Poslovni broj P-1071/2019-73

Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

Veliki kraj 48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, OIB: 77561654785, po sucu Anici Pastović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠK, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Šutalo, odvjetniku u Vinkovcima, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupane po punomoćniku Mariji Radelja, odvjetnici u OD Kožul & Petrinović, Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 22. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja a u odsutnosti tuženika, te nakon ročišta na kojem je donesena i objavljena presuda 5. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 481,48 eura s osnova potraživanja isplate zbog ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi u Ugovoru o kreditu broj 5140060250-69600014099/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, od 17. ožujka 2006. kojeg je sklopio s pravnim prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. Osijek.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 4. Ugovora o kreditu broj 5140060250- 69600014099/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, od 17. ožujka 2006., u dijelu u kojem se navodi da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora, bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu iste, koji Ugovor je zaključen između tužitelju ŠK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita u visini novčanog iznosa od 55.500,00 CHF u protuvrijednosti u kn po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za devize na dan korištenja i Slavonske banke d.d. Osijek, Osijek, Kapucinska 29, i pravnog prednika tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, te stoga isti članak ne proizvodi nikakav pravni učinak za ugovorne stranke.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 3. istog Ugovora o kreditu broj 5140060250-69600014099/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, od 17. ožujka 2006., kojima se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za devize za valutu ugovora (CHF), odnosno primjena valutne klauzule (otplate mjesečnih rata vezanu uz tečaj CHF na dan plaćanja mjesečnog otplatnog iznosa ugovorenog u anuitetima) tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj 5140060250-69600014099/2006 od 17. ožujka 2006.

III. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe čl. 9. Ugovora o kreditu broj 5140060250- 69600014099/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, od 17. ožujka 2006., koja glasi: „ Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu djelomičnu i konačnu otplatu kredita, ukoliko o toj namjeri obavijesti Banku najmanje 30 (trideset) dana unaprijed. U tom slučaju Korisnik se kredita obvezuje izvršiti uplatu prema zaključnom obračunu Banke koja je ovlaštena zaračunati i naknadu prema Tarifi Banke na preostali iznos kredita, sukladno poslovnoj politici Banke.“

IV. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe čl. 25. Ugovora o kreditu broj 5140060250- 69600014099/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, od 17. ožujka 2006. ( Mjesto ispunjenja i nadležnost suda), koja glasi: „ Potpisom na ovom Ugovoru Korisnik kredita, Sudužnik i Založni dužnici u cijelosti prihvaćaju odredbe poslovnih uvjeta Banke, a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama i Odluke o visini naknade za usluge Banke, kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune.….“.

V. Nalaže se tuženoj Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, pravnom sljedniku Slavonske banke d.d. Osijek, Osijek, Kapucinska 29, da tužitelju ŠK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi izvrši isplatu novčane tražbine u iznosu od 2.148,34 eura (dvijetisućestočetrdesetosameuraitridesetčetiricenta), uvećano za pripadajuću zateznu kamatu u visini od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, te od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka (u nastavku ESB) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do isplate, na svaki pojedinačni iznos, i to:

23,06 eur počevši od 1. listopada 2007. do isplate

23,64 eur počevši od 1. studenog 2007. do isplate

22,71 eur počevši od 1. prosinca 2007. do isplate

23,29 eur počevši od 1. siječnja 2008. do isplate

23,05 eur počevši od 1. veljače 2008. do isplate

20,23 eur počevši od 1. ožujka 2008. do isplate

22,68 eur počevši od 1. travnja 2008. do isplate

21,77 eur počevši od 1. svibnja 2008. do isplate

22,30 eur počevši od 1. lipnja 2008. do isplate

21,41 eur počevši od 1. srpnja 2008. do isplate

21,93 eur počevši od 1. kolovoza 2008. do isplate

21,73 eur počevši od 1. rujna 2008. do isplate

20,85 eur počevši od 1. listopada 2008. do isplate

21,34 eur počevši od 1. studenoga 2008. do isplate

20,47 eur počevši od 1. prosinca 2008. do isplate

35,28 eur počevši od 1. siječnja 2009. do isplate

35,05 eur počevši od 1. veljače 2009. do isplate

31,36 eur počevši od 1. ožujka 2009. do isplate

34,37 eur počevši od 1. travnja 2009. do isplate

32,94 eur počevši od 1. svibnja 2009. do isplate

48,23 eur počevši od 1. lipnja 2009. do isplate

46,22 eur počevši od 1. srpnja 2009. do isplate

47,27 eur počevši od 1. kolovoza 2009. do isplate

46,79 eur počevši od 1. rujna 2009. do isplate

44,81 eur počevši od 1. listopada 2009. do isplate

45,80 eur počevši od 1. studenoga 2009. do isplate

43,84 eur počevši od 1. prosinca 2009. do isplate

50,19 eur počevši od 1. siječnja 2010. do isplate

44,28 eur počevši od 1. veljače 2010. do isplate

39,53 eur počevši od 1. ožujka 2010. do isplate

43,21 eur počevši od 1. travnja 2010. do isplate

41,31 eur počevši od 1. svibnja 2010. do isplate

42,14 eur počevši od 1. lipnja 2010. do isplate

40,27 eur počevši od 1. srpnja 2010. do isplate

41,06 eur počevši od 1. kolovoza 2010. do isplate

40,52 eur počevši od 1. rujna 2010. do isplate

38,68 eur počevši od 1. listopada 2010. do isplate

39,40 eur počevši od 1. studenoga 2010. do isplate

37,59 eur počevši od 1. prosinca 2010. do isplate

34,53 eur počevši od 1. siječnja 2011. do isplate

34,01 eur počevši od 1. veljače 2011. do isplate

30,24 eur počevši od 1. ožujka 2011. do isplate

32,93 eur počevši od 1. travnja 2011. do isplate

31,35 eur počevši od 1. svibnja 2011. do isplate

31,85 eur počevši od 1. lipnja 2011. do isplate

30,30 eur počevši od 1. srpnja 2011. do isplate

30,75 eur počevši od 1. kolovoza 2011. do isplate

30,19 eur počevši od 1. rujna 2011. do isplate

28,67 eur počevši od 1. listopada 2011. do isplate

26,58 eur počevši od 1. studenoga 2011. do isplate

25,21 eur počevši od 1. prosinca 2011. do isplate

25,52 eur počevši od 1. siječnja 2012. do isplate

24,91 eur počevši od 1. veljače 2012. do isplate

22,81 eur počevši od 1. ožujka 2012. do isplate

23,82 eur počevši od 1. travnja 2012. do isplate

22,53 eur počevši od 1. svibnja 2012. do isplate

22,72 eur počevši od 1. lipnja 2012. do isplate

21,45 eur počevši od 1. srpnja 2012. do isplate

21.59 eur počevši od 1. kolovoza 2012. do isplate

21,03 eur počevši od 1. rujna 2012. do isplate

19,79 eur počevši od 1. listopada 2012. do isplate

19,87 eur počevši od 1. studenoga 2012. do isplate

18,66 eur počevši od 1. prosinca 2012. do isplate

18,70 eur počevši od 1. siječnja 2013. do isplate

18,15 eur počevši od 1. veljače 2013. do isplate

15,86 eur počevši od 1. ožujka 2013. do isplate

16,94 eur počevši od 1. travnja 2013. do isplate

15,80 eur počevši od 1. svibnja 2013 do isplate

15,70 eur počevši od 1. lipnja 2013. do isplate

14,60 eur počevši od 1. srpnja 2013. do isplate

14,46 eur počevši od 1. kolovoza 2013. do isplate

13,83 eur počevši od 1. rujna 2013. do isplate

12,77 eur počevši od 1. listopada 2013. do isplate

12,55 eur počevši od 1. studenoga 2013. do isplate

10,35 eur počevši od 1. prosinca 2013. do isplate

11,24 eur počevši od 1. siječnja 2014. do isplate

2,60 eur počevši od 1. travnja 2015. do isplate

2,88 eur počevši od 10. lipnja 2015. do isplate.

VI. Nalaže se tuženoj Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, pravnom sljedniku Slavonske banke d.d. Osijek, Osijek, Kapucinska 29, da tužitelju ŠK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli izvrši isplatu novčane tražbine u iznosu od 9.316,42 eura

(devettisućatristošesnaesteuraičetrdesetdvacenta), uvećano za pripadajuću zateznu kamatu u visini od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, te od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka (u nastavku ESB) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do isplate, na svaki pojedinačni iznos, i to:

1,18 eur počevši od 3. svibnja 2006. do isplate

0,35 eur počevši od 5. prosinca 2008. do isplate

4,40 eur počevši od 9. siječnja 2009. do isplate

4,46 eur počevši od 5. veljače 2009. do isplate

8,58 eur počevši od 2. studenoga 2009. do isplate

3,85 eur počevši od 5. studenog 2009. do isplate

26,96 eur počevši od 1. prosinca 2009. do isplate

5,24 eur počevši od 4. prosinca 2009. do isplate

33,57 eur počevši od 7. siječnja 2010. do isplate

7,30 eur počevši od 8. siječnja 2010. do isplate

2,79 eur počevši od 4. veljače 2010. do isplate

53,92 eur počevši od 26. ožujka 2010. do isplate

51,95 eur počevši od 9. travnja 2010. do isplate

56,02 eur počevši od 8. lipnja 2010. do isplate

86,08 eur počevši od 8. srpnja 2010. do isplate

71,42 eur počevši od 6. kolovoza 2010. do isplate

3,35 eur počevši od 6. rujna 2010. do isplate

91,56 eur počevši od 23. rujna 2010. do isplate

3,63 eur počevši od 7. listopada 2010. do isplate

1.385,58 eur počevši od 16. listopada 2010. do isplate

18,88 eur počevši od 1. studenoga 2010. do isplate

42,38 eur počevši od 5. studenoga 2010. do isplate

43,77 eur počevši od 1. prosinca 2010. do isplate

53,46 eur počevši od 20. prosinca 2010. do isplate

0,62 eur počevši od 1. siječnja 2011. do isplate

110,90 eur počevši od 10. siječnja 2011. do isplate

0,48 eur počevši od 1. veljače 2011. do isplate

95,88 eur počevši od 2. veljače 2011. do isplate

0,18 eur počevši od 1. ožujka 2011. do isplate

100,89 eur počevši od 3. ožujka 2011. do isplate

0,13 eur počevši od 1. travnja 2011. do isplate

85,64 eur počevši od 5. travnja 2011. do isplate

0,18 eur počevši od 1. svibnja 2011. do isplate

99,48 eur počevši od 6. svibnja 2011. do isplate

0,18 eur počevši od 1. lipnja 2011. do isplate

129,26 eur počevši od 3. lipnja 2011. do isplate

0,17 eur počevši od 1. srpnja 2011. do isplate

121,05 eur počevši od 4. srpnja 2011. do isplate

0,21 eur počevši od 1. kolovoza 2011. do isplate

195,08 eur počevši od 9. kolovoza 2011. do isplate

0,67 eur počevši od 1. rujna 2011. do isplate

166,49 eur počevši od 2. rujna 2011. do isplate

0,16 eur počevši od 1. listopada 2011. do isplate

134,29 eur počevši od 5. listopada 2011. do isplate

0,16 eur počevši od 1. studeni 2011. do isplate

124,94 eur počevši od 10. studenoga 2011. do isplate

0,02 eur počevši od 1. prosinca 2011. do isplate

125,33 eur počevši od 1. prosinca 2011. do isplate

0,21 eur počevši od 1. siječnja 2012. do isplate

134,85 eur počevši od 5. siječnja 2012. do isplate

0,41 eur počevši od 1. veljače 2012. do isplate

142,80 eur počevši od 8. veljače 2012. do isplate

0,14 eur počevši od 1. ožujka 2012. do isplate

143,00 eur počevši od 6. ožujka 2012. do isplate

0,32 eur počevši od 1. travnja 2012. do isplate

138,43 eur počevši od 5. travnja 2012. do isplate

0,37 eur počevši od 1. svibnja 2012. do isplate

141,64 eur počevši od 3. svibnja 2012. do isplate

0,17 eur počevši od 1. lipnja 2012. do isplate

143,77 eur počevši od 6. lipnja 2012. do isplate

0,32 eur počevši od 1. srpnja 2012. do isplate

141,77 eur počevši od 3. srpnja 2012. do isplate

0,16 eur počevši od 1. kolovoza 2012 do isplate

141,86 eur počevši od 2. kolovoza 2012. do isplate

0,19 eur počevši od 1. rujna 2012. do isplate

138,07 eur počevši od 6. rujna 2012. do isplate

0,15 eur počevši od 1. listopada 2012. do isplate

139,55 eur od 22. listopada 2012. do isplate

139,70 eur počevši od 2. studenoga 2012. do isplate

0,17 eur počevši od 1. prosinca 2012. do isplate

138,20 eur počevši od 5. prosinca 2012. do isplate

0,18 eur počevši od 1. siječnja 2013. do isplate

140,98 eur počevši od 7. siječnja 2013. do isplate

0,18 eur počevši od 1. veljače 2013. do isplate

133,41 eur počevši od 11. veljače 2013. do isplate

131,15 eur počevši od 11. ožujka 2013. do isplate

141,39 eur počevši od 9. travnja 2013. do isplate

0,34 eur počevši od 1. svibnja 2013. do isplate

126,16 eur počevši od 7. lipnja 2013. do isplate

150,22 eur počevši od 3. srpnja 2013. do isplate

96,82 eur počevši od 23. srpnja 2013. do isplate

126,66 eur počevši od 2. kolovoza 2013. do isplate

0,18 eur počevši od 1. rujna 2013. do isplate

135,77 eur počevši od 27. rujna 2013. do isplate

137,44 eur počevši od 4. listopada 2013. do isplate

0,22 eur počevši od 11. studeni 2013. do isplate

138,16 eur počevši od 6. prosinca 2013. do isplate

142,12 eur počevši od 17. prosinca 2013. do isplate

136,52 eur počevši od 24. siječnja 2014. do isplate

138,05 eur počevši od 13. veljače 2014. do isplate

141,06 eur počevši od 31. ožujka 2014. do isplate

134,14 eur počevši od 9. svibnja 2014. do isplate

138,99 eur počevši od 23. svibnja 2014. do isplate

135,80 eur počevši od 13. lipnja 2014. do isplate

139,19 eur počevši od 24. srpnja 2014. do isplate

141,89 eur počevši od 13. kolovoza 2014. do isplate

142,75 eur počevši od 15. rujna 2014. do isplate

299,59 eur počevši od 28. studeni 2014. do isplate

449,12 eur počevši od 30. siječnja 2015. do isplate

150,41 eur počevši od 11. veljače 2015. do isplate

150,29 eur počevši od 30. travnja 2015. do isplate

28,73 eur počevši od 9. lipnja 2015. do isplate

136,29 eur počevši od 10. lipnja 2015. do isplate

14,08 eur počevši od 24. lipnja 2015. do isplate

VII. Nalaže se tuženoj Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, da tužitelju ŠK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] izvrši isplatu parničnih troškova u iznosu od 3.941,90 eura (tritisućedevetstočetrdesetjedaneuroidevedesetcenti) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. ožujka 2026. kao dana donošenja presude do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka (u nastavku ESB) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do isplate, u roku od 15 dana.

VIII. Odbija se tužitelj sa zatraženim troškom parničnog postupka preko iznosa od 3.941,90 eura do zatraženog iznosa od 5.425,54 eura, dok se tuženik u cijelosti odbija sa zatraženim troškom parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita, zaključio 17. ožujka 2006. sa Slavonskom bankom d.d. Osijek, kao kreditorom Ugovor o kreditu broj 514006025069600014099/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine (u daljem tekstu Ugovor o kreditu) zasnivanjem založnog prava na nekretninama (uz valutnu klauzulu u CHF) kojim je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos od 55.500,00 CHF koji će se isplatiti u protuvrijednosti u kn po srednjem deviznom tečaju HNB-a, na dan korištenja kredita, na rok otplate od 9 godina odnosno 108 mjeseci, u 240 jednakih mjesečnih anuiteta.

1.1. Nadalje tužitelj navodi da je čl. 4. Ugovora o kreditu ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva, te da se utvrđuje jednostrano, Odlukom o kamatnim stopama kreditora ili drugim aktom banke, bez ikakvih navođenja daljnjih odrednica ili bližih pojašnjenja o načinu promjene kamatne stope, a da prilikom sklapanja Ugovora o kreditu tužitelju nije uručena nikakva daljnja dokumentacija — Opći uvjeti banke ili Odluke o načinu obračuna- izračuna kamatne stope, niti mu je objašnjen mehanizam promjene kamatne stope, odnosno parametri od kojih ovisi kretanje visine kamatne stope tijekom trajanja razdoblja otplate kredita, s tim da je tijekom otplate kredita kreditor značajno povećavao kamatnu stopu bez da je omogućio tužitelju da pregovara o visini iste, te mu nisu razjašnjeni objektivni parametri uslijed promjene kamatne stope, budući da mu je jedino dostavljana obavijest da je došlo do povišenja kamatne stope. Zbog navedenog tužitelj smatra da je ugovorna odredba iz Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu promjene neodređena odnosno neodrediva te kao takva ništetna te da nema pravni učinak na obvezno — pravni odnos stranaka, tako da je svako povišenje kamatne stope na temelju ništetne odredbe imalo za posljedicu stjecanje bez pravne osnove na strani tuženika po pravnoj osnovi koja je naknadno utvrđena ništetnom, protivno ZOO/05 u svezi primjene i čl. 26. i niza drugih odrednica ZOO/05.

1.2. Dalje tužitelj u tužbi navodi da je čl. 3. Ugovora o kreditu otplata kredita ugovorena u 108 jednakih mjesečnih anuiteta prema otplatnom planu, uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za valutu Ugovora (CHF) prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za devize na dan dospijeća, te da je tijekom trajanja otplate kredita tečaj CHF rastao u odnosu na HRK, što je imalo za posljedicu povećanje anuiteta nominalno iskazano u HRK. Za navedenu odredbu iz čl. 3. Ugovora o kreditu iz čl. 3. kao i iz čl. 4. tužitelj navodi da su ništetne budući je takav način ugovaranja istih suprotan pozitivnoj praksi kako domaćih sudova tako i suda Europske unije, pri tom se tužitelj poziva na presudu VTSRH br. 43 Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. i presudu suda EU C-186/16. Nadalje tužitelj navodi da je čl. 9. Ugovora o kreditu ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu, djelomičnu ili konačnu otplatu kredita, te da mu se u tom slučaju zaračunava naknada prema Tarifi Banke (Odluci o naknadama kredita), što je suprotno odredbi čl. 1024. te čl. 322. St. 1., čl. 1024. st. 4. i čl. 6. ZOO/ 05 odnosno načelu zabrane zlouporabe prava, pri tom ukazuje na presudu Županijski sud u Vukovaru, Gž-1837/14 od 5. studenog 2014. kao i na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (VTS RH); VTS RH od 13. lipnja 2014. posl. br. E-7129/13-4 i VTS RH od 14. lipnja 2018. posl. br. Pž-6632/17-10.

1.3. Nadalje, tužitelj navodi da je Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 96/03 dalje ZZP/03) propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, razumljive i (lako) uočljive (test transparentnosti), pri tom ukazuje da nacionalni sud ima obvezu tumačenja nacionalnog prava u skladu s pravom EU tj. interpretativna obveza sudova država članica ima svoju osnovu u čl. 4. st. 3. Ugovora o Europskoj unije (UEU) : tj. načelu lojalne suradnje. Naime, sud ima obvezu tumačiti nacionalno pravo sukladno cilju Direktive 93/13 o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima od 5.4.1993. (SI. list EZ 1993. 1495/29) a što je implementirano u domaće zakonodavstvo.

1.4. U završnom dijelu tužbe tužitelj navodi da je Ugovor o kreditu potrošački kredit plasiran tužitelju koji ima primanja u domaćoj valuti, odnosno koristi kredit čiji je povrat valutnom klauzulom indeksiran, vezan uz kretanje CHF-a na svjetskim monetarnim tržištima, tako da se nije radilo o kreditiranju stranom valutom.

1.5. Nadalje tužitelj navodi da je Ugovor o kreditu sklopljen prema unaprijed pripremljenim obrascima koji sadrže opće uvjete poslovanja davatelja kredita, a koji sadržavaju odredbe koje ispunjavaju zakonske pretpostavke za nepoštene ugovorne odredbe, s tim da kreditori pa tako i tuženik sastavljaju opće uvjeta suprotno načelu savjesnosti i poštenja nameću odredbe koje klijenta stavljaju u neravnopravan položaj i koje mu idu na štetu,

1.6. Osim nedovoljnog informiranja, opći uvjeti poslovanja kreditnih institucija ne sadrže dovoljno informacija o uvjetima pružanja usluga, i to e prije svega u odnosu na cijenu kredita izraženu u kamatama, troškove kredita izražene u različitim naknadama, koji nedostatak kreditne institucije rješavaju upućivanjem na opće uvjete poslovanja, pravila, pravilnike i druge interne akte, s čijim postojanjem i sadržajem klijent prije sklapanja ugovora nije bio upoznat.

1.7. Nadalje tužitelj navodi da je postupanje tuženika protivno prisilnim propisima, a podredno i moralu društva o čemu se očitovao i Ustavni sud u svojim rješenjima ; broj: U-III-2521/2015 od 13. prosinca 2016. i U-I-3685/2015. od 4. travnja 2017., tako da sukladno navedenom, tužitelj traži zbog ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o kreditu od tuženika povrat svih preplaćenih iznosa koje je platio temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, te povećanja tečaja temeljem tzv. „valutne klauzule” s kamatama, dalje navodeći da ne raspolaže odgovarajućom dokumentacijom o promjenjivim kamatama, odnosno njihovim stopama (jednostrane odluke banke), kao ni svim drugim dokumentima i podacima bez kojih nije moguće utvrditi visinu iznosa koji mu banka mora vratiti temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i tzv. „valutnoj klauzuli”, koju dokumentaciju treba imati tuženik, ali istu na traženje tužitelja, tužitelju nije dostavio uslijed čega tužitelj ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev i prije nego se provede odgovarajuće vještačenje, što će učiniti sukladno odredbama čl. 186. b. st. 4. i 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 26/1991, 34/1991, 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 78/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019 – u daljem tekstu ZPP), radi čega podnosi temeljem odredbe članka 186. b ZPP-a stupnjevitu tužbu, te predlaže sudu da prije svega donese rješenje kojom će naložiti tuženiku da preda tužitelju sve odluke o promjenama kamatnih stopa s pripadajućim otplatnim planovima i karticu korisnika kredita tj. pregled prometa svih uplata tužitelja s točnim datumima. Nadalje tužitelj predlaže sudu da po provedenom postupku donese presudu kojom će utvrditi ništetnom odredba članka 4. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem se navodi da je kamatna stopa promjenjiva, odredbu čl. 3. kojim se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti, i odredbu čl. 9. Ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita i dio odredbe čl. 25. Ugovora o kreditu u odnosu na nadležnost suda.

1.8. Nadalje tužitelj predlaže sudu da obveže tuženika da tužitelju s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli izvrši isplatu novčane tražbine u domaćoj valuti, čija će se visina odrediti nakon što tuženik dostavi svu potrebitu dokumentaciju i nakon što se provede odgovarajuće financijsko knjigovodstveno vještačenje, s kamatom i uz naknadu parničnog troška tužitelju.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva, na prvom mjestu tuženik se očituje u odnosu na spornu odredbu članka 9. stavka 2. Ugovora o kreditu o naknadi za prijevremenu otplatu kredita, navodeći da ista nije protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, a što je nužna pretpostavka da bi odredba bila ništetna sukladno članku 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005, 41/2008, 63/2008, 134/2008, 78/2015,– u daljem tekstu ZOO/05), a u svezi s odredbom čl. 1024. ZOO/05 po kojoj odredbi tuženik ima pravo na naknadu štete koja mu je nastala uslijed prijevremene otplate kredita, što je u cijelosti u skladu s načelom slobode ugovaranja, temeljnim načelom obveznopravnog uređenja, proklamiranim u članku 10. ZOO/05.

2.1. Tuženik ističe i kako nije dopušteno ocjenjivati ništetnost ugovorne odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita i iz razloga što je navedena odredba u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, te ne uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te da je teret dokaza za suprotne navode je na tužitelju, poziva se i na Zakon o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj: 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/2016, dalje: ZPK) u čijem članku 16. propisano pravo banke da obračunava naknadu prilikom prijevremene otplate kredita.

2.2. Tuženik se poziva na čl. 25. Ugovora o kreditu navodeći da je tužitelj potvrdio kako mu je Ugovor o kreditu protumačen, da ga je razumio, te da on predstavlja njegovu pravu i ozbiljnu volju, te da prihvaća sva prava i obveze koji iz njega proistječu, te da Ugovor o kreditu predstavlja solemniziranu privatnu ispravu, a sukladno članku 59. Zakona o javnom bilježništvu koji je bio na snazi u trenutku kada je Ugovor o kreditu podnesen na potvrdu (solemnizaciju) (Narodne novine broj 78/1993, 29/1994, 162/1998). Istim člankom određeno je kako potvrđena (solemnizirana) privatna isprava ima snagu javnobilježničkog akta.

2.3. Dakle, tužitelj je pristao na ovu ugovornu odredbu, ona mu je bila protumačena te se javni bilježnik uvjerio da predstavlja pravu i ozbiljnu volju tužitelja, a nakon toga je tužitelj (i tuženik) zatražio potvrdu (solemnizaciju) Ugovora o kreditu, a uz to navodi da se o odredbi o naknadi za prijevremenu otplatu kredita pregovaralo.

2.4. Nadalje tuženik navodi da se odredba članka 1024. Zakona o obveznim odnosima mora primijeniti i tumačiti u skladu s ciljem i svrhom Direktive 87/102/EEC od 22.12.1986. iz koje ne proizlazi zabrana vjerovnika da naplati naknadu za prijevremenu otplatu kredita, pri tom se tuženik poziva na sudsku praksu, i to presudu Županijskog suda u Puli – Pola posl. br. Gž-311/2018-2 od 3. rujna 2018.

2.5. Vezano za dio tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje ništetnosti odredbe o načinu promjene kamatne stope tuženik navodi kako je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, kao i za vrijeme trajanja ugovorne obveze, u potpunosti postupao sukladno svim važećim kogentnim propisima, i to Zakon o bankama (čl. 172. st. 2., čl. 173. i čl. 175.) i Zakonom o kreditnim institucijama, na način da je od stupanja na snagu istog zakona, potrošače obavještavao o promjeni kamatne stope.

2.6. Nadalje tuženik navodi da se u cijelosti pridržavao i odredaba ZZP/03 odnosno njegovih odredaba iz čl. 59. koji predviđa obvezan sadržaj ugovora o potrošačkom zajmu a koji treba obuhvaćati i cit. „odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti“.

2.7. S tim u vezi tuženik ukazuje na mišljenje dr. sc. HK, dipl. iur., redovitog profesora Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, („Promjenjive kamate, devizna klauzula i klizna skala“ iz: zbornika Tradicionalno XXIX. savjetovanje - aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse, Zagreb, 2014.).

2.8. Tuženik dalje ističe da se vezano za odredbu čl. 81. ZZP/03 o odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pojedinačno pregovaralo, zbog čega se ne može raditi o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu članka 81. Zakona o zaštiti potrošača, te da je takva odredba dopuštena i po ZOO/05 njegovim čl. 269. st. 2. i čl. 272.

2.9. Podredno, tuženik ističe kako je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u Ugovoru o kreditu jasna, uočljiva i lako razumljiva, te stoga sukladno članku 84. ZZP 2003. odnosno članku 99. ZZP 2007., nije dopušteno ocjenjivati njezinu poštenost, a odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bila je tužitelju pojašnjena od strane radnika tuženika, kreditnog referenta prilikom odobravanja Ugovora o kreditu, a također tužitelju je još jednom, prilikom solemnizacije Ugovora o kreditu, javni bilježnik potvrdio, te da sukladno članku 3. Zakona o javnom bilježništvu i članku 230. Zakona o parničnom postupku, javnobilježnički akt ima dokaznu snagu javnih isprava, što znači da je sadržaj javne isprave istinit, odnosno da je istinito ono što se u njoj potvrđuje ili određuje, a uz to navodi da i Hrvatska narodna banka kao regulatorno i nadzorno tijelo poslovanja kreditnih institucija u Republici Hrvatskoj, u svojem očitovanju navodi da banke potrošačima uobičajeno svoje kredite i depozitne proizvode nude uz administrativno promjenjivu kamatnu stopu – kamatnu stopu čija se visina mijenja po odluci uprave banke.

2.10. Tuženik ističe da bi posljedica utvrđenja ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na način kako zahtijeva tužitelj dovela do posljedica kao da je među ugovornim stranama ugovorena fiksna kamatna stopa, što nije bila volja ugovornih strana.

2.11. Naime, prava volja ugovornih strana je bila ugovaranje promjenjive kamatne stope, što je razvidno iz ugovorne odredbe u kojoj je na jasan, precizan i nedvosmislen način utvrđeno i ugovoreno da je tuženik ovlašten promijeniti kamatnu stopu sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika. Tužitelj je očito dobrovoljno pristao na zasnivanje navedenog ugovornog odnosa, odnosno na sklapanje Ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom, te ni u jednom trenutku nije zatražio izmjenu niti jedne ugovorne odredbe, raskid ugovora ili refinanciranje kredita, a niti je prigovarao obavijestima o promjeni kamatne stope koje je tuženik slao tužitelju u skladu sa zakonskim obvezama.

2.12. Štoviše, tužitelj je konkludentno prihvaćao izmjene kamatne stope tijekom ugovornog razdoblja i to plaćanjem mjesečnih anuiteta bez ikakvih prigovora.

2.13. Iz takvog postupanja tužitelja proizlazi zaključak da mu je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bila prihvatljiva i da je želio ostati u takvom ugovornom odnosu.

2.14. U odnosu na navod tužitelja da bi bila ništetna ugovorna odredba Ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF, tuženik se ponovno poziva na test poštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli iz članka 81. ZZP/03, navodeći da se o odredbi o valutnoj klauzuli pojedinačno pregovaralo, budući da je kreditni referent prilikom sklapanja Ugovora o kreditu tužitelju objasnio značenje ugovaranja valutne klauzule, kao i ekonomske posljedice koje valutna klauzula može imati za tužitelja te mu je i javni bilježnik prilikom solemnizacije protumačio značenje svih ugovornih odredbi, objasnio mu pravne posljedice koje iz Ugovora o kreditu za njega proizlaze, utvrdio kako su mu iste jasne i razumljive te se uvjerio o njegovoj pravoj i ozbiljnoj volji za sklapanjem predmetnog Ugovora o kreditu navedenog sadržaja.

2.15. Osim navedenog, sklapanje upravo Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF je bio upravo izbor tužitelja, jer je tuženik u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu nudio i druge kreditne proizvode, npr. ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u EUR ili kunske kredite. Međutim, tužitelj se odlučio upravo za sklapanje Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF.

2.16. U slučaju da bi se utvrdilo da se o spornoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo, a što se osporava, tuženik ističe kako je za utvrđenje poštenosti/nepoštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF potrebno provesti test poštenja sporne ugovorne odredbe, koji se sastoji se od dva dijela koja moraju kumulativno biti zadovoljena da bi se neka ugovorna odredba proglasila nepoštenom.

2.17. U odnosu na prvi dio testa poštenja (znatna neravnoteža) tuženik ističe kako ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer tuženik u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu nije imao kontrolu nad kretanjem tečaja CHF niti je mogao predvidjeti kretanje tečaja CHF.

2.18. S obzirom na navedeno, očito je kako niti tuženik, niti Hrvatska narodna banka, niti bilo tko drugi nisu mogli predvidjeti kretanje tečaja CHF, iz čega proizlazi kako je tuženik postupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Na okolnost da tuženik nije mogao pouzdano procijeniti kretanje CHF tečaja tuženik dostavlja projekcije kretanja tečaja i kamatnih stopa koje su pripremljene na temelju istraživanja trećih strana (ING, Deutsche Bank, UBS, Morgan Stanley itd.).

2.19. Tuženik se nadalje poziva na odredbu čl. 84. ZZP/2003 navodeći da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli jasna, lako razumljiva i lako uočljiva odredba o predmetu ugovora, slijedom čega nije niti dopušteno ocjenjivati je li ista poštena. Dalje navodeći da je čl. 22. stavka 1. ZOO/05 dopuštena odredba ugovora o valutnoj klauzuli kakav stav je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Presudi posl br. Revt-249/14- 2 od 9. travnja 2015. i sud Europske unije u Presudi C-186/16 od 20. rujna 2017.

2.20. Tuženik ističe kako je u svojim oglasima upozoravao na rizike koji proizlaze iz sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, tako što je u svom glasilu pod nazivom „HYPO Times“ iz 2005. godine upozoravao potrošače na rizik rasta tečaja, a koje glasilo je bilo javno dostupno potrošačima u poslovnicama tuženika i putem interneta te slano klijentima tuženika poštom, te da je u plaćenom oglasu u dnevnim novinama 24 sata od dana 6. rujna 2005. godine izričito naveo da korisnik kredita mora sam donijeti odluku je li rizik rasta tečaja franka prema kuni veći od pogodnosti niže kamate u odnosu na rizik koji preuzima vežući svoj kredit uz EUR- o, te se poziva na mišljenje nezavisnog odvjetnika Wahl u točki 72. mišljenja od 27. travnja 2017. godine u predmetu Ruxandra Paula Š i dr. protiv Banca Românească SA, C-186/16.

2.21. Podredno, a ukoliko bi sud smatrao da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope i valutnoj klauzuli, tuženik ističe da bi utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli na način kako to traži tužitelj dovela do posljedice kao da je među ugovornim stranama ugovorena fiksna kamatna stopa, a da se ugovor o kreditu koji je predmet ovog postupka ispunjava kao ugovor o kreditu u HRK, primjenjujući pritom na njega kamatnu stopu koja vrijedi za ugovor o kreditu u CHF.

2.22. Slijedom navedenog, tuženik smatra da bi pravilnom primjenom materijalnog prava sud, a samo ako bi našao da su predmetne ugovorne odredbe ništetne, što tuženik u cijelosti osporava, na ugovor o kreditu kojega je sklopio tužitelj trebao primijeniti kamatnu stopu koja je vrijedila za ugovor o kreditu u HRK. Tuženik stoga predlaže da se financijsko vještačenje provede primjenom kamatne stope koja je vrijedila za ugovore o kreditu u HRK na dan sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, te da se prilikom vještačenja uzme u obzir i manjak kao i da se prilikom vještačenja predloženog po tužitelju uzme u obzir i manjak koji je tuženiku nastao kao posljedica tečaja nižeg od onog važećeg na dan isplate kredita i kamatne stope niže od početno ugovorene.

2.23. U slučaju da sud nađe osnovanim zahtjev tužitelja, tuženik ističe i prigovor zastare za potraživanja tužitelja na isplatu utuženog iznosa po osnovi sporne ništetnosti, a s obzirom da ništetnost nastaje ex tunc, od trenutka sklapanja ugovora, tako da je istekao opći zastarni rok od 5 godina za povrat tako plaćenih iznosa, budući da bi bila riječ o stjecanju bez osnove, dalje navodeći da podnošenjem kolektivne tužbe nije mogla biti prekinuta zastara.

2.24. Također, ukoliko bi sud našao osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja, tuženik ističe kako je tuženik prilikom sklapanja ugovora o kreditu postupao savjesno i u dobroj vjeri, zbog čega tužitelj nema pravo na zatezne kamate prije podnošenja tužbe, što proizilazi i iz pravnog shvaćanja sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/04) održane 5. ožujka 2004.

2.25. Slijedom navedenoga tuženik predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja te obveže tužitelja da naknadi tuženiku troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude.

3. Tužitelj u podnesku od 2. lipnja 2021. očitujući se na navode tuženika iz odgovora na tužbu navodi u odnosu na prigovor zastare da je isti neosnovan s obzirom na stav Vrhovnog suda izražen u predmetu poslovnog broja Rev 2245/17-2 od 20.03.2018. po kojem pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

3.1. U odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu tužitelj ponavlja navode iz tužbe, te navodi da je primjenjiva presuda u kolektivnom sporu u konkretnom slučaju temeljem čl. 502. a. do čl. 502. h. ZPP-a te s obzirom na Priopćenje Vrhovnog suda RH od 17. rujna 2019. (VSRH Rev-2221/2018).

3.2. U odnosu na ništetnost naknade za prijevremenu otplatu kredita, tužitelj u navedenom podnesku navodi kao i u tužbi.

4. Tuženik u podnesku od 11. lipnja 2021. navodi da ostaje kod svih navoda istaknutih tijekom postupka dodatno ističući da se u konkretnom slučaju ne radi o potrošačkom ugovoru, pri tom se poziva na stav Suda Europske unije izraženom u presudi u predmetu C-630/17, OK protiv Raiffeisenbank St. Stefan- Jagerberg-Wolfsberge Gen, od 14. veljače 2019., ukazujući da je iz samog Ugovora o kreditu razvidno da se tužitelju kredit odobrava za kupovinu i adaptaciju poslovnog objekta.

5. Tužitelj u podnesku od 11. lipnja 2021. navodi da se ponovno očituje na odgovor na tužbu, pri tom ponavlja navode iz tužbe i iz podneska od 2. lipnja 2021, s tim da u odnosu na predloženo financijsko knjigovodstveno vještačenje navodi da isto predlaže na okolnost izračuna kunske protuvrijednosti anuiteta po početnoj kamatnoj stopi i prema tečaju CHF u odnosu na kunu, koji je vrijedio na dan korištenja kredita, naspram iznosa anuiteta koje je tužitelj u kunskoj protuvrijednosti stvarno plaćao tijekom otplate kredita, s tim da vještak razgraniči izračun u odnosu na razliku vezanu za valutnu klauzulu i razliku kamatne stope, te naznači iznos i datum dospijeća svake preplate.

6. Tužitelj u podnesku od 12. srpnja 2021. daje očitovanje na navode tuženika iz podneska od 11. lipnja 2021. navodeći da se u konkretnom slučaju osim odredbi Zakona o zaštiti potrošača, trebaju primijeniti i odredbe u Zakonu o obveznim odnosima, budući je Direktiva Vijeća Europske zajednice br. 93/13 EEZ od 05.04.1993. godine, duboko inkorporirana u ZOO, nadalje navodi da je iz samog sadržaja Ugovora razvidno da je predmetni Ugovor sklopio tužitelj kao fizička osoba, te da za sve obveze također odgovara kao fizička osoba, a s obzirom na pravni stav VSRH glede učinka utvrđenja iz kolektivnog spora, da se isti primjenjuju kako na fizičke tako i na pravne osobe, sam status tužitelja (kao potrošača) prema stavu tužitelja nije od odlučujućeg značaja za ovaj spor (Priopćenje VSRH od 17. rujna 2019.).

7. Tuženik u podnesku od 1. rujna 2021. i u podnesku od 21. listopada 2021. ponavlja navode iznesene u dotadašnjem tijeku postupka što također čini i tužitelj u podnesku od 28. rujna 2021.

8. Tužitelj u podnesku od 1. prosinca 2021. ponavlja navode iz dotadašnjeg tijeka postupka u odnosu na kreditiranje i kredite u kojima se ugovara promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula te u odnosu na pojam potrošača, dalje navodeći u odnosu na obrtnike, da je čl. 1. st. 3. Zakona o obrtu, N.N. 49/03, (u daljnjem tekstu: ZO), propisano je da je obrtnik fizička osoba koja obavlja jednu ili više gospodarskih djelatnosti sa svrhom postizanja dobiti koje se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu, iz koje odredbe nedvojbeno proizlazi da se obrtnik kao stranka u postupku pojavljuje u svojstvu fizičke osobe koja obavlja gospodarsku djelatnost za koju je registrirana, te da i odredba čl. 21. ZOO-a predviđa odgovornost fizičke osobe, odnosno vlasnika obrta.

8.1. Nadalje tužitelj navodi da sudska praksa u odnosu na obrte i pravne osobe kod ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom je stava da obrtnici i pravne osobe imaju jednaka prava kao i potrošači, ukazuje na presudu Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž-1171/2017 od 17. lipnja 2020., dalje navodi da su i u čl. 322. do 335. ZOO/05 sadržane odredbe o nevaljanosti Ugovora kao i u čl. 295. st. 1. i 296.st. 1. ZOO/05.

8.2. Tužitelj ukazuje da je u presudi VTS Republike Hrvatske br. Pž-5087/2017 od 23. srpnja 2020. (tužitelj pravna osoba), je zauzeo pravno stajalište da je promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja odlukom banke jednako ništetna za pravne osobe kao što je ništetna za potrošače (fizičke osobe), dalje navodi da iz podnesaka tuženika je nejasno koji „pravni status“ je tuženik namijenio tužitelju, budući da je uvidom u kreditnu dokumentaciju (Ugovor o kreditu, otplatni plan, izvoda po kreditu, obavijesti o promjeni kamatne stope, obavijesti o dospjelom dugu, z.k. izvatku) razvidno da se poslovni odnos isključivo odvijao između tuženika (banke-trgovca) i tužitelja (fizičke osobe).

9. Tužitelj u podnesku od 24. travnja 2022. ponavlja navode iznesene u dotadašnjem tijeku postupka, što također čini tuženik u podnescima od 16. rujna 2022. i od 15. prosinca 2022.

10. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u Ugovor o kreditu sa stranice 11-15 sudskog spisa uvidom u zahtjev sa stranice 16 sudskog spisa, uvidom u metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju sa fizičkim osobama Hypo Alpe Adria banke d.d. sa stranice 56-57 sudskog spisa, uvidom u dokumentaciju sa stranice 58-171 sudskog spisa, uvidom u zahtjev za kredita stranice 172 sudskog spisa, uvidom u policu osiguranja sa stranice 173 sudskog spisa, te sa stranica 174-177 sudskog spisa, uvidom u tablicu G1 kamatne stope banaka na kunske kredite bez valutne klauzula sa stranice 178-181 sudskog spisa, uvidom u zapisnik sa stranice 201 sudskog spisa s kreditnim prijedlogom i procjenom vrijednosti nekretnine sa stranice 202-220 sudskog spisa, uvidom u dokumentaciju tuženika sa stranice 355-393 sudskog spisa, uvidom nalaz i mišljenje sudskog vještaka Marijane Ilišević od 31. svibnja 2023. sa stranice 398-407 sudskog spisa, uvidom u dokumentaciju tuženika sa stranice 468-473 sudskog spisa, uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka Marijane Ilišević sa stranice 543-551 sudskog spisa od 19. listopada 2025., uvidom u očitovanje sudskog vještaka Marijane Ilišević sa stranice 568 sudskog spisa od 6. studenog 2025., saslušanjem sudskog vještaka Marijane Ilišević, saslušanjem svjedoka PK i saslušanjem tužitelja.

11. Na temelju ovako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja, sud tužbu smatra osnovanom, radi čega je presuđeno kao u izreci.

12. Nesporno je:

- da je Slavonska banka d.d. Osijek, a koja je sa tužiteljem zaključila Ugovor o kreditu tijekom 2008., pripojena Hypo Alpe-Adria Bank d.d. Zagreb i to temeljem ugovora o pripajanju od 18. lipnja 2008., a da je potom temeljem rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Tt-16/22619-2, Hypo Alpe-Adria Bank d.d. Zagreb nastavila svoje daljnje poslovanje pod nazivom Addiko Bank d.d. Zagreb,

- da su tužitelj i prednik tuženika Slavonska banka d.d. Osijek zaključili Ugovor o kreditu, temeljem kojeg ugovora je tužitelju kao korisniku kredita stavljen na raspolaganje novčani iznos od 55.500,00 CHF, s tim da je kredit isplaćen u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita,

- da je kredit zaključen na rok otplate od 9 godina,

- da je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, da je ona na dan zaključenja Ugovora o kreditu iznosila 4,30% godišnje, s tim da je člankom 4. točka 1. istog Ugovora o kreditu ugovoreno da se izmjena kamatne stope smatra sastavnim dijelom Ugovora bez posebnog zaključivanja aneksa, te da je ista promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu,

- da je čl. 3. Ugovora o kreditu ugovoreno da se kredit otplaćuje odnosno podmiruje u kunama obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća,

- da je čl. 9. Ugovora o kreditu ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita u kojem slučaju se obvezuje izvršiti uplatu zbog prijevremene otplate prema tarifi banke,

- da u čl. 25. Ugovora o kreditu stoji da se prihvaćaju odredbe poslovnih uvjeta banke naročito o kamatnim stopama i naknadama kao i njihove izmjene i dopune,

- da u čl. 2. Ugovora o kreditu stoji da banka odobrava stambeni kredit za kupovinu i adaptaciju poslovnog objekta.

13. Sporno je među parničnim strankama da li je ništetan dio zaključenog Ugovora o kreditu i to konkretno članci kojima se određuje da se odobrava kredit u iznosu od 55.500,00 CHF koji će se otplaćivati, odnosno podmirivati u kunama obračunanim po srednjem tečaju HNB, na dan dospijeća odnosno plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća, kojima se određuje promjenjiva kamatna stopa koja će se mijenjati sukladno izmjenama i dopunama odluke o kamatnim stopama banke, koje se smatraju sastavnim dijelom ugovora bez posebnog zaključivanja Aneksa ugovoru, kojima je predviđena naknada za prijevremenu otplatu kredita i odredba kojom je utvrđeno da je potpisom korisnik kredita u cijelosti prihvatio odredbe poslovnih uvjeta banke a naročito odredbe o kamatnim stopama i visinama naknada

14. Sporno je li nastupila zastara potraživanja tužitelja, te je li presuda Trgovačkog suda u Zagrebu donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača primjenjiva i na ovaj konkretni slučaj tj. na zaključeni Ugovor o kreditu između tužitelja i prednika tuženika, kao i da li je tužitelj po Ugovoru o kreditu potrošač.

15. Nesporno je da je tužitelj podnio tužbu u smislu odredbe čl. 186. b. st. 3. ZPP-a što je mogao učiniti jer ne raspolaže s podacima niti stručnim znanjem da u tužbi bez pribavljanja potrebne dokumentacije i provedenog knjigovodstvenog vještačenja postavi kondemnatorni tužbeni zahtjev, stoga njegovo postavljanje tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja podneskom od 23. listopada 2025. u smislu odredbe čl. 186. b. st. 4. ZPP-a nije preinaka tužbe iz čl. 191. st. 1. ZPP-a nego je određivanje tužbenog zahtjeva nakon pribavljanja dokumentacije i provedenog dokaza knjigovodstvenim vještačenjem.

16. Vezano za spornu činjenicu je li Ugovor o kreditu potrošački kredit, tužitelj u svom iskazu navodi da se za kredit interesirao budući da je [adresa] H objavila oglas o prodaji nekretnine koju je kupio radi čega je trebao kredit, te da je jednu prostoriju u kupljenoj nekretnini adaptirao za dnevni boravak površine oko 20 m2 u koji se uselio sa suprugom a nekretnina se nalazi na adresi [adresa], dok je službena adresa njegovog prebivališta [adresa], te su u kupljenoj nekretnini osposobili jedan poslovni prostor, nakon čega se vratio živjeti na adresu [adresa], u [adresa], a tako da je na toj adresi živio 6-7 mjeseci, dok je od veljače ili ožujka 2007. do 31. svibnja 2009. u uređenom poslovnom prostoru površine oko 80 m2 djelovao ugostiteljski objekt Bistro Kotlić kao obrt u njegovom vlasništvu, a do tada je isti taj obrt djelovao na drugoj adresi u zakupljenom prostoru počev od 2004. Nadalje je naveo da je radi osposobljavanja poslovnog prostora izravnao neravnine na zidu, okrečio, stavio pločice na pod i kupio kompletan inventar za rad Bistroa, odnosno stol, stolice i šank.

16.1. Na pitanje svog punomoćnika tužitelj je naveo da je povrat kredita vršio kao fizička osoba, da je poslovni prostor od 2009. imao oko 55 m2 koliko ima i sada, te da je od 2009. taj prostor kao poslovni prostor davao u zakup do otprilike 2011.

17. Svjedok PK u svom iskazu vezano za spornu činjenicu je li ugovor o kreditu potrošački ugovor navodi da je tužitelj bio klijent banke na odjelu za pravne osobe, misli da je u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu bio obrtnik, je li imao neki poslovni prostor, ne zna.

18. Temeljem odredbe čl. 3. st. 1. ZZP/03 potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

18.1. S obzirom na nespornu činjenicu da je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bio obrtnik te daje ugovor o kreditu sklopio radi kupovine i adaptacije poslovnog objekta te da je u kupljenom objektu adaptirao poslovni prostor od 80 m2 i osposobio dnevni boravak od 20 m2, proizilazi da Ugovor o kreditu nije potrošački ugovor budući da je kredit u najvećoj mjeri potrošen za kupovinu i adaptaciju poslovnog prostora u kojem je tužitelj kao obrtnik držao ugostiteljski obrt, tako da tužitelj po Ugovoru o kreditu nije potrošač u smislu odredbe čl. 3. st. 1. ZZP/03 radi čega je potrebno utvrditi je li Ugovor o kreditu ništetan temeljem odredaba ZOO/05, budući da je nesporno da je tužitelj u tužbi i tijekom postupka isticao ništetnost i po odredbama ZOO/05, tako da presuda Trgovačkog suda u Zagrebu donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača nije primjenjiva na ovaj konkretni slučaj.

19. Analizirajući spornu odredbu članka 4. Ugovora o kreditu, kojom je ugovoreno da se izmjena kamatne stope smatra sastavnim dijelom ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa istom ugovoru, proizilazi da je tuženik ovako formuliranom odredbom o promjeni kamatne stope mogao u svakom trenutku sukladno svojim internim aktima mijenjati kamatnu stopu, a što je isti učinio bez mogućnosti utjecaja korisnika kredita na navedeno, zbog čega je tužitelj kao korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na banku. Da se radi o unaprijed pripremljenom obrascu ugovora o kreditu vidljivo je iz samog priloženog Ugovora o kreditu, a iz kojeg nesporno proizlazi da isti predstavlja tipski ugovor u kojem se samo unose podaci o datumu zaključenja ugovora, korisniku kredita, sredstvima osiguranja, mijenjaju se podaci o iznosu kredita i roku otplate, dok je iz samog Ugovora o kreditu nesporno utvrđeno da je sporna odredba članka 4. unaprijed formulirana i da dakle nije bila podložna nikakvoj mogućnosti pregovaranja parničnih stranaka i eventualnom utjecaju tužitelja na istu odredbu.

20. Gore navedeno proizilazi i iz iskaza tužitelja koji navodi da je prihvatio ponuđeni kredit s rokom otplate od 9 godina i s ratom u kunama od 2.850,00 kn otprilike, da je bio upoznat da je kredit vezan uz valutu CHF i da je riječ o promjenjivoj kamatnoj stopi, ali su mu u banci rekli da ne bi trebalo da zbog toga se visina rate ne bi trebala značajno mijenjati, s tim da se rata povećala skoro duplo radi čega je išao u banku i tražio objašnjenje za to. Dalje navodi da on osobno nije pročitao ugovor prije potpisivanja ali mu je službenik banke protumačio odredbe ugovora o kreditu na osnovu čega je zaključio da je dobio "najpovoljnije" budući da je tom prilikom rekao da traži najpovoljniji kredit, nakon čega mu je službenik banke kada je utvrdio njegovu kreditnu sposobnost ponudio kredit u iznosu 55.550,00 CHF s rokom otplate 9 godina i ratom od oko 2.850,00 kn što je prihvatio, te da nije pokušao ishoditi povoljnije uvjete te nije prigovarao sadržaju ugovora, osim dijela koji se odnosi na period otplate kredita jer mu je ponuđen prvotno rok otplate od 25 godina.

21. Svjedok PK vezano za informiranost tužitelja o uvjetima Ugovora o kreditu u svom iskazu navodi i to nakon što mu je predočen ugovor o kreditu da prepoznaje potpise na istom ali da se na Ugovoru o kreditu ne nalazi njegov potpis što znači da ugovor o kreditu u ime kreditora nije potpisao iako je u to vrijeme radio u Slavonskoj banci u Županji, sjeća da je sudjelovao u pripremama za sklapanje ugovora o kreditu, te da je tužitelj dolazio u banku radi toga.

21.1. Nadalje je naveo da u vrijeme kada je sklopljen ugovor o kreditu u Slavonskoj banci su postojali stambeni krediti za kupovinu određene nekretnine i stambeni krediti za adaptaciju te gotovinski krediti.

21.2. Što se tiče informiranosti korisnika kredita naveo je da može govoriti samo načelno te reći kako je on postupao prema klijentima koji bi se interesirali za kredit, a to je da je tumačio zainteresiranim osobama uvjete ugovora unazad 5 godina prije 2006. iz kojeg je bilo vidljivo da je podjednako bilo oscilacija u promjeni tečaja CHF i EURA, tako da se većina potrošača, odnosno korisnika kredita odlučivala za valutnu klauzulu CHF zbog manje kamatne stope, pri tom je naglasio da su kod tumačenja ugovora zainteresiranim osobama vršili izračun rate u kunama i u valuti CHF po tečaju u vrijeme sklapanja ugovora, odnosno u vrijeme davanja ponude za kredit, sjeća se da je i naknadu za obradu kredita za kredit s valutnom klauzulom CHF bila manja. Što se tiče kamatne stope, naveo je da su korisnicima kredita govorili da je kamatna stopa promjenjiva, da banka ne utječe na promjenu kamatne stope te da to ovisi o kretanju kamatnih stopa na svjetskom tržištu, a CHF je bio vezan za LIBOR, koliko se sjeća upoznavali su korisnike kredita da se u slučaju prijevremene konačne otplate kredita plaća naknada koja je koliko se on sjeća kretala se oko 1,5% na stambene kredita a na gotovinske 3% na preostalu glavnicu.

21.3. Na pitanje tuženika naveo je da je banka određivala uvjete kredita tako da korisnik kredita nije mogao pregovarati o uvjetima, s obzirom da je postojala "kreditna linija" koju su nudili klijentima, s tim da su postojali tzv. VIP klijenti koji su mogli dobiti kredit po nešto povoljnijim uvjetima, a postojala je i povoljnija opcija kredita za mlađe ljude od 40 godina, ne sjeća se da li je isto postojalo i u vrijeme kada je sklopljen ugovor o kreditu, te da su VIP klijenti mogle biti fizičke ili pravne osobe.

22. Odredbom čl. 3. ZOO/05 propisano je kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom čl. 4. ZOO/05 propisano kako su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja.

23. Odredbom čl. 7. ZOO/05 propisano je da sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih obveza odnosno davanja, dok je odredbom čl. 8. ZOO/05 propisano da je svako dužan suzdržavati se od postupaka kojim se može drugom prouzročiti šteta.

24. Nesporno je da su odredbe o promjeni kamatne stope kao cijene kredita i odredbe o tečaju valute uz koji se veže otplata kredita jedne od ključnih odredbi ugovora o kreditu, koje motiviraju ili demotiviraju korisnike kredita na zaključenje istog, pa je stoga neopravdano npr. prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke, dakle samo jednoj ugovornoj strani, dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti da li ista odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima, te ga na valjan način i u potpunosti informirati o rizicima ugovaranja valutne klauzule CHF uvjeravajući ga pritom da je riječ o najpovoljnijem kreditu.

24.1. Nesporno je da je prilikom zaključenja ugovora o kreditu tužitelju bilo poznato što znači ugovaranje kredita uz valutnu klauzulu, ali samo to nije dovoljno da bi se ista ugovorna odredba mogla tretirati kao poštena ugovorna odredba u konkretnom slučaju s obzirom na gore navedeno jer tužitelj nije bio upoznat kako na formalnoj, tako i na gramatičkoj razini, da bi mogao procijeniti ekonomske posljedice te odredbe za njegove financijske obveze.

25. Analizom iskaza tužitelja, svjedoka PK, ugovornih odredbi, te naprijed citiranih odredbi ZOO/05, stav je ovog prvostupanjskog suda da postupanje tuženika u odnosu na ugovaranje promjenjive kamatne stope, valutne klauzule, naknade za prijevremenu otplatu kredita, kao i navođenje da je tužitelj upoznat sa ugovorm kojeg je razumio te da prihvaća sva prava i obveze iz istog nije bilo dopušteno i da se radi o ugovornima odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, te koje odredbe kao takve uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

26. O ugovornim odredbama kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula koje su neodređene i nepoštene, nije se pregovaralo, niti se moglo pregovarati, jer su iste kao i sve ostale ugovorne odredbe sastavljene unaprijed u tipskom ugovoru, odnosno radi se o standardnim ugovorenim odredbama koje je unaprijed formulirao tuženik. Analizom ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sud nalazi da je ona neodređena, ovo stoga što se njom uopće ne navode parametri po kojima će se i kada mijenjati kamatna stopa. Također je iz iskaza tužitelja utvrđeno da mu nisu objašnjeni parametri uslijed kojih će se mijenjati kamatna stopa nego mu je rečeno da dobiva najpovoljniji kredit.

27. S obzirom na gore navedeno proizilazi da je Slavonska banka d.d. Ugovor o kreditu prikazala tužitelju na način da mu je rizik tečajnih razlika klijentima prešućen odnosno da se taj rizik umanjio te mu se pritom nije dovoljno obrazložio, zbog čega je tužitelj došao do zaključka da je ponuda najpovoljnija.

28. Zbog svega gore navedenog stav je suda da je odredba ugovora o kreditu o načinu izmjene kamatne stope, ugovorene valute, naknade za prijevremenu otplatu kredita kao i odredba u kojoj stoji da je tužitelj upoznat sa obvezama koje prihvaća su nepoštene ugovorne odredbe u smislu odredbe članka 296. st. 1. ZOO/05, slijedom čega su iste i ništetne, te tužitelj ima pravni interes u smislu odredbe čl. …. ZPP-a tražiti i utvrđenje ništetnosti odredba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita iako kredit nije prijevremeno otplatio.

29. Odredbom čl. 322. ZOO/05 propisano je kako je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralnu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu, ili ako zakon u određenim slučajevima ne propisuje što drugo, te su stoga odredbe čl. 3., 4., 9. i 25. Ugovora o kreditu ništetne.

30. Cijeneći sve naprijed navedeno, odlučeno je kao u točki I., II., III. i IV. izreke ove presude.

31. S obzirom da su utvrđene ništetnim odredbe o načinu ugovaranja kamatne stope i valutne klauzule to temeljem odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 u daljem tekstu ZOO), a u svezi s čl. 1111. ZOO-a, tužitelju pripada pravo da mu tuženik naknadi sve ono što je stekao temeljem tako ništetnih odredbi ugovora, ukoliko prigovor zastare nije osnovan.

32. Prigovor zastare nije osnovan, budući da je usvojeno pravno stajalište Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2021. prema kojem zastara za restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa u svakoj pojedinačnoj građanskoj parnici počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, što znači da u ovom konkretnom slučaju u kojem je nepravomoćnom presudom utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica Švicarski franak i ništetnost ugovornih odredbi kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, nije nastupila zastara potraživanja tužitelja iz tužbe podnesene 12. lipnja 2019., po čl. 225. ZOO/05 kakav stav je izražen u presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj 5 Gž-1900/2021-2 od 6. srpnja 2021.

33. Radi utvrđenja iznosa koje je tuženik dužan tužitelju isplatiti proveden je dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po sudskom vještaku Marijani Ilišević na okolnosti izračuna razlike u uplatama u odnosu na anuitete po početnom otplatnom planu i anuiteta koji su plaćeni zbog promjene kamatne stope, izračuna razlike zbog toga što je tužitelj plaćao manje anuitet od početnog otplatnog plana, izračuna razlike u uplatama u odnosu na anuitete po početnom otplatnom planu i anuiteta koji su plaćeni zbog promjene tečaja CHF, na način da se uzme u obzir da je tužitelj plaćao i manje anuitet od početnog otplatnog plana.

34. Sudski vještak je temeljem dokumentacije utvrdio da je tuženik svojim odlukama mijenjao kamatnu stopu tijekom otplate kredita u odnosu na početnu kamatnu stopu tako da je od 1. rujna 2007. godine kamatna stopa iznosila 5,30 %, od 1. prosinca 2008. godine kamatna stopa je iznosila 6,00 %, od 1. svibnja 2009. kamatna stopa je iznosila 6,75 %, od 1. prosinca 2010. kamatna stopa je iznosila 6,50 %, od 1. listopada 2011. kamatna stopa je iznosila 6,30 %, a od 1. siječnja 2014. kamatna stopa je iznosila 3,23 %, dok se visina tečaja CHF u odnosu na kunu mijenjala cijelo vrijeme otplate kredita.

34.1. U završnom dijelu nalaza i mišljenja od 31. svibnja 2023. sudski vještak navodi da je iz izračunatih razlika razvidno da je tužitelj obvezu po Ugovoru o kreditu više platio zbog promjene kamate ne umanjujući za „negativne razlike“ u iznosu od 2.629,82 Eura te da je tužitelj više platio zbog promjene kamate umanjujući za „negativne razlike“ 2.586,38 Eura, da je tužitelj više platio zbog promjene tečaja za CHF ne umanjujući za „negativne razlike“ 9.316,42 Eura, te da je tužitelj više platio zbog promjene tečaja za CHF umanjujući za „negativne razlike“ 9.099,62 Eura.

35. Tužitelj u podnesku od 17. kolovoza 2023. navodi da nema primjedbi na nalaz i mišljenje te je postavio tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem , dok tuženik u podnesku od 17. kolovoza 2023. navodi da ističe pravne prigovore te ističe i eventualne financijske prigovore, ponovno navodeći da obračunom koji je utvrđen u nalazu i mišljenju se tužitelj dovodi u povoljniji položaj u odnosu na korisnike kredita s valutnom klauzulom euro i u odnosu na korisnike kredita u kunama, radi čega predlaže dopunu nalaza i mišljenja na način da se primjeni kamatna stopa koja se primjenjivala na kredite s valutnom klauzulom euro i li na kredite u kunama, čemu se tužitelj protivi u podnesku od 21. siječnja 2025.

36. Tuženik u podnesku od 23. siječnja 2025. navodi da se protivi preinaci tužbe iz podneska tužitelja od 17. kolovoza 2023. ističući ponovno prigovor zastare, navodeći da je tužitelj određeni zahtjev postavio tek u kolovozu 2023., što sve tuženik ponavlja i u podnesku od 30. siječnja 2025. ponovno navodeći da tužitelj nije potrošač u ovom slučaju.

37. Pogrešno tuženik navodi da je tužitelj izvršio preinaku tužbe podneskom od 17. kolovoza 2023. budući da je tužitelj tim podneskom nakon provedenog dokaza financijsko knjigovodstvenim vještačenjem postavio tužbeni zahtjev u smislu odredbe čl. 186. b. st. 2. i 4. ZPP-a.

38. Tužitelj u podnesku od 18. ožujka 2025. ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva navodeći da u istom ispravlja grešku koja je nastala u pisanju na što se tuženik očitovao u podnesku od 28. ožujka 2025. navodeći da se protivi preinaci tužbenog zahtjeva, na što se tužitelj očitovao u podnesku od 13. svibnja 2025. navodeći da je tužbeni zahtjev postavio kod provedenog vještačenja po vještaku financijske struke, te da do tada niti nije mogao postaviti tužbeni zahtjev. Nakon čega tuženik u podnesku od 26. svibnja 2025. ponavlja navode iz dotadašnjeg tijeka postupka, ako i u podnesku od 6. lipnja 2025.

39. Sudski vještak Marijana Ilišević u očitovanju od 16. lipnja 2025. očitujući se na primjedbe tuženika navodeći da je stvarno obračunatu kamatu i simulirani iznos kamate uz kamatnu stopu 4,30% izračunat temeljem dostavljenih tablica u spisu predmeta, te je napomenula da su neki iznosi nečitljivi radi čega ih je bilo teško razaznati, te da je to razlog zašto tuženik smatra da iznosi nisu ispravni, stoga predlaže da ako tuženik ima original navedenih tablica da ih dostavi radi boljeg uvida u iskazane iznose, te ako je to točno, ona se slaže sa izračunom tuženika u privitku podneska od 6. lipnja 2025.

39.1. Nadalje ovaj sudski vještak navodi da tuženik smatra da je dva puta obračunata tečajna razlika i to kod izračuna razlike kamata i kod izračuna tečajne razlike na ukupne uplate, pri tom ukazujući da je nalaz i mišljenje ona napravila na način kako je to tražio te da je zasebno u nalazu je izračunata razlika u uplatama u odnosu na anuitete po početnom otplatnom planu i anuiteta koji su plaćeni zbog promjene kamatne stope, te da je kod izračuna uzeto u obzir kada je tužitelj plaćao manje anuitet od početnog otplatnog plana. Nadalje navodi da je zasebno je izračunata razlika u uplatama vršenim od strane tužitelja u odnosu na anuitete po početnom otplatnom planu i anuiteta koji su plaćeni zbog promjene tečaja CHF, te je kod izračuna uzeto u obzir kada je tužitelj plaćao manje anuitet od početnog otplatnog plana

40. Tužitelj u podnesku od 23. lipnja 2025. navodi kako se kod utvrđenja "više plaćenog" ne mogu uzeti u obzir "negativne razlike" što bi bilo u suprotnosti s čl. 323. ZOO/05, dok tuženik u podnesku od 23. lipnja 2025. predlaže dopunu vještačenja navodeći da i sam sudski vještak u svojem očitovanju navodi da je suglasan sa izračunom tuženika, dopunu predlaže na način da sudski vještak uzme u obzir da ako se razlika kamate računa po tekućem tečaju, onda od tečajne razlike na određeni datum treba oduzeti tečajnu razliku uključenu u preplati kamate, da se izbjegne dupliranje (odnosno od stvarno obračunatog anuiteta oduzeti iznos razlike kamate (sve u CHF) i pomnožiti sa razlikom tečajeva).

41. Sudski vještak knjigovodstvene struke Marijana Ilišević nakon što joj je dostavljen radi očitovanja podnesak tuženika od 23. lipnja 2025. u svom nalazu mišljenju od 19. listopada 2025. navodi da je utvrdila da se tijekom ugovornog odnosa kamata mijenjala jednostranom odlukom banke tako da je početna kamatna koja je iznosila 4,30 % primjenjivana do kraja kolovoza 2006., a od 1. rujna 2007. godine kamatna stopa je iznosila 5,30 %, od 1. prosinca 2008. godine kamatna stopa je iznosila 6,00 %, od 1. svibnja 2009. godine kamatna stopa je iznosila 6,75 %, od 1. prosinca 2010. godine kamatna stopa je iznosila 6,50 %, od 1. listopada 2011. godine kamatna stopa je iznosila 6,30 % i od 1. siječnja 2014. godine kamatna stopa je iznosila 3,23 % dok se visina tečaja CHF u odnosu na kunu mijenjala cijelo vrijeme otplate kredita.

41.1. Postupajući po nalogu iz rješenja o provođenje dokaza vještačenjem po kojem je zatraženo da sudski vještak izračuna koliko bi iznosio anuitet kroz svaki mjesec, da nije došlo do povećanja kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu koja je ugovorena Ugovorom o kreditu, te koliko bi iznosio anuitet kroz svaki mjesec po tečaju važećem na dan isplate kredita, (pritom je potrebno da vještak iskaže razliku kroz svaki mjesec između plaćenog iznosa i iznosa koji bi se platio po prvotnom otplatnom planu, pritom je potrebno iskazati razliku zbog promjene kamatne stope, te razliku zbog valutne klauzule, a potom ukupnu razliku, kao i uzeti u obzir vremenski period kada je kamatna stopa bila manja od prvotno ugovorene, kao i tečaj kada je bio manji od tečaja CHF-a u vrijeme isplate kredita.) Sudski vještak utvrđuje da je tužitelj više platio zbog promjene kamate ne umanjujući za „negativne razlike“ 2.148,34 eura te da je tužitelj više platio zbog promjene kamate umanjujući za „negativne razlike“ iznos od 2.118,19 eura te da je tužitelj više platio zbog promjene tečaja za CHF ne umanjujući za „negativne razlike“ 9.316,42 Eura i da je tužitelj više platio zbog promjene tečaja za CHF umanjujući za „negativne razlike“ 9.099,62 Eura.

42. Tužitelj u podnesku od 23. listopada 2025. očitujući se na nalaz i mišljenje sudskog vještaka navodi da prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka, stoga postavlja tužbeni zahtjeva u odnosu na kondemnatorne dijelove na način da zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi potražuje iznos od 2.148,34 eur i da zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli potražuje iznos od 9.316,42 eur s kamatom od uplate svakog više uplaćenog iznosa, dok u ostalom dijelu tužbeni zahtjev ostaje nepromijenjen.

43. Tuženik u podnesku od 28. listopada 2025. očitujući se na nalaz i mišljenje sudskog vještaka navodi da ostaje kod prigovora iz podneska od 6. lipnja 2025. iz razloga što i sam sudski vještak u svojem očitovanju je suglasan sa izračunom tuženika, odnosno da je dva puta obračunao tečajnu razliku, i to kod izračuna razlike kamata i kasnije kod izračuna tečajne razlike na ukupne iznose, stoga predlaže odrediti dopunu vještačenja na način da sudski vještak uzme u obzir da ako se razlika kamate računa po tekućem tečaju, onda od tečajne razlike na određeni datum treba oduzeti tečajnu razliku uključenu u preplati kamate, da se izbjegne dupliranje (odnosno od stvarno obračunatog anuiteta oduzeti iznos razlike kamate (sve u CHF) i pomnožiti sa razlikom tečajeva), te predlaže da se pozove vještaka da se očituje na simulaciju tuženika koja je prilog podneska od 6. lipnja 2025. te da izričito daje svoje očitovanje zašto je u izračunu vještaka i izračuna tuženika u pogledu preplate zbog ugovorene valutne klauzule u CHF razlika čak 2.000,00 eura.

44. Tuženik u podnesku od 5. studenoga 2025. očitujući se na podnesak tužitelja od 23. listopada 2025. navodi da se prije upuštanja u raspravljanje protivi preinaci tužbe navodeći da temeljem odredbe čl.186. b. ZPP-a, iznimka od obveze postavljanja određenog tužbenog zahtjeva pri podnošenju tužbe, a prije zaključenja prethodnog postupka jeste u vidu instituta stupnjevite tužbe, a tužitelj je postavio određeni tužbeni zahtjev u fazi glavne rasprave, radi čega tuženik predlaže sudu da sukladno čl. 109. ZPP-a tužbu odbaci, pri tom se poziva na pravno mišljenje prof. dr. sc. ČK o stupnjevitoj tužbi.

45. Pogrešno tuženik navodi da je tužitelj podneskom od 23. listopada 2025. izvršio preinaku tužbe budući da je tužitelj u tom podnesku naveo da umjesto iznos od 2.629,82 eura s osnova preplaćenog iznosa zbog povećanja kamata potražuje iznos od 2.148,34 eura, s obzirom na izmjenu nalaza i mišljenja sudskog vještaka knjigovodstvene struke u tom dijelu. S obzirom na navedeno proizilazi da je tužitelj u podnesku od 23. listopada 2025. izvršio djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a o čemu se tuženik nije izjasnio, radi čega je riješeno kao u izreci.

46. Sudski vještak u očitovanju od 6. studenoga 2025. navodi da tuženik u podnesku od 28. listopada 2025. pod točkom 4. navodi da od tečajne razlike na određeni datum treba oduzeti tečajnu razliku uključenu u pretplati kamate, te da s tim u svezi ona navodi da je izvršen obračun na način da je razlika kamata izračunata na temelju početnog tečaja CHF po kojem isplaćen kredit, i to zbog toga da se ne bi dva puta računale tečajne razlike, dalje navodi da je pretplaćeni tečaj izračunat u svakom pojedinom anuitetu na način da se u svakom naplaćenom anuitetu izračuna razlika cijelog anuiteta koji je naplaćen i anuiteta kakav je trebao biti naplaćen po tečaju realizacije kredita (nalog suda).

46.1. Vezano za navode tuženika kojim traži očitovanje vještaka na simulaciju tuženika, navela je da je izračun napravio u skladu sa nalogom suda i po pravilima struke, te da je izračun napravila na temelju uplaćenih iznosa i datuma iskazanih u dokumentaciji tuženika koju je priložio spisu.

47. Tuženik u podnesku od 21. studenoga 2025. daje očitovanje na očitovanje vještaka Marijane Ilišević od 5. studenog 2025.navodeći da u cijelosti ustraje u iznesenim prigovorima iz podneska od 6. lipnja 2025., iz razloga što iz vještak nije otklonio, niti je dao argumentirane razloge zašto prigovori tuženika nisu osnovani.

48. Sudski vještak Marijana Ilišević prilikom usmenog izlaganja nalaza i mišljenja na ročištu 22. siječnja 2026. navodi da primjećuje da je tuženik u podnesku od 6. lipnja 2025 naveo da je ona dva puta izračunala tečajnu razliku, i to kod izračuna razlike kamata i kasnije kod izračuna tečajne razlike na ukupne uplate, te vezano za primjedbe tuženika navodi da primjedba tuženika na okolnost je dva puta obračunata tečajna razlika, i to kod izračuna razlike kamata i kasnije kod izračuna tečajne razlike na ukupne uplate je uvažena radi čega je izvršila dopunu vještačenja sa korekcijom obračuna.

48.1. Dalje navodi da je vezano za primjedbe tuženika iz podneska od 23. lipnja 2025. dostavila dopunu nalaza i mišljenja od 1. listopada 2025. u kojem je uzeta u obzir primjedba tuženika, te se od tečajne razlike na određeni datum oduzela tečajna razlika uključena u preplati kamate, i tako se izbjeglo dupliranje, a u odnosu na primjedbu tuženika da stvarno obračunata kamata i simulirani iznos kamate uz kamatnu stopu 4,30% u nalazu nije ispravan, navela je da ostaje kod istoga jer je nalaz i mišljenje napravila sukladno pravilima struke, te da se kod izračuna koristila dokumentaciju iz spisa, a nema informaciju koju dokumentaciju je tuženik koristio kod simulacije iako je tijekom postupka ona predlagala da tuženik dostavi ukoliko ima originalni primjerak tablica čije preslike se nalaze u sudskom spis, što tuženika nije učinio.

49. Nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka sud je prihvatio kao stručan i objektivan, te se vještak kod izrade nalaza i mišljenja rukovodio uputom suda po kojoj je trebao primijeniti tečaj CHF na dan isplate kredita, što znači da vještak nije Ugovor o kreditu ocijenio kao "kunski kredit" nego je postupio po uputi suda. Način na koji bi se mogle nadomjestiti odredbe Ugovora o kreditu koja je utvrđena ništetnom je volja stranaka, zakon i odluka suda ili neke druge vlasti, a odluka suda u ovom slučaju je da se primjeni tečaj CHF na dan isplate kredita i kamatna stopa koja je navedena u Ugovoru o kreditu budući da je tužitelju jedino bio poznat tečaj CHF na dan isplate kredita i kamatna stopa navedena u Ugovoru o kreditu.

49.1. Tuženik nije dokazao da preplaćeni iznos zbog promjene tečaja je manji za cca 2.000,00 eura nego što je to naveo sudski vještak, budući da je sudski vještak vezano za tu primjedbu naveo da je nalaz i mišljenje sačinio na temelju dokumentacije koju je dostavio tuženik te je predložio da tuženik dostavi npr. dodatnu dokumentaciju a ukoliko bi iz iste proizilazilo da je isti osnovan tada bi napravio dopunu nalaza i mišljenja, što tuženik nije učinio.

50. Radi gore navedenog odlučeno je kao u točki V. i VI. izreke ove presude te je tuženik sukladno odredbi čl. 323. a u svezi s odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO/05 obvezan tužitelju vratiti zatraženi novčani iznos od 2.629,82 eura s naslova preplate zbog ništetne odredbe o kamatnoj stopi i iznos od 9.316,42 eura zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, bez umanjenja za manje plaćeno budući da tuženik nije istaknuo prigovor prijeboja zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje su zatražene od uskrate odnosno plaćanja koje je izvršio tužitelj te je kamata određena sukladno Uredbi o visini stope zateznih kamata (NN 72/02 i 153/04) i prema odredbi članka 29. stavak 1. i 2. ZOO/05, dok je tijek zakonskih zateznih kamata koji je gore naveden određen sukladno odredbi čl. 1115. st. 1. ZOO/05, budući se u konkretnom slučaju tuženik ima smatrati nepoštenim stjecateljem.

51. Radi izloženog presuđeno je kao u izreci.

52. O troškovima postupka odlučeno je temeljem čl. 154. st. 1. uz primjenu čl. 155. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom.

52.1. Imajući u vidu vrijednost predmeta spora i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023 dalje u tekstu Tarifa). Tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku kao osnovani priznati su troškovi sastava tužbe za što se temeljem Tbr. 7. toč. 1. tarife mogao priznati iznos od 100 bodova, trošak zastupanja na ročištima od 25. listopada 2021., 20. prosinca 2022., 7. veljače 2023., 18. ožujka 2025. i 22. siječnja 2026. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari za što se temeljem Tbr. 9. toč. 1. Tarife mogao priznati iznos od 100 bodova za svako ročište, te mu je priznat trošak pristupa njegovog punomoćnika na ročište od 9. rujna 2021. koje je odgođeno prije upuštanja u raspravljanje za što se temeljem Tbr. 9. toč. 5. Tarife mogao priznati iznos od 25 bodova kao i zastupanje na ročištu od 10. lipnja 2025. na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima za što se temeljem Tbr. 9. toč. 2. Tarife mogao priznati iznos od 50 bodova, dok mu se nije mogao priznati zatraženi trošak zastupanja na ročištu od 16. lipnja 2021. budući da na to ročište nije pristupio.

52.2. Nadalje tužitelj je zatražio trošak sastava 11 obrazloženih podnesaka, s tim da mu se temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife mogao priznati trošak sastava 4 obrazložena podneska u iznosu od 100 bodova za svaki podnesak, te trošak sastava 7 podnesaka temeljem Tbr. 8. toč. 3. u iznosu od 50 bodova za svaki podnesak što s obzirom na vrijednost boda s uključenim PDV-om iznosi 3.562,50 eura.

52.3. Nadalje, tužitelju je priznat trošak knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 250,00 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 86,27 eura i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 43,14 eura, temeljem Tbr. 1. toč. 1. Tarife sudskih pristojbi ("Narodne novine" 37/23) a u svezi s odredbom čl. 4. st. 1. toč. 4. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" 118/18, 51/23) što ukupno daje parnični trošak u iznosu od 3.941,90 eura.

52.4. S obzirom na gore navedeno tužitelj je odbijen s preostalim dijelom potraživanog parničnog troška dok je tuženik sa zatraženim troškom parničnog postupka odbijen ucijelosti.

53. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a tužitelju je na dosuđeni parnični trošak dosuđena i zatezna kamata od dana donošenja odluke s obzirom da je postavio zahtjev za naknadom ovog troška.

U Županji, 5. ožujka 2026.

Sudac

Anica Pastović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste.

Žalba se predaje putem ovog suda pisana u tri primjerka.

Obavijest:

1. Hrvoje Šutalo, odvjetnik u Vinkovcima

2. Odvjetničko društvo KOŽUL I PETRINOVIĆ d.o.o.