Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-435/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Azre Salitrežić, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Mladena Radičevića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. ST, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj K-549/2024-17 od 23. siječnja 2025., nakon održane i zaključene drugostupanjske rasprave 5. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Osijeku Dražena Križevca, opt. ST, branitelja optuženika Tomislava Grahovca, odvjetnika iz Zagreba te ošt. ĆT, a u odsutnosti opunomoćenika oštećenika Alena Pešušića, odvjetnika iz Zagreba, javno objavljene istog dana,

p r e s u d i o  j e

I/ Prihvaća se žalba opt. ST, preinačuje se presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj K-549/2024-17 od 23. siječnja 2025. i izriče da se:

Na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22, 36/24, 72/25, 13/26 – dalje: ZKP)

Opt. ST, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin S i DT, rođene Ć, rođen **.**.1972. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenim VSS, diplomirani inženjer elektrotehnike, zaposlen u TD Livit d.o.o. kao direktor s mjesečnom plaćom u iznosu od 16.500,00 kn, ujedno i osnivač tog trgovačkog društva s godišnjom dobiti za 2020. godinu od cca 750.000,00 kuna, osnivač i više drugih trgovačkih društava koja ne ostvaruju značajniju dobit, suvlasnik ½ dijela stana u [adresa] na adresi prebivališta površine 160 m2, s ušteđevinom od cca. 200.000,00 kn, oženjen ST, zaposlena, s plaćom od 9.000,00 kn, suvlasnica ½ dijela stana na adresi [adresa]., otac troje maloljetne djece, služio vojni rok 1998. -1999. u Požegi i Osijeku, neosuđivan, nekažnjavan, ne vodi drugi kazneni postupak

oslobađa se optužbe

da je

dana 15. studenog 2015. u 20,31 sati u Zagrebu, po uzvratnom telefonskom pozivu ĆT s telefonskog broja: [broj telefona], u nakani da navedenog, kao člana Uprave Nuklearne elektrane Krško (dalje skraćeno NEK) d.o.o., prestraši, istome prijetećim tonom rekao da mora dati ostavku na mjestu člana Uprave NEK d.o.o., da ne dolazi na posao u NEK d.o.o. te da će, ukoliko ne podnese 2 Posl. broj: K-549/2024- 17 ostavku, pokrenuti postupke protiv istog pri Ministarstvu unutarnjih poslova, Ministarstvu vanjskih poslova i Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, da će narediti ispis telefonskih poziva i razgovora, pregled sve njegove imovine kao i da će mu zabraniti ulazak u Republiku Sloveniju te u nastavku rekao: "Zagorčat ću život tebi, tvojoj djeci i tvojoj obitelji.", a na opisani način izazvao je kod ĆT osjećaj ugroženosti i bojazni za vlastiti život i sigurnost kao i život i sigurnost članova njegove obitelji,

dakle, drugome ozbiljno prijetio kakvim zlom da bi ga uznemirio, a kazneno je djelo počinjeno prema odgovornoj osobi u vezi s njezinim radom,

pa da je time počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnju - opisano u članku 139. stavak 1. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11

II/ Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagreb, poslovni broj K-549/2024-17 od 23. siječnja 2025., opt. ST proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja, opisano u čl. 139. st. 1. i 3. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11 pa mu je na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 izrečena kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci, a potom mu je na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko opt. ST u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. sta. 2. toč. 6. ZKP/08 opt. ST je naloženo naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 eura.

2. Protiv te presude žalbu je podnio opt. ST putem branitelja Tomislava Grahovca, odvjetnika iz Odvjetničkog društva Grahovac, Horvat, Žaper iz Zagreba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. ZKP/08, zbog pogrešno i/ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 470. ZKP/08, zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 469. ZKP/08, a posljedično i zbog odluke o uvjetnoj osudi (pogrešno navodi kazni) te odluke o troškovima postupka iz čl. 471. ZKP/08, s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu te pobijanu presudu preinači na način da se optuženika oslobodi optužbe, a podredno ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Podneskom od 27. listopada 2025. traži da ga se pozove na sjednicu drugostupanjskog vijeća.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. Na javnoj sjednici drugostupanjskog vijeća održanoj 15. siječnja 2026., odlučujući o žalbi optuženika, vijeće je utvrdilo da je osnovana žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP zbog čega bi prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i nakon što je prihvaćanjem žalbe optuženika bila već dva puta ukinuta i to rješenjem ovog suda broj Kž-638/2021-10 od 11. veljače 2022. te rješenjem broj Kž-8/2024-10 od 15. ožujka 2024. i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Ujedno, kako postoji zabrana dvostrukog ukidanja s obzirom na odredbu čl. 484.a st. 1. ZKP ovaj sud je u sjednici vijeća, a na temelju čl. 474.a ZKP u vezi s čl. 484.a ZKP donio odluku o održavanju rasprave pred drugostupanjskim sudom te istu zakazao za 5. ožujka 2026.

6. Na raspravi pred drugostupanjskim sudom, nakon što je pročitana presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K-549/2024-17 od 23. siječnja 2025. te nakon što je branitelj optuženika, Tomislav Grahovac, odvjetnik iz Zagreba izložio žalbu od 15. listopada 2025., uz suglasnost stranaka pročitani su dokazi koje je proveo prvostupanjski sud pa tako: zapisnik o ispitivanju svjedoka ošt. ĆT u Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu od 5. svibnja 2017. (str. 12-14 spisa), iskaz svjedoka ošt. ĆT s rasprave 17. rujna 2018. (str. 76-80 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka AT u Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu od 24. svibnja 2017. (str. 22-23 spisa), iskaz svjedoka AT s rasprave 17. rujna 2018. (str. 80-82 spisa), iskaz svjedoka AT s rasprave od 23. siječnja 2025. (str. 269-270 spisa), iskaz svjedoka NT s rasprave od 15. listopada 2019. (str. 121 spisa), iskaz svjedoka CT s rasprave od 15. listopada 2019. (str. 121-122 spisa), iskaz svjedoka ĐT s rasprave od 15. listopada 2019. (str. 122 spisa), iskaz svjedoka TT s rasprave od 26. rujna 2024. (str. 251-254 spisa), iskaz svjedoka UT s rasprave od 23. siječnja 2025. (str. 268-269 spisa), od materijalne dokumentacije pročitan je i razgledan zapisnik 39. Skupštine družbe Nuklearna elektrana Krško d.o.o. od 12. studenog 2015. (str. 25-27 spisa), dokumentacija iz poslovnog registra Slovenije za subjekt Nuklearna elektrana Krško d.o.o. (str. 4-6 spisa), a po službenoj dužnosti kao dokaz suda pročitana su rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Kž-638/2021-10 od 11. veljače 2022. te rješenje broj Kž-8/2024-10 od 15. ožujka 2024. Prije ispitivanja optuženika pročitan je izvadak iz kaznene evidencije na ime opt. ST (str. 151 spisa) i prekršajne evidencije na ime opt. ST (str. 152 spisa), a na kraju dokaznog postupka opt. ST je iznio svoju obranu te izjavio kako nema ništa za dodati ranije iznesenim obranama, nakon čega su pročitane obrane optuženika s rasprava od 9. srpnja 2021. (str. 155-156 spisa), s rasprave od 13. ožujka 2023. (str. 200 spisa) te s rasprave od 23. siječnja 2025. (str. 270 spisa).

7. U obrani optuženika iznesenoj na raspravi 9. srpnja 2021. optuženik je negirao počinjenje kaznenog djela osporavajući da je izgovorio inkriminirane riječi oštećeniku. Iskazao je da je točno da je 15. studenog 2015. u večernjim satima nazvao ošt. ĆT sa svog mobitela na njegov broj mobitela koji mu dao tadašnji predsjednik uprave HEP-a UT s namjerom da ga zamoli da odstupi s mjesta člana uprave Nuklearne elektrane Krško (u daljnjem tekstu NEK), tako da D ne bi imali mogućnost blokiranja hrvatske strane u kadrovskim rješenjima. To je učinio nakon što ga je zamolio UT koji mu je rekao da je on već osobno od oštećenika tražio da odstupi, što ovaj nije želio učiniti pa je zamolio njega da nazove oštećenika i na njega utječe autoritetom ministra gospodarstva. Gospodin ĆT mu se nije javio na poziv, no nakon kratkog vremena mu je uzvratio poziv tijekom kojeg mu je rekao da bi bilo dobro da odstupi s mjesta člana uprave s obzirom da su hrvatske tvrtke godišnje gubile 50-ak milijuna eura posla, zbog čega je njega držao za to odgovornim, no da je on to odbio učiniti rekavši da bez suglasnosti slovenske strane ne želi dati ostavku. Razgovor je zatim završio bez ikakvih povišenih tonova ili tenzija, a oštećeniku nije uputio bilo kakvu prijetnju. Pojasnio je okolnosti zbivanja u inkriminiranom vremenu navodeći da je tada bio ministar gospodarstva u Vladi RH u kojem sektoru je bila i elektroprivreda te je bio odgovoran za poštivanje međunarodnih dogovora, konkretno u odnosu na NEK u kojoj je Republika Hrvatska, odnosno HEP bio suosnivač, da oštećenika osobno nije poznavao do 2015. iako je bio suglasan da mu se 2013. produlji mandat za daljnjih pet godina kao hrvatskog člana uprave. Uz to, da je 2015. bio na Skupštini NEK-a, vezano za rezultate dotadašnjeg rada te su mu tada prezentirani podaci da su slovenske tvrtke kao izvođači radova bili zastupljeni u 70% poslova, dok su hrvatske tvrtke bile zastupljene oko 20%, a u preostalom dijelu su bile strane tvrtke, što je bilo u suprotnosti međunarodnom ugovoru jer su nadležna tijela o tome trebala voditi računa da budu jednako zastupljene i hrvatske i slovenske tvrtke u omjeru od 50%, a što prevedeno u novac, umjesto cca 80 milijuna eura hrvatskim tvrtkama isplaćeno je 20 milijuna eura za izvođene radove. Zbog tih podataka bio je nezadovoljan te je smatrao za to odgovornim hrvatskog člana Uprave NEK-a g. ĆT koji nije štitio interese hrvatskih tvrtki, zbog čega je putem predsjednika uprave HEP-a inicirao njegovu smjenu. Skupština NEK-a održavala se 12. studenog 2015. no inicijativa nije prošla jer su D stavili veto tako da je g. ĆT i dalje ostao obnašati dužnost člana Uprave. Takav svoj postupak smatra motivom zbog čega ga je g. ĆT želio diskreditirati s privatne strane i zbog čega je podnio lažnu kaznenu prijavu protiv njega. Upravo zbog te kaznene prijave u kojoj je prikazan kao nasilnik, a što su jedva dočekali hrvatski mediji, nije se raspravljalo o njegovoj odgovornosti, a o čemu su postojali podaci koji bi negativno opisivali njegov rad. Inače, u svom mandatu razriješio je i imenovao mnogo ljudi te nikada nije bilo primjedbi s njihove strane. Tijekom telefonskog razgovora s oštećenikom nije spominjao nikakve institucije koje se spominju u činjeničnom opisu, nije spominjao obitelj oštećenika i njegovu djecu za koju nije ni znao da je ih ima, a da je smiješno da bi mogao utjecati na organe gonjenja koga će progoniti. Na raspravama 13. ožujka 2023. te 23. siječnja 2025. opt. ST iskazao je suglasno, dok je na raspravi pred drugostupanjskim sudom 5. ožujka 2026. dodao je da je slovenska strana stavila veto na smjenu gosp. ĆT i to isključivo iz svojih interesnih razloga kako bi zadržali poslovanje slovenskih tvrtki i njihovih interesa u omjeru od 70%, a što je naravno sve bilo u korist Republike Slovenije te da je oštećenik nakon isteka svog mandata, u mirovini ostao živjeti u Sloveniji u [adresa].

7.1. Na raspravi pred drugostupanjskim sudom stranke i branitelj nisu imali primjedbi na izvedene dokaze niti daljnjih dokaznih prijedloga za izvođenjem novih dokaza.

8. Žalba opt. ST je osnovana.

9. U pravu je optuženik kada u žalbi upire da je na raspravi održanoj 23. siječnja 2025. prvostupanjski sud propustio pročitati obrane optuženika s rasprava od 9. srpnja 2021. (listovi 155 i 156 spisa) i 13. ožujka 2023. (list 200 spisa), kao i provesti dokaz reprodukcijom prvog ispitivanja optuženika pred Općinskim državnim odvjetništvom u Zagrebu, a da su isti u razlozima presude analizirani u toč. 3.1.2. pobijane presude. Ujedno, da je sud na zapisniku s rasprave 23. siječnja 2025. tek paušalno naveo da su pročitani iskazi "ošt. ĆT i iskaz AT" ne konkretizirajući o kojim se njihovim iskazima radi. Iz takvih krajnje paušalnih navoda nije jasno koje je od njihovih iskaza prvostupanjski sud zapravo izveo u dokaznom postupku, a takvo postupanje prvostupanjskog suda, na što s pravom ukazuje optuženik, dovodi do toga da se presuda ne može s uspjehom ispitati jer su razlozi koje daje prvostupanjski sud potpuno nejasni, zbog čega je takvim postupanjem ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP.

9.1. Naime, radi se o iskazima ošt. ĆT i svjedokinje AT koji su iskazivali i tijekom prethodnog postupka i na raspravi, pri čemu je sud u razlozima presude analizirao i koristio nekonfrontirani iskaz svjedokinje AT od 24. svibnja 2017., kao i iskaz svjedoka ošt. ĆT od 5. svibnja 2017. koji su iskaz dali u Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu (u obrazloženju presude u toč. 3.2.1. i toč. 3.3.2.), kao i njihove iskaze s rasprave od 17. rujna 2018., a da pri tome u zapisniku s rasprave nije naveo da je te iskaze pročitao. Jednako tako, postupio je prvostupanjski sud u odnosu na obrane optuženika jer je na zapisniku s rasprave samo konstatirao da optuženik iskazuje istovjetno kao na raspravama 9. srpnja 2021. (list 155-156 spisa) i 13. ožujka 2023. (list 200 spisa), a nije njegove iskaze s tih rasprava pročitao.

9.2. Dakle, prvostupanjski sud bio je dužan kod čitanja iskaza ispitanog svjedoka ošt. ĆT te svjedokinje AT, kao i obrane opt. ST konkretizirati koji se njihov iskaz čita (da li iz prethodnog postupka, odnosno s rasprave i od kojeg datuma). Navedeni propust prvostupanjskog suda doveo je do toga da su razlozi dani u prvostupanjskoj presudi nejasni zbog čega se presuda ne može ispitati.

9.3. Navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka sanirana je na raspravi pred drugostupanjskim sudom preciziranjem iskaza ošt. ĆT i svjedokinje AT koji su pročitani u dokaznom postupku.

9.4. Međutim, nije u pravu optuženik kada u žalbi upire da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP jer da nije naveo da je izveo dokaz čitanjem kaznene i prekršajne evidencije, a da je kao olakotnu okolnost uzeo dosadašnju neosuđivanost optuženika jer je iz zapisnika s rasprave od 23. siječnja 2025. na str. 4. vidljivo da je prvostupanjski sud pročitao izvode iz kaznene i prekršajne evidencije.

9.5. Jednako tako, nije u pravu optuženik kada upire da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama jer "nema ni riječi o tome kako je i na temelju čega utvrđeno da je oštećenik u kritično vrijeme imao svojstvo odgovorne osobe, zbog čega se presuda ne može ispitati". Ovo stoga jer je prvostupanjski sud u toč. 4. prvostupanjske presude o tome dao iako donekle sumarne, ali ipak dostatne razloge.

10. U žalbi zbog povrede kaznenog zakona optuženik ukazuje kako i prvostupanjski sud analiziranjem inkriminiranih riječi zaključuje kako najava podnošenja kaznene prijave, prijavljivanje oštećenika MUP-u ili USKOK-u, traženje popisa imovine, ispisa poziva, nikako ne mogu predstavljati prijetnju u smislu odredbi kaznenog zakona jer takve radnje, i da su poduzete, nisu protupravne niti mogu izazvati kod prosječne osobe ozbiljan strah, dok prijetnja zabranom ulaska u Republiku Sloveniju oštećeniku od strane optuženika nije objektivno izvodiva te da bi se u tom dijelu kazneno djelo prijetnje moglo svesti na navod "Zagorčat ću život tebi, tvojoj djeci i tvojoj obitelji". Međutim, upire da niti takav navod nema karakter ozbiljne prijetnje jer nije konkretiziran niti podoban da kod oštećenika izazove stvarno stanje ugroženosti ili straha jer da se ozbiljnost prijetnje procjenjuje prema objektivnim kriterijima, odnosno, prema tome bi li prosječna osoba u sličnoj situaciji osjetila strah ili uznemirenost.

10.1. Međutim, takvi žalbeni navodi nisu osnovani jer izričaj "Zagorčat ću život tebi, tvojoj djeci i tvojoj obitelji" jeste stavljanje u izgled kakvog zla pa makar takav izričaj ne sadrži i daljnje objašnjenje kako i na koji način će se zagorčati život oštećeniku, njegovoj obitelji i djeci, pogotovo s aspekta tadašnjeg statusa i položaja optuženika.

11. U žalbi zbog pogrešno i/ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu ne navodi koju odlučnu činjenicu prvostupanjski sud nije utvrdio, optuženik ustraje u navodima iz svoje obrane da inkriminirane riječi uopće nije uputio, istodobno upirući da je prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak kada ga je proglasio krivim, pri čemu je neosnovano i bezrezervno prihvatio iskaze ošt. ĆT i svjedokinje AT. Takvo svoje stajalište da prvostupanjski sud sasvim neutemeljeno obrazlaže time kako oštećenik nema razloga govoriti neistinu, a da je njegov iskaz potvrdila i svjedokinja AT, a ujedno da prvostupanjski sud nije cijenio da su na različite načine opisali situaciju koja je prethodila povratnom pozivu oštećenika prema optuženiku, kao i da nekonzistentnost i nelogičnost koje nisu rezultat proteka vremena, već isključivo neusklađenosti priča. Povrh toga, da je iskaze svjedoka NT, CT i ĐT prvostupanjski sud a priori odbacio kao neuvjerljive i pristrane, a onda prihvatio očigledno sasvim pristran iskaz svjedokinje AT, intimne partnerice oštećenika.

11.1. Ocjenom svih izvedenih dokaza, svakog dokaza posebno te svih izvedenih dokaza u njihovoj međusobnoj vezi, a imajući u vidu i obranu opt. ST, i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda nije na nedvojben način utvrđeno i dokazano da je kritične zgode optuženik doista izgovorio inkriminirane riječi. Nije bilo sporno da je optuženik 15. studenog 2015. oko 20,30 sati nazvao mobitelom oštećenika, tada člana uprave NEK-a od kojeg je tražio da podnese ostavku na mjestu člana Uprave NEK-a d.o.o, dok se kao sporno ukazuje je li optuženik kritične zgode rekao oštećeniku da će " ukoliko ne podnese ostavku, pokrenuti postupke protiv istog pri Ministarstvu unutarnjih poslova, Ministarstvu vanjskih poslova i Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, da će narediti ispis telefonskih poziva i razgovora, pregled sve njegove imovine kao i da će mu zabraniti ulazak u Republiku Sloveniju te u nastavku rekao: "Zagorčat ću život tebi, tvojoj djeci i tvojoj obitelji."

11.1.1. U odnosu na predmetnu spornu okolnost, prvostupanjski sud prihvatio je iskaze oštećenika i svjedokinje AT kao "uvjerljive, istinite, opširne, okolnosne i istovjetne", a pri čemu emocionalna veza svjedokinje s oštećenikom nije bila od utjecaja na ocjenu njenog iskaza. Međutim, iskazi ošt. ĆT i svjedokinje AT kada opisuju okolnosti pod kojima se odvio predmetni telefonski razgovor između opt. ST i ošt. MT su i po nalaženju ovog suda nedosljedni i nekonzistentni, dakle, nisu dosljedni kako to ocjenjuje prvostupanjski sud. Naime, ošt. ĆT na raspravi 17. rujna 2018. iskazao je kako od primljenog poziva pa do trenutka kada ga je uzvratio nije prošlo više od pola sata, da na poziv nije odmah odgovorio jer je bio u vožnji i to se vraćao iz [adresa] u [adresa], a da je poziv uzvratio nakon što je zajedno s gospođom AT došao u svoj stan. Iskazujući o istoj okolnosti svjedokinja AT na raspravi 23. siječnja 2025. iskazala je da se oštećenik sam vratio iz [adresa] u svoj stan, da je ona u to vrijeme bila izvan stana, da su se sastali pred stanom, ušli, da je oštećeniku u jednom trenutku zazvonio mobitel, da je rekao da je umoran i da se neće javiti, međutim, da je nakon nekoliko minuta rekao da ima više propuštenih poziva. Ujedno je ista svjedokinja na raspravi 17. rujna 2018. u odnosu na istu okolnost iskazala da se nalazila zajedno s RT kada je njemu zazvonio mobitel, a kako se mobitel nalazio negdje u blagovaonici, a oni su bili u drugoj prostoriji, da se nije odmah javio, već je otišao po telefon i uzvratio poziv, da bi tijekom ispitivanja u Općinskom državnom odvjetništvu iskazala da je bila u društvu s RT kada je isti na mobitel primio poziv, odnosno uzvratio propušteni poziv, a da je po uspostavi telefonske veze uključio zvučnik na mobilnom uređaju te da je čula kako se s druge strane muška osoba dere na telefon i u jednom mahu izgovara riječi prijetećim tonom. Nekonzistentnost između ošt. ĆT i svjedokinje AT, a što osnovano tvrdi žalitelj (optuženik), vidi i u odnosu na okolnost koje je riječi AT čula da je optuženik uputio oštećeniku pa je tako na raspravi 17. rujna 2018. iskazala da ju je oštećenik pitao što da radi te je li čula koje su riječi bile izgovorene, na što je odgovorila da nema pojma ali da ih zapiše, dok je na raspravi 23. siječnja 2025. iskazala da je na upit oštećenika što da učini, rekla da to treba prijaviti zbog prijetnji njegovoj obitelji. Uslijed navedenog, sud nije prihvatio kao istinite iskaze ošt. ĆT i svjedokinje AT posebice imajući u vidu da je svjedokinja AT intimna partnerica oštećenika, nedvojbeno imala razloga pogodovati mu svojim iskazom.

11.1.2. U nastavku žalbe, a to je stajalište i ovog drugostupanjskog suda, optuženik smatra kako je, s druge strane, prvostupanjski sud posve neosnovano marginalizirao i ocijenio nevjerodostojnima iskaze svjedoka NT, CT i ĐT koji su bili nazočni kada je optuženik vodio inkriminirani razgovor s oštećenikom, koji su suglasno, usklađeno te bez proturječnosti iskazivali, ali njihove iskaze sud nije prihvatio smatrajući da su "šturi" i pristrani. Naime, svjedok JT, u inkriminirano vrijeme vozač optuženika iskazao je da se nalazio u Hotelu Park u Splitu gdje se nalazio optuženik koji je sjedio i razgovarao sa svojim suradnicima CT i ĐT, da je optuženik razgovarao sa oštećenkom, nakon čega je nešto komentirao sa CT i ĐT u vezi Nuklearke Krško, a da tijekom razgovora s oštećenikom nije primijetio da bi optuženik povisivao ton, ružno se obraćao ili prijetio, da je razgovor trajao možda 10 do 20 minuta. Svjedok PT iskazao je suglasno navodeći da je bio u Hotelu Park u Splitu u foajeu, kada je optuženik razgovarao telefonom s oštećenikom te da mu je, između ostalog, rekao da bi bilo najbolje da da ostavku, da nije spominjao ni MUP ni USKOK, a da bi mu sigurno ostalo u sjećanju da je oštećeniku rekao da će njegovoj djeci i njemu zagorčati život, da je u to vrijeme bio savjetnik optuženiku, a da je s njim i dalje u poslovnom odnosu, odnosno da se zaposlio gdje je optuženik direktor te da se o problematici [adresa] i prije pričalo vezano za probleme upravljanja elektranom i zaštitom hrvatskih interesa. Također je iskazao kako je optuženik sjedio za stolom, da je čuo kako se u razgovoru spominje NEK te pretpostavio da razgovara s oštećenikom, a to se i potvrdilo jer su nakon razgovora komentirali taj razgovor koji je inače bio bez povišenih tonova i bez nervoze. Također je i svjedok ĐT iskazao da je kritične zgode bio u Splitu u Hotelu Park u foajeu gdje je sjedio zajedno sa JT i savjetnikom CT, da je optuženik razgovarao telefonom oko desetak minuta, nakon čega je na njegovo pitanje rekao da je pričao s članom uprave, da imaju problema u elektrani Krško, no da nije čuo povišene tonove, da se optuženik nije dizao sa stola već je cijelo vrijeme sjedio, da nije bio nervozan niti ljut te da nikada nije čuo prijetnje.

11.2. Uz navedeno, iz iskaza svjedoka UT, u to vrijeme predsjednika Uprave HEP-a te člana Skupštine NEK-a koji nije bio prijatelj niti optuženika niti oštećenika proizlazi, a o čemu je imao direktna saznanja, da je po njegovom mišljenju hrvatska strana u Upravi NEK-a trebala biti ažurnija i štititi interese Republike Hrvatske te da se za vrijeme dok je oštećenik bio član Uprave značajno smanjio udio hrvatskih tvrtki u poslovanju NEK-a, zbog čega je optuženik izrazio zabrinutost jer je trebalo usvojiti izvješća u kojima je bio mali dio hrvatskih tvrtki sudjelovao u poslovanju, zbog čega se žalio. Zbog navedenog, na jednom sastanku ošt. ĆT je rekao da bi zbog svega trebalo pokrenuti postupak njegove zamjene, no da se to obavi na kulturan način tako da ostane u NEK-u, a o čemu su poslije tog sastanka podnijeli izvješće ministru koji se složio s tom odlukom zbog zaštite interesa hrvatskih tvrtki. Isti svjedok je iskazao kako nije čuo od drugih da bi netko iz njihovog poslovnog okruženja u kontaktu s optuženikom, sada ministrom gospodarstva, doživio ili imao bilo kakve neugodnosti. Upravo takav iskaz predmetnog svjedoka potvrđuje obranu optuženika glede nezadovoljstva ošt. ĆT kao članom Uprave NEK d.o.o. s hrvatske strane zbog smanjenja udjela hrvatskih tvrtki u poslovanju NEK d.o.o., a u korist slovenske strane. Iako je svjedok TT u inkriminirano vrijeme asistent proizvodnje u NEK-u, iskazao je kako ga je 2015. ĆT zamolio da pred javnim bilježnikom da izjavu o tome da mu je oštećenik govorio da je imao više prijetnji od optuženika, isti je iskazao da mu oštećenik zapravo nije govorio ni o kakvim određenim prijetnjama, a niti okolnostima tih prijetnji. Kada se sve prethodno navedeno dovede u kontekst kritika ošt. RT od strane člana Skupštine NEK-a, ali i optuženika, dakle izvršne vlasti, a što u to vrijeme nedvojbeno jest bio optuženik kao ministar gospodarstva te da je bio prozivan i od strana Skupštine NEK-a UT zbog smanjena učešća hrvatskih tvrtki u poslovanju NEK d.o.o., zbog čega je i zatražio njegovu smjenu, nije moguće isključiti i da je upravo ta okolnost oštećeniku mogla biti motiv podnošenja kaznene prijave protiv optuženika.

12. Stoga, kada ovaj sud nije u odnosu na spornu okolnost prihvatio iskaz ošt. ĆT, kao i iskaz svjedokinje AT iz razloga koji su prethodno navedeni, već je ocijenio njihove iskaze neuvjerljivim, nedosljednim i neusuglašenim kada su iskazivali o istim, ranije navedenim okolnostima (navedenim u toč. 11.1.1., toč. 11.1.12. ove odluke), pri čemu su iskazi svjedoka NT, CT i ĐT koji su uvjerljivi, okolnosni i međusobno usuglašeni, dok iskaz svjedoka UT, inače neutralnog svjedoka u odnosu na okolnosti koje se odnose na razloge traženja smjene ošt. ĆT potvrđuju obranu optuženika, tada po ocjeni ovog suda nije van svake razumne sumnje i na nedvojben način utvrđeno i dokazano da je opt. ST ošt. RT izgovorio inkriminirane riječi prijetnje ("Zagorčat ću život tebi, tvojoj djeci i tvojoj obitelji"), zbog čega ga je u nedostatku dokaza, a na temelju odredbe čl. 453. toč. 3. ZKP oslobodio optužbe, uslijed koje odluke troškovi postupka, a na temelju u izreci citiranih zakonskih odredbi, padaju na teret proračunskih sredstava suda.

13. Zbog svega navedenog, osnovana je žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, slijedom čega je, a na temelju odredbe čl. 486. st. 1. ZKP prihvaćanjem žalbe optuženika ovaj drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu.

Osijek, 5. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Azra Salitrežić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi prvostupanjskom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u Zagrebu.