Poslovni broj: UsI-1306/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mirandi Gulišija Jurišić, uz sudjelovanje zapisničarke Radojke Ćupurdija, u upravnom sporu tužitelja Ecooperativa d.o.o. u stečaju, Split, Kralja Zvonimira 14, OIB: 71394193474, zastupanog po opunomoćenici Tei Gattering, odvjetnici u Varaždinu, Šemovečkih žrtava 18, protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, Zagreb, Radnička cesta 80, OIB: 59951999361, radi uklanjanja otpada s lokacije skladišta, nakon javne rasprave održane i zaključene 5. veljače 2026., objavom odluke na temelju članka 121. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24; dalje ZUS), 5. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se točka 1. rješenja tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske Klasa: UP/II-351-02/24-21/104 Urbroj: 517-09-2-25-2 od 15. travnja 2025. te točke 2. i 3. rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostava u Pazinu Klasa: UP/I-351-01/23-04/161 Urbroj: 443-02-02-17-24-19 od 17. listopada 2024. i predmet vraća na ponovni postupak i rješavanje.

II. U ponovnom postupku tuženik je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju presude.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika Klasa: UP/II-351-02/24-21/104 Urbroj: 517-09-2-25-2 od 15. travnja 2025.:

- odbija se tužiteljeva žalba izjavljena na rješenje Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u [adresa] Klasa: UP/I-351-01/23-04/161 Urbroj:

443-02-02-17-24-19 od 17. listopada 2024. (u daljnjem tekstu: prvostupanjsko rješenje), kao neosnovana (točka 1.);

- ustupa se Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Područnom uredu Rijeka, Ispostavi u [adresa] prijedlog tužitelja za odgodom izvršenja rješenja navedenog u točci 1. izreke tog rješenja (točka 2.).

2. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je rješenje više inspektorice zaštite okoliša Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u [adresa] Klasa:

UP/I-351-01/23-04/161 Urbroj: 443-02-02-17-23-1 od 10. studenog 2023. kojim se tužitelju, kao izvršeniku, naređuje uklanjanje cjelokupne količine otpada koji je njegov pravni prednik Ecooperativa d.o.o. ostavio u prostorijama skladišta u [adresa] te predaju otpada osobi kojoj je dozvoljena obrada otpada sukladno Zakonu o gospodarenju otpadom ili isporuku otpada iz Republike Hrvatske na oporabu odnosno zbrinjavanje u skladu s Uredbom (EZ) 1013/2006 o pošiljkama otpada, koje je postalo izvršno 27. veljače 2024. nije izvršeno (točka 1.); nalaže se tužitelju izvršno rješenje izvršiti u dodatnom roku do 15. prosinca 2024. u 24:00 sata u cijelosti (točka 2.); upozorava se tužitelj da će ukoliko ne izvrši obvezu iz točke 1. i 2. izreke rješenja, na izvršenje obveze biti prinuđen izricanjem novčane kazne u iznosu od 3.981,69 eura, koja će biti naplaćena prisilno putem tijela nadležnog za izvršenje novčanih kazni (točka 3.); te je odlučeno da žalba ne odgađa izvršenje rješenja (točka 4.).

3. Pravodobno podnesenom tužbom pobija se zakonitost rješenje tuženika u točki 1. te prvostupanjskog rješenja u točki 2. i 3. izreke. Nezakonitost proizlazi iz činjenice da je kod donošenja rješenja (kojim se tužitelju nalaže u naknado ostavljenom roku izvršiti rješenja o uklanjanju uz upozorenje o izricanju novčane kazne) propušteno cijeniti da je Ministarstvo zaštite okoliša i energetike Republike Hrvatske nad tužiteljem u stečaju podnijelo prijavu tražbine na uklanjanje cjelokupne količine opasnog i neopasnog otpada iz skladišnog prostora. Ta je tražbina priznata i utvrđena pravomoćnim rješenjem Trgovačkog suda u Splitu broj St-646/2016 od 3. srpnja 2017. kao tražbina II. bivšeg isplatnog reda u prijavljenom novčanom iznosu od 3.093.946,30 kuna. Tijekom stečajnog postupka upravo po nalogu i rješenju Ministarstva, u čijem je sastavu tada bila inspekcija zaštite okoliša, donijeto je rješenje o uklanjanju opasnog otpada putem treće osobe koje je i izvršeno do veljače 2018. Time želi reći da se prijavom tražbine nadležno tijelo (Ministarstvo, a danas Državni inspektorat kao pravni sljednik Ministarstva zaštite okoliša i energetike) obvezalo obaviti uklanjanje cjelokupne količine otpada, što unatoč preuzetoj obvezi nije učinjeno. Smatra da je rješenjima kojima se tužitelju nalaže uklanjanje preostalog dijela neopasnog otpada povrijeđeno načelo razmjernosti. Pored toga, propušteno je primijeniti mjerodavne odredbe Zakona o gospodarenju otpadom i Zakona o zaštiti okoliša te odredbe prava EU o načinu provođenja mjera postupanja s otpadom pa tako i mjera za uklanjanje/zbrinjavanje otpada izricanjem sankcija. Načelo razmjernosti u postupanju s otpadom da je sadržano i u odredbi članka 36. stavak 2. Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva od 19. studenog 2008. i Direktive EU 2018/851 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive 2008/98. U tužbi citira dijelove Direktiva prema kojima države članice utvrđuju odredbe o sankcijama za kršenje odredaba ove Direktive i poduzimaju sve mjere potrebne kako bi se osiguralo da se sankcije primjenjuju. Sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Prema Direktivi 2004/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o odgovornosti za okoliš u pogledu sprečavanja i otklanjanja štete u okolišu obveza je nadležnog tijela utvrditi operatera koji je prouzročio štetu ili prijeteću opasnost od štete, procijeniti značaj štete i odrediti koje bi mjere otklanjanja trebalo poduzeti prema Prilogu II (članak 11. stavak 2.), a države članice osiguravaju da nadležno tijelo može ovlastiti treće osobe ili od njih zahtijevati da provedu potrebne mjere sprečavanja ili otklanjanja (članka 11. stavak 3.). Nije sporno da postojeći neopasni otpad, koji se nalazi u skladišnom prostoru u posjedu stečajnog dužnika, predstavlja opasnost za okoliš i zdravlje ljudi (osim neugodnih mirisa, događa se i curenje iz spremnika otpadnih ulja i masti) pa je u svrhu sprečavanja nastanka štetnih učinaka potrebno hitno postupanje nadležnog tijela, a to je ovdje Državni inspektorat. Radi primjene Direktive o otpadu i Direktive o odgovornosti za okoliš, posebno u skladu s načelom razmjernosti, u Zakonu o gospodarenju otpadom (članak 159. stavak 1.) i Zakonu o zaštiti okoliša (članak 187. i 188.) propisane su odredbe o uklanjanju otpada putem treće osobe. U konkretnom slučaju, protivno načelu razmjernosti i spomenutim odredbama, način izvršenja nije određen na način koji je odgovara svrsi i cilju izvršenja. U tužbi opisuje kronologiju postupka vezano za zbrinjavanje opasnog otpada te ističe da tužitelj nema potrebna sredstava i opremu da sam obavi radnju uklanjanja otpada. U bitnome navodi da je rješenjem Uprave za inspekcijske poslove Ministarstva zaštite okoliša i energetike od 25. studenog 2016. utvrđeno da Ecooperativa d.o.o. nema valjane dozvole za gospodarenje otpadom zbog čega su donijeta rješenja o uklanjanju otpada (opasnog i neopasnog) putem treće osobe. Isto tijelo 13. prosinca 2018. donijelo je rješenje o izvršenju kojim je određeno izvršenje uklanjanja opasnog otpada putem treće osobe, koja je obavila uklanjanje opasnog otpada, te je 22. ožujka 2019. doneseno rješenje o troškovima izvršenja. Skupština vjerovnika na izvještajnom ročištu donijela je odluku da stečajni dužnik ne nastavlja s djelatnošću jer za to ne postoje uvjeti. Dok se ne okonča postupak unovčenja nekretnina k. o. [katastarska općina] (k. č. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] i k. č. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška]) tužitelj ne raspolaže novčanim sredstvima za predaju otpada osobi koja je ovlaštena za obradu otpada ili na isporuku otpada izvan Republike Hrvatske, a ne raspolaže niti sredstvima dostatnim za barem djelomično podmirenje troškova uklanjanja otpada po trećoj osobi. Jedini moguć način uklanjanja otpada je onaj putem treće osobe. Zbog propusta nadležnih tijela da je protekao rok od pet godina iz članka 135. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku. Rješenje od 25. studenog 2016. da je postalo izvršno 31. prosinca 2016. Nepostupanje nadležnog tijela predstavlja povredu ranije spomenutih zakonskih odredbi i prava EU. Na nezakonito postupanje ukazuje i okolnost da prilikom izvršenja rješenja o uklanjanju opasnog otpada nije donijeto rješenje kojim se izriče novčana kazna pravnoj i u njoj odgovornoj osobi, a rješenje o izvršenju rješenja o uklanjanju opasnog otpada od 10. ožujka 2017. ne sadrži upozorenje za prisilno izvršenje izricanjem novčane kazne, već da se će se rješenje izvršiti putem treće osobe ako izvršenik ne izvrši naređenu mjeru uklanjanja. Sankcija za nepravilno postupanje kod skladištenja i zbrinjavanja otpada je podnošenje kaznene prijave protiv ranije direktorice Ecooperativa d.o.o. s mogućnošću postavljanja imovinsko – pravnog zahtjeva države odnosno nadležnog tijela, što obuhvaća i povrat sredstava za uklanjanje otpada putem treće osobe. Upozorenje na prisilno izvršenje uklanjanja neopasnog otpada izricanjem novčane kazne, kao i određivanje dodatnog roka nezakonito je, jer nema mogućnosti takvog postupanja odnosno izvršenja. Rješenje o izvršenju rješenja o uklanjanju opasnog otpada provedeno je putem treće osobe pa je tužitelju sporno zbog čega je prijavljena tražbina na uklanjanje cjelokupne količine opasnog i neopasnog otpada. Smatra da je Državni inspektorat, a ne tužitelj u obvezi izvršiti rješenje o uklanjanju neopasnog otpada od 10. studenog 2023. na način da rješenjem o izvršenju odredi izvršenje putem treće osobe u skladu s člankom 159. Zakona o gospodarenju otpadom, a trošak izvršenja predujmi iz državnog proračuna. Sve su to razlozi zbog kojih predlaže poništiti osporeno rješenje u točki 1. te prvostupanjsko u točki 2. i 3. izreke rješenja.

4. U odgovoru na tužbu tuženik upućuje na obrazloženje osporenog rješenja. Prvostupanjski postupak proveden je u primjeni članka 139. stavak 1. i 2. Zakona o općem upravnom postupku. Rješenjem od 10. studenog 2023. tužitelju je naređeno uklanjanje cjelokupne količine otpada koju je njegov pravni prednik ostavio u prostorijama skladišta u [adresa]. Kontrolom izvršenja rješenja 20. rujna 2024. utvrđeno je da se u skladišnom prostoru i dalje nalaze iste vrste i količine otpada kao i tijekom prethodnog inspekcijskog nadzora odnosno da rješenje nije izvršeno, zbog čega je 17. listopada 2024. doneseno rješenje o izvršenju. Prvostupanjsko je tijelo slobodnom ocjenom sukladno članku 9. Zakona o općem upravnom postupku odlučilo o načinu izvršenja smatrajući da je izvršenje naplatom novčane kazne blaži način izvršenja za tužitelja od izvršenja putem treće osobe. Predlaže se tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

5. Tijekom spora održana je rasprava (5. veljače 2026.), na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

6. Opunomoćenica tužitelja i dalje smatra da je način izvršenja koji je određen spornim dijelovima rješenja protivan odredbama članka 6. i 145. Zakona o općem upravnom postupku, jer nadležno tijelo pri određivanju načina izvršenja mora primijeniti onaj način i poduzeti mjere kojima se postiže svrha izvršenja. U tom pogledu jedini način izvršenja je zbrinjavanje cjelokupne količine neopasnog otpada putem treće osobe, kao što je to učinjeno i kod zbrinjavanja opasnog otpada. Ponovno ističe da je Ministarstvo zaštite okoliša i energetike 2017. prijavilo tražbinu na uklanjanje opasnog i neopasnog otpada u stečajni postupak.

7. Opunomoćenik tuženika napominje da se ovdje ne može raditi o zastari izvršenja rješenja, jer se radi o drugom postupku.

8. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo tuženo tijelo te onu priloženu tijekom spora.

9. Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

10. Tužbeni zahtjev je osnovan.

11. Predmet spora ocjena je zakonitosti rješenja u dijelu kojim se odbija žalba na prvostupanjsko rješenje (točka 1.) te nalaže tužitelju, kao izvršeniku u dodatnom roku do 15. prosinca 2024. izvršiti rješenje od 10. studenog 2023. (kojim se naređuje uklanjanje cjelokupne količine otpada u prostorijama skladišta u [adresa], V [adresa] te predaja otpada osobi kojoj je dozvoljena obrada otpada, pod prijetnjom izricanja novčane kazne (točka 2. i 3.).

12. Tužitelj ne spori da se u predmetnom skladištu nalazi otpad koji je ostavio njegov pravni prednik Ecooperativa d.o.o., već tvrdi da su osporena rješenja donesena u nepravilnoj primjeni propisa zbog kojih se rješenje ne može izvršiti.

13. To obrazlaže navodima da je po otvaranju stečajnog postupka Ministarstvo zaštite okoliša i energetike Republike Hrvatske prijavilo nenovčanu tražbinu u stečajni postupak po osnovi uklanjanja zbrinjavanja opasnog i neopasnog otpada koja je u smislu članka 144. Stečajnog zakona izražena u novčanoj vrijednosti i priznata kao tražbina II. višeg isplatnog reda. Tijekom stečajnog postupka da je provedeno uklanjanje i zbrinjavanje dijela otpada i to samo opasanog, dok je neopasni otpad ostao neuklonjen. Zbog toga je podneskom od 27. veljače 2024. predlagao prekid postupka u kojem obrazlaže da ne raspolaže potrebnom opremom za uklanjanje i zbrinjavanje otpada, da ne obavlja registriranu djelatnost gospodarenja otpadom, da nije okončan postupak unovčenja nekretnina koje čine stečajnu masu u kojem bi pribavio novčana sredstva za angažman ovlaštene osobe za gospodarenje otpadom, zbog čega nije u mogućnosti izvršiti rješenje od 10. studenog 2023.

14. S druge strane, tuženik smatra da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja kojim se utvrđuje da tužitelj nije postupio po rješenju 10. studenog 2023. (kojim se nalaže uklanjanje otpada) te ostavljanja dodatnog roka za izvršenje pod prijetnjom izricanja novčanih kazni.

15. To obrazlaže navodima da je 29. rujna 2023. obavljen inspekcijski nadzor u predmetnom skladištu kada je utvrđeno da je tužitelj posjednik ostavljenog otpada, što je pretpostavka za donošenje rješenja kojim mu se nalaže uklanjanje cjelokupne količine otpada te predaja otpada osobi kojoj je dozvoljena obrada otpada sukladno Zakonu o gospodarenju otpadom ili isporuku otpada iz Republike Hrvatske na oporabu odnosno zbrinjavanje u skladu s Uredbom (EZ) 1013/2006 o pošiljkama otpada.

16. U takvom činjeničnom utvrđenju tuženik smatra da je prvostupanjsko rješenje doneseno u pravilnoj primjeni odredaba Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/09, 110/21, u daljnjem tekstu: ZUP) kojim se uređuje postupak izvršenja rješenja, konkretno odredbe članka 139. prema kojoj: (1) Ako izvršenik ne postupi po izvršnom rješenju, donosi se rješenje o izvršenju u pisanom obliku.

(2) Rješenje treba sadržavati vrijeme, mjesto i način izvršenja. Rješenjem se može odrediti dodatni rok za ispunjenje obveze ili odrediti da se obveza ispuni odmah. (3) Rješenje mora sadržavati opomenu o novčanoj kazni i iznos kazne. Kad se izvršenje provodi putem trećih osoba, potrebno je navesti obvezu izvršenika da snosi troškove izvršenja.

17. Prema ocjeni suda, u osporenim rješenjima odredbe o izvršenju primijenjene su izolirano i bez uvažavanja činjenice da se ovdje radi o postupku koji se provodi po službenoj dužnosti u javnom interesu (članak 135. stavak 1. ZUP). Pored toga, prema odredbi članka 142. stavak 1. ZUP-a kod prisilnog izvršenja nenovčanih obveza novčanom kaznom javnopravno tijelo koje provodi izvršenje prisilit će izvršenika na ispunjenje obveze iz rješenja novčanom kaznom, ako je izvršenik ne ispuni sam, ako izvršenje putem trećih osoba nije moguće ili je neprikladno za postizanje svrhe izvršenja.

18. Sud primjećuje da u prvostupanjskom tijelu izostaje obrazloženje zbog čega se određuje postupak izvršenja izricanjem novčane kazne, a koji nedostatak u osporenom rješenju ne otklanja ni tuženik. Pored toga, iz tih rješenja proizlazi da se javnopravna tijela nisu očitovala o nemogućnosti pravnog ili stvarnog izvršenja na način kako je to naloženo rješenjem od 10. studenog 2023. S obzirom na uporne i obrazložene prigovore koje je u tom pravcu isticao tužitelj, tuženik je, u smislu odredbe članka 120. stavak 3. ZUP-a u osporenom rješenju to bio dužan učiniti. Tuženik se paušalno zadržava i citira odredbu članka 145. ZUP-a prema kojoj se izvršenje provodi na način i primjenom sredstava koja su najblaža za izvršenika, a dovode do cilja izvršenja, a da pri tom ne objašnjava zašto je odabrani način izvršenja najblaži za izvršenika, i što je još važnije (s obzirom na predmet uklanjanja) hoće li ono rezultirati izvršenjem rješenja. Sud smatra potrebnim naglasiti da se ovdje radi o izvršenju rješenja za koji postoji interes šire društvene zajednice, zbog čega nije dovoljno, bez stvarnog uvažavanja konkretnog slučaja i razmatranja realnih mogućnosti da tužitelj u ostavljenom roku zaista postupi po rješenju o uklanjanju otpada, donositi rješenja o izvršenju, kojima se, osim izricanja novčanih kazni, u konačnici neće ostvariti svrha i cilj izvršenja rješenja.

19. U izloženom, odlučeno je osporeno i prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu temeljem članka 117. stavak 1. ZUS-a poništiti i vratiti na ponovni postupak u kojem će pridržavajući se pravnog shvaćanja i primjedaba ovog suda u skladu s člankom 119. stavak 4. ZUS-a, prvostupanjsko tijelo donijeti novo na zakonu osnovano obrazloženje u kojem će ukloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovom presudom.

U Splitu, 5. ožujka 2026.

SUTKINJA

Miranda Gulišija Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUP).

DNA:

- tužitelju po opunomoćeniku

- tuženiku

- u spis