Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž-60/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović, u pravnoj stvari tužitelja CJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Darku Belaiću, odvjetniku u [adresa] protiv tuženika DJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćnici Dijani Brezak, odvjetnici u [adresa], radi iseljenja i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps - 24/2024-62 od 11. studenoga 2025., dana 5. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-24/2024-62 od 11. studenoga 2025.

II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem nije dopuštena preinaka tužbe iz podneska tužitelja od 12. travnja 2024..

2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik je u odgovoru na žalbu osporio žalbene navode tužitelja kao neosnovane u cijelosti, te predložio odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da je tužitelj tužbom postavio zahtjev za iseljenje tuženika iz stana označenog kao D1 na adresi [adresa] i predaju istoga u posjed tužitelju, a koji zahtjev činjenično temelji na tvrdnji da je suvlasnik istoga u ½ dijela te da je dana 5. siječnja 2011. tuženiku otkazao najam stana, a kojem se tužbenom zahtjevu tuženik protivio tvrdeći da tužitelj nikada nije bio u posjedu stana oznake D1, već je isti bio u posjedu drugog suvlasnika HJ, kojemu je u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina stan oznake D1 pripao u cijelosti te je HJ na temelju rješenja o dosudi istog suda poslovni broj Ovr-1700/2019 od 15. prosinca 2023. u zemljišnim knjigama upisan kao samovlasnik stana oznake D1. Tužitelj je podneskom od 12. travnja 2024. preinačio tužbu na način da je istaknuo zahtjev za utvrđenje da je u razdoblju od 3. veljače 2011. do 31. siječnja 2024. bio suvlasnik u 1/2 dijela nekretnine i to: - suvlasničkog dijela 50,69/100 dijela zk.čest.br. 545/8 Kuća br. 14, Dvorište i [adresa], površine 122,3 čhv, odnosno 440 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. 999901, k. o. [katastarska općina], neodvojivo povezano s pravom vlasništva posebnog dijela stana na katu označen oznakom D1, površine 56,06 čm označeno crvenom bojom, upisan pod rednim brojem 2. uključujući i suvlasnički dio zemljišta, te zajedničkih dijelova i uređaja zgrade povezanih stvarnim pravima s vlasništvom posebnog dijela zgrade temeljem odredbe čl. 68. i 370. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - etažno vlasništvo (E-2), što je tuženik dužan priznati jer će u protivnom to priznanje zamijeniti presuda i zahtjev za utvrđenje da je u istom razdoblju postojao valjani pravni osnov tužitelja zahtijevati iseljenje tuženika i predaju u suposjed iste nekretnine, što da je tuženik dužan priznati jer će u protivnom to priznanje zamijeniti presuda, tvrdeći da promjena prava vlasništva nije od utjecaja na njegovu aktivnu legitimaciju jer je bio suvlasnik sporne nekretnine do 31. siječnja 2024. radi čega nije izgubio položaj stranke, a kojoj se preinaci tuženik usprotivio u podnesku od 2. svibnja 2024.

6. Prvostupanjski sud, a suprotno tvrdnjama tužitelja da se radi o incidentalnom zahtjevu, zaključuje da se u ovom konkretnom slučaju ne radi o situaciji iz čl. 187. st. 3. i. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 - dalje: ZPP) jer tužitelj u tužbi, pored zahtjeva za iseljenje i predaju u suposjed sporne nekretnine, nije istaknuo dodatan zahtjev radi utvrđenja postojanja određenog prava ili pravnog odnosa koji je postao sporan, a o kojem bi ovisila odluka o tužbenom zahtjevu. Polazeći od utvrđenja da je tužitelj podneskom od 12. travnja 2024. postavio zahtjev za utvrđenje da je u određenom vremenskom razdoblju bio suvlasnik u ½ dijela sporne nekretnine i da je u tom razdoblju imao valjani pravni osnov zahtijevati iseljenje tuženika i predaju nekretnine u suposjed, prvostupanjski sud zaključuje da se radi o preinaci tužbe promjenom istovjetnosti zahtjeva, slijedom čega na temelju odredbe čl. 191. st. 1. ZPP- a nije dopustio preinaku tužbe. Prvostupanjski sud, a imajući u vidu da je tužitelj preinačio tužbu promjenom istovjetnosti zahtjeva, a kojoj se preinaci tuženik prot ivio, a predmet spora je vlasnički zahtjev za predaju stvari u suposjed u smislu čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne Novine" 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014, 81/2015, 94/2017) te da je za presuđenje odlučno stanje stvari koje postoji u vrijeme zaključenja glavne rasprave, zaključuje da dopuštanje preinake tužbe promjenom istovjetnosti zahtjeva nije svrsishodno i ne pridonosi ostvarenju načela ekonomičnosti, koncentracije postupka i suđenja u razumnom roku, posebice u situaciji kada je u odnosu na postavljen zahtjev moguće donijeti odluku temeljem stanja spisa, a u prilog svog zaključka poziva se na odluku Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3123/2024-3 od 28. studenog 2024. (navedenom odlukom je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-315/2024-58 od 12. rujna 2024. kojim nije dopuštena preinaka tužbe u parnici koju je pokrenuo CJ kao tužitelj protiv tuženika HJ radi predaje u suposjed predmetnog stana oznake D1 na adresi [adresa] i radi se činjenično i pravno o identičnoj pravnoj situaciji – opaska ovog suda).

7. Tužitelj u žalbi prvenstveno ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, tvrdeći da su razlozi pobijanog rješenja proturječni stanju spisa i sadržaju isprava jer da iz sadržaja zapisnika od 22. travnja 2024. , podneska tuženika od 2. svibnja 2024. i zapisnika od 23. rujna 2024. proizlazi da se tuženik upustio u raspravljanje po preinačenoj tužbi, a da se prije toga nije izrijekom protivio preinaci tužbe iz podneska od 12. travnja 2024., pa se u smislu odredbe čl. 190. st. 4. ZPP-a smatra da postoji pristanak tuženika na preinaku tužbe, pa je donošenjem pobijanog rješenja prvostupanjski sud počinio navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a posljedično tome je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo.

8. Pregledom spisa ovaj sud utvrđuje da je tužitelj tužbom postavio vlasnički zahtjev za predaju stvari u posjed sukladno čl. 161. ZV-a, dok je podneskom od 12. travnja 2024. postavio deklaratorne zahtjeve za utvrđenje da je u razdoblju od 3. veljače 2011. (dan podnošenja tužbe) do 31. siječnja 2024. bio suvlasnik predmetnog stana oznake D1u ½ dijela i da je u tom razdoblju postojao valjani pravni osnov zahtijevati iseljenje tuženika iz predmetnog stana i predaju istoga u posjed tužitelju i drugom suvlasniku HJ. Podnesak tužitelja od 12. travnja 2024. upućen je dana 22. travnja 2024. punomoćnici tuženika kroz sustav e-komunikacije neposredno prije održavanja ročišta 22. travnja 2024., a kako to proizlazi iz sadržaja zapisnika sa ročišta 22. travnja 2024. (list 230 prvostupanjskog spisa), te je punomoćnica tuženika, s obzirom da je podnesak tužitelja od 12. travnja 2024. zaprimila 19. travnja 2024., a podnesak od 20. travnja 2024. nije uopće zaprimila, zatražila rok za očitovanje na podneske tužitelja od 12. travnja 2024. i od 20. travnja 2024., kojem prijedlogu se tužitelj nije protivio te je sud odgodio ročište i odredio punomoćnici tuženika rok za očitovanje na podneske tužitelja od 12. travnja 2024. (kojim je izvršena preinaka tužbe) i od 20. travnja 2024. Punomoćnica tuženika se podneskom od 2. svibnja 2024. očitovala na podneske tužitelja od 12. travnja 2024. i od 20. travnja 2024. na način da je pod točkom II. u prvoj rečenici navela ''Tuženik se protivi navodima iz podnesaka tužitelja u cijelosti.'', dok se pod točkom III. protivila spajanju postupaka a kako je to zatražio tužitelj u citiranim podnescima, istaknula je prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja te se usprotivila preinaci tužbe za koju tužitelj tvrdi da predstavlja usklađenje tužbenog zahtjeva. Na ročištu 23. rujna 2024., a nakon što se tužitelj očitovao da izlaže kao u tužbi, da ostaje kod tužbenog zahtjeva iz podneska od 12. travnja 2024. i svih dotadašnjih navoda, punomoćnica tuženika je navela da ostaje kod odgovora na tužbu i svih dotadašnjih navoda.

9. Odredbom čl. 190. st. 1. ZPP-a propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, dok je stavkom 3. istog članka propisano da je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, a stavkom 4. istog članka propisano je da će se smatra da postoji pristanak tuženika na preinaku tužbe ako se on upusti u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a nije se prije toga protivio preinaci.

10. Protivno žalbenim tvrdnjama tužitelja, a kako to proizlazi iz utvrđenja ovog suda navedenih pod točkom 8. ovog obrazloženja, tuženik se izričito usprotivio preinaci tužbe i nije se upustio u raspravljanje po preinačenoj tužbi iz podneska tužitelja od 12. travnja 2024., pa stoga razlozi pobijanog rješenja nisu proturječni stanju spisa i nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka koju obrazlaže tužitelj u svojoj žalbi.

11. Kako ovaj sud prihvaća zaključak da se u konkretnom slučaju ne radi o situaciji iz čl. 187. st. 3. i 4. ZPP-a, a što je prvostupanjski sud jasno obrazložio pod točkom 6. obrazloženja, već o preinaci tužbe potpunom promjenom istovjetnosti tužbenog zahtjeva iz čl. 191. st. 1. ZPP-a, to opširni žalbeni navodi tužitelja kojima i u žalbenoj fazi postupka brani svoju tezu da je u podnesku od 12. travnja 2024. istaknuo incidentalni tužbeni zahtjev ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja.

12. Ovaj sud u potpunosti prihvaća i zaključak prvostupanjskog suda da dopuštanje preinake tužbe promjenom istovjetnosti zahtjeva nije svrsishodno i niti doprinosi ostvarenju načela ekonomičnosti, koncentracije postupka i suđenja u razumnom roku, posebice u situaciji kada je u odnosu na postavljeni vlasnički zahtjev za predaju stvari u posjed i iseljenje u smislu čl. 161. ZV-a moguće meritorno odlučiti na temelju stanja spisa, te isti nije doveden u sumnju žalbenim navodima tužitelja kojima tvrdi da ima pravni interes za deklaratorna utvrđenja iz podneska od 12. travnja 2024. jer protiv tuženika (kao i ranijeg suvlasnika HJ) vodi postupak za isplatu s naslova stjecanja bez osnove na ime korištenja njegovog suvlasničkog dijela predmetne nekretnine, jer će o tome kao o prethodnom pitanju raspraviti sud u postupcima radi isplate.

13. Kako iznesenim žalbenim razlozima tužitelj nije doveo u sumnju po prvostupanjskom sudu utvrđeno činjenično stanje na kojem temelji odluku o ne dopuštanju preinake tužbe, te ispitivanjem pobijanog rješenja na eventualno ostvarenje bitnih povreda odredaba parničnog postupka, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio ijednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, niti je počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koju obrazlaže tužitelj u svojoj žalbi, te je pravilno primijenjeno i materijalno pravo, to je valjalo žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

14. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer isti nije uspio sa svojom žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP-a). Tuženiku nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu jer isti u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a nije bio nužan za odlučivanje o žalbi tužitelja.

U Varaždinu, 5. ožujka 2026.

Sutkinja

Amalija Švegović