Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-144/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka predsjednika vijeća, Sanje Bađun sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dražen Srb, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženice OTP banka Hrvatska d.d., OIB:52508873833 Split, Domovinskog rata 61, koju zastupa punomoćnik Belizar Tomaić, odvjetnik u Osijeku, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 9. prosinca 2025. broj P-1913/2019-56, u sjednici vijeća 5. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća i djelomično odbija žalba tuženice, te se presuda Općinskog suda u Osijeku od 9. prosinca 2025. broj P-1913/2019-56:

- potvrđuje pod toč. I. izreke presude

- preinačuje pod toč. II. izreke presude u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 3.480,74 EUR, pod toč. III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 3.190,23 EUR, te pod toč. IV. i V. izreke presude i zahtjev tužitelja odbija

- potvrđuje pod toč. VI. izreke presude.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tuženice te se presuda Općinskog suda u Osijeku od 9. prosinca 2025. broj P-1913/2019-56 ukida pod toč. II. i III. izreke presude u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju zateznu kamatu na pojedinačno određene novčane iznose te pod toč. VII. izreke kojom je odlučeno o troškovima postupka i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod toč. I. izreke utvrđene su ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 87290/05 koji je sklopljen između tužitelja i prednika tuženice Splitske banke d.d. 29. kolovoza 2005. i potvrđen od javnog bilježnika Dragice Dumančić u Osijeku broj OU-873/2005 u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva na osnovu jednostrane odluke tuženice te u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF, pod toč. II. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 3.480,74 EUR s osnove promjene kamatne stope sa zateznom kamatom na pojedinačno određene novčane iznose, pod toč. III. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 3.190,23 EUR radi ništetnosti valutne klauzule sa zateznom kamatom na pojedinačno određene novčane iznose, pod toč. IV. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 2.321,57 EUR sa zateznom kamatom od 11. studenog 2016. do isplate, pod toč. V. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 2.375,05 EUR s osnove razlike glavnice na dan provođenja konverzije i glavnice u CHF prema početnom tečaju sa zateznom kamatom od 1. listopada 2015. do isplate, pod toč. VI. izreke utvrđeno je da ne postoji tražbina tuženice prema tužitelju u iznosu od 1.329,17 EUR sa zateznom kamatom od 5. veljače 2016. do isplate, dok je pod toč. VII. izreke naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.070,00 EUR sa zateznom kamatom od 9. prosinca 2025. do isplate.

2. Navedenu presudu u cijelosti pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženica iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., u daljnjem tekstu: ZPP) koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem čl. 117. st. 1. uz izuzetke propisane st. 2. i 3. iste odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 70/19.) i čl. 107. st. 1. uz izuzetke propisane st. 2., 3. i 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 80/22.) , predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i odbiti zahtjev tužitelja, odnosno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba tuženice djelomično je osnovana.

5. Ocjenu osnovanosti zahtjeva za utvrđenje ništetnosti dijelova odredaba Ugovora o kreditu broj 87290/05 koji je 29. kolovoza 2005. sklopljen između tužitelja i prednice tuženice HVB Splitske banke d.d. (u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu) i zahtjeva za isplatu novčanih iznosa koji su isplaćeni tuženici temeljem promjene ugovorne kamatne stope jednostranom odlukom tuženice, ispunjenja kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF, obračunate zatezne kamate i razlike glavnice na dan provođenja konverzije u odnosu na glavnicu prema početnom otplatnom planu , te ocjenu neosnovanosti prigovora radi prijeboja tuženice prvostupanjski sud je utemeljio na sljedećem činjeničnom utvrđenju:

- da je temeljem Ugovora o kreditu prednica tuženice kao kreditor stavila na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita novčani iznos od 51.600,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju kreditora, da je u Ugovoru o kreditu ugovorena obveza otplate kredita uz valutnu klauzulu u CHF i da je ugovoren način promjene kamatne stope jednostranom odlukom tuženice

- da je 5. veljače 2016. između stranaka sklopljen Aneks uz Ugovor o kreditu broj 87290/05 (u daljnjem tekstu: Aneks) temeljem kojeg je provedena konverzija kredita temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15., u daljnjem tekstu: ZID ZPK/15.)

- da je ugovaranje načina promjene kamatne stope jednostranom odlukom tuženice i ispunjenje obveze primjenom valutne klauzule u CHF utvrđeno ništetnim presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je postala pravomoćna donošenjem presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., da je tužitelj ovlašten u parnici povodom restitucijskog zahtjeva pozvati se na pravna utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite interesa i prava za koja je sud vezan u toj parnici primjenom čl. 502.c ZPP

- da tužitelj u iskazu tvrdi da je realizirao kredit radi renoviranja obiteljske kuće u kojoj stanuje te da istu nije iznajmljivao, da o ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovarao jer se radilo o tipskom ugovoru koji je tuženica unaprijed pripremila i pritom nije upoznat s parametrima o načinu promjene kamatnih stopa niti s rizikom ugovaranja valutne klauzule u CHF, kao i da mu je taj kredit ponuđen kao najpovoljnija vrsta kredita

- da je temeljem nalaza financijsko-knjigovodstvene vještakinje Tonke Vulić i dopune nalaza utvrđeno da je s osnova promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu i radi promjene tečaja u odnosu na tečaj u vrijeme plasiranja kredita tužitelj isplatio tuženici ukupni iznos od 6.670,93 EUR, da je u postupku konverzije tužitelju priznata preplata u iznosu od 1.106,94 EUR, da zatezna kamata na preplaćenu kamatu i tečaj do datuma zadnjeg ispunjenja iz konverzije 10. studenog 2016. iznosi 3.428,51 EUR, da je uračunavanjem iznosa preplate od 1.106,94 EUR djelomično namirena zatezna kamata na preplaćenu kamatu i tečaj (koja je obračunata do 10. studenog 2016. u ukupnom iznosu od 3.428,51 EUR) pa je preostalo potraživanje zatezne kamate obračunate do 10. studenog 2016. u iznosu od 2.321,57 EUR i cjelokupno potraživanje za preplaćenu kamatu od 3.480,74 EUR i tečajnu razliku od 3.190,23 EUR, da je utvrđena negativna razlika s osnova manje plaćene kamate za razdoblje od 10. veljače 2014. do 10. rujna 2015. u iznosu od 814,94 EUR i negativna tečajna razlika uslijed nižeg tečaja CHF u odnosu na tečaj u vrijeme plasiranja kredita u iznosu od 491,96 EUR

- da nije osnovan prigovor zastare za potraživanje plaćenih iznosa s osnova promjene kamatne stope i tečaja CHF jer od pravomoćnosti presude iz postupka kolektivne zaštite prava i interesa 14. lipnja 2014. pa do podnošenja tužbe 10. lipnja 2019. nije protekao opći zastarni rok, uzimajući u obzir (i) zaključak Građanskog odjela VSRH od 30. siječnja 2020.

- da nije osnovan prigovor radi prijeboja jer tuženica ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja, pa i kada je kamatna stopa bila niža od početno ugovorene i kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja, kao i da tužitelj ništa nije primio od tuženice što bi bio dužan vratiti

- da je sud dopustio preinaku tužbe iz podneska tužitelja od 17. lipnja 2025. nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem, s time da je zastara za preinačeni dio tužbe prekinuta podnošenjem same tužbe jer se u konkretnom slučaju radi o tzv. nepravoj preinaci povećanjem tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove

- da priznatim iznosom preplate u konverziji nije namirena „razlika koja je nastala primjenom metodologije o ništetnosti odredbi o promjeni visine kamatne stope i primjeni valutne klauzule jer je Dodatak Ugovoru sačinjen isključivo po uvjetima koje je odredio tuženik“,

na temelju čega sud zaključuje da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovoren način promjene kamatne stope i ispunjenje kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF i isto utvrđuje pod toč. I. izreke, te posljedično tome zaključuje da tužitelj ima pravo na isplatu iznosa koji je platio temeljem ništetnih odredaba primjenom čl. 323. u vezi čl. 1011. (ispravno: čl. 1111.) Zakona o obveznim odnosima pa je obvezao tuženicu isplatiti tužitelju iznose od 3.480,74 EUR i 3.190,23 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačno određene novčane iznose od određenih datuma pa do 30. rujna 2015., iznos od 2.321,57 EUR sa zateznom kamatom od 11. studenog 2016. do isplate i iznos od 2.375,05 EUR sa zateznom kamatom od 1. listopada 2015. do isplate, dok je utvrdio da ne postoji tražbina koju je tuženica istaknula u prigovoru radi prijeboja u iznosu od 1.329,17 EUR sa zateznom kamatom.

6. U žalbi tuženica tvrdi da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a što je posljedica odluke suda da u cijelosti na ovaj spor primjeni činjenična utvrđenja iz parnice „Potrošač“ (P-1401/12, Trgovački sud u Zagrebu), čemu se tuženica protivila jer je u tzv. parnici „Potrošač“ utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita čiji se učinci ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, nego se u tom odnosu tek treba izvesti dokazivanje jesu li utvrđenja iz parnice „Potrošač“ i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju. Sud je zanemario da su stranke 05. veljače 2016. provele tzv. konverziju Ugovora o kreditu te da su sporazumno izmijenile sporne ugovorne odredbe koje su prestale postojati i proizvoditi pravne učinke među ugovornim stranama pa smatra da nije bilo moguće odlučivati o ništetnosti ugovornih odredbi koje više ne egzistiraju. U nastavku citira čl. 19.c ZID ZPK/15 po kojem je tuženica postupila u postupku konverzije i radi čega smatra da tužitelj nema pravo na utvrđenje ništetnosti osnovnih odredaba Ugovora o kreditu niti pravo na restitucijski zahtjev jer sporazum o konverziji ima značenje svojevrsne nagodbe između stranaka kojom je pravni položaj tužitelja izjednačen s pravnim položajem potrošača korisnika kredita s valutnom klauzulom u EUR s retroaktivnim djelovanjem na ugovorni odnos stranaka, pa je sud iz navedenih razloga i pogrešno primijenio materijalno pravo. Nadalje navodi da se iz obrazloženja presude ne može zaključiti na temelju koje zakonske odredbe je prvostupanjski sud došao do zaključka da je ništetna ugovorna odredba o načinu promjene kamatne stope i ugovaranju ispunjenja kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF, tim više što je čl. 26. Zakona o obveznim odnosima dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope, niti na temelju čega je sud utvrdio da je tužitelju bila nejasna, teško razumljiva ili neuočljiva pa je primjenom čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača tužbeni zahtjev trebalo odbiti s obzirom da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, a isto se odnosi i na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF jer su odredbe čl. 2. i 10. Ugovora o kreditu jasno koncipirane. Nije obrazloženo na temelju čega sud utvrđuje nesavjesno postupanje tuženice i nominalnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača koja mora biti značajna. Osim toga nakon 09. siječnja 2013. tuženica je promjenu kamatnih stopa vršila na temelju kriterija i parametara koje joj je nametnuo zakonodavac (ZID ZPK/12), a sada prvostupanjski sud utvrđuje da je i takvo postupanje bilo nezakonito, iako se tuženik striktno držao „slova zakona“ i postupao u skladu s ZID ZPK/12. Osporava ocjenu prigovora zastare, te ukazuje da je presuda u suprotnosti s pravnim shvaćanjem koje je zauzeto na sjednici Građanskog odjela VSRH od 20. prosinca 2022. i prema kojem potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz čl. 19.c st. 1. toč. 6. ZID ZPK/15 nakon sklapanja tog sporazuma ima pravo u skladu s općim propisom iz čl . 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose u skladu s člankom 1115. Zakona o obveznim odnosima od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije. U vezi navedenog smatra da je ostvarena i bitna povreda odredbe parničnog postupka radi koje presudu nije moguće ispitati.

7. Ispitujući presudu u okviru žalbenih navoda tuženice i po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 6. na koju sadržajno ukazuje tuženica. Tuženica nije bila onemogućena u dokazivanju da je tužitelj bio informiran o spornim odredbama u postupku pregovaranja/sklapanja Ugovora o kreditu, s obzirom da je u ravnopravnoj stranačkoj ulozi s tužiteljem sudjelovala u postupku i imala mogućnosti iznositi činjenice i predlagati dokaze.

7.1. Međutim, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP kada je pod toč. IV. izreke naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 2.321,57 EUR koji se odnosi na obračunatu zateznu kamatu od dospijeća pojedinačnih iznosa do 10. listopada 2016. i kada je istodobno pod toč. II. i III. izreke odlučeno o pravu tužitelja na zateznu kamatu na pojedinačne novčane iznose od određenih datuma pa do 30. rujna 2015. Naime, izreka presude u tom dijelu je nerazumljiva i proturječna sadržaju nalaza i mišljenja vještakinje, dok obrazloženje uopće ne sadrži razloge zašto je tuženica obvezana platiti zateznu kamatu na pojedinačno određene novčane iznose pod toč. I. i II. izreke i ponovno zateznu kamatu koja je nominalno izračunata za isto razdoblje pod toč. IV. izreke presude. Osim toga sud nije utvrdio kada je tužitelj plaćao pojedinačne anuitete pa je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

8. Iz sadržaja Ugovora o kreditu i iskaza tužitelja proizlazi da je Ugovor o kreditu sklopio kao potrošač u smislu čl. 3. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., u daljnjem tekstu: ZZP) pa nema dvojbe da se radi o potrošačkom ugovoru posebice kada se isto poveže s činjenicom da je između stranaka sklopljen Aneks temeljem ZID ZPK/15 koji je primjenjiv na potrošačke ugovore u smislu čl. 1. ZID ZPK/15.

9. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su sporne ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope i ispunjenju kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF, koje je utvrdio ništetnim pod toč. I. izreke presude, formirane jednostrano od tuženice bile nerazumljive i da su protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja u smislu čl. 81. st. 1. i 2. ZZP/03, koji je važio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, i da su kao takve ništetne primjenom čl. 87. st. 1. ZZP/03.

9.1. S tim u vezi valja ukazati da kada se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, tada su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, pa je u toj situaciji na redovnim sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/4372/2021 od 30. lipnja 2022.).

9.2. Kako tuženica na okolnost potpune obaviještenosti tužitelja o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredaba u predugovornoj fazi nije predložila saslušanje svjedoka - zaposlenika tuženice koji je neposredno sudjelovao u pregovorima koji su prethodili sklapanju Ugovora o kreditu, a da saslušanje javnog bilježnika nije podesno dokazno sredstvo za dokazivanje te činjenice jer javni bilježnik o tome ne može imati saznanje, to je prvostupanjski sud utvrđenje ništetnosti odredaba o ispunjenju obveze uz valutnu klauzulu u CHF ugovorene u čl. 10.d) toč. 1. i načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom tuženice ugovorene u čl. 11. toč. 1. Ugovora o kreditu, pravilno utemeljio na presudama iz postupka kolektivne zaštite prava i interesa s obzirom da tuženica prema navedenom nije dokazala da iste nemaju direktan učinak (i) na konkretni Ugovor o kreditu, kao i na temelju iskaza tužitelja koji jasno navodi da nije dobio odgovarajuće obavijesti o spornim ugovornim odredbama, odnosno da mu je navedena vrsta ugovora o kreditu ponuđena od djelatnika tuženice kao najpovoljnija.

9.3. Tužitelj ima pravo na utvrđenje ništetnosti spornih odredaba Ugovora o kreditu unatoč konverziji jer se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi sukladno čl. 110. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01.) koji je važio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, a identično propisuje i čl. 328. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.).

10. Uzimajući u obzir da ništetnost djeluje ex tunc u smislu čl. 87. st. 1. ZZP/03, kao i da ugovorna odredba koja je ništetna ne proizvodi pravni učinak jer za ništetnu odredbu vrijedi pravilo kao da nikada nije postojala, za ocjenu osnovanosti restitucijskog zahtjeva u konkretnom slučaju potrebno je odgovoriti na pitanje - da li ništetne ugovorne odredbe nakon što je sklopljen Aneks proizvode ikakav pravni učinak na tužitelja kao potrošača.

11. U oglednom postupku koji se vodio u predmetu Gos-1/2019, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava VSRH je dao sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“ Isto tako, Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I- 3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/2015, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom RH.

12. Nakon što je sklopljen Aneks tužitelja ne obvezuje ugovorna odredba o ispunjenju kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF iz čl. 10.d) toč.1. Ugovora o kreditu s obzirom jer je ta ugovorna odredba izmijenjena na način da je za cjelokupno ugovorno razdoblje ispunjenje kreditne obveze ugovoreno s valutnom klauzulom u EUR i ne obvezuje ga ugovorna kamata koja je mijenjana jednostranom odlukom tuženice iz 11. toč. 1. Ugovora o kreditu s obzirom da je ta nepoštena odredba izmijenjena na način da je za svo ugovorno razdoblje ugovorena promjenjiva kamata prema stopi za kredite s valutnom klauzulom u EUR, pa je time ostvaren prvi od neobvezujućih učinaka ništetnih ugovornih odredaba u smislu čl. 87. st. 1. ZZP/03.

13. Posljedica neobvezujuće prirode ništetne ugovorne odredbe i učinka ex tunc takve odredbe je i pravo na povrat plaćenog na temelju nepoštene ugovorne odredbe. Sklapanjem Aneksa stranke su izvršile konverziju kredita u skladu s odredbom članka 19.c ZID ZPK/15, na način da su svi iznosi koji su plaćeni na ime otplate Ugovora o kreditu iskorišteni za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene Aneksom. Kako je u konkretnom slučaju konverzija nesporno provedena u skladu s odredbama ZID ZPK/15, to znači da su u obračun konverzije uzeti i iznosi koji su plaćeni na ime ništetnih ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi.

14. U pravnoj situaciji kada su novčani iznosi koje je tužitelj platio tuženici (i) na ime nepoštenih ugovornih odredaba koje su sadržane u Ugovoru o kreditu, iskorištene za ispunjenje obveze koja se sada temelji na valjanom Aneksu, to je po ocjeni ovoga suda sklapanjem Aneksa postignut restitucijski učinak za tužitelja u vezi nepoštenih ugovornih odredaba iz Ugovora o kreditu unatoč tome što ZID ZPK/15 ne propisuje (izričito) da se isti vraćaju potrošaču ili da za njega imaju restitucijski učinak.

14.1. Primjenom odredaba o konverziji iz ZID ZPK/15 prilikom izračuna obveze potrošača, banke su bile dužne uzeti u obzir sve uplaćene anuitete i utvrditi visinu obveze prema ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u EUR na isti iznos kredita isplaćenog u kunama i prema kamatnoj stopi koja je jednaka kamatnoj stopi po iznosu, vrsti i razdoblju promjene koju je banka primjenjivala na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF. Konverzija nije predviđala povrat (restituciju) učinjenih plaćanja potrošaču kroz faktično vraćanje plaćenog s osnova nepoštenih ugovornih odredaba kao oblik restitucije, već se povrat ostvario kroz korištenje učinjenih uplata za otplatu dospjelih obroka kredita u EUR koji je stupio na mjesto kredita u CHF, a što znači da su sve uplate, pa i s osnova nepoštenih odredaba ugovora o kreditu u CHF iskorištene u interesu potrošača, tj. radi otplate sada kredita u EUR.

15. Dakle, prihvaćanjem konverzije i sklapanjem Aneksa u skladu s odredbama ZID ZPK/15 tužitelj je restituiran s osnova nepoštenih ugovornih odredaba iz Ugovora o kreditu i to na način da ga iste ne obvezuju jer su zamijenjene valjanim odredbama o ispunjenju obveze uz valutnu klauzulu u EUR i kamatu na EUR kredite, kao i time što je sve plaćeno iskorišteno u njegovu korist na način da je uzeto u ispunjenje obveze ugovorene valjanim Aneksom (restitucijsko pravo je de facto konzumirano) pa stoga obračunati iznos s osnova promjene kamatne stope i promjene tečaja u CHF nije u imovini tuženice bez pravne osnove nego je u imovini tuženice temeljem ispunjenja obveze tužitelja koja proizlazi iz valjane pravne osnove, radi čega nisu ispunjene pretpostavke za isplatu iznosa od 3.480,74 EUR i 3.190,23 EUR temeljem stečenog bez osnove iz čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., u daljnjem tekstu: ZOO).

16. S obzirom da je način izračuna konverzije izričito propisan čl. 19.c ZID ZPK/15 to niti iznos od 2.375,05 EUR, koji je vještakinja obračunala usporedbom neotplaćene glavnice prema početnom otplatnom planu uz valutnu klauzulu u CHF i neotplaćene glavnice utvrđene u postupku konverzije, dakle izračunom koji nije u skladu s citiranom zakonskom odredbom, nije u imovini tuženice radi čega tužitelj nema pravo na isplatu niti navedenog iznosa temeljem stečenog bez osnove iz čl. 1111. st. 1. ZOO.

17. Vezano uz istaknuti prigovor zastare u kojem tuženica ustraje i u žalbi, valja ukazati da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir Objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, a koje je povodom dvojbi i nedoumica koje su se učestalo pojavile u praksi, zauzeto na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. radi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela VSRH br. Su-IV-47/2020- 2 od 30. siječnja 2020. Na postavljeno pravno pitanje od kada počinje teći zastarijevanje u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi kredita u CHF, tj. da li od pravomoćnosti presuda povodom kolektivne tužbe (sukladno Rev-2245/17) ili od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u svakom pojedinom slučaju (sukladno pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH od 30. siječnja 2020.) VSRH je izrazio pravno shvaćanje da ako je ništetnost ustanovljena kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

17.1. Prihvaćajući navedeno shvaćanje ovaj sud utvrđuje da , iako je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio prigovor zastare kada je pod toč. 30. obrazloženja zaključio da zastara nije nastupila jer je ništetnost odredbi Ugovora o kreditu utvrđena u ovom postupku, s obzirom da je tužba podnesena 10. lipnja 2019. to za zahtjev na ime plaćenog s osnova načina promjene kamatne stope za koji zastara teče od 13. lipnja 2014. kada je donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 i za zahtjev na ime plaćenog s osnova ugovaranja valutne klauzule u CHF za koji zastara teče od 14. lipnja 2018. kada je donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017, nije protekao opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO.

18. Prvostupanjski sud je pod toč. 28. obrazloženja iznio valjane razloge na temelju kojih tuženica nema pravo na isplatu iznosa od 1.329,17 EUR, te je pravilnom primjenom materijalnog prava pod toč. VI. izreke utvrdio da ne postoji potraživanje koje je tuženica istakla u prigovoru radi prijeboja, s time da tuženica sadržajno ne iznosi žalbene razloge kojima pobija presudu u tom dijelu.

19. ZID ZPK/15 izrijekom ne regulira materijalnopravni učinak ništetnosti ugovorne odredbe propisan čl. 1111. st. 1. ZOO u vezi s čl. 1115. ZOO kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, pa valja zaključiti da Aneks nema restitucijski učinak za tužitelja u odnosu na zatezne kamate na pojedine iznose koje je platio na ime nepoštenih ugovornih odredbi o otpla ti kredita. S obzirom da specijalnim propisom nije uređeno područje prava na zatezne kamate po osnovi odredbe čl. 1111. ZOO, tada se primjenjuje opći propis, odnosno čl. 1115. ZOO temeljem kojeg tužitelju pripada pravo na isplatu zatezne kamate od dana plaćanja pojedinačnih novčanih iznosa na temelju nepoštenih ugovornih odredaba pa do dana kada su ti iznosi iskorišteni za ispunjenje njegove obveze ugovorene Aneksom (30. rujna 2015.). VSRH je u odluci od 21. prosinca 2022. broj Rev 586/2019 na pitanje postavljeno u reviziji u pogledu materijalno pravnih učinaka izvršene konverzije u skladu sa ZID ZPK/15 odgovorio da je obveza kreditora (tuženice) na povrat više plaćenih iznosa (utužene glavnice) po ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz izvornog ugovora o kreditu prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz članka 19.c st. 1. toč. 6. ZID ZPK/15, odnosno zaključivanjem dodatka ugovora o kreditu, međutim, da je ostala i nadalje obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata ne te pojedinačne iznose obračunatih od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz odredbe članka 1115. ZOO, ukazujući da je na 7. sjednici Građanskog odjela VSRH održanoj 13. i 20. prosinca 2022. zauzeto pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača, koje prihvaća i ovaj sud i koje glasi:

"Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 - dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“

20. Stoga prema ocjeni ovoga suda tužitelj ima pravo na isplatu zatezne kamate na pojedinačne novčane iznose od dana kada su plaćeni pa do 29. rujna 2015. Međutim, kako u nalazu vještakinje nije utvrđeno kada je tužitelj plaćao pojedinačne novčane iznose na ime ispunjenja kreditne obveze, nego su u nalazu prikazani samo datumi dospijeća mjesečnih obveza na način kako je ugovoreno čl. 10.c) toč. 1. i 2. Ugovora o kreditu, to radi nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u tom smislu ovaj sud nije u mogućnosti preinačiti prvostupanjsku presudu pod toč. II. i III. izreke u dijelu dosuđene zatezne kamate.

21. Kao što je navedeno pod toč. 7.1. ovog obrazloženja prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP kada je uz zateznu kamatu na koju je obvezao tuženicu pod toč. II. i III. izreke, istodobno pod toč. IV. izreke obvezao tuženicu isplatiti tužitelju iznos od 2.321,57 EUR sa zateznom kamatom od 11. studenog 2016.

21.1. Naime, iz nalaza od 29. travnja 2025. je evidentno da je vještakinja obračunala zateznu kamatu na pojedinačne iznose koji su preplaćeni s osnove kamate i tečaja od dospijeća pojedinačnih iznosa do 10. studenog 2016. u iznosu od 3.428,51 EUR, što je prikazano u Tabeli 3 pod naslovom „Zatezne kamate na utvrđenu preplatu po promjenjivoj kamatnoj stopi i CHF valutnoj klauzuli umanjene za preplatu iz konverzije po pravilima uračunavanja“, te je taj iznos vještakinja umanjila za 1.106,94 EUR koji je priznat tužitelju kao preplata u postupku konverzije, pa je preostao nenamireni iznos s osnova zatezne kamate od 2.321,57 EUR za razdoblje do 10. studenog 2016., što jasno vještakinja navodi u zaključku nalaza. Taj iznos je tužitelj zatražio u tužbenom zahtjevu sa zateznom kamatom od 11. studenog 2016. i prvostupanjski sud je isti usvojio pod toč. IV. izreke, iako je istodobno na pojedinačne iznose dosudio tužitelju zateznu kamatu od dospijeća do 30. rujna 2015. pod toč. II. i III. izreke, što znači da je zateznu kamatu za isto razdoblje dosudio dva puta, i to prvi puta izraženu prema važećoj stopi a drugi puta obračunatu u nominalnom iznosu.

22. Kako prema stajalištu ovoga suda tužitelj ima pravo na zateznu kamatu na pojedinačne novčane iznose od datuma kada su stvarno plaćeni tuženici pa do 29. rujna 2015. i da nema pravo na kamatu za daljnje razdoblje jer su svi iznosi uzeti u ispunjenje njegove obveze na dan 30. rujna 2015 . kada su nastupili učinci konverzije sukladno čl. 19.c i e ZID ZPK/15, to će tužitelj pravo na potrošačku zaštitu u smislu prava na zateznu kamatu u potpunosti ostvariti u okviru zahtjeva o kojemu je sud odlučio pod toč. II. i III. izreke presude.

23. Stoga je ovaj sud djelomično odbio i djelomično prihvatio žalbu tuženice, te je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrdio presudu pod toč. I. i VI. izreke, te je primjenom 373. toč. 3. ZPP preinačio presudu pod toč. II. i III. izreke kojima je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznose od 3.480,74 EUR i 3.190,23 EUR, pod toč. IV. i V. izreke i zahtjev tužitelja odbio, dok je primjenom čl. 370. ZPP ukinuo presudu pod toč. II. i III. izreke u dijelu dosuđene zatezne kamate na pojedinačno određene novčane iznose , a posljedično tome i odluku o troškovima postupka pod toč. VII. izreke i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

24. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će imati u vidu stajalište ovoga suda prema kojem tužitelj ima pravo na zateznu kamatu na plaćene iznose s osnove nepoštenih ugovornih odredaba od dana plaćanja pojedinačnih novčanih iznosa pa do 29. rujna 2015., pa će očitovanjem stranaka ili dopunom nalaza vještaka utvrditi datume plaćanja pojedinačnih iznosa i potom novom odlukom odlučiti o preostalom dijelu zahtjeva i cjelokupnim troškovima postupka (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Varaždinu 5. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Milko Sambolek