Poslovni broj: P-5625/2025-102

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivanu Borkoviću u pravnoj stvari tužiteljice AŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Luka Jurić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 23. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Tene Pajalić, odvjetnice u Zagrebu te punomoćnice tuženika ŽŽ, zamjenice u OGDO-u, 5. ožujka 2026., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem glasi:

"Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 da tužiteljici, AŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi iznos od 13,272,30 EUR s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 2.8.2019. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotna poena, a od 1.1.2024. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa do isplate, u roku od 15 dana od dana donošenja presude."

II Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 12.079,38 eura uvećano za zatezne kamate koje na taj iznos teku od 5. ožujka 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi navela da je smrću svog oca IŽ postala vlasnica nekretnine upisanog u zemljišne knjige ovog suda ZK uložak [broj ZK uloška]., k. č. [katastarska čestica], drugi suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) u naravi 1. Stan u visokom prizemlju od 4 sobe s nusprostorijama na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 10. rujna 1992. Tužiteljičin otac je na temelju članka 31. stavka 1. Zakona o najmu stanova s najmoprimcem CŽ iz [adresa] sklopio ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, a najmoprimac je plaćao najamninu u iznosu od 434,29 kn. Tužiteljica je cijelo vrijeme plaćala pričuvu za stan iako ga je koristio zaštićeni najmoprimac. Zaštićeni najmoprimac je umro **.**.2018. nakon čega je tužiteljica ušla u posjed stana, a sve do tada je trpjela ograničenja svog prava vlasništva jer stan nije mogla koristiti. zbog navedenog ograničenja zatražila je isplatu 339.873,12 kn sa zateznom kamatom te u točki II iznos od 492.500,00 kn, sve s troškovima postupka. Za ograničenje korištenja svog stana zatražila je paušalni iznos od 30.000,00 kn. Kao dokaze je predložila presliku zahtjeva i dopisa DORH-u, zemljišnoknjižni izvadak, presliku ugovora o doživotnom uzdržavanju od 10. rujna 1992, ugovor o najmu stana od 6. prosinca 1997., izračun visine zaštićene najamnine te uvid u presudu i rješenje Rev 1104/2014 od 22. siječnja 2019., Saslušanje svjedoka ŠŽ i BŽ, građevinsko i financijsko vještačenje, podatke o tržišnoj cijeni od Porezne uprave o cijeni najma stanova i podatke o visini zaštićene najamnine od GSKG-a.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev, osnovu i visinu, aktivnu i pasivnu legitimaciju te ističe prigovor zastare. Ističe da tužiteljica nije dokazala sve pretpostavke štete, Osporava da je stan u utuženom razdoblju koristio zaštićeni najmoprimac CŽ niti ne dokazuje da je materijalna situacija zaštićenog najmoprimca bila takva da nije bio u mogućnosti plaćati tržišnu najamninu ili da nije imao u vlasništvu stan ili kuću. Tužiteljica nije dokazala identitet nekretnine za koju traži isplatu razlike najamnine niti da je riječ o nekretnini koja je bila predmet ugovora o najmu sa zaštićenom najamninom. Ističe da tužiteljici ne pripada puna naknada štete u visini razlike između tržišne i zaštićene najamnine. Osporava kvadraturu stana, ističe prigovor skrivljenog ponašanja tužiteljice jer je sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju, a bila je svjesna da se radi o stanu u kojem je zaštićeni najmoprimac. Kao dokaze je predložio rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog CŽ od 14. prosinca 2018., saslušanje tužiteljice. Predložio je odbiti tužbeni zahtjev te traži naknadu troška.

3. Na ročištu 15. lipnja 2020. tužiteljica je smanjila tužbeni zahtjev iz točke 2. tužbe na 100.000,00 kn, Podneskom od 11. travnja 2023. tužiteljica je zatražila točkom I tužbenog zahtjeva da se naloži tuženiku da plati tužiteljici 32.100,09 eura, , a točkom II je tražila isplatu 13.272,30 EUR sa zateznim kamatama. Podneskom od 15. ožujka 2025. tužiteljica je zatražila da tuženik isplati u točki I 29.200,30 EUR, u točki I 13.272,30 EUR, a u točki III je zatražila troškove. S obzirom na to da je tužiteljica prvotno postavljenim zahtjevom tražila u točki I 339.873,12 kn (45.108,91 eura), a u točki II 492.500,00 kn (65.365,98 eura), sve sa zateznim kamatama, proizlazi da je u povukla tužbeni zahtjev u odnosu na razliku između zahtjeva iz tužbe i konačno postavljenog tužbenog zahtjeva.

4. Ovaj je sud donio presudu i rješenje u ovom predmetu 19. svibnja 2025. kojom je točkom I. naložio tuženiku platiti tužiteljici iznos od 20.897,30 eura sa zateznim kamatama, točkom II je odbio tužbeni zahtjev za 13,272,30 eura sa zateznim kamatama na taj iznos (kojim je tužiteljica tražila naknadu štete) te za iznos 8.303,30 eura sa zateznim kamatama, točkom I rješenja je sud utvrdio da se tužbeni zahtjev smatra povučenim za iznos od 68.002,29 eura sa zateznim kamatama, a točkom II rješenja je tuženiku naloženo platiti troškove postupka tužiteljici u iznosu od 12.079,38 eura.

5. Županijski sud u Rijeci je presudom i rješenjem Gž-923/2025-4 od 16. srpnja 2025. potvrdio presudu ovog suda poslovni broj: P-11193/2019-90 od 19. svibnja 2025. u točki I. izreke i dijelu točke II. izreke kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu 8.303,30 eura sa zateznim kamatama te je ukinuo presudu u dijelu točke II. izreke kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu 13.272,30 eura s pripadajućom zateznom kamatom te u točki II. izreke rješenja sadržanog u citiranoj presudi.

6. Zbog navedenog se ovaj postupak nastavio voditi za u dijelu kojim je tužbenim zahtjevom zatražena naknada štete zbog povrede prava osobnosti, odnosno za iznos 13.272,30 eura.

7. U dokaznom postupku je pročitan zemljišnoknjižni izvadak ovog suda broj 2838, k. č. [katastarska čestica] (stranica 15-16 spisa), ugovor o najmu stana od 6. prosinca 1997. (17 – 21), ugovor o doživotnom uzdržavanju od 10. rujna 1992. (2 – 23), rješenje ovog suda Z – 13768/15 od 3. travnja 2015. (24), izračun visine zaštićene najamnine (25), rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog CŽ od 14. prosinca 2018. (100-102), dopis Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada od 12. srpnja 2019. (113 – 115), dopis GSKG-a (149 - 150), dopis Republike Hrvatske, Ministarstva financija, Porezne uprave – Središnji ured od 6. travnja 2020. (152-3), saslušana je tužiteljica (158), proveden očevid (177), Provedeno građevinsko vještačenje (182 – 197, 235-238, 245-248, 257, 314-318, 322-324, 328), pročitao je rješenje skupštine općine Medveščak od 11. prosinca 1963. (217 – 219), pročitao je ugovor o visini troškova održavanja i upravljanja zgradom broj 5334 (220 – 222), zapisnika skupštine općine Medveščak (223-224), Saslušanje svjedoka BŽ (276), provedeno financijsko vještačenje (289 – 292, 334-337), saslušana je svjedokinja ŠŽ (296)

8. Na temelju provedenog dokaznog postupka i ocjenjujući dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03/, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 153/23 i 146/25- dalje: ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti nije osnovan.

9. Među strankama je sporna osnova - ima li tužiteljica pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti i u kojoj visini.

10. Sud nije posebno ocjenjivao dokaze u dijelu u kojem se odnose na činjenice koje među strankama nisu sporne, činjenice koje nisu bitne za donošenje odluke u ovom sporu kao ni činjenice koje su utvrđene presudom ovog suda P-11193/2019-90 od 19. svibnja 2025. vezano uz činjenice korištenja predmetnog stana.

11. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je vlasnica stana u [adresa], površine 130 m2, u kojem je do svoje smrti stanovao zaštićeni najmoprimac CŽ. CŽ je status zaštićenog najmoprimca stekao donošenjem Zakona o najmu stanova 1997. godine te je na temelju tog zakona njen otac OŽ s CŽ Kosom u mirnom postupku zaključio ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom. Dakle, CŽ nije tužio njenog oca ili nešto slično radi zaključenja tog ugovora. U trenutku zaključenja tog ugovora sa CŽ je u stanu živjela i njegova supruga, koja se spominje u ugovoru, a koja je preminula prije nekih 15 godina. Ne zna kakve je dokumente je imao CŽ i tko je njega stavio u taj stan, ali on je u tom stanu bio od 1962. ili 1963. godine pa je stekao status stanara, koji status je po sili zakona prešao u status zaštićenog najmoprimca. CŽ plaćao je najamninu u iznosu od 420,00 ili 430,00 kn mjesečno. Što se tiče stana koji je za stanovanje koristio CŽ, a na pitanje u kakvom stanju je bio taj stan u razdoblju od svibnja 2015. godine pa do smrti CŽ **.**.2018., odgovara da nije bila prijatelj CŽ i u taj stan nije ulazila za njegova života. No, radi se o stanu koji se nalazi u visokom prizemlju, a ulazak u stan je iz dvorišta, kroz poseban ulaz, stepenicama koje vode do stana. Stan je površine 129 ili 132 m2, a sastoji se od 4 spavaće sobe, kuhinje, kupaonice, manjeg WC-a i nusprostorija kao što su djevojačke sobe, male špajze i sl. Također, dio stana je i lođa koju je CŽ zazidao. Kada su u stan ušli nakon smrti CŽ, vidjeli su da je stan bio čist, održavan i potpuno funkcionalan. Pod tim misli da je stan bio čist, ali u stanu su sve stvari bile onakve kakve su bile kada je CŽ 1962. ili 1963. ušao u stan. Misli da se stan u onom stanju kakav je bio u trenutku smrti CŽ ne bi mogao iznajmiti na tržištu, a zbog dotrajalosti. Za iznajmljivanje bi ga trebalo urediti, pofarbati i sl. CŽ je plaćao zaštićenu najamninu dugi niz godina u iznosu od 420,00 ili 430,00 kn, a posljednjih tri ili četiri godine života plaćao je najamninu od 1020,00 ili 1030,00 kn. GSKG je davao izračun te najamnine te misli da se najamnina povisila 2013. godine. Išla je u GSKG po izračun, oni bi izračunali visinu najamnine i to je bio iznos koji je CŽ morao platiti. Smatra da je iznajmljivanjem ovog stana u utuženom razdoblju, dakle od svibnja 2015. pa do kraja svibnja 2018.g., a da sam stan iznajmljivala na tržištu, zasigurno mogla dobiti iznos najamnine od 1.500 do 2.000,00 EUR mjesečno, jer stan se nalazi u rezidencijalnoj četvrti, u slijepoj ulici, u ulici u kojoj su kuće s vrtovima, 15 minuta pješice do Trga bana Josipa Jelačića. Napominje da je cijelo vrijeme dok je CŽ koristio stan plaćala sve troškove koji terete taj stan pa je tako cijelo razdoblje plaćala pričuvu u iznosu od 1,50 ili 2,00 kn po m2. Negdje oko 2000. godine renovirali su krovište zgrade, stavili novu fasadu i uredili okoliš zgrade, a iznos ovih radova koji je teretio stan koji je koristio CŽ, snosila je upravo tužiteljice. Na pitanje kako se osjećala u utuženom razdoblju (od svibnja 2015. do kraja svibnja 2018.g.) zbog toga što njen stan za stanovanje koristi zaštićeni najmoprimac CŽ, odgovara da su se vlasnici takvih stanova 1997. godine kada je donesen zakon koji regulira tu materiju obradovali i smatrali da će tim zakonom država konačno riješiti situaciju. Smatrali su da će država novcima koje je prikupila od otkupa državnih stanova, da će s tim novcima riješiti stambeno pitanje zaštićenih najmoprimaca u privatnim stanovima. No, to se nije dogodilo, a zbog čega su se jako razočarali. Njoj je bilo poprilično teško i krivo zbog toga što CŽ sam, a ranije sa suprugom živi u njihovom stanu. Naime, u stanu koji je identičan ovome u kojem je živio CŽ, u istoj zgradi, dakle u četverosobnom stanu od 130 kvadrata godinama je živjela sa suprugom, njihovo petero djece i roditeljima, s tim da su roditelji koristili jednu sobu, suprug i ona jednu, a kći i 4 sina druge dvije sobe. Bili su stiješnjeni u tom stanu, dok je u istom razdoblju u njihovom stanu iste kvadrature stanovao CŽ, veći dio vremena sam, jer mu je supruga preminula. Nikako se nije osjećala dobro zbog toga.

10. Sud vjeruje iskazu tužiteljice jer je iskazivala detaljno i u skladu s dokumentacijom koja je u spisu kao i iskazima saslušanih svjedoka.

11. Svjedok BŽ je u svom iskazu naveo da poznaje tužiteljicu od 1974. godine, jer je stanovao u zgradi u [adresa] negdje do 2019. godine. Tužiteljicu dakle poznaje kao susjedu i s njom je u dobrim susjedskim odnosima. Teško mu je reći na kojem katu je stan u kojem je stanovao, jer zgrada ima poluetaže. To bi bio neki drugi i pol kat. Poznavao je pokojnog CŽ, on je stanovao u stanu na prvom polukatu. Kada je svjedok došao u tu zgradu, CŽ je tamo već stanovao, a u tom stanu je bio dok nije preminuo. U stanu CŽ je bio rijetko, sjeća se dva posjeta, jer on baš nije bio voljan za razgovor. U razdoblju dok je bio upravitelj zgrade, a bilo je to 1990. i neke godine bio je u njegovom stanu jer je potrošnja vode bila velika, pa je išao kontrolirati sve stanove da negdje ne curi. Osim toga, kod njega u stanu bio je i kada mu je trebala neka potvrda za dijete. Prilikom oba posjeta ovom stanu vidio je da je stan potpuno funkcionalan i primjeren za stanovanje. Na pitanje zna li išta znam o statusu zaštićenog najmoprimca koji je imao CŽ, tj. kako i kada je stekao ovaj status, odgovara da zna, da je cijela ta zgrada bila privatna, a kasnije nacionalizirana, pa pretpostavlja da je i stan u kojem je stanovao CŽ bio nacionaliziran. No, ne znam točno kada i kako je CŽ stekao status zaštićenog najmoprimca. CŽ je umro u tom stanu u kojem je stanovao, taj stan ima između 120 i 130 m2, bliže 130 m2. U početku su u stanu živjeli CŽ, njegova žena i kći A. A se kasnije odselila, vjerojatno se udala, a u stanu su nastavili živjeti CŽ i njegova žena. Kasnije je žena umrla pa je CŽ nastavio tamo živjeti sam. Na pitanje je li mu poznato da li je CŽ imao u vlasništvu nekretnine kao što su npr. stan ili vikendica, odgovara da mu to nije poznato. Na pitanje da li mu je poznato čime se CŽ bavio, odgovara da je od drugih ljudi čuo da je bio direktor Branimirove tržnice do odlaska u mirovinu. No, to pouzdano ne zna.

12. Svjedokinja ŠŽ je u svom iskazu navela da poznaje tužiteljicu jer je to njena susjeda, poznajem ju od 1975. kada se sa svojom obitelji doselila u zgradu u [adresa]. S tužiteljicom je u dobrosusjedskim odnosima. Na pitanje je li joj poznat stan tužiteljice u kojem je ranije stanovao CŽ, odgovara da se taj stan nalazi na prvom katu, odnosno katu iznad podruma. Nije bila u dobrim odnosima s CŽ i njegovom obitelji, suprugom i kćeri, jer kada se sa svojom obitelji doselila u tu zgradu CŽ i njegova supruga već su bili stariji ljudi. Nikada nije bila u stanu tužiteljice u kojem je stanovao CŽ. CŽ je u tom stanu, dakle, stanovao sa svojom suprugom i kćeri koja kćer se kasnije odselila. Misli da je CŽ bio zaštićeni najmoprimac u tom stanu i živio je u tom stanu do svoje smrti. Sada tamo živi Tena Pajalić. Na pitanje je li joj poznato koliko je velik stan u kojem je živio CŽ, odgovara da u tom stanu nije bila, pa ne zna točno, ali pretpostavlja da se radi o stanu od oko 130 m2, imajući u vidu površinu ostalih stanova u zgradi.

13. Iz navedenih iskaza tužiteljice i svjedoka, vezano uz duševne boli koje je tužiteljica imala vezano uz korištenje stana tužiteljice, sud je utvrdio samo to da je njoj bilo poprilično teško i krivo zbog toga što je CŽ sam, a ranije sa suprugom, živio u njihovom stanu. Naime, na pitanje kako se osjećala u utuženom razdoblju zbog toga što njen stan za stanovanje koristi zaštićeni najmoprimac CŽ, odgovorila je da su se vlasnici takvih stanova 1997. godine kada je donesen zakon koji regulira tu materiju obradovali i smatrali da će tim zakonom država konačno riješiti situaciju. Smatrali su da će država novcima koje je prikupila od otkupa državnih stanova, da će s tim novcima riješiti stambeno pitanje zaštićenih najmoprimaca u privatnim stanovima. No, to se nije dogodilo, a zbog čega su se jako razočarali i nikako se nije osjećala dobro. Ni tužiteljica ni svjedoci nisu naveli nikakve druge okolnosti iz kojih bi se moglo utvrditi na koji je način i koliko je navedena situacija opterećivala tužiteljicu te kakve je duševne boli pretrpjela.

14. Sud je na ročištu 23. siječnja 2026. pitao stranke imaju li kakve dodatne prijedloge ili očitovanja na što su obje stranke navele da nemaju ništa za dodati već rečenom tijekom postupka te su se suglasile da ne treba izvoditi nikakve nove dokaze.

15. Dakle, tužiteljica nije predložila medicinsko vještačenje kojim bi se utvrdilo je li i u kojoj mjeri pretrpjela duševne boli, a u svom je iskazu rekla samo općenito da joj je bilo prilično teško i krivo, da je bila razočarana i da se nije osjećala dobro zbog toga, što su sve rečenice koju se u svakodnevnom govoru mogu čuti za razne životne situacije i iz kojih se ne može utvrditi poseban stupanj, trajanje i jačina duševnih boli. Iz iskaza ispitanih svjedoka se također ne mogu utvrditi činjenice je li i kako tužiteljica patila zbog predmetne situacije.

16. Točno je da vlasnici stanova u kojima stanuju zaštićeni najmoprimci imaju pravo, osim prava na naknadu imovinske štete u visini razlike između tržišne najamnine i zaštićene najamnine, i pravo na pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku štetu (tako i VSRH: Rev 2364/2016-3 od 19. prosinca 2018). No u ovom slučaju okolnost što je u određenom razdoblju u predmetnom stanu živio zaštićeni najmoprimac s članovima svoje obitelji, sama po sebi ne predstavlja dovoljan razlog za utvrđenje povrede prava osobnosti, jer iz svih provedenih dokaza nije dokazano da bi pravo osobnosti tužiteljice bilo povrijeđeno u dovoljnoj mjeri da bi opravdalo naknadu (takav je stav zauzeo i Županijski sud u Velikoj Gorici u presudi poslovnog broja Gž- 877/2025-2 od 18. rujna 2025.).

17. Naime, čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15– dalje: ZOO) propisuje da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Odnosno, u ovom slučaju nije utvrđeno da težina povrede opravdava dosuđenje naknade štete za duševne boli čija jačina i trajanje nije dokazana.

18. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

19. Članak 154. stavak 2. ZPP-a propisuje da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

20. U odnosu na konačno postavljeni zahtjev koji je ukupno iznosio 42.472, 60 eura, tužitelj je ukupno uspio u iznosu od 20.897,30 eura, odnosno što se tiče visine uspio je, zaokruženo, 50%. S obzirom na to da je u cijelosti uspio s osnovom, proizlazi da je gledano ukupno u ovom sporu uspio sa 75% u kojem omjeru tužitelju pripadaju i troškovi.

21. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora, a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23, u daljnjem tekstu: Tarife), i to na temelju br. 52/3 Tarife koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

22. Tužitelju je priznat trošak sastavljanja tužbe u iznosu od 1.000,00 eura prema br. 7. t. 1 Tarife. Nadalje, pripada mu za sastavljanje podneska od 30. listopada 2019., 25. ožujka 2022., iznos od 1.000,00 eura prema br. 8.1. Tarife, za podnesak 11. travnja 2023. i 9. travnja 2024. iznos od 250,00 eura prema br. 8.4. Tarife, te pristup na ročišta 11. studenog 2019., 9. ožujka 2020., 15. lipnja 2020., uviđaj 8. veljače 2021., 26. svibnja 2022., 6. listopada 2022., 7. svibnja 2024. i 4. travnja 2025. u iznosu od iznos od 1.000,00 eura za svako prema br. prema br. 9.1. Tarife, za pristup na ročišta 1. travnja 2022. i 20. svibnja 2022. u iznosu od 100,00 eura za svako prema br. prema br. 9.5. Tarife. Ukupno je riječ o 11.450,00 eura što s PDV-om iznosi 14,312,50 eura. Tome treba pridodati pristojbu na tužbu u iznosu od 664,00 eura.

23. Ukupno je riječ o 14.976,50 eura. Tužitelju u odnosu na uspjeh u sporu pripada 75 % tog iznosa, odnosno 11.232,38 EUR. Tome treba pridodati trošak vještačenja u cijelosti jer je bio nužan za uspjeh u sporu i to predujam za financijsko vještačenje 199,00 EUR, predujam za građevinsko vještačenje 448,00 EUR te predujam za dopunsko financijsko vještačenje 200,00 EUR. Kad se sve navedeno zbroji dobije se 12.079,38 eura koliko je naloženo tuženiku platiti tužitelju u ovom postupku

24. Tužitelju ne pripada trošak sastavljanja podneska od 25. veljače 2020. jer je sve navode u njemu mogao istaknuti u ranijem podnesku. Također, tužitelju ne pripada trošak za radnje poduzete nakon što je drugostupanjski sud ukinuo djelomično presudu jer su poduzete u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji je odbijen.

25. Zbog svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 5. ožujka 2026.

Sudac:

Ivan Borković

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u četiri istovjetna primjerka u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.