Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Poslovni broj: P-233/2021-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Miroslavu Kosanović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ireni Baluhorn odvjetnici u Karlovcu, protiv tuženika OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupanog po punomoćnici Sanji Vukina odvjetnici u OD Vukina & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održana glavne i javne rasprave održane dana 10. veljače 2026, u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužitelja Isabelle Zajec odvjetnice u OU Davora Bartolac u Karlovcu i zamjenika punomoćnika tuženika Frana Majić odvjetnika u OD Vukina & Partneri d.o.o. u Zagrebu, a objavljene dana 5. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženoj OTP banka d.d.., OIB: 52508873833, Domovinskog rata 61, Split isplatiti tužitelju AB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime preplaćenog tečaja u CHF, po kreditu podignutom u CHF, iznos od 8.063,38 eura (osam tisuća šest deset tri eura i trideset osam centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznose kako slijedi:

- 0,14 EUR od 13.12.2006. pa do isplate

- 2,74 EUR od 10.03.2008. pa do isplate

- 0,28 EUR od 10.10.2008. pa do isplate

- 10,58 EUR od 10.11.2008. pa do isplate

- 6,75 EUR od 10.12.2008. pa do isplate

- 28,63 EUR od 09.01.2009. pa do isplate

- 36,97 EUR od 10.02.2009. pa do isplate

- 47,19 EUR od 10.03.2009. pa do isplate

- 29,24 EUR od 10.04.2009. pa do isplate

- 26,04 EUR od 08.05.2009. pa do isplate

- 24,24 EUR od 10.06.2009. pa do isplate

- 27,86 EUR od 10.07.2009. pa do isplate

- 20,64 EUR od 10.08.2009. pa do isplate

- 23,92 EUR od 10.09.2009. pa do isplate

- 18,29 EUR od 12.10.2009. pa do isplate

- 23,29 EUR od 10.11.2009. pa do isplate

- 20,42 EUR od 10.12.2009. pa do isplate

- 32,07 EUR od 11.01.2010. pa do isplate

- 39,73 EUR od 10.02.2010. pa do isplate

- 38,10 EUR od 10.03.2010. pa do isplate

- 44,61 EUR od 12.04.2010. pa do isplate

- 53,97 EUR od 10.05.2010. pa do isplate

- 62,31 EUR od 10.06.2010. pa do isplate

- 78,31 EUR od 12.07.2010. pa do isplate

- 62,67 EUR od 10.08.2010. pa do isplate

- 102,4 EUR od 10.09.2010. pa do isplate

- 81,55 EUR od 11.10.2010. pa do isplate

- 85,59 EUR od 10.11.2010. pa do isplate

- 102,88 EUR od 10.12.2010. pa do isplate

- 125,73 EUR od 10.01.2011. pa do isplate

- 100,04 EUR od 10.02.2011. pa do isplate

- 108,02 EUR od 10.03.2011. pa do isplate

- 96,73 EUR od 11.04.2011. pa do isplate

- 122,27 EUR od 10.05.2011. pa do isplate

- 139,77 EUR od 10.06.2011. pa do isplate

- 147,71 EUR od 11.07.2011. pa do isplate

- 235,99 EUR od 10.08.2011. pa do isplate

- 152,26 EUR od 12.09.2011. pa do isplate

- 139,77 EUR od 10.10.2011. pa do isplate

- 142,85 EUR od 10.11.2011. pa do isplate

- 141,71 EUR od 12.12.2011. pa do isplate

- 152,61 EUR od 10.01.2012. pa do isplate

- 160,22 EUR od 10.02.2012. pa do isplate

- 162,57 EUR od 12.03.2012. pa do isplate

- 157,03 EUR od 10.04.2012. pa do isplate

- 159,99 EUR od 10.05.2012. pa do isplate

- 163,04 EUR od 11.06.2012. pa do isplate

- 158,47 EUR od 10.07.2012. pa do isplate

- 158,04 EUR od 10.08.2012. pa do isplate

- 149,44 EUR od 10.09.2012. pa do isplate

- 152,38 EUR od 10.10.2012. pa do isplate

- 158,77 EUR od 12.11.2012. pa do isplate

- 156,74 EUR od 10.12.2012. pa do isplate

- 159,67 EUR od 10.01.2013. pa do isplate

- 151,33 EUR od 11.02.2013. pa do isplate

- 148,11 EUR od 11.03.2013. pa do isplate

- 157,31 EUR od 10.04.2013. pa do isplate

- 148,30 EUR od 10.05.2013. pa do isplate

- 143,56 EUR od 10.06.2013. pa do isplate

- 138,21 EUR od 10.07.2013. pa do isplate

- 144,76 EUR od 12.08.2013. pa do isplate

- 148,35 EUR od 10.09.2013. pa do isplate

- 151,76 EUR od 10.10.2013. pa do isplate

- 152,51 EUR od 11.11.2013. pa do isplate

- 157,03 EUR od 10.12.2013. pa do isplate

- 151,00 EUR od 10.01.2014. pa do isplate

- 157,48 EUR od 10.02.2014. pa do isplate

- 160,31 EUR od 10.03.2014. pa do isplate

- 159,78 EUR od 10.04.2014. pa do isplate

- 155,23 EUR od 12.05.2014. pa do isplate

- 154,57 EUR od 10.06.2014. pa do isplate

- 158,52 EUR od 10.07.2014. pa do isplate

- 162,54 EUR od 11.08.2014. pa do isplate

- 164,62 EUR od 10.09.2014. pa do isplate

- 164,87 EUR od 10.10.2014. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II.

Nalaže se tuženoj OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Domovinskog rata 61, Split isplatiti tužitelju AB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], troškove postupka u iznosu od 2.301,54 eura (dvije tisuće tri sto jedan euro i pedeset četiri centa), s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude (5. ožujka 2026.) pa do isplate, po stopi koja se određuje, sve u roku od 15 dana.

III.

Odbija se tuženikov prigovor radi prijeboja u iznosu od 233,55 EUR, uvećano za zakonske zatezne kamate koje na navedeni iznos teku na iznos od:

- na iznos od 3,91 EUR od dana 11.1.2007. do isplate

- na iznos od 5,23 EUR od dana 13.2.2007. do isplate

- na iznos od 6,60 EUR od dana 13.3.2007. do isplate

- na iznos od 8,30 EUR od dana 11.4.2007. do isplate

- na iznos od 15,31 EUR od dana 11.5.2007. do isplate

- na iznos od 14,69 EUR od dana 12.6.2007. do isplate

- na iznos od 19,53 EUR od dana 11.7.2007. do isplate

- na iznos od 14,35 EUR od dana 11.8.2007. do isplate

- na iznos od 14,54 EUR od dana 11.9.2007. do isplate

- na iznos od 20,49 EUR od dana 11.10.2007. do isplate

- na iznos od 15,62 EUR od dana 13.11.2007. do isplate

- na iznos od 17,60 EUR od dana 11.12.2007. do isplate

- na iznos od 11,00 EUR od dana 11.1.2008. do isplate

- na iznos od 5,33 EUR od dana 12.2.2008. do isplate

- na iznos od 4,24 EUR od dana 11.4.2008. do isplate

- na iznos od 9,19 EUR od dana 13.5.2008. do isplate

- na iznos od 9,91 EUR od dana 11.6.2008. do isplate

- na iznos od 11,42 EUR od dana 11.7.2008. do isplate

- na iznos od 13,79 EUR od dana 12.8.2008. do isplate

- na iznos od 12,51 EUR od dana 11.9.2008. do isplate po stopi koja se do 31.12.2007. obračunava u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima i to prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) i prema Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima NN 156/22, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate ", radi neosnovanosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je dana 18. listopada 2006. s pravnim prednikom tuženika sklopio Ugovor o kreditu, kojim ugovorom je tužitelj podigao kredit u iznosu od 57.000,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tužene, važeće na dan korištenja kredita, te sa kamatnom stopom koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tužene. Tužena je u Ugovor o kreditu ugradila odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva, i to na osnovi jednostranih Odluka o kamatnim stopama tužene a o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo. Tužitelj je plaćajući rate kredita koje su se temeljile na ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u CHF, preplatio svoju obvezu. Tužitelj je podneskom od dana 15. rujna 2025. (list br. 114-116) specificirao tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor zastare za cjelokupni iznos naveden u tužbenom zahtjevu jer je zastara nastupila protekom roka od 5 godina nakon isplate svakog pojedinog anuiteta. Budući da iz dokumentacije koja je dostavljena uz tužbu proizlazi kako je posljednji anuitet isplaćen 10. listopada 2014. godine, tuženik ističe da je zastara nastupila 10. listopada 2019. godine, a predmetna tužba podnesena je sudu 31. ožujka 2021. godine. Dakle, cjelokupno tužiteljevo potraživanje iz tužbe je zastarjelo. Nadalje, u povodu eventualnog argumenta da kolektivna tužba prekida zastaru, tuženik ističe da je kolektivna tužba apstraktne pravne prirode i pruža preventivnu zaštitu kolektivnih prava, slijedom čega se konkretna prava potrošača štite samo na posredan i apstraktan način pa smisao vođenja postupka kolektivne zaštite nije produljenje zastarnog roka za pojedine potrošače, kako bi eventualno naknadno ostvarili pravo na restituciju, a koje pravo bi temeljem Zakona o obveznim odnosima već do tada zastarjelo. U trenutku sklapanja ugovora, što je vidljivo već iz samog zahtjeva tužitelja, stanje tržišta, a time i kamatne stope je bilo povoljno za tužitelja. Stoga je i jasno zašto je tužitelj u trenutku sklapanja Ugovora izabrao baš ovu vrstu ugovora. Naime, primjena valute švicarskog franka s odgovarajućom kamatnom stopom u odnosu na druge valute, primjerice EUR bila je povoljnija u trenutku sklapanja ugovora. I to je rizik na koji je tužitelj pristao, a koji je bio izričito naveden u ugovoru. Ovdje valja naglasiti da je tužitelj imao mogućnost izbora između više ponuđenih kredita s različitim valutnim klauzulama i različitim kamatnim stopama i da je odluka za ovu vrstu Ugovora bila isključivo njegova. Također, tuženik ističe da je nemoguće bilo predvidjeti kakvo će stanje na tržištu biti u sljedećih 8 i/ili više godina te shodno tome tuženik nije mogao obavijestiti tužitelja o nečemu o čemu niti sam nije imao nikakvih saznanja. Tuženik je na rizik ugovaranja valutne klauzule savjesno upozorio tužitelja i to je jasno i razumljivo navedeno u Ugovoru. U konačnici i institucija poput MMF-a, koja se uzima kao referentna institucija u Presudi na čijoj primjeni tužitelj inzistira, navodi da je bio predviđen blag do umjeren rast tečaja. Tuženik je tužitelja prilikom potpisivanja Ugovora upozorio na rizik ugovaranja valutne klauzule kao i na mogućnost rasta ili pada tečaja švicarskog franka u odnosu na HRK. Događaji koji su na globalnom ekonomskom tržištu uslijedili, a kako je to objašnjeno u navedenim stručnim analizama, predstavljaju izvanredne događaje koje nitko nije mogao predvidjeti, pa tako niti tuženik. Stoga tuženik smatra da iz navedenih razloga nema osnove za njegovu odgovornost za povećanje mjesečnih anuiteta jer isti za nadolazeće promjene nije mogao znati, niti na njih utjecati niti ih je on skrivio. Tuženik je podneskom od dana 07. kolovoza 2025. (list br. 104) specificirao postavljeni prigovor radi prijeboja.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja AB kao stranke u postupku, dokaz čitanjem i pregledavanjem Ugovora o kreditu od 18. listopada 2006. sa lista br. 6-13, otplatnog plana sa lista br. 20-24, pregled prometa sa lista br. 25-26, potvrda o izvršenoj transakciji sa lista br. 35-36, pismenog nalaza i mišljenja financijskog vještaka D&S d.o.o. iz Karlovca sa lista br. 81-86, očitovanja i dopune financijskog vještaka D&S d.o.o. iz Karlovca sa lista br. 106- 111. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga (članak 7. stavak 1. i članak 219. stavak 1. ZPP-u).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan. Prigovor radi prijeboja je neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tužena vrati preplaćene novčane iznose temeljem ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

6. Dakle, između parničnih stranaka nije sporno da su tužitelj i tuženik dana 18. listopada 2006. godine sklopili Ugovor o kreditu broj 53795/06 (dalje u tekstu: Ugovor) kojim je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos kredita kunske protuvrijednosti CHF 57.000,00 a da je ugovorena valutna klauzula u CHF.

7. Odredba članka 322. stavak 1., članak 324. stavak 1., 327. stavak 1. i članka 328. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05, 41/08, 125/01, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 – dalje: ZOO) propisuju da je ugovor ili dio ugovora ništetan ako je u protivnosti sa Ustavom Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, da pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi, da sud po službenoj dužnosti pazi na ništetnost ili na poziv stranke.

8. Dakle, sud je temeljem iskaza tužitelja AB i uvidom u predmetni ugovor sud je utvrdio da se radi o nezakonitoj odredbi koja je protivna prisilnim propisima i stoga sud ocjenjuje ništetnom primjenjujući navedene odredbe ZOO-a i članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/2007., 125/2007., 79/2009., 89/2009., 75/2009., 133/2009., dalje u tekstu: ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, time da je sukladno čl. 102. st. 1. ZZP-a, posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost.

9. Naime, Zakon o zaštiti potrošača odredbu smatra nezakonitom ako se o njoj nije pojedinačno pregovaralo te ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Ujedno se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Dakle, dokazano je da se radi o ugovoru kojeg je sastavio tuženik trgovac i na kojeg tužitelj nije imala nikakav utjecaj. Radi se o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te je ona uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka te je zbog toga i ništetna.

10. Naime, tužitelj BB je uvjerljivo i životno iskazivao, te je potvrdio Predmetni kredit je podigao radi dovršetka kuće u kojoj živi s obitelji. Do toga da je podigao kredit u pravo u CHF došlo je tako što je tada što se tiče te valute bila najpovoljnija kamata, niža u odnosu na druge, a u Splitskoj banci gdje je kredit dignut mu je rečeno da ukoliko kod njih preseli tekući račun da će mu kamata biti još povoljnija. Koliko se sjeća jedan dio kunskog iznosa kredita mu je prebačen na račun, a za jedan dio je morao priložiti račune za kupovinu materijala tako da je banka izravno podmirila taj trošak. Ugovor kojega je potpisao navodi da je pročitao međutim zaposlenik banke s kojim je obavljao sve predradnje i kod kojega je u konačnici ugovor i potpisao nije ga posebno upozoravao da bi tijekom otplate kredita moglo doći do promjene tečaja CHF u odnosu na kunu niti do smanjenja vrijednosti CHF niti povećanja u odnosu na kunu, a niti se sam o tome posebno raspitivao jer je smatrao da kao i velik broj ljudi da CHF stabilna valuta i da ne može doći do takve promjene tečaja do kakve je u konačnici došlo a to je bilo vidljivo kada su počele stizati rate znatno veće u odnosu na početnu. Kada je uočio da se rate znatno povećavaju znao je o čemu se radi s obzirom se o problemu kredita u tzv. švicarcima već počelo medijski razmatrati, ali jednom je otišao u banku pitati da li će to sada se dešavati pod redovito ili će se tečaj stabilizirati na što mu je u banci odgovoreno da oni na to nemaju nikakvog utjecaja, a niti tako nešto mogu znati. Rate kredita je plaćao preko trajnog naloga tako što mu je iznos rate kredita oduziman prilikom isplate plaće. Po struci je CNC operater što znači da ima SSS. Što se tiče valutne klauzula i mogućnosti njezine promjene kod sklapanja ugovora o tome nije bilo govora jer kod dizanja kredita je tečaj CHF bio vrlo povoljan, koliko je pratio prije nego se odlučio za takav kredit bio je i stabilan, pa je računao da se doista radi o stabilnoj valuti u odnosu na kunu. Kuća radi čijeg dovršetka je kredit dizan je kuća za stanovanje njega i njegove i nije nikada davana u najam.

11. Dakle, prema stajalištu ovoga suda u ovom predmetu radi se o zahtjevu tužitelja koji se temelji na institutu stjecanja bez osnove čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

12. Obzirom da je utvrđeno da je ništetna odredba ugovora o valutnoj klauzuli, stoga je sud primjenjujući odredbu članka 1111. stavak 1. ZOO-a odlučio kao u izreci. Na okolnost visine zahtjeva provedeno je vještačenje po sudskom vještaku D&S d.o.o. Karlovac a zadatak vještak je bio utvrditi koliki je iznos tužitelj preplatiio na ime razlike u valuti između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF po kojem je kredit isplaćen i iznosa koje je tužitelj platio zbog rasta tečaja CHF također sve u mjesečnim iznosima i ukupno.

13. Iz nalaza i dopune nalaza vještaka (list 81-86, 106-111) proizlazi:

- da je tužitelj kroz mjesečne anuitete zbog ugovorene valutne klauzule (promjene tečaja) tj. na ime razlike između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF po kojem je tužitelju kredit isplaćen i iznosa koji je tužitelj platio zbog rasta tečaja CHF, preplatio iznos od 60.73,40 kn, po pojedinačnim mjesečnim iznosima iskaznim u tablici vještaka odnosno ukupan iznos od 8.063,38 eura (u vrijeme kada je tečaj bio veći od ugovorenog početnog tečaja),

- da tužiteljica specificiranim tužbenim zahtjevom potražuje ukupan iznos od 8.063,38 eura.

14. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, jasnim i preciznim. Tužitelj je prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka u cijelosti, dok je tuženik argumentirano otklonio prigovor tuženika na način da je sačinio izračun negativnih razlika nastalih zbog promjene tečaja upravo u iznosu od 233,57 eura za koji iznos je tuženik podnio prigovor radi prijeboja.

15. Dakle, tuženik je u podnesku od 07. kolovoza 2025. (list br. 104) podnio prigovor prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 233,55 eura (kada je tečaj bio niži od početnog tečaja).

16. Odredba članka 195. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22" – dalje: ZOO) glasi: "Dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele."

17. Sud je ocijenio tuženikov prigovor prijeboja za iznos od 233,55 eura neosnovanim. Ovo iz razloga što mjesečne razlike valute nisu iznosi koje tužitelj manje platio radi promjene tečaja na nižu u odnosu na ugovoreni tečaj, jer se razlika zbog promjene tečaja bilo na više bilo na niže očituje u povećanju ili smanjenju anuiteta koji je plaćen u odnosu na početno ugovoreni anuitet.

18. Osim toga, tražbina koja je utvrđena pravomoćnom presudom može se staviti u prijeboj tražbini o kojoj se vodi parnica, ako su ispunjeni uvjeti kompenzacije (novčana obveza, dospjela potraživanja). Kako tražbina tuženika nije utvrđena pravomoćnom presudom i stoga nije dospjela, stoga se ne može prebijati sa tražbinom tužitelja o kojoj se vodi predmetna parnica, radi čega je sud odbio tuženikov prigovor prebijanja kao neosnovan. Zatim, tuženik nije podnio protutužbeni zahtjev za utvrđenje postojanje tražbine a niti tužbeni zahtjev, a koja bi se tražbina stavila u prijeboj sa tražbinom tužitelja.

19. Nadalje, sud ističe prema članku 323. stavak 2. ZOO-a da ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog pravnog posla odgovara suugovaratelju za štetu koju trpi, ali ne propisuje da takva prava ima i stranka koja je kriva za sklapanje ništetnog pravnog posla. Obzirom da je isključivo tuženik kriv za ništetnost odredbi tog pravnog posla tužiteljica nema nikakvu obvezu mu ispuniti bilo koju tražbinu (niti sa osnovi depozita niti sa osnovi valute za vrijeme dok je tečaj bio manji), jer apsolutno nikakve protupravnosti u njenom ponašanju nije bilo. Osim toga, tuženik je imao jednostranu mogućnost određivati visinu kamatnih stopa i ako ih je odredio nižima od početne to je bilo samo i isključivo volja tuženika i tužiteljica na to nije imala apsolutno nikakav utjecaj. Stoga je sud tuženikov prigovor prijeboja ocijenio neosnovanim. Na kraju sud ističe, da je tužiteljev prigovor zastare za navedeni istaknuti prijeboj osnovanim. Ovo iz razloga što je proteklo više od pet godina računajući do dana kada je tuženik podnio prigovor radi prijeboja tj. do dana 7. kolovoza 2025.

20. Tuženikov prigovor zastare je neosnovan. Ovo iz razloga što nije protekao zakonski rok od pet godina.

21. Odredba čl. 214. st. 1-3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i dr., dalje: ZOO) propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

22. Člankom 215. st. 1. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano dok je čl. 241. ZOO-a propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

23. Nadalje, člankom 245. st. 1. ZOO-a propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

24. Nadalje podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude broj: Pž-6632/2017 dana 14. lipnja 2018. zastara je počela ponovno teći u odnosu na tražbinu s osnova ugovorena valute, kod čega se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare.

25. O tome je pravno shvaćanje zauzeto i u odluci VSRG broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., a koja je donijeta povodom revizije (podnijeta protiv presude ŽS u Osijeku broj: Gž-820/17 od 29.6.2017. -gdje je riječ o zahtjevu za povrat preplaćene kamate) upravo u pogledu postavljenog pravnog pitanja "predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena u skladu sa čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača, tužbu definiranu čl. 241. ZOO-a odnosno radnju vjerovnika kojoj ZOO daje učinak prekida zastarnog roka?".

26. U citiranoj odluci VSRH je zauzeo slijedeće shvaćanje: "pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe".

27. U vrijeme podnošenja kolektivne tužbe 4. travnja 2012., utužena tražbina, a imajući u vidu utuženi period kako je naprijed obrazloženo, nije bila u zastari, podnošenjem kolektivne tužbe došlo je do prekida zastare, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a zastara je za individualne tužbe (pa tako i ovu predmetnu) počela ponovno teći 14. lipnja 2018. u odnosu na tražbinu s osnova ugovorene valute (razlike u tečaju CHF).

28. Kako je dakle, ovdje tužba podnesena 31. ožujka 2021. u odnosu na na valutu, a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti čl. 225. ZOO-a koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a presuda pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske postala je pravomoćna i odnosu na kamatu 14. lipnja 2018., to je proizlazi da je tužba u ovom predmetu podnesena u zastarnom roku od pet godina, pa istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

29. Odluka o kamatama donijeta je temeljem članka 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima.

30. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 173/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22. 155/23).

31. Slijedom toga omjer uspjeha stranaka u postupku se ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelj je uspio u cijelosti.

32. Trošak tužitelja sastoji se od zastupanja po punomoćnici odvjetnici, a koji trošak pripada sukladno vrijednosti predmeta spora i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023).

33. Tužitelju prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u iznosu od 8.063,38 eura pripada trošak sastava tužbe od 29. ožujka 2021.g. (tbr. 7. toč. 1.) sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura, sastava podneska od 03. svibnja 2023. (očitovanje na odgovor na tužbu) sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr.8.t.1.), sastava podneska od 08.rujna 2023. sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr.8.t.1.), zastupanja na pripremnom ročištu 10. srpnja 2024. sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 9. t.1.), sastava podneska od 18. srpnja 2025. sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr.8.t.1.),

sastava podneska od 15. rujna 2025. sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr.8.t.1.), zastupanja na ročištu 10. veljače 2026. sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 9. t. 1.), te pristupa na ročište za objavu presude dana 5. ožujka 2026. (tbr. 9. toč. 3.) sa PDV-om u iznosu od 125,00 eura.

34. Tužiteljici su priznati troškovi financijskog vještačenja u iznosu od 400,00 eura, te trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eura.

35. Dakle, tužitelju su ukupno priznati troškovi u iznosu od 2.301,54 eura.

36. Tužitelju nije priznat trošak sastava ostalih podnesaka sukladno Tar. br. 8. toč. 1. Tarife. Prema navedenom Tbr. 8. toč. 1. Tarife tužitelju su ukupno priznati troškovi sastava ukupno četiri podneska po punomoćnici odvjetnici, te sud nije ovlašten priznati trošak sastava više od četiri podneska u prvostupanjskom postupku.

37. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Karlovcu, 5. ožujka 2026.

Sudac

Miroslav Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP). Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Irena Blauhorn odvjetnica u Karlovcu

2. Sanja Vukina odvjetnica u Zagrebu