REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-4120/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Manueli Ostoić Čačinović, uz sudjelovanje zapisničarke Valentine Lukinec Galović, u upravnom sporu tužitelja EĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Mateo Barbir, odvjetnik u Vrgorcu, Hrvatskih velikana 49, protiv tuženika Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, Sektora za patente, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 89755384389, radi prijave patenta, dana 5. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, KLASA: UP/I-381-03/20-010/2063, URBROJ: 559-02/2-24- 031/TN od 30. kolovoza 2024.
II Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je prijava patenta pod brojem P20202063A podnositelja tužitelja EĐ.
2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora pobija zakonitost osporavanog rješenja, u bitnome navodeći da je već vlasnik dva patenta i to Morske solane s preljevnim kaskadnim bazenima PK20090001 i Morske solane sa preljevnim plohama P20100353, a oba patenta se odnose na proizvodnju morske soli. Dalje je naveo kako patentni zahtjevi , koji su predmet ove upravne stvari, a koji nisu prihvaćeni od strane tuženika, predstavljaju logičnu evoluciju razvoja tehnologije kojoj je nužna i patentna zaštita.
2.1. Tužitelj je naveo kako evaporator JPS54112781A je izuzet od strane ovlaštenog međunarodnog ureda za ispitivanje stanja tehnike Europskog patentnog ureda (EPO) kao relevantan dokument, te time i nije trebao biti razmatran u ispitivanju, a time osporava korištenje navedenog dokumenta u svrhu ispitivanja novosti, inovativne razine i industrijske primjenjivosti predmetnog izuma, a koji je tuženik naveo kao najbliže stanje tehnike.
2.2. Tužitelj je naveo kako tuženik u zaključku od 14.srpnja 2023. neutemeljeno i neosnovano navodi da patentni zahtjevi nisu novi.
2.3. Istaknuo je kako patentni zahtjevi podneseni tuženiku čine okvir prikazanog procesa proizvodnje Hibridne vjetrosolane za proizvodnju morske soli, to isti udovoljavaju odredbama Zakona o patentu.
3. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje. Traži trošak za sastav tužbe.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da nije priznao tužitelju patent budući da izum za koji se zahtijevala zaštita patentom ne udovoljava uvjetu inventivne razine kako je to propisano čl. 12. Zakona.
4.1. Kako tužba ne sadrži navode koji bi utjecali na pobijano rješenje, tuženik je ostao kod obrazloženja osporavanog rješenja i odluke kojom je odbijena prijava patenta.
5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
6. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika te je održao javnu raspravu.
7. Strankama je, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24 - dalje ZUS) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
8. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, polazeći pritom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja i primjena prava nije dovedeno u pitanje.
9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
10. Odredbom članka 62. stavka 1. Zakona o patentu (Narodne novine, broj 16/20) propisano je koji uvjeti moraju biti ispunjeni da bi izumi koji je predmet prijave bio priznat patentom. Člankom 6.Zakona propisano je da se patent priznaje za svaki izum iz bilo kojeg područja tehnike koji je nov, ima inventivnu razinu i koji se može industrijski primijeniti.
Odredbom čl. 12. Zakona propisano je da izum ima inventivnu razinu ako za stručnu osobu iz odgovarajućeg područja ne proizlazi na očigledan način iz stanja tehnike. Pri ispitivanju ima li izum inventivnu razinu ne uzima se u obzir sadržaj prijave iz čl. 10. st. 3. Zakona.
11. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog ovom Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je tužitelj podnio tuženiku 22. prosinca 2020. prijavu patenta broj P20202063A, za izum pod nazivom HIBRIDNA VJETROSOLANA ZA PROIZVODNJU MORSKE SOLI I AKUMULIRANJE OBORINA. Na zahtjev, ovdje tužitelja, proveden je postupak potpunog ispitivanja prijave patenta propisan čl. 62. st. 1. Zakona o patentu, te je utvrđeno kako predmet prijave ne udovoljava uvjetima za priznanje patenta. U postupku potpunog ispitivanja utvrđen je relevantni dokument prethodnog stanja tehnike: DJ: JPS54112781A., prvi patentni zahtjev odnosno njime definiran izum udovoljava novosti sukladno čl. 10. Zakona o patentu.
12. Smatra se da navedene razlikovne tehničke značajke ne doprinose inventivnoj razini izuma jer se radi o manjim konstrukcijskim preinakama koje su uobičajene tokom projektiranja i predstavljaju dio svakodnevne rutine za stručnjake u ovom području tehnike. Navedene razlikovne tehničke značajke ne rješavaju isti tehnički problem.
13. Tuženik nije priznao predmetni patent budući da izum za koji se zahtijevala zaštita patentom ne udovoljava uvjetu inventivne razine kako je to propisano čl.12.Zakona.
14. Uvodno se napominje kako je nesporno da je tužitelj vlasnik dva patenta koji se odnose na proizvodnju morske soli. PK20090001 P20100353, a prijave za navedene patente podnesene su više od 10 godina prije predmetne prijave P20202063A.
15. Okolnost da se oba patenta odnose na morsku sol ne daje ovdje tužitelju nikakvu prednost, jer se isti već više od 10 godina nalaze u stanju tehnike te kombinacija ovih izuma sa najbližim stanjem tehnike ima za posljedicu nedostatak inventivne razine odbijene prijave, a kako je to pravilno utvrdio tuženik.
16.Sud ukazuje kako rezultat ispitivanja koji je prilog zaključku KLASA: UP/I- 381-03/20-010/2063, UR.BROJ: 559-02/2-24-020/JDŽ sadrži tvrdnju da 1.patentni zahtjev, u skladu s člankom 10. Zakona o patentu, udovoljava uvjetu novosti.
17. Posve je irelevantna za ovaj postupak tvrdnja tužitelja kojom pokušava osporiti korištenje dokumenta JPS54112781 u svrhu ispitivanja novosti, inventivne razine i industrijske primjenjivosti predmetnog izuma, a koji je tuženik naveo kao najbliže stanje tehnike, Kao dokaz tvrdnji priložio je Izvještaj o međunarodnom pretraživanju stanja tehnike svoje ranije međunarodne prijave broj PCT/HR2011/000027 koji je izradio Europski patentni ured kao ovlašteno tijelo za međunarodne pretraživanje temeljem Ugovora o suradnji na području patenata ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj: 3/98, 10/98 i 4/02).,
18. Ukazuje se kako je Međunarodna prijava broj PCT/HR2011/000027 podnesena e gotovo 10 godina prije predmetne prijave P20202063A i te dvije prijave nisu ni na koji način međusobno povezane..
19 Nesporno je kako je tuženik tijekom postupka ispitivanja uvjeta za priznanje patenta, sukladno čl.62.st.4. Zakon o patentu, u 3 navrata zaključkom izvijestio tužitelja o rezultatima potpunog ispitivanja i pozvao ga na izjašnjenje o razlozima zbog kojih se traženo pravo ne može priznati i to: 14.srpnja 2023., 12.listopada 2023 i 27.ožujka 2024..
20. Iz spisa predmeta razvidno je kako je tuženik u svim izvješćima detaljno objasnio i obrazložio zašto patentni zahtjev ine udovoljavaju uvjetima za priznanje patenta. Nadalje, tuženik je u rezultatu potpunog ispitivanja od 27.ožujka 2024.upozorio tužitelja da će prijava biti odbijena, jer nije vidljivo kako bi tužitelj mogao sastaviti patentne zahtjeve potkrijepljene opisanim izumom i s inventivnim iskorakom u odnosu na dokumente stanja tehnike te Izvještaja o pretraživanju stanja tehnike. 21, U konkretno slučaju tužitelj nije u ostavljenom roku dostavio izjašnjenje o rezultatu potpunog ispitivanja, te je temeljem članka 65. Zakona o patentu, tuženik pravilno odlučio da se prijava patenta odbija.
22. Sud nalazi da je osporavano rješenje valjano obrazloženje te da su obrazloženi svi navodi tužitelja izneseni tijekom postupka i ocjenjeni svi dokazi. Također, u obrazloženju osporavanog rješenja navedeno je činjenično stanje i pravni propisi, a isto tako dani su i razlozi koji su tu i odlučni za utvrđivanje činjenica u konkretnom slučaju, što Sud prihvaća te nalazi da osporavanim rješenjem tuženika nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja. Prigovori koje je tužitelj iznosio tijekom postupka tuženik je odgovorio u obrazloženju osporavanog rješenja, koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća,
23. Slijedom navedenog, Sud osporavao rješenje tuženika, uz obrazloženje kakvo je njime dano, ne može ocijeniti nezakonitim.
24. Valjalo je stoga, temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presuditi kao u točki I izreke presude.
25. Odluka o trošku u točki II izreke presude temelji se na članku 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.
U Zagrebu 5. ožujka 2026.
Sutkinja:
Manuela Ostoić Čačinović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. odvjetnik Mateo Barbir, Hrvatskih velikana br. 49, [adresa] Vrgorac
2. Državni zavod za intelektualno vlasništvo, Sektor za patente, Ulica grada Vukovara 78, [adresa] Zagreb
3. U spis
