Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26d
Poslovni broj: Gž-60/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Darku Belaiću, odvjetniku u [adresa] protiv tuženika LB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćnici Dijani Brezak, odvjetnici u [adresa] , radi iseljenja i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-24/2024-66 od 4. prosinca 2025., na sjednici vijeća 5. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-24/2024-66 od 4. prosinca 2025. u cijelosti.
II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je zahtijevao da se naloži tuženiku iseliti iz stana u suvlasništvu tužitelja u 1/2, a u drugoj polovici u suvlasništvu i suposjedu ĐB, koji stan se kao etažno vlasništvo nalazi u kući u [adresa], izgrađen na kčbr. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], upisan u vlasničkom listu kao druga etaža 50,69/100 pod rednim brojem 1 stan na katu označen oznakom D1 površine 56,06 m2, označen crvenom bojom i taj stan preda ti u suposjed tužitelju i suvlasniku ĐB. Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 506,64 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 4. prosinca 2025. do isplate. Pod točkom III. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.079,62 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 4. prosinca 2025. do isplate.
2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tužitelj u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti prvostupanjsku presudu u cijelosti te vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tuženik je u odgovoru na žalbu osporio žalbene navode tužitelja te predložio odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za iseljenje tuženika iz stana koji se nalazi u kući u [adresa], izgrađenoj na kčbr. [katastarska čestica] upisanom u zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] kao druga etaža 50,69/100 pod rednim brojem 1 - stan na katu označen oznakom D1 površine 56,06 m2, označen crvenom bojom te predaja istoga u posjed tužitelju i drugom suvlasniku ĐB.
6. Prvostupanjski sud, nakon što je konstatirao da rješenjem istog suda poslovni broj Ps-24/2024-62 od 11. studenoga 2024. nije dopuštena preinaka tužbe promjenom istovjetnosti zahtjeva iz podneska od 12. travnja 2024. (citirano rješenje potvrđeno je rješenjem ovog suda poslovni broj Gž-60/2026-2 od 5. ožujka 2026. – napomena ovog suda) te da je predmet odlučivanja tužbeni zahtjev kako je isti postavljen na ročištu 18. rujna 2015., polazeći od nespornih i dokaznim postupkom utvrđenih činjenica:
- da je nesporno tuženik u posjedu predmetnog stana,
- da je tužitelj tijekom postupka prestao biti suvlasnikom predmetnog stana,
- da iz zemljišnoknjižnog izvatka dostavljenog uz tužbu proizlazi da su u trenutku podnošenja tužbe kao suvlasnici 2. etaže: 50,69/100 – 1. stana na katu označenog oznakom D1, površine 56,06 čm označeno crvenom bojom, kčbr. [katastarska čestica] kuća br. 14, dvorište i livada [adresa], upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] bili upisani tužitelj u ½ dijela i ĐB u ½ dijela,
- da je čitanjem spisa istog suda poslovni broj P-4208/2009 utvrđeno da je presudom poslovni broj P-4208/2009 od 8. lipnja 2017., potvrđenom presudom Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-959/2017-3 od 21. siječnja 2019., razvrgnuta suvlasnička zajednica nekretnina tužitelja ŽB i ĐB, između ostalog, i u odnosu na predmetni stan prodajom nekretnine na javnoj dražbi i namirenjem stranaka iz postignute cijene razmjerno suvlasničkim omjerima,
- da je čitanjem spisa istog suda poslovni broj Ovr-1700/2019 utvrđeno da je rješenjem o ovrsi istog suda poslovni broj Ovr-1700/2019 od 6. lipnja 2019. određena ovrha civilnom diobom nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u suvlasništvu ovrhovoditelja ĐB i ovršenika ŽB na temelju ovršne isprave – presude istog suda poslovni broj P-4208/2009 od 8. lipnja 2017., potvrđenom presudom Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-959/2017-3 od 21. siječnja 2019., te da je rješenjem o dosudi poslovni broj Ovr-1700/2019-93 od 15. prosinca 2023., pravomoćnim 3. siječnja 2024., predmetna nekretnina, a između ostalih i predmetni stan, dosuđena ĐB,
- da iz zemljišnoknjižnog izvatka od 6. ožujka 2024. proizlazi da je kao jedini vlasnik predmetnog stana upisan ĐB, a upis prava vlasništva ĐB na suvlasničkom dijelu tužitelja izvršen je na temelju rješenja o dosudi istog suda poslovni broj Ovr-1700/19-93 od 15. prosinca 2023., potvrde pravomoćnosti/ovršnosti tog rješenja i zaključka od 25. siječnja 2024.,
pozivajući se na odredbu čl. 161. st. 1. i čl. 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 129/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012 i 152/2014 - dalje: ZV)
zaključuje da tužitelj nije aktivno legitimiran za podnošenje vlasničke tužbe kojom traži iseljenje tuženika i predaju nekretnine u posjed, jer u trenutku zaključenja glavne rasprave nije bio vlasnik predmetnog stana (predmetni stan je tijekom postupka postao vlasništvo ĐB), slijedom čega je zbog nedostatka aktivne legitimacije odbio zahtjev tužitelja kao neosnovan.
7. Tužitelj u žalbi prvenstveno ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP), koju obrazlaže tvrdnjom da prvostupanjski sud do pravomoćnosti odluke o preinaci tužbe nije imao valjani osnov za zaključiti glavnu raspravu i donijeti pobijanu prvostupanjsku presudu jer je protiv rješenja kojim nije dopuštena preinaka tužbe poslovni broj Ps-24/2024-62 od 11. studenoga 2025. dopuštena posebna žalba i ishod žalbenog postupka je od izravnog utjecaja na predmetni postupak obzirom da do pravomoćnosti odluke o preinaci nije razvidno o kojem se tužbenom zahtjevu odlučuje.
8. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga tužitelja, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP - a, koju obrazlaže tužitelj u svojoj žalbi. Naime, način postupanja vezano za preinaku tužbe propisan je odredbom čl. 190. ZPP-a, pa imajući u vidu da se tuženik protivio preinaci tužbe iz podneska tužitelja od 12. travnja 2024., koju preinaku prvostupanjski sud sada pravomoćnim rješenjem poslovni broj Ps-24/2024-62 od 11. studenoga 2025. nije dopustio (rješenjem ovog suda poslovni broj Gž-60/2026-2 od 5. ožujka 2026. odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-24/2024-62 od 11. studenoga 2025. kojim nije dopuštena preinaka tužbe – opaska ovog suda), to protivljenje tuženika predstavlja takvu procesnu radnju koja sprječava preinaku tužbe i u takvoj situaciji sud i stranke mogu raspravljati samo o zahtjevu postavljenom u tužbi odnosno na ročištu 18. rujna 2015. Kako je prvostupanjski sud na ročištu 20. listopada 2025., a na kojem su bili prisutni punomoćnici tužitelja i tuženika, donio raspravno rješenje kojim nije dopustio preinaku tužbe iz podneska tužitelja od 12. travnja 2024. (ujedno je riješio da će pisani otpravak rješenja biti dostavljen strankama naknadno), te odmah nastavio glavnu raspravu raspravljanjem o tužbenom zahtjevu tužitelja postavljenom na ročištu 18. rujna 2015. i na istom ročištu zaključio glavnu raspravu te odredio ročište za objavu presude, to je tužitelj na tom ročištu glavne rasprave znao o kojem zahtjevu se raspravlja, pa su stoga u tom dijelu njegovi žalbeni navodi neosnovani.
9. Daljnjim navodima žalbe tužitelj ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 187. st. 3. i 4. ZPP-a, ustrajući i u žalbenoj fazi postupka na tvrdnji da deklaratorni zahtjevi iz podneska od 12. travnja 2024. predstavljaju incidentalne tužbene zahtjeve koji se sukladno odredbi čl. 187. st. 3. i 4. ZPP -a ne smatraju preinakom tužbe, radi čega neovisno o promjeni vlasništva nekretnine do koje je došlo tijekom postupka ima pravni interes za vođenje postupka i aktivno je legitimiran isticanje deklaratornih zahtjeva jer kao suvlasnik predmetne nekretnine u ½ dijela u razdoblju od podnošenja tužbe 3. veljače 2011. do 31. siječnja 2024. nije bio u suposjedu iste čime su ispunjene zakonske pretpostavke za predaju u suposjed predmetne nekretnine iz čl. 161. i 162. ZV-a, pa je prvostupanjski sud, uz počinjenje navedene bitne povrede, pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, a posljedično tome i pogrešno primijenio materijalno pravo.
10. Protivno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužitelja kao neosnovan.
11. Prema odredbi čl. 161. ZV-a vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Dakle, da bi tužitelj ostvario pravo na pružanje pravne zaštite iz citirane zakonske odredbe, potrebno je kumulativno ispunjenje pretpostavki iz čl. 161. i čl. 162. ZV-a odnosno tužitelj je bio dužan dokazati da je (su)vlasnik stvari čiju predaju traži u posjed i da se stvar nalazi u posjedu tuženika bez valjane pravne osnove.
12. Kako iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da se tuženik nalazi u posjedu predmetnog stana, te da tužitelj više nije vlasnik predmetne nekretnine (vlasnik iste je ĐB), to je pravilno prvostupanjski sud na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilnom primjenom odredbe čl. 161. i čl. 162. ZV-a odbio zahtjev tužitelja kao neosnovan.
13. Žalbeni navodi tužitelja kojima ukazuje da je u razdoblju od podnošenja tužbe do 31. siječnja 2024. kao suvlasnik predmetne nekretnine u ½ dijela imao pravni osnov tražiti predaju sporne nekretnine u suposjed nisu odlučni, jer je relevantno činjenično stanje koje postoji u trenutku zaključenja glavne rasprave, a ne činjenično stanje koje je eventualno postojalo u trenutku podnošenja tužbe ili do određenog trenutka tijekom postupka, a kako je to jasno obrazložio i prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, te isto prihvaća i ovaj sud.
14. Pravilnom i zakonitom ovaj sud ocjenjuje i odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II. i III. izreke pobijane presude, a koja odluka je donijeta pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, dok je visina pravilno utvrđena sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj: 138/2023)
15. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi pobijanu presudu u cijelosti.
16. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa svojom žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP-a). Tuženiku nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu jer isti u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a nije bio nužan za odlučivanje u žalbenom postupku.
U Varaždinu, 5. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Sanja Bađun
