, s kojim je do dan ranije imao dobru suradnju, nije svrhovita. Tuženik da je u potpunosti izvršio sve svoje ugovorne obveze slijedom čega da nije u obvezi izvršiti povrat traženog novčanog iznosa niti se u konkretnom slučaju radi o stjecanju bez osnove, kao što niti tuženik nije nepošteni posjednik. Da tužiteljica uistinu nije mogla koristiti export svih računa svog poslovanja i import istih u sustav u kojem radi njezino knjigovodstvo 8 mjeseci, ista da bi svakako imala mnoštvo prigovora odaslanih tuženiku, osporavala bi i/ili neplaćala račune za isto, itd. Tuženik da je izvršio sve svoje ugovorne obveze, a tužiteljica da je uredno koristila i MARS računalni sustav i export/import računa te za isto platila račune sukladno ugovoru o poslovnoj suradnji. Ako je dio navoda iz tužbe točan i ako knjigovođa tužiteljice nije koristila uslugu exporta/importa računa, tuženiku da to nije poznato, kao niti razlog takvog njezinog postupanja, međutim ista da je tu mogućnost imala, a da je usluga izvršena i da je s istom sve u redu da je potvrđeno – mailom iz knjigovodstva tužiteljice 24. kolovoza 2023. (Prilog 2). Tuženiku da nije poznat ni razlog raskida ugovora o poslovnoj suradnji, ali to da svakako nije nemogućnost rada u MARS sustavu ili exporta/importa računa, odnosno neizvršavanje ugovornih obaveza tuženika. Tuženik da ne zna iz kojih je razloga tužiteljica mijenjala knjigovođe, raskinula ugovor o poslovnoj suradnji iako za isto nije bilo razloga, niti zašto je ovo druga tužba istog sadržaja, s time da je u ranijoj tužitelj bilo trgovačko društvo u vlasništvu tužiteljice (istog imena kao i obrt) s kojim tuženik uopće nema niti je imao zaključen ugovor. Jedino što tuženik iz svega može zaključiti jest da tužiteljica očito želi iskoristiti ugovorne odredbe kako bi stekla neosnovani profit. S obzirom na sve navedeno, a kako su tužba i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovani, tuženik predlaže da sud odbije tužbu kao neosnovanu i naloži tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak u roku od 15 dana od dana donošenja presude zajedno s pripadajućom kamatom do isplate.
4. Proveden je dokazni postupak uvidom u dokumentaciju u spisu i to dokumentaciju priloženu uz tužbu (str. 7-28 spisa), dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu (str. 36-46 spisa), dokumentaciju uz podnesak tužitelja od 4. prosinca 2025. (str. 61-69 spisa), te dokumentaciju uz podnesak tuženika od 4. prosinca 2025. (str. 72-134 spisa).
5. Između stranaka nije sporno da su bile u poslovnom odnosu na temelju Ugovora o poslovnoj suradnji od 16. svibnja 2023., da je tužiteljica uplatila tuženiku po navedenom ugovoru iznos od 4.500,00 eur, a u pogledu iznosa od 375,00 eur po računu br. 167-1-1, za koji su stranke navele da će se izjasniti je li isti plaćen, sud je prihvatio da nije sporno da je i on plaćen , jer ga stranke do kraja postupka nisu osporavate, odnosno da je na temelju Ugovora o poslovnoj suradnji od 16. svibnja 2023., tužiteljica uplatila tuženiku iznos od 4.875,00 eur.
6. Sporno je li tužiteljica bila u mogućnosti koristiti tuženikov MARS sustav kao i export računa iz MARS sustava u Synesis sustav, te je sporna obveza tuženika da navedeni novčani iznos vrati tužitelju.
7. Prema navodima iz tužbe, tužiteljica od tuženika potražuje isplatu novčanog iznosa od 4.875,00 eur kojega je platila tuženiku po osnovi Ugovora o poslovnoj suradnji od 16. svibnja 2023., na način da je po računu tuženika broj 167-1-1 dana 17. svibnja 2023. platila iznos od 375,00 eur, dok mu je iznose od po 562,50 platila po računima br. 218-1-1 dana 28. lipnja 2023., br. 260-1-1 dana 21. srpnja 2023., br. 295- 1-1 dana 22. kolovoza 2023., br. 340-1-1 dana 25. rujna 2023., br. 387-1-1 dana 23. listopada 2023., br. 430-1-1 dana 24. studenog 2023., br. 471-1- dana 21. prosinca 2023. i br. 47-1-1 dana 31. siječanja 2024.
8. Tužiteljica je tuženiku izjavila raskid Ugovora o poslovnoj suradnji, izjavom od 31. siječnja 2024., nakon čega tuženik tužiteljici nije izdavao daljnje račune po predmetnom Ugovoru. Tužiteljica smatra da se Ugovor o poslovnoj suradnji nije realizirao na adekvatan način, jer da tužiteljica nije mogla koristiti MARS program, pa da joj na temelju čl. 10. st. 3. Ugovora o poslovnoj suradnji pripada pravo na povrat svih plaćenih sredstava po predmetnom Ugovoru. U nastavku, tužiteljica ističe kako je došlo do raskida Ugovora o poslovnoj suradnji, pa da tužiteljici prema odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023, dalje: ZOO) pripada pravo na povrat iznosa od 4.875,00 eur na temelju instituta stjecanja bez osnove.
9. U pogledu odnosa tužbe iz stjecanja bez osnove i tužbe na ispunjenje ugovorne obveze, potrebno je reći da se one međusobno isključuju, jer ispunjenje ugovorne obveze, nema značenje stjecanja bez osnove, nego stjecanje prava po osnovi ugovora, osim u slučaju da je ugovor raskinut, kad bi se radilo o naknadnom prestanku pravne osnove koja je valjano postojala sve do raskida.
10. Naime, nijedna ugovorna strana ne može se neopravdano obogatiti jer svaka prima ono što joj pripada po ugovoru i za što je preuzela odgovarajuću protučinidbu. Ispuni li jedna ugovorna strana svoju činidbu, a druga strana uskrati ispuniti svoju činidbu, potonja strana nije se neopravdano obogatila na račun ugovorne strane koja je ispunila činidbu, jer je činidbu primila na temelju valjana ugovora, primila je ono što joj pripada na temelju ugovora. Stoga strana koja nije ispunila svoju ugovornu činidbu ne odgovara na temelju stjecanja bez osnove nego zbog neispunjenja ugovorne činidbe.
11. Sve dok postoji mogućnost tužitelja ostvariti svoje pravo tužbom na ispunjenje ugovorne obveze, on ne može tužbom iz stjecanja bez osnove tražiti povrat onoga što je na osnovi tog ugovora drugoj strani dao ili učinio. Tek kad je ugovor raskinut ili je prestao na drugi način, ispunjene su pretpostavke za povrat tužbom iz stjecanja bez osnove.
12. Iz dostavljenih izjava svjedokinje SK, djelatnice knjigovodstvenog servisa Vida-Bidro d.o.o. koji je pružao knjigovodstvene usluge tužiteljici proizlazi da je kao djelatnica knjigovodstvenog servisa Vida-Biro d.o.o. iz Rijeke, vodila knjigovodstvene usluge obrtu za turističke usluge [obrt] (OIB [osobni identifikacijski broj]) vl. ŽK, iz [adresa], te da tijekom vođenja knjigovodstvenih usluga obrtu za turističke usluge [obrt] (OIB [osobni identifikacijski broj]) vl. ŽK, iz [adresa], nije bila u mogućnosti provoditi export računa iz računalnog sustava MARS u Synesis sustav, a koji program da se nalazio u vlasništvu društva NEO LAB d.o.o. Kao razlog za nemogućnost korištenja opcije direktnog uvoza podataka iz programa MARS u njihov računovodstveni program Synesis navela je da prilikom uvoza podataka u dokument IRA-3 u računalnom sustavu MARS nije postojao podatak o kupcu već da isti podatak računalni sustav MARS „uveze" pod šifrom i onda bi ga oni sami trebali upisivati u tom dokumentu, osim toga u računalnom sustavu MARS iznos računa koji ne podliježe oporezivanju da se uveze kao „prolaznu stavku" umjesto kao „oslobođeno od PDV-a" pa da bi i to trebali ručno ispravljati, osim toga da je trebalo i ručno upisivati i osnovu oslobođenja, nadalje, nigdje da se u računalnom sustavu MARS ne navodi vrsta primitaka tj. vrsta fakturirane usluge (npr. da li je predujam, neko specifično putovanje, subagencijski posao i sl.) pa da bi i to trebali ručno dopisivati radi kontrole marže, osim toga, na računima za Banja Vrućicu da nije bilo obračuna marže pa su to sami opet morali upisivati i računati obzirom da je u MARS računalnom programu postojala samo opcija oporezivo i neoporezivo, a Banja Vrućica je nešto između. U situacijama kada je bilo riječ o plaćanju kreditnim karticama u MARS sustavu da nije bilo navedeno o kojoj je točno kartici riječ pa da su morali sve to ručno dopisivati te da su bili primorani te račune ukucavati, uslijed čega da je kao djelatnica knjigovodstvenog servisa Vida-Biro utvrdila da je nemoguće koristiti računalni sustav MARS kao niti export računa u Synesis sustav, a o čemu da je obavijestila vlasnicu obrta za turističke usluge [obrt] (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], gđu ŽK, u svojem e -mailu od 31. siječnja 2024.
13. Iz navoda tužiteljice ŽK proizlazi da je kao vlasnica obrta za turističke usluge [obrt] (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] radi potrebe i interesa za računalnim sustavom MARS, 16. svibnja 2023. sklopila Ugovor o poslovnoj suradnji s tuženikom, društvom NEO LAB d.o.o. obzirom da je društvo NEO LAB d.o.o. raspolagao MARS računalnim sustavom u svojem vlasništvu . Prema odredbi čl. 3. Ugovora o poslovnoj suradnji sklopljenog s društvom NEO LAB d.o.o. obvezala se platiti društvu NEO LAB d.o.o. redovito mjesečnu naknadu u iznosu od 300,00 EUR + PDV, a da će društvo NEO LAB d.o.o. ujedno dozvoliti obrtu za turističke usluge [obrt] (OIB [osobni identifikacijski broj]) vl. ŽK korištenje računalnog sustava MARS na bazi mjesečne licence, da je kao vlasnica obrta za turističke usluge [obrt] (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] sukladno odredbi čl. 10. Ugovora o poslovnoj suradnji sklopljenog s društvom NEO LAB d.o.o. pristala na ugovoren i ukupan trošak izrade export računa te import u Synesis sustav u iznosu od 1.500,00 EUR + PDV podijeljen u 10 mjesečnih rata, uz uplatu prve mjesečne rate pri potpisu Ugovora o poslovnoj suradnji s društvom NEO LAB d.o.o., dok da se društvo NEO LAB d.o.o. temeljem odredbi čl. 10. Ugovora o poslovnoj suradnji obvezao obrtu za turističke usluge [obrt] (OIB [osobni identifikacijski broj]) vl. ŽK izraditi export računa te import u Synesis sustav, da je dan nakon sklopljenog Ugovora o poslovnoj suradnji s društvom NEO LAB d.o.o., 17. svibnja 2023. uplatila prvu ratu za korištenje računalnog sustava MARS po računu tuženika broj 167-1-1 u iznosu od 375,00 EUR, te da je sukladno Ugovoru o poslovnoj suradnji s društvom NEO LAB d.o.o. uplatila slijedeće rate za korištenje računalnog sustava MARS (usluge mjesečnog troška MARS licence) te mjesečne rate za export računa u Synesis sustav, da je u više navrata kontaktirala ovlaštenu osobu društva NEO LAB d.o.o., gosp. ĆK, te ga obavještavala o postojećim problemima glede exporta računa u Synesis sustav, koji da je izvršio prilagodbu računalnog programa MARS za export podataka u Synesis sustav, međutim da se naknadno pokazalo da exportirani podaci nisu funkcionirali na očekivani način unutar Synesis sustava, odnosno da nisu zadovoljavali njihove operativne potrebe, a što da im je bilo obećano od strane ovlaštene osobe NEO LAB d.o.o., gosp. ĆK, a što da je pokazalo da Synesis sustav od samog početka nije bio prilagođen za funkcionalnost koje bile potrebne obrtu za turističke usluge [obrt] (OIB [osobni identifikacijski broj]) vl. ŽK te da u tim okolnostima razvoj opcije exporta u Synesis sustav nije imao praktičnu vrijednost jer da krajnji rezultat nije bio funkcionalan za daljnji rad, da joj je u više navrata potvrdio kako ne može funkcionalno za potrebe njihovog knjigovodstva izvršiti export računa u Synesis sustav obzirom da društvo PUPILA d.o.o. (OIB 00343110335) iz Zagreba Sokolgradska ulica 7., kao vlasnik softvera Synesis sustava nije bilo raspoloženo za bilo kakve promjene funkcionalnosti exportnih podataka u Synesis sustav, a slijedom čega smatra da društvo NEO LAB d.o.o. kao razvojni programer nije trebao niti ponuditi niti implementirati rješenja za koja nije bio siguran da će biti funkcionalna, te smatra kako profesionalni pristup podrazumijeva prethodnu verifikaciju tehničkih mogućnosti i kompatibilnosti sustava prije implementacije bilo kakvih prilagodbi, da je u više navrata bilo telefonski bilo putem e-maila kontaktirala ovlaštenu osobu društva NEO LAB d.o.o., gosp. ĆK, s dobrom voljom da se mirnim putem i pregovorima riješi nastala situacija, a da ovlaštena osoba društva NEO LAB d.o.o. nije imala niti volje niti želje riješiti postojeće probleme, da je od djelatnice knjigovodstvenog servisa Vida-Biro d.o.o. iz [adresa]., gđe. EK zaprimila detaljna obrazIoženja oko neadekvatnosti podataka koji su eksportirani u Synesis sustav kako slijedi: „Mi ne koristimo i nismo nikada koristili opciju direktnog uvoza podataka iz programa Mars u naš računovodstveni program Synesis iz sljedećih razloga: Prilikom uvoza podataka u dokument IRA-3: 1) Ne postoji podatak o kupcu, „uveže" ga pod šifrom = i njega bismo trebali sami upisati u tom dokumentu, 2) Iznos računa koji ne podliježe oporezivanju „uveze" se kao Prolazna stavka umjesto kao Oslobođeno od PDV-a pa bismo i to trebali ručno ispravljati, 3) treba ručno upisati i Osnovu oslobođenja, 4) Nema nigdje vrste primitaka tj. vrste fakturirane usluge (da li je predujam, neko specificirano putovanje, subagencijski posao i sL) pa bi i to trebali ručno dopisivati radi kontrole marže, 5) na računima za Banja Vrućicu nema obračuna marže pa to sami opet upisujemo i računamo (postoji samo opcija oporezivo i neoporezivo, Banja Vrućica je nešto između), 6) Kada je plaćanje putem kreditnih kartica nije navedeno o kojoj je točno kartici riječ pa ste to ručno dopisivali i mi smo te račune ukucavali", da je kao vlasnica obrta za turističke usluge [obrt] ovlaštenoj osobi društva NEO LAB d.o.o., gosp. ĆK, **.**.2023. uputila dopis kojim je raskinula Ugovor o poslovnoj suradnji sklopljen s društvom NEO LAB d.o.o. od 16. svibnja 2023. uz navođenje razloga raskida neispunjavanje obveza od strane društva NEO LAB d.o.o. a koje posebno proizlaze iz čl. 10. Ugovora o poslovnoj suradnji sklopljenog s društvom NEO LAB d.o.o. obzirom da se dogovoreni export računa u Synesis sustav nikad nije realizirao, uz pobliže objašnjenje koje je zaprimila od djelatnice gđe. EK, te da je u istome dopisu obavijestila ovlaštenu osobu društva NEO LAB d.o.o. da se s 01. veljače 2024. raskida predmetni Ugovor o poslovnoj suradnji bez otkaznog roka, .
14. Zakonski zastupnik tuženika ĆK je u svojoj izjavi naveo da nakon uspješne aktivacije i početka suradnje 16. svibnja 2023. i upotrebe računalnog sustava MARS (vlasništvo tvrtke NL) i isporučenog rješenja - export računa Synesis e-IRA – klijent da je normalno koristio sustav do 24. siječnja 2024 bez ikakvih prigovora prema njima. Krajem 2023., gđa ŽK da ih je telefonski kontaktirala i rekla da nije zadovoljna knjigovodstvom VIDA BIRO i da mijenja knjigovođu. On da je stupio u kontakt s novim knjigovodstvom Qfact, radi dogovora i usuglašavanja upravo oko exporta računa, ali da ga je **.**.2024., gđa ŽK ponovnom, novom e-mail porukom, obavijestila da opet mijenja knjigovodstvo Qfact i da sada kontaktira novog knjigovođu, jer da oni rade u sustavu E-računi, a ne u Synesis sustavu. Naveo je da je kontaktirao i to novo knjigovodstvo i da su zajedno započeli raditi na tome da se export prilagodi sustavu E-računi, umjesto dosadašnjem Synesis sustavu, da su bili u kontaktu od 25. siječnja do 30. siječnja 2024., a slijedeći dan, **.**.2024., gđa. ŽK da ih je obavijestila o prekidu suradnje jer da nisu ispunili svoje ugovorne obaveze. Za potrebe ovog postupka provjerio je u sustavu i vidio da je zadnje račune u sustavu napravila 23. siječnja 2024., što da se poklapa s datumom kada prekinula suradnju s knjigovodstvenim biroom VIDA-BIRO i uputila ga na novo knjigovodstvo. Zakonski zastupnik tuženik smatra da je gđa. ŽK lažno prikazuje neispunjavanje njihove ugovorne obveze, te da izjavu knjigovođe VIDA-BIRO d.o.o. koristi da lažno ostvari financijsku korist u vidu povrata plaćenih licenci koje su definirane ugovorom. Smatra da je klijent jako dobro upoznat da se za bilo koja pitanja trebao obratiti proizvođaču software-a Synesis i da je eventualna pitanja ili naputke trebao dogovoriti s proizvođačem, te u slučaju potrebe uključiti tvrtku NL za eventualnu pomoć što da nikada nije učinjeno. Kao dokaz uspješne upotrebe exporta Synesis da dostavlja izjavu klijenta Azur Tours d.o.o. iz Zagreba koji da uspješno koristi export računa, što da je dokaz koji da potvrđuje da su sve tvrdnje knjigovođe neistinite. Kod tog klijenta da je export određen prema istim specifikacijama, formatu kojeg definira proizvođač software sustava Synesis – funkcionalnost e- IRA. U potpunosti je odbacio tvrdnje da tvrtka NL nije isporučila ugovorene usluge, smatra da su njihove ugovorne obveze zadovoljene datom potvrde ispravnosti 24. kolovoza 2023., te smatra da klijent lažnim prikazima želi ostvariti ne pripadajuću financijsku korist u vidu povrata plaćenih iznosa.
15. Stranke nisu osporile dostavljene izjave, već je tužiteljica predložila da se pred sudom sasluša njezina knjigovođa radi utvrđivanja problematike jesu li podaci dobiveni iz Mars sustava omogućavali računovodstveno knjiženje u Synesis sustavu bez ručnih intervencija odnosno je li bila potreba za paralelnom ručnom obradom podataka. Tuženik je predložio saslušati knjigovođu i parnične stranke na okolnost zbog čega knjigovođa nije mogla koristiti podatke na način koji je ona željela u svom sustavu.
16. Sud nije prihvatio provođenje dokaza usmenim saslušanjem svjedokinje, kao niti parničnih stranaka, jer stranke nisu osporile njihove izjave, već su htjele dodatno saslušati iste na okolnosti za koje je sud stava da se ne mogu utvrditi saslušanjem svjedoka niti stranaka. Naime, relevantnost ispunjenja Ugovora o poslovnoj suradnji između tužiteljice i tuženika, po ocjeni ovoga suda, moguće je utvrditi jedino stručnim vještačenjem. Naime, tuženik je u spis dostavio dokumentaciju iz koje proizlazi da je tužiteljica u programu MARS izdavala račune, budući je dostavio ispis iz knjige izlaznih računa tužiteljice, dostavio je primjere vrsta računa koje je tužiteljica izdavala u MARS sustavu, te je naveo da je tužiteljici omogućen i export svih računa u Synesis sustav. Na temelju navedenih isprava, sud zaključuje da je tuženik pružio tužiteljici uslugu povezivanja Mars sustava sa Synesis sustavom, što proizlazi iz isprava dostavljenih od strane tuženika, a što tužiteljica niti ne spori. No, je li tužiteljica imala sve funkcionalnosti navedenog sustava ili njezino knjigovodstvo nije
- 1 0 -
bilo u stanju koristiti sve funkcionalnosti sustava nije moguće utvrditi saslušanjem . Kao relevantan dokaz za ocjenu je li tuženik ispunio svoju obvezu prema tužiteljici, bilo bi izvođenje odgovarajućih dokaza, kao što je informatičko vještačenje, koje tužiteljica nije predložila.
17. No, kraj činjenice da je tuženik aktivno sudjelovao u postupku, da je u spis dostavio mail korespondenciju iz koje proizlazi da je s knjigovodstvima tužiteljice aktivno komunicirao, i da mu nije ukazivano da knjigovodstvo tužiteljice ne može koristiti opciju direktnog uvoza podataka iz programa MARS u njihov program Synesis, da je dostavio isprave iz kojih proizlazi da je knjigovodstvo tužiteljice koristilo MARS sustav, ocjena je suda da je na tužiteljici bio teret dokaza da tuženik eventualno nije ispunio svoju obvezu prema njoj, na temelju zaključenog Ugovora. To i iz razloga što je ista platila 9 računa i to na način da je u svibnju 2023. platila novčani iznos od 375,00 eur, a od lipnja 2023. do siječnja 2024. je plaćala po 562,00 eur, te navedene račune nije vratila tuženiku.
18. Tijekom parničnog postupka sud nije ovlašten po službenoj dužnosti provoditi dokaze koje stranke nisu predložile. Naime, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 117/03.), čije odredbe su se počele primjenjivati 1. prosinca 2003., u našem pravnom sustavu napuštena je odredba prema kojoj je sud bio dužan potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva te je istražno načelo, koje je do tada vrijedilo za prikupljanje dokaza, zamijenjeno raspravnim načelom kao određujućim. Zbog toga sud u načelu smije utvrđivati samo činjenice i izvoditi samo dokaze koje su stranke iznijele odnosno predložile. Radi navedenog sud nije proveo informatičko vještačenje, kojim bi se bile mogle utvrditi odlučne činjenice u ovome sporu.
19. Nadalje, dužnost je stranaka u parnici iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi, sukladno čl. 219. ZPP. Njihova je dužnost također iznijeti sudu činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih ovisi osnovanost zahtjeva stranke. Ako stranka u tome ne uspije, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti, odnosno neistinitosti njezine tvrdnje. Predlaganjem dokaza stranka ostvaruje povoljnije uvjete za svoj uspjeh u parnici. Slijedi da je pravilo da je svaka stranka dužna dokazati istinitost svojih tvrdnji, a ako u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite treba odbiti.
20. S obzirom da tužiteljica, nije dokazala da tuženik nije isporučio uslugu na koju se obvezao Ugovorom o poslovnoj suradnji, to po pravilu o teretu dokazivanja proizlazi da nije dokazala svoje tvrdnje,
21. S obzirom da je 31. siječnja 2024. Ugovor o poslovnoj suradnji stranka raskinut, da od 1. veljače 2024. stranke više nisu bile u poslovnom odnosu, nisu se ostvarili uvjeti za primjenu instituta stjecanja bez osnove, jer je ugovor između stranaka konzumiran i u konkretnom slučaju se ne radi o osnovi koja je otpala.
22. U obveznom pravu, u pravilu, imovina jedne osobe ili njezin dio prelazi u imovinu druge osobe na temelju pravnog posla, zakona ili odluke suda odnosno druge nadležne vlasti. Za valjanost prijelaza imovine potrebna je valjana pravna osnova stjecanja (titulus acquirendi) i pravno valjani način stjecanja (modus acquirendi). Međutim, kad jedna osoba stekne imovinu na račun druge bez pravne osnove ili na temelju pravne osnove koja je poslije otpala, takvo stjecanje bez pravne osnove pravni poredak ne priznaje i nastaje izvanugovorni obvezni odnos između stjecatelja i osiromašenoga.
23. U konkretnom slučaju bi do primjene instituta stjecanja bez osnove bilo moglo doći za razdoblje koje je uslijedilo nakon raskida ugovora, no za to razdoblje
- 1 1 -
tužiteljica ne potražuje nikakve novčane iznose, jer je utvrđeno da je raskidom, prestao ugovorni odnos stranaka.
24. S obzirom na sve navedeno, sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovanim, kako je to odlučeno u t. I. izreke presude.
25. Sud nije pojedinačno obrazlagao sve primjedbe stranaka istaknute u tijeku postupka, već su obrazložene odlučne činjenice za donošenje odluke. Također je sud razmatrao sve isprave dostavljene u spis, no nije ih pojedinačno obrazlagao, već samo one na kojima je temeljio odluku.
26. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje ZPP) , pa je tužiteljica, čiji je tužbeni zahtjev odbijen, dužna tuženiku naknaditi troškove postupka.
27. Tuženiku je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu , sastav podneska od 4. prosinca 2025., te zastupanje na ročištima 4. studenog 2025. i 29. siječnja 2026., u iznosu od po 250,00 eur s uključenim PDV-om, odnosno ukupno 1.000,00 eur, na temelju Tbr. 8. t. 1., Tbr. 9. t. 1., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/2023, 107/2025), kako je odlučeno u t. II. izreke presude.
U Pazinu 5. ožujka 2026.
Sudac
Tamara Lakoseljac Benčić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od dana objave presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.
Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP (čl. 467. st. 1. ZPP).
DNA:
- Pun. tužiteljice,
- Pun. tuženika.
