Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-11893/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Korotaj, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe „CROATIA AIRLINES HRVATSKA ZRAKOPLOVNA TVRTKA“ d.d., zbog prekršaja iz čl. 249. st. 1. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20.), odlučujući o žalbi okr. pravne osobe, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici od 24. listopada 2022., broj: 25. Pp-509/2022, u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. U povodu žalbe okrivljene pravne osobe „CROATIA AIRLINES HRVATSKA ZRAKOPLOVNA TVRTKA“ d.d., a po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se postupanje okrivljene pravne osobe „CROATIA AIRLINES HRVATSKA ZRAKOPLOVNA TVRTKA“ d.d., činjenično i pravno opisano u izreci pobijane prvostupanjske presude, pravno označava kao prekršaj iz članka 249. stavak 1. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj 133/2020., 114/2022., 151/2022. i 40/2025.) za koji joj se na temelju tog zakonskog propisa, izriče novčana kazna 5.100,00 (pet tisuća sto) eura, koju je dužna platiti u roku od 30 dana od primitka ove presude, a ako okrivljena pravna osoba u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
II. Odbija se žalba okrivljene pravne osobe „CROATIA AIRLINES HRVATSKA ZRAKOPLOVNA TVRTKA“ d.d. kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.
III. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2017., 39/2013., 157/2013., 110/2015. i 114/2022.), okrivljena pravna osoba „CROATIA AIRLINES HRVATSKA ZRAKOPLOVNA TVRTKA“ d.d. je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 100,00 (sto) eura, u roku 30 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom proglašena je krivom okrivljena pravna osoba „CROATIA AIRLINES HRVATSKA ZRAKOPLOVNA TVRTKA“ d.d. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz čl. 249. stavak 1. Zakona o strancima, za koji joj je izrečena novčana kazna 50.000,00 kuna, koju je dužna platiti u roku 1 mjeseca po pravomoćnosti presude, uz pogodnost uplate dvije trećine izrečene kazne te je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka 500,00 kuna.
2. Protiv te presude, okrivljena pravna osoba „CROATIA AIRLINES HRVATSKA ZRAKOPLOVNA TVRTKA“ d.d., osobno je pravodobno podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se žalba prihvati, presuda preinači i okrivljena oslobodi optužbe, odnosno da joj se smanji novčana kazna ili oslobodi od kazne, podredno da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom kao i po službenoj dužnosti, te nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljena pravna osoba pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
4.1. Prije svega se ističe da je nakon donošenja nepravomoćne presude, stupio na snagu novi Zakon o strancima („Narodne novine“ broj 114/2022., 151/2022. i 40/2025.), koji je u konkretnom slučaju u odnosu na prekršaj činjenično opisan u izreci pobijane prvostupanjske presude blaži za okrivljenu pravnu osobu, budući da za predmetni prekršaj propisuje manji iznos novčane kazne.
4.2. Naime, prema odredbi članka 249. stavak 1. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj 114/2022., 151/2022. i 40/2025.), za prekršaj za koji je okrivljena pravna osoba proglašena krivom, zakonom je propisana novčana kazna od 5.100,00 eura, dok je prema Zakonu o strancima („Narodne novine“ broj 133/2020.), koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja bila propisana novčana kazna od 50.000,00 kuna (što je protuvrijednost 6.636,14 eura), pa je „novi“ Zakon o strancima, u konkretnom slučaju u odnosu na prekršaj činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude blaži za počinitelja, budući da za predmetni prekršaj propisuje manji iznos novčane kazne.
4.3. Prema odredbi članka 3. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je blaži za počinitelja.
4.4. Budući da je prekršaj za koji je okrivljena pravna osoba proglašena krivom, počinjen 16. ožujka 2022., kada je bio na snazi „stari“ Zakon o strancima („Narodne novine“ broj 133/2020.) te budući da je nakon donošenja nepravomoćne presude, stupio na snagu „novi“ Zakona o strancima koji je u odnosu na predmetni prekršaj blaži za počinitelja, to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti.
4.5. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u odluci o kazni, kako je to navedeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.
5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka okrivljena pravna osoba ističe da je presuda nerazumljiva, proturječna sama sebi te u istoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su izneseni, proturječni su, čime ističe bitnu povredu iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona. Međutim, razmotrivši obrazloženje i izreku pobijane presude, ovaj sud je utvrdio da se ne radi ni o kakvim nedostacima presude koje bi imale karakter apsolutno bitne povrede odredaba prekršajnog postupka. Naime, iz izreke pobijane presude jasno proizlazi zakonsko obilježje prekršaja za koji je okrivljena pravna osoba proglašena krivom, te je prvostupanjski sud, postupajući sukladno odredbi članka 183. stavka 1. točke 1. Prekršajnog zakona u izreci jasno opisao samu radnju izvršenja okrivljenice i odlučne činjenice kojima je utvrđen identitet gore navedenog prekršaja, dok je u obrazloženju iznio jasne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni (od zadnjeg odlomka na str. 6. i str. 7. obrazloženja).
5.1. Nadalje, prvostupanjski sud je argumentirano iznio razloge na kojima temelji odluku o krivnji okrivljene pravne osobe vodeći računa o kažnjivoj odredbi iz članka 249. stavka 1. Zakona o strancima koja kao kažnjivu radnju sankcionira propust prijevoznika da obavlja prijevoz stranca bez valjane vize, a što u konkretnom slučaju okrivljena pravna osoba ne spori i što je nesporno utvrđeno, bez obzira na sadržaj Uredbe Europske unije 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. 3. 2006. temeljem koje (čl. 2.1.2.) putnici koji se ukrcavaju za unutarnji let podliježu ulaznoj kontroli u odredišnoj zračnoj luci leta iz treće zemlje, na koju se poziva žaliteljica kao i bez obzira na postupanje policijskih službenika u Frankfurtu koji su vršili provjeru i pustili putnicu državljanku Rusije u Republiku Hrvatsku, koje ni po stavu ovog suda ne isključuju protupravnost.
5.2. U odnosu na navod žalbe da prvostupanjski sud nije obrazložio zašto nije u konkretnom slučaju primijenio odredbu članka 24.a Prekršajnog zakona, iako se po stavu žaliteljice radi o beznačajnom djelu, što je i iznijela u pisanoj obrani, ističe se da, iako je u pravu žaliteljica kada navodi da se prvostupanjski sud nije očitovao o njenom prijedlogu nekažnjavanja okrivljene pravne osobe jer su ostvareni uvjeti za primjenu odredbe o beznačajnom djelu iz članka 24.a Prekršajnog zakona, navedeni propust po stavu ovog suda nije takve težine da bi u konkretnom slučaju doveo u pitanje pravilnost presude. Naime, po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju nema mjesta primijeni odredbe članka 24.a Prekršajnog zakona, dakle da nema prekršaja iako su ostvarena njegova bitna obilježja, te da ne postoji potreba da okrivljena pravna osoba bude kažnjena. Odredbom članka 249. stavak 1. Zakona o strancima se štite nezakonite migracije, a time i cjelovitost javnog poretka Republike Hrvatske, zbog čega su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja pa se predmetni prekršaj ne može podvesti pod neznatnu ugrozu zaštićenog dobra te nisu osnovani niti ovi žalbeni navodi. Pritom se ističe i da nije od utjecaja što nisu nastupile štetne posljedice budući da posljedica prekršaja ne ulazi biće prekršaja kao zakonsko obilježje djela, već je djelo dovršeno samim prevoženjem državljanina treće osobe koja nije posjedovala valjanu vizu potrebnu za ulazak u Republiku Hrvatsku, a što je nedvojbeno utvrđeno u pravilno provedenom postupku.
5.3. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi kojima se presuda pobija zbog navedene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka.
6. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljena pravna osoba ponavlja navode iz svoje obrane pozivajući se sadržajno na zabludu o okolnostima koje isključuju protupravnost predmetnog prekršaja sukladno odredbi članka 30. stavak 3. Prekršajnog zakona, a sve iz razloga jer nije bila u mogućnosti kontrolirati putnu ispravu putnika, da nije imala nikakvih pobuda za počinjenje prekršaja, da je, štoviše, postupala s dužnom pažnjom te da je i njoj u interesu da ne preveze niti jednog putnika bez odgovarajuće putne isprave te da je postupala s povjerenjem u provjere koje su odrađene od strane osoblja zračne luke i policijske postaje polazišne zračne luke u Frankfurtu te okrivljena pravna osoba prijevoznik nije mogla znati da osoba koje je ušla u avion ranije prolazeći sve potrebne provjere putnih isprava, nema odgovarajuću dokumentaciju.
6.1. Međutim, po ocjeni ovog suda, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.
6.2. Nije u pravu žaliteljica kada ističe da je primijenila svu dužnu pažnju te da ne može biti odgovorna za propust zračne luke polazišta. Ukazuje se prije svega da je pravna osoba kao renomirani dugogodišnji avioprijevoznik mogla i morala biti svjesna obaveze poduzimanja svih potrebnih koraka radi organiziranja prijevoza (dovođenja putnika) sukladno zakonskim propisima, što uključuje i po potrebi dodatnu provjeru imaju li svi putnici valjanu ispravu za ulazak u Republiku Hrvatsku. Budući da je za postojanje predmetnog prekršaja dovoljna povreda dužne pažnje, dakle postupanje i iz nehaja kao blažeg oblika krivnje, koji je u prekršajnom zakonodavstvu, pa i u ovom slučaju, redoviti oblik krivnje, okrivljenica je kriva i prekršajno odgovorna za počinjenje prekršaja iz članka 249. stavka 1. Zakona o strancima.
6.3. Slijedom navedenog, žalba okrivljene pravne osobe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana, niti je osnovan žalbeni razlog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava koju žaliteljica ističe, očito smatrajući da opisano djelo nije prekršaj.
7. Žaleći se zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, okrivljena pravna osoba ističe da je prvostupanjski sud pri odmjeravanju kazne bio dužan uzeti u obzir imovino stanje okrivljenice, da je ista tek 2015. završila proces restrukturiranja te da je i dalje pod svojevrsnim mjerama štednje te da plaćanje ovako visokih kazne predstavlja izniman trošak za okrivljenicu koji negativno utječe na cjelokupno poslovanje okrivljenice. Osim toga, ističe da se kao zračni prijevoznik nalazila u izrazito teškom i za poslovanje izazovnom razdoblju zbog posljedica COVID-19. Okrivljena pravna osoba ističe da prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne ispustio iz vida odredbu članka 37. Prekršajnog zakona o ublažavanju kazne te nerazmjer kazne, cijene karata i općenitog financijskog stanja okrivljenice.
7.1. Međutim, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni koja je razmatrana uslijed pravne preinake te žalbenih navoda, a cijeneći sve okolnosti koje u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, kao i cijeneći težinu i značaj prekršaja te stupanj odgovornosti okrivljene pravne osobe, ovaj sud smatra da je novčana kazna koja je izrečena u zakonom propisanom novčanom iznosu, primjerena stupnju krivnje, težini djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
7.2. Stoga, nisu osnovani žalbeni navodi okrivljene pravne osobe zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
8. Iako je okrivljenica uvodno u žalbi naznačila i da se žali na prvostupanjsku presudu zbog izrečenog troška postupka, taj žalbeni navod ni na koji način nije obrazložila odnosno, navela zašto smatra da je odluka o obvezi naknade troškova postupka neosnovana, tako da se ova žalbena tvrdnja nije niti mogla ispitati te ju ovaj sud drži paušalno iznesenom, a time i bespredmetnom.
9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura) pa iznos od 100,00 eura po stavu ovog suda predstavlja iznos u skladu sa složenošću i dugotrajnošću žalbenog postupka.
10. Slijedom navedenog, na temelju članka 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 5. ožujka 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Velikoj Gorici u 3 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenu pravnu osobu i tužitelja.
