Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-353/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, Milka Samboleka suca izvjestitelja i člana vijeća te Tatjane Ledinšćak-Babić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Stjepanu Misbreneru, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupane po punomoćnicima (odvjetnicima) iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o. iz Rijeke, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Pn-27/2022-45 od 28. prosinca 2023., u sjednici vijeća 5. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalbe tužitelja i tuženice odbijaju se kao neosnovane, te se presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Pn-27/2022-45 od 28. prosinca 2023. potvrđuje pod toč. I. izreke u dijelu kojim je tuženici naloženo naknaditi tužitelju štetu u iznosu od 4.645,29 EUR sa zateznom kamatom od 20. prosinca 2021. do isplate i pod toč. II. izreke u dijelu kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu štete u iznosu od 7.641,52 EUR i sa zahtjevom za naknadu štete s osnova budućih mjesečnih iznosa na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 95,56 EUR mjesečno, od kojih prvi mjesečni iznos za ožujak 2022. dospijeva 1. travnja 2022. i tako dalje trajno, dok za to postoje uvjeti, sve sa zateznim kamatama.

II. Nepobijani dio toč. I. izreke navedene presude u dijelu kojim je tuženici naloženo naknaditi tužitelju štetu u iznosu od 10.478,47 EUR sa zateznom kamatom od 20. prosinca 2021. do isplate i u iznosu od 2.495,19 EUR sa zateznom kamatom od 28. prosinca 2023. do isplate, te nepobijana toč. II. izreke u dijelu kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu štete u iznosu od 467,18 EUR, sve sa zateznim kamatama, ostaju neizmijenjeni.

III. Odbijaju se tužitelj i tuženica sa zahtjevom za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju štetu u iznosu od 17.618,95 EUR sa zateznom kamatom na iznos od 15.123,76 EUR od 20. prosinca 2021. do isplate i na iznos od 2.495,19 EUR sa zateznom kamatom od 28. prosinca 2023. do isplate, dok je pod toč. II. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu štete u preostalom dijelu i to u iznosima od 7.641,52 EUR i 467,18 EUR te u odnosu na buduće mjesečne iznose na ime tuđe pomoći i njege u visini od 95,56 EUR mjesečno, od kojih prvi mjesečni iznos za ožujak 2022. dospijeva 1. travnja 2022. i tako dalje, trajno dok za to postoje uvjeti, sve sa zateznim kamatama.

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tužitelj pobija navedenu presudu pod toč. II. izreke u dijelu kojim je odbijen sa zahtjevom za naknadu neimovinske štete u iznosu od 7.641,52 EUR sa zateznom kamatom i sa zahtjevom za naknadu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege ubuduće u iznosu od po 95,56 EUR mjesečno, iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje u tekstu: ZPP) koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem čl. 107. st. 1. uz izuzetke iz st. 2. do 7. citirane odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 80/22.). Predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u smislu žalbenih navoda, a podredno u tom dijelu ukinuti i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Prvostupanjsku presudu pobija i tuženica pod toč. I. izreke u dijelu kojim joj je naloženo naknaditi tužitelju neimovinsku štetu iznad iznosa od 12.973,66 EUR (za iznos od 4.645,29 EUR sa zateznom kamatom) iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. ZPP, predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalbe tužitelja i tuženice nisu osnovane.

6. Sukladno odredbi čl. 365. st. 1. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom. Kako tužitelj ne pobija toč. I. izreke presude, dok tuženica pobija toč. I. izreke samo u odnosu na dosuđenu neimovinsku štetu za iznos od 4.645,29 EUR sa zateznom kamatom, to je prvostupanjska presuda u nepobijanom dijelu pod toč. I. izreke u dijelu kojim je tuženici naloženo naknaditi tužitelju štetu u iznosu od 10.478,47 EUR sa zateznom kamatom od 20. prosinca 2021. do isplate i u iznosu od 2.495,19 EUR sa zateznom kamatom od 28. prosinca 2023. do isplate, te pod toč. II. izreke u (nepobijanom) dijelu kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu štete za iznos od 467,18 EUR sa zateznom kamatom, ostala neizmijenjena, a kako je to odlučeno pod toč. II. izreke ove presude.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koja mu je nastala kao posljedica ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi od 10. srpnja 2019., koju je skrivio osiguranik tuženice.

8. Nakon što je konstatirao da među strankama u ovoj pravnoj stvari nisu bili sporni nastanak štetnog događaja (prometne nezgode), pasivna legitimacija, odgovornost osiguranika tuženice i da je tuženica tužitelju u mirnom postupku na ime nespornog dijela neimovinske štete isplatila iznos od 10.757,18 EUR, a na ime imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 530,89 EUR, prvostupanjski sud je utvrdio da je sporna visina tužbenog zahtjeva preko isplaćenog iznosa naknade štete u mirnom postupku do tužbom zahtijevanog iznosa naknade štete.

9. Prvostupanjski sud svoju odluku o djelomičnoj osnovanosti tužbenog zahtjeva temelji na nespornim i tijekom postupka utvrđenim činjenicama da se dana 10. srpnja 2019. dogodila prometna nezgoda u mjestu Gračišće – Škljonki, koju je skrivio osiguranik tuženice IĆ upravljajući vozilom marke „Land Rover Defender“ reg. oznake [registarska oznaka] tako da je oduzeo prednost motociklistu marke „Piaggio Beverly 200“ reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao tužitelj zadržavajući svoj pravac kretanja, pri čemu je došlo do sudara, uslijed čega je tužitelj pri padu zadobio teške tjelesne ozljede - iščašenje zglobnog tijela – glave femura i prijelom zglobnog tijela kuka – zglobne čašice. Sud nadalje nespornim ocjenjuje činjenicu da je u nezgodi sudjelovalo vozilo za koje je vlasnik (štetnik) u trenutku nezgode s tuženicom imao sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog tjelesne ozljede, smrti, narušavanja zdravlja i uništenja ili oštećenja stvari.

10. Temeljem pismenog nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. Željka Cesarca, specijalista kirurške ortopedije od 12. prosinca 2022., usmeno iznijetog nalaza i mišljenja na ročištu 15. ožujka 2023., kojim je vještak odgovorio na primjedbe tužitelja na pismeni nalaz i mišljenje, te dopune nalaza vještaka od 20. srpnja 2023., saslušanja tužitelja i stanja spisa, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje, posljedično čemu je uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja i Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske pravičnom novčanom naknadom ocijenio iznos od 25.880,94 EUR (novčana naknada uslijed svih oblika fizičkih bolova u iznosu od 5.308,91 EUR, pretrpljenog straha 3.981,68 EUR, smanjenja životne aktivnosti 13.272,28 EUR i naruženost 3.318,07 EUR). Od tog iznosa prvostupanjski sud je odbio nesporno plaćeni iznos naknade na ime neimovinske štete po tuženici u iznosu do 10.757,18 EUR i osnovanim je ocijenio zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu od 15.123,76 EUR, dok je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za daljnji zatraženi iznos naknade neimovinske štete u iznosu od 7.641,52 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom.

11. U odnosu na imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelju pripada novčani iznos od 3.026,08 EUR, uzimajući pritom u obzir okolnost da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega od ukupno 760 sati, te cijeneći primjenom čl. 223. st. 1. ZPP jedan sat rada nestručne pomoći iznosom od 3,98 EUR. Kako je tuženica po toj osnovi tužitelju nesporno platila iznos od 530,89 EUR, to je sud tužitelju dosudio daljnji iznos od 2.459,19 EUR. Nastavno, kako tužitelj u odnosu na zatraženi trošak na ime uništene odjeće i obuće, trošak liječenja i putovanja nije predložio nikakve dokaze, to prvostupanjski sud o tom dijelu tužbenog zahtjeva nije raspravljao.

12. Ispitujući pobijanu presudu i stanje prvostupanjskog predmeta po službenoj dužnosti, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje temeljem čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti u žalbenom stadiju postupku.

12.1. Nije ostvarena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju tuženica upire u žalbi, budući da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, time da su u presudi navedeni dostatni i jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

13. Imajući stoga u vidu da među parničnim strankama nije sporna pasivna legitimacija i odgovornost za štetu, nego samo opseg štete i visina tužbenog zahtjeva, vodeći računa o utvrđenim posljedicama prometne nezgode koje su nastale tužitelju, ocjena je ovoga suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u opsegu koji opravdava dosuđenu novčanu naknadu pored (ranije) nesporno isplaćenih iznosa po tuženici. Isto tako, ocjena je ovoga suda da je pobijanom presudom dosuđeni iznos naknade neimovinske štete adekvatan i da pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete u konkretnom slučaju predstavlja iznos od 25.880,94 EUR. Pri tome je prvostupanjski sud pravilno uzeo u obzir intenzitet i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova (jedan zahvat – namještanje iščašenog zgloba kuka i dvije operacije), zatim strah koji je tužitelj pretrpio te naročito duševne bolove radi smanjenja životne aktivnosti, okolnost da je kod tužitelja evidentirana naruženost srednjeg stupnja, kao i svijest o težini pretrpljenih ozljeda, neizvjesnosti budućeg zdravstvenog stanja, provođenje fizikalnih terapija i rehabilitacije, upotreba štaka, otežano kretanje i ograničenje pri kretanju, otežano obavljanje svakodnevnih kućanskih poslova, nemogućnost obavljanja pojedinih teških kućanskih poslova, neizvjesna egzistencija te okolnosti koje su tužitelja pogodile u fizičkom i psihičkom smislu, posebno pritom vodeći računa da je tužitelj osoba mlađe životne dobi (u trenutku prometne nezgode imao je 31 godinu), uslijed kojih posljedica više ne može raditi kao krovopokrivač u obiteljskoj tvrtki, a za koji posao je kvalificiran i koji je kontinuirano obavljao 14 godina prije štetnog događaja.

14. Tužitelj u žalbi u bitnom prigovara da mu je visina naknade neimovinske štete dosuđena u preniskom iznosu, ističući da je sud pogrešno valorizirao visinu naknade štete s osnove kvalifikatorne okolnosti – smanjenja životne aktivnosti, utvrdivši istu u omjeru od 35-40%, umjesto u omjeru od 45-50%, tvrdeći da sud nije dovoljno cijenio činjenicu da mu je endoproteza ugrađena u dobi od 33 godine i da se sa dovoljnim stupnjem sigurnosti i izvjesnosti može zaključiti da mu tijekom života u najboljem slučaju predstoje još dvije reoperacije – ponovne ugradnje endoproteze desnog kuka, pa da navedeno znatno utječe na iznos dosuđene naknade neimovinske štete.

14.1. Međutim, protivno žalbi tužitelja, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti i ispravno utvrdio visinu naknade neimovinske štete po svim kriterijima, pa tako i po kriteriju smanjene životne aktivnosti tužitelja.

14.2. S tim u vezi, tužitelju valja ponoviti da je vještak dr. Željko Cesarec u svom nalazu i mišljenju naveo da je dominantna posljedica važna u ocjeni smanjenja životne aktivnosti, odnosno povrede prava na tjelesno zdravlje upravo činjenica da je tužitelj u dobi od nepune 33 godine ostao bez anatomskog – strukturalnog dijela (zgloba kuka) koji je isključivo zbog karaktera predmetne ozljede i komplikacije iste morao biti zamijenjen BEP-om (tzv. bezcementna proteza), odnosno da je tužitelju 7. prosinca 2020. ugrađena totalna endoproteza desnog kuka, posljedica čega je ograničenje funkcije desnog BEP-a u lakom do srednjem stupnju, prvenstveno prilikom kretnji rotacija u odnosu na stanje lijevog kuka, skraćenje desne noge za 1 cm, slabost pelvitrohanterne i natkoljenične muskulature, kao dodatni čimbenik održavanja stabilnosti operiranog kuka. Stoga, da opisane posljedice otežavaju obavljanje aktivnosti svakodnevnog života, ovisno o njihovom karakteru i intenzitetu, a neke su čak onemogućene (tužitelj nije sposoban za obavljanje poslova u sklopu profesije – krovopokrivač), otežano je obavljanje svakodnevnih aktivnosti koje iziskuju duže stajanje, hod na nešto duže relacije, aktivnosti na neravnoj i nesigurnoj podlozi, nagle promjene položaja, eventualni doskoci, čučanje, klečanje, dizanje i prenošenje težih tereta, nemogućnost bavljenja zahtjevnijim rekreacijskim aktivnostima (igre s loptom, duže pješačenje i sl.), posljedično čemu je vještak naveo da je tužitelju zbog opisanih trajnih posljedica smanjena opća životna aktivnost u omjeru od cca 35-40%. S tim u vezi, valja istaknuti da je sudski vještak prilikom utvrđenja omjera smanjene životne aktivnosti tužitelja vodio računa o svim relevantnim činjenicama (karakteru ozljeda, okolnosti liječenja, kliničkom nalazu, kronološkoj dobi, radnom statusu i sl.), navodeći da je podatak iznesen po tužitelju u tužbi o smanjenju životne aktivnosti u omjeru od 60%, stručno, klinički i iskustveno neprihvatljiv, jer se isti prema kriterijima struke i sudsko medicinskog vještačenja odnosi na gubitak (amputaciju) čitavog ekstremiteta , dok tužitelj, usprkos ugradnji endoproteze desnog kuka relativno dobro funkcionira u svakodnevnom životu, u smislu samostalnog obavljanja neophodnih aktivnosti – toaleta, higijena, obuvanje, oblačenje, hod bez pomagala i jače statodinamičke insuficijencije uz samo povremenu bolnost i mogućnost vožnje auta, a sve to iz razloga što je ugradnja endoproteze desnog kuka tužitelju stručno izvedena i da se radi o sofisticiranim implantatima sa dobrom funkcionalnošću i dužim vijekom trajanja.

14.3. Također, protivno žalbi tužitelja, vještak je na ročištu 15. ožujka 2023. odgovorio na sve prigovore tužitelja na nalaz i mišljenje od 12. prosinca 2022. i na taj način iste otklonio, posebno istaknuvši da je tužitelj na pregled koji je obavio tri i pol godine nakon štetnog događaja za potrebe vještačenja, došao samostalno, bez korištenja eventualnih pomagala (pregled je obavljen na visokom prvom katu objekta bez lifta), s izraženim u to vrijeme jedva zamjetnim šepanjem, da navodi tužitelja vezan i uz eventualne moguće komplikacije koje se mogu javiti nakon ugradnje proteze kuka predstavljaju hipotetske pretpostavke, tim više što se je tužitelju ugrađena visoko sofisticirana proteza koja već u nazivu „bezcementna“ ukazuje na posebne tehničke mogućnosti, obzirom da pri ugradnji iste nema umetanja koštanog cementa koji je najčešće uzrok razabavljenja proteze i proces oporavka i funkcionalnost su znatno bolji i kvalitetniji od eventualne djelomične proteze ili totalne proteze sa koštanim cementom. U odnosu na vijek trajanja predmetne proteze, vještak je naveo da ne postoji pravilo, nego da isto ovisi o čitavom nizu mogućih čimbenika, time da ukoliko kod tužitelja dođe do komplikacija koje su moguće, tada isto može biti predmet daljnjeg liječenja, objektivizacije medicinske dokumentacije i predmet novog vještačenja, obzirom da su postoperativne komplikacije moguće, ali vrlo ri jetko, te da je vijek trajanja bescementne proteze, ukoliko se ne dogode neke nepredviđene situacije, otprilike 20 godina minimalno.

14.4. Imajući sve gore izneseno, tužitelju prije svega valja ukazati da je smanjenje životne aktivnosti samo jedan od kriterija (mjerila) temeljem kojeg sud, uzimajući u obzir ukupnu težinu povrede i okolnosti slučaja, određuje visinu pravične novčane naknade sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.; dalje u tekstu: ZOO), dok je pravni temelj za dosudu pravične novčane naknade povreda prava osobnosti kao neimovinska šteta (čl. 1046. ZOO).

14.5. Kako se dakle, visina pravične novčane naknade za neimovinsku štetu dosuđuje prema mjerodavnim okolnostima koje postoje u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke, to nema osnove za dosuđenje naknade neimovinske štete koja još nije nastala i neizvjesno je da li će i kada nastati, već će tužitelj imati pravo, tek ukoliko dođe do pogoršanja njegova zdravstvenog stanja, odnosno do potrebe za zamjenom endoproteze desnog kuka, potraživati daljnju naknadu štete od tuženice .

15. Imajući stoga u vidu vrstu zadobivene tjelesne ozljede, jačinu i trajanje fizičkih boli i pretrpljenog straha, naruženost, smanjenu životnu aktivnost u omjeru od 35-40%, značaj i težinu ukupnih posljedica na tužiteljevo zdravlje u tjelesnoj i duševnoj sferi, te vodeći računa o aspektima tužiteljeve osobnosti, a posebno o njegovoj životnoj dobi i nelagodama liječenja (odlazak na hitni kirurški prijem, dva operativna zahva ta, RTG, ambulantnu rehabilitaciju u vidu fizikalnih terapija i sl.), prvostupanjski sud je i prema ocjeni ovoga suda pravilno ocijenio da pravična novčana naknada neimovinske štete u navedenim okolnostima u smislu čl. 1100. ZOO i Orijentacijskih kriterija iz 2020. iznosi 25.880,94 EUR, posljedično čemu je po odbitku nesporno isplaćenog iznosa po tuženici s osnova neimovinske štete u iznosu od 10.757,76 EUR, pravilnom primjenom materijalnog prava naložio tuženici naknaditi tužitelju s osnova naknade neimovinske štete iznos od 15.123,76 EUR sa zateznom kamatom od podnošenja odštetnog zahtjeva (20. prosinca 2021.) do isplate, dok je tužitelja odbio sa daljnjim zahtjevom za naknadu neimovinske štete u iznosu od 7.641,52 EUR sa zateznom kamatom.

16. Nadalje, utvrdivši primjenom čl. 223. st. 1. ZPP da tužitelju za jedan sat tuđe pomoći i njege pripada 3,98 EUR, prvostupanjski sud je primjenom čl. 1095. st. 2. ZOO, pravilno tužitelju dosudio na ime tuđe pomoći i njege, imajući u vidu trajanje te potrebe, iznos od 3.026,08 EUR, koji iznos je umanjio za 530,89 EUR, koji je tuženica na ime tuđe pomoći i njege platila tužitelju 13. srpnja 2021. Posljedično navedenom, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava naložio tuženici naknaditi tužitelju imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 2.459,19 EUR sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate, istodobno ga odbivši sa zahtjevom za plaćanje budućih iznosa s osnova naknade tuđe pomoći i njege u iznosu od po 95,56 EUR mjesečno.

16.1. Tužitelj žalbom pobija odbijajući dio pod toč. II. izreke u dijelu kojim je odbijen sa zahtjevom za naknadu imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege ubuduće, ističući da je takva odluka prvostupanjskog suda posljedica nepotpunog i kontradiktornog nalaza i mišljenja sudskog vještaka, budući da je isti s jedne strane naveo da tužitelj zbog pretrpljenih ozljeda ne može obavljati teže fizičke aktivnosti, pa tako ni većinu poslova u kućanstvu, a s druge strane da tužitelju tuđa pomoć i njega ubuduće nisu potrebni.

16.2. Točno je da oštećeniku kojem su potrebe trajno povećane zbog posljedica zaostalih ozljeda i za kojeg je utvrđeno da postoji potreba za tuđom pomoći i njegom druge osobe za obavljanje redovnih, uobičajenih poslova oko održavanja svakodnevne osobne higijene, oblačenja, obavljanje redovnih kućanskih i sl. poslova, pripada pravo na novčanu rentu s osnove tuđe pomoći i njege jer taj vid štete nije obuhvaćen naknadom neimovinske štete, odnosno po osnovi kriterija smanjene životne aktivnosti.

16.3. Međutim, za odluku o osnovanosti zahtjeva tužitelja za novčanu rentu s osnove tuđe pomoći i njege relevantno je utvrđenje suda da li je tužitelju potrebna tuđa pomoć i njega druge osobe za obavljanje redovnih uobičajenih poslova, oko održavanja osobne higijene, vođenja redovnih kućanskih i sličnih poslova, a koje je poslove obavljao nesmetano i samostalno prije štetnog događaja, a sada to više nije u mogućnosti bez tuđe pomoći. Dakle, potrebno je utvrditi poslove ili radnje koje tužitelj ne može i neće moći ni u budućnosti obavljati bez pomoći drugih (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev 599/00-2 od 17. srpnja 2001.).

16.4. Kako iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u razdoblju od 4-5 mjeseca od 3 do 4 sata dnevno u fazi kućnog liječenja iza oba operacijska zahvata sa korištenjem pomagala i potrebom potpunog, odnosno zbog značajnijeg rasterećenja operirane noge – služenje pomagalima (2 štake), kao i prilikom obavljanja većine svakodnevnih poslova u kućanstvu koje muškarac uobičajeno obavlja (obuvanje, oblačenje, toaleta, prijevoz na preglede i sl.), da je u daljnjem razdoblju od cca 2 mjeseca tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od cca 2 sata dnevno, a nakon toga kroz razdoblje od 2 mjeseca za nešto teže i zahtjevnije aktivnosti u i oko kućanstva 4-5 sati dnevno, da je sudski vještak u pisanom dodatnom vještačenju od 20. srpnja 2023. naveo da ukoliko kod tužitelja nastupe određene promjene da iste moraju biti objektivizirane odgovarajućom medicinskom dokumentacijom i da se tek tada može dati novo mišljenje o potrebi tuđe pomoći i njege sukladno zahtjevu tužitelja, time da prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka, a koji je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio kao objektivan i stručan, tužitelju nije potrebna daljnja (buduća) tuđa pomoć i njega, obzirom da tužitelj relativno dobro funkcionira u svakodnevnom životu, u smislu samostalnog obavljanja neophodnih aktivnosti – toaleta, higijena, obuvanje, oblačenje, hod bez pomagala i jače statodinamičke insuficijencije, vožnja auta, uz samo povremenu bolnost, to je prvostupanjski sud pravilno odbio zahtjev tužitelja za naknadu štete na ime tuđe pomoći i njege ubuduće u zatraženom iznosu. Pritom valja navesti da je prvostupanjski sud pravilno odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenje novog vještačenja, budući da je vještak u cijelosti postupio po nalogu prvostupanjskog suda, otklonio sve prigovore tužitelja, a subjektivno nezadovoljstvo tužitelja nalazom i mišljenjem vještaka ne može biti razlog za određivanje novog medicinskog vještačenja.

17. Stoga je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi toč. II. izreke presude u dijelu kojim je tužitelj odbijen sa daljnjim zahtjevom za naknadu neimovinske štete u iznosu od 7.614,52 EUR i sa zahtjevom na naknadu budućeg mjesečnog iznosa na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od po 95,56 EUR mjesečno.

18. Na žalbu tuženice:

18.1. Tuženica žalbom pobija tužitelju dosuđeni iznos s osnova naknade štete po osnovi kriterija smanjenje životne aktivnosti za iznos od 3.318,07 EUR, navodeći da prvostupanjski sud „iznos naknade štete na ime SOŽ-e“ temelji isključivo na usmenom iskazu tužitelja i na emocionalnom elementu iskaza tužitelja, citirajući pritom dio nalaza sudskog vještaka koji se odnosi na smanjenu životnu aktivnost tužitelja, očito pritom ispuštajući iz vida dio nalaza i mišljenja sudskog vještaka u kojem su navedene trajne posljedice proizašle direktno zbog ozljede desnog kuka i komplikacije iste, a koje tužitelju otežavaju aktivnosti svakodnevnog života, ovisno o njihovom karakteru i intenzitetu, a neke su čak i onemogućene (onemogućavanje tužitelja da nadalje obavlja posao u svojoj profesiji kao krovopokrivač), kao i da je tužitelju otežano obavljanje svakodnevnih aktivnosti koje iziskuju duže stajanje, hod na nešto duže relacije, posebno aktivnosti na neravnoj i nesigurnoj podlozi, nagle promjene položaja, eventualne doskoke, čučanje, klečanje, dizanje i prenošenje težih tereta i sl ., nemogućnost upražnjavanja zahtjevnijih rekreacijskih aktivnosti kojima se muškarac u dobi tužitelja realno bavi.

18.2. Smanjenje životne aktivnosti obuhvaća sva ona ograničenja životnih aktivnosti oštećenika koje je ostvarivao ili bi ih po redovitom tijeku stvari u budućnosti sigurno ostvarivao. Nastavno, ograničenje životnih aktivnosti oštećenika podrazumijeva i obavljanje aktivnosti uz povećane napore ili uz posebne uvjete. Dakle, iznos naknade štete po toj kvalifikatornoj okolnosti vezan je uz jačinu i trajanje duševne boli (čl. 1100. st. 2. ZOO), ali i kod fizičkih bolova i za druge okolnosti slučaja (čl. 1100. st. 1. ZOO). Navedene druge okolnosti slučaja osobito su važne jer pokazuju da li oštećenik trpi duševne boli i kakve su, odnosno predviđa li da će ih trpjeti u budućnosti, pa se naknada stoga određuje uzimajući u obzir u pravilu stupanj invaliditeta, jačinu, trajanje posljedica, dob i zanimanje oštećenika.

18.3. Stoga su potpuno promašeni žalbeni navodi tuženice da je sud utvrdio smanjene životne aktivnosti tužitelja u omjeru od 35-40% isključivo na temelju usmenog iskaza tužitelja, budući da je prvostupanjski sud svoju odluku utemeljio kako na iskazu tužitelja, ali i na realnom, nepristranom i stručnom nalazu i mišljenju sudskog vještaka te dopuni istog, u odnosu na kojeg je tuženica u podnesku od 22. prosinca 2022. navela da nema primjedbi (osim u dijelu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege).

19. Tuženica pobija dosuđujući dio prvostupanjske presude i u dijelu kojim je tužitelj dosuđena naknada neimovinske štete s osnova kriterija fizičkih bolova za iznos od 663,61 EUR, ističući da je prvostupanjski sud dvostruko vrednovao smanjenu životnu aktivnost i to prvo kao zasebnu kategoriju, a zatim ponovno za pretrpljene fizičke boli . Pritom tuženica očito gubi iz vida da su fizičke boli i smanjena životna aktivnost samo kriteriji za dosuđivanje naknade neimovinske štete, dok je pravna osnova za isto povreda prava osobnosti (čl. 19. st. 1. ZOO), pa je stoga navedeni žalbeni navod tuženice proturječan odredbama Zakona o obveznim odnosima. Isto vrijedi i za kriterij s osnove pretrpljenog straha, u odnosu na koji tuženica također pobija iznos od 663,19 EUR.

20. Prema tome, uzimajući u obzir smanjenje životnih aktivnosti, jačinu i trajanje povredama izazvanog straha, dugotrajnost i intenzitet fizičkih bolova, naruženje, s tim u vezi i dob tužitelja, a zatim i cilj kojemu služi naknada neimovinske štete, te ne pogodujući težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredaba čl. 19. st. 2. i čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO te uzimajući u obzir Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, i prema ocjeni ovoga suda prvostupanjski je sud pravilno utvrdio pravičnu novčanu naknadu na ime neimovinske štete, zbog čega je žalbu tuženice valjalo odbiti kao neosnovanu i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu pobijanom po tuženici.

21. Budući da tužitelj i tuženica nisu uspjeli sa svojim žalbama, to je iste primjenom čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP valjalo odbiti sa zahtjevom za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka.

Varaždin, 5. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun