Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-5574/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Manueli Ostoić Čačinović, uz sudjelovanje zapisničarke Valentine Lukinec Galović, u upravnom sporu tužitelja IVC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa] (1428) CABA, kojeg zastupa opunomoćenik Domagoj Rešetar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rešetar i partneri d.o.o. u Osijeku, Šetalište Petra Preradovića 7, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Maksimirska 63, OIB 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Zaklade braće Nikole i Miha Mihanovića, Ston, Doli, Ploča 12, OIB: 86037304102, koju zastupa opunomoćenik Maro Konjuh, odvjetnik u Zagrebu, Palmotićeva 80, radi obnove postupka, 5. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Klasa: UP/I-230-01/22-01/03., Ur. broj: 514-07-04/01-23-02., od 20. rujna 2023., i vraćanje predmeta na ponovni postupak. II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora. III Nalaže se tužitelju (OIB [osobni identifikacijski broj]) da u roku 30 dana od dana pravomoćnosti ove presude nadoknadi zainteresiranoj osobi (OIB 86037304102) trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura (dvijetisućepetstoeura).

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Klasa: UP/I-230-01/22-01/03., Ur. broj: 514- 07-04/01-23-02., od 20. rujna 2023., odbačen je prijedlog tužitelja za obnovu postupka dovršenog rješenjem Ministarstva uprave KLASA: UP/I-230-01/97-01/11, URBROJ: 515-02-02/7-97-1 od 27. svibnja 1997., odbačen je prijedlog tužitelja za ukidanje klauzule pravomoćnosti i izvršnosti tog rješenja te prijedlog za donošenje rješenja o odgodi izvršenja tog rješenja, te je odbačen zahtjev tužitelja za naknadno priznavanje položaja stranke u postupku dovršenog tim rješenjem.

1.1. Rješenjem Ministarstva uprave od 27. svibnja 1997. postavljen je Pero Brbora za upravitelja Zaklade, te je određeno da će obavljati dužnost upravitelja Zaklade dok Ministarstvo ne postavi Zakladna tijela. Ujedno je rješenjem utvrđeno da je upravitelj Zaklade dužan u roku od 30 dana od postavljenja za upravitelja podnijeti Ministarstvu statut Zaklade na odobrenje i predložiti članove zakladnih tijela te je utvrđeno da danom postavljenja za upravitelja Zaklade Peri Brbori prestaje dužnost privremenog upravitelja.

1.2. Tužitelj je u tužbi i tijekom spora osporio zakonitost rješenja tuženika u bitnom uz argumentaciju da mu je, kao nasljedniku (praunuku) iza pokojnog IV, kao osnivača Zaklade braće Nikole i Miha Mihanovića (dalje: zaklada), uskraćeno pravo da sudjeluje i da podnosi pravne lijekove u upravnom postupku okončanom rješenjem Ministarstva uprave KLASA: UP/I-230-01/97-01/11, URBROJ: 515-02-02/7-97-1 od 27. svibnja 1997., u kojem postupku je postavljen je Pero Brbora za upravitelja Zaklade, te je određeno da će obavljati dužnost upravitelja Zaklade dok Ministarstvo ne postavi Zakladna tijela. Ujedno je rješenjem utvrđeno da je upravitelj Zaklade dužan u roku od 30 dana od postavljenja za upravitelja podnijeti Ministarstvu statut Zaklade na odobrenje i predložiti članove zakladnih tijela te je utvrđeno da danom postavljenja za upravitelja Zaklade Peri Brbori prestaje dužnost privremenog upravitelja, a u uputi o pravnom lijeku navedeno je kako protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor Upravnom sudu RH u roku od 30 dana. Dodao je kako je navedeno rješenje nasljedniku osnivača dostavljeno tek 17. listopada 2022.

1.3. Smatra da je imao pravo na sudjelovanje u postupku na temelju odredaba 1. Zakona o zakladama i fundacijama, a osporavano rješenje u suprotnosti je sa čl.9.st.2. Zakona o zakladama i fundacijama. Tužitelj ističe da se njegova stranačka legitimacija, kao nasljednika osnivača zaklade presumira, te da je utvrđena po sili zakona. Tužitelj svoje navode o tome da je praunuk osnivača zaklade, a time i nasljednik, dokazuje pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1717/2022-5 od 9. lipnja 2022., rodnim listovima članova obitelji i obiteljskom knjižicom. Tužitelj zahtijeva poništavanje rješenja tuženika i predlaže predmet vratiti na ponovno postupanje.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev te je u cijelosti ostao kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. Naveo je da je presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj P1717/2022-5 od 9. lipnja 2022. samo utvrđeno da je tužitelj potomak osnivača zaklade, a ne i nasljednik. Smatra da nisu pravilni stavovi tužitelja vezani za primjenu prava.

3. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu Zaklada braće Nikole i Miha Mihanovića u odnosu na navode tužitelja i tuženika očitovala se podneskom od 30. siječnja 2026. U bitnome iznosi pregled povijesti Zaklade od trenutka osnivanja. Dodaje kako se u konkretnom slučaju nije radilo o osnivanju zaklade, već se ranije osnovana i registrirana zaklada trebala u zakonskom roku preregistrirati i uskladiti svoja pravila i rad s novim Zakonom o zakladama. Sve i da su nasljednici bili ovlašteni sudjelovati u navedenom postupku, to su mogli učiniti , ali tada nisu bili zainteresirani. Napomenula je kako tužitelj nije nasljednik osnivača Zaklade.

5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev te potražuje troškove upravnog spora.

6. Izvršen je uvid u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika te su uzete u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke.

7. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje ZUS).

8. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

9. Između stranaka je sporno da li je tužitelj nasljednik iza osnivača zaklade pokojnog IV, ukoliko jest, da li mu je moralo biti omogućeno sudjelovanje u upravnom postupku okončanom rješenjem Ministarstva uprave. KLASA: UP/I-230-01/95-01/11, URBROJ: 515-02-02/7-97-1 od 27. svibnja 1997., a posljedično tome i da li su pravilno odbačeni njegovi prijedlozi i zahtjev.

10. Iz obrazloženja osporenog rješenja i spisa tuženika u bitnom proizlazi da je Rješenjem Ministarstva uprave od 27. svibnja 1997. postavljen Pero Brbora za upravitelja Zaklade, te je određeno da će obavljati dužnost upravitelja Zaklade dok Ministarstvo ne postavi Zakladna tijela. Ujedno je rješenjem utvrđeno da je upravitelj Zaklade dužan u roku od 30 dana od postavljenja za upravitelja podnijeti Ministarstvu statut Zaklade na odobrenje i predložiti članove zakladnih tijela te je utvrđeno da danom postavljenja za upravitelja Zaklade Peri Brbori prestaje dužnost privremenog upravitelja.

Pod uputom o pravnom lijeku navedeno da protiv tog rješenja nije dopuštena žalba, ali da se može pokrenuti upravni spor Upravnom sudu RH u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

11. Tužitelj je podnio prijedlog za obnovu upravnog postupka dovršenog rješenjem Ministarstva uprave KLASA: UP/I-230-01/95-01/11, URBROJ: 515-02-02/7-97-1 od 27. svibnja 1997., prijedlog za ukidanje pravomoćnosti i izvršnosti rješenja i zahtjev za priznavanje statusa stranke u postupku, u kojem je u bitnom naveo da njemu, kao nasljedniku osnivača zaklade, rješenje nikada nije dostavljeno niti je uključen u postupak, te predlaže ukinuti klauzulu pravomoćnosti rješenja kao i izvršnost istog, predlaže donošenje rješenja kojim se odgađa izvršnost rješenja od 27.svibnja 1997., te ujedno traži i priznavanje svojstva stranke u navedenom dovršenom upravnom postupku.

Istaknuo je kako je pobijano rješenje protivno odredbi čl. 9. st. 2. Zakona o zakladama i fundacijama; da je prema Statutu volja osnivača zaklade bila da upravitelj zaklade uvijek bude župnik; da je prema volji osnivača Zaklade predsjednik Zaklade ili Zadužbine uvijek župnik i nitko ga ne bira; da Pero Brbora nije župnik te je zbog toga ovakvo rješenje u suprotnosti s voljom osnivača zaklade i Statutom.

12. Tuženik je utvrdio da prijedlog nije podnesen od strane ovlaštene osobe, jer u konkretnom upravnom postupku podnositelj prijedloga nije bio stranka u tom upravnom postupku, te je prijedlog za obnovu toga dovršenog postupka kojeg je tužitelj podnio odbačen pobijanim rješenjem sukladno čl.126. ZUP-a (NN 47/09 i 110/21)budući je utvrđeno da prijedlog nije izjavljen od ovlaštene osobe.

13. U vrijeme podnošenja zahtjeva i provedbe upravnog postupka okončanog rješenjem Ministarstva uprave , čija se obnova traži, bio je na snazi Zakon o zakladama i fundacijama (Narodne novine br. 36/1995) i odredbe Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91 i 103/96). Slijedom navedenog, kada bi javnopravno tijelo dopustilo obnovu upravnog postupka, postupak bi bilo potrebno provesti po odredbama tog zakona.

13.1. Nesporno je kako je predmetni postupak (pokrenut po službenoj dužnosti ) dovršen, da je predmetno rješenje iz 1997.pravomoćno te da je izvršeno, te da tužitelj nije bio stranka u tom dovršenom upravnom postupku.

13.2. U konkretnom slučaju nije se radilo o osnivanju Zaklade već o ranije osnovanoj zadužbini, temeljem pravnih pravila o osnivanju zaklada prije stupanja na snagu Zakona o zakladama i fundacijama iz 1995., a koja je postupila u skladu s čl. 42. st. 1. navedenog Zakona te da u tome nisu sudjelovali nasljednici. Predmetno rješenje o postavljenju upravitelja iz 1997. doneseno je i dostavljeno sukladno odredbama tada važećih propisa.

14. Odredbom članka 19. Zakona o zakladama i fundacijama (Narodne novine br. 36/1995,), propisano je da u postupku odobravanja statuta zaklade ovlaštene su sudjelovati kao stranke zakladnik, odnosno njegovi nasljednici i upravitelj zaklade.

15. Prema stavu ovog suda, iz citirane zakonske odredbe proizlazi da je nasljedniku osnivača zaklade bilo potrebno omogućiti sudjelovanje u upravnom postupku izmjene (i odobravanja) statuta zaklade.

15.1. Odredbom članka 123. stavka 1. točke 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/2009, 110/2021) propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci: ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku.

15.2. Prema stavu ovog suda, iz citirane zakonske odredbe proizlazi da bi tužitelj, ukoliko dokaže da je nasljednik iza pokojnog osnivača zaklade, odnosno ukoliko dokaže ostvarenje propisanih potrebnih uvjeta, imao pravo na podnošenje prijedloga za obnovu upravnog postupka o kojem je javnopravno tijelo dužno meritorno odlučiti.

16. Međutim, tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao odlučnu činjenicu, a to je da li je doista nasljednik iza pokojnog osnivača zaklade IV.

17. Tužitelju se ističe da iz dokaza koje je dostavio u spis proizlazi da je on potomak u ravnoj liniji pokojnog IV. Međutim, navedeno nikako ne znači da je on ujedno i nasljednik iza istog.

18. Odredbom članka 4. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019, dalje ZN) propisano je da umrlu fizičku osobu (ostavitelja) nasljeđuje onaj koji je njezinom smrću stekao nasljedno pravo (nasljednik), a koje se stiče na temelju oporuke ili na temelju zakona. Nasljedno se pravo stječe u trenutku ostaviteljeve smrti.

18.1. Prema odredbi članka 226. stavka 1. ZN-a isključivo sud, i to pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju, utvrđuje tko je ostaviteljevom smrću postao njegov nasljednik i koja su prava time stekle i druge osobe. Dakle, nakon završetka ostavinske rasprave, sud, odnosno javni bilježnik, donosi rješenje o nasljeđivanju, kojim utvrđuje tko je ostaviteljevom smrću postao njegov nasljednik i koja su prava time stekle druge osobe. Člankom 232. stavkom 1. istog zakona propisano je da se pravomoćnim rješenjem utvrđuje što je u sastavu ostavine, tko je ostaviteljev nasljednik, koliki mu nasljedni dio pripada, je li mu nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno i kako, postoje li kakva prava na zapise i koja, kao i koja su prava time stekle i druge osobe. Dakle, za dokaz o tome da li je neka soba nasljednik (da li je stekla nasljedno pravo) potrebno je da o tome bude doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju, jer potomci ostavitelja ne moraju biti nužno i nasljednici istog, pogotovo u slučaju kada se, kao u ovom slučaju, radi o više generacija. Zbog navedenog je bilo potrebno pokrenuti ostavinski postupak u kojem bi se utvrdili svi potencijalni nasljednici iz pokojnog IV, koji bi rješenjem o nasljeđivanju bili i navedeni i za koje je potrebno utvrditi slijed nasljeđivanja i potencijalna nasljedna prava tužitelja.

19. Prema stavu ovog suda navedeno predstavlja prethodno pitanje bez čijeg rješavanja se ne može smatrati dokazanim da je tužitelj uopće aktivno legitimiran za podnošenje prijedloga za obnovu postupka. Ističe se i da službena osoba tuženika nije bila dužna sama rješavati to prethodno pitanje na temelju dostavljenih dokaza, jer sam zakon izričito propisuje službenoj osobi mogućnost rješavanja prethodnog pitanja, no ne nalaže joj i obvezu rješavanja istog (članak 55. ZUP-a).

20. Kako tužitelj naposljetku svojim navodima nije doveo u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja kao i pravilnost primjene materijalnog, sud nije našao osnovanim osporeno rješenje ocijeniti nezakonitim. S obzirom na sve navedeno, sud smatra da je osporavano rješenje zakonito, da je doneseno na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava, te je utvrdio da preostali tužbeni navodi nemaju utjecaj na drugačije rješavanje ove upravne stvari, slijedom čega je sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

21. Tužitelju je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a budući da je izgubio spor u cijelosti.

22. Sud je dosudio zainteresiranoj osobi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura temeljem članka 147. stavka 1. ZUS-a, a koji se sastoji od sastava odgovora na tužbu(podneska od 30.siječnja 2026) u iznosu od 1.000,00 eura uvećanog za PDV 25%., i pristupa na ročište 19. veljače 2026. Radi se o opravdanim troškovima shodno članku 144. stavku 1., a u svezi sa stavkom 2. ZUS-a, s time da se visina istog temelji na stavku 3. citiranog članka ZUS-a, a u svezi Tbr. 27. točke 1. i 2. Odvjetničke tarife.

Zagreb, 5. ožujka 2026.

Sutkinja:

Manuela Ostoić Čačinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. odvjetnik Domagoj Rešetar, Odvjetničko društvo Rešetar i partneri d.o.o., Šetalište

Petra Preradovića 7, [adresa] Osijek

2. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Maksimirska 63, [adresa] Zagreb

3. odvjetnik Maro Konjuh, Palmotićeva 80, [adresa] Zagreb

4. U spis