1                            Poslovni broj: 5 Us I-421/2023-10

 

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
      Erazma Barčića 5                                                                Poslovni broj: 5 Us I-421/2023-10

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja H. P.d.d., P., O. 102, zastupano po opunomoćeniku B. K.odvjetniku u O.d. K., K. i p. d.o.o., R., S. 6/III, protiv tuženika Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, Rijeka, Riva Boduli 9, zastupano po službenim osobama M. G. i M. B., radi naknade za koncesiju, 3. studenog 2023.,

p r e s u d i o j e

I.              Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, KLASA: UP/471-01/23-07/32, URBROJ: 513-02-6002/11-23-2 od 16. ožujka 2023.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1.               Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/471-01/23-07/32, URBROJ: 513-02-6002/11-23-2 od 16. ožujka 2023. (dalje: osporavano rješenje) tužitelju je utvrđena obveza plaćanja naknade s obilježjem naknade za koncesiju za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 10. kolovoza 2022. i imovinske koristi ostvarena nezakonitim obavljanjem djelatnosti na pomorskom dobru za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 10. kolovoza 2022. u ukupnom iznosu od 17.671,11 €/133.142,98 kn.

 

2.               Citirano rješenje temelji se na rezultatima poreznog nadzora, o čemu je sastavljen Zapisnik, KLASA: 471-01/22-11/118, URBROJ: 513-02-6002/11-23-23 od 24. veljače 2023. (dalje: Zapisnik), u kojem je utvrđeno da tužitelj u razdoblju od 1. siječnja 2022. do 2. srpnja 2022. obavljao ugostiteljsku djelatnost na pomorskom dobru, terasi ugostiteljskog objekta B. b. ''P.'' na nudističkoj plaži ispred autokampa ''K.'', O. P., izvan opsega djelatnosti koncesije, odnosno prekoračenjem ovlaštenja koja proizlaze iz Ugovora o koncesiji br. P008/07/2012 na pomorskom dobru za gospodarsko korištenje nudističke plaže ispred autokampa ''K.'', O. P. od 2. srpnja 2012. (dalje: Ugovor o koncesiji) te da je od 3. srpnja 2022. do 19. rujna 2022. pomorsko dobro koristio bez sklopljenog ugovora o koncesiji.

 

3.               Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojem osporava zakonitost rješenja tuženika zbog povrede pravila upravnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U tužbi i tijekom spora (podnesak od 7. rujna 2023., održano ročište) u bitnome navodi da je ista osoba s kojom je sklopljen ugovor o koncesiji donijela rješenje kojim se utvrđuje da tužitelj nastavlja obavljanje ugostiteljske djelatnosti u predmetnom ugostiteljskom objektu i to u kamenoj kućici površine do 12 m2 sa prostorom za usluživanje na otvorenom površine 100m2. Navodi da je sukladno čl. 2. Ugovora o koncesiji bio ovlašten obavljati djelatnost na pomorskom dobru u jednom lako uklonjivom objektu površine do 12 m2 što se bez ikakve dvojbe odnosi na obavljanje ugostiteljske djelatnosti. Obrazlaže da obavljanje ugostiteljske djelatnosti u uvjetima kada se ona obavlja na ili uz nudističku plažu u kampu, osobito u ljetnom periodu velikih vrućina implicira i obavljanje djelatnosti na otvorenom (terasa). Navodi da je nejasno na temelju čega je zaključeno da površina na kojoj su se nalazili stolovi (terasa) koji se spominju zauzima baš 64,78 m2 čestice koja predstavlja pomorsko dobro. Ponavlja da granica pomorskog dobra na tom području, iako je utvrđena, nije provedena ni u zemljišnim knjigama ni u naravi, ne osporava da za pomorsko dobro ne vrijedi načelo konstitutivnosti upisa u zemljišne knjige, ali zaključuje da nije bilo moguće utvrditi kuda točno prolazi granica pomorskog dobra. Podredno navodi da se tih 64,78 m2 moralo umanjiti za najmanje 12 m2 površine na kojoj se djelatnost mogla obavljati budući da je ona dio čestice obuhvaćene ugovorima o koncesiji. Nadalje, osporava visinu i način obračuna imovinske koristi. Navodi da nije sporno da je sva knjigovodstveno-računovodstvena dokumentacija koja se odnosi na poslovanje predmetnog objekta uredno vođena te da ne bi trebalo biti sporno ni to da nije trebalo voditi posebnu evidenciju prihoda koji su ostvareni pružanjem usluga na terasi. Navodi da je pogrešno tuženik primijenio čl. 92. st. 3. tč. 2. i 3. Općeg poreznog zakona (NN br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22; dalje: OPZ) te da je morao primijeniti čl. 98. st. 5. OPZ-a, odnosno da prilikom obračuna ostvarene imovinske koristi uzeti u obzir činjenicu, koja je istaknute tijekom postupka, da se prije lipnja nije mogla ostvarivati nikakva dobit na terasi objekta jer terasa nije radila. Navodi i da se i u ljetnim mjesecima prodaje sladoled i hladna pića pri čemu jedan veliki dio gostiju ne koristi ni terasu ni objekt u njegovom vlasništvu. Navodi i da je bio ovlašten prodavati sladoled i druge proizvode na pomorskom dobru kroz korištenje dvaju pokretnih štandova (ambulantne prodaje), sve sukladno čl. 2. st. 1. Ugovora o koncesiji, zbog čega je i u tom dijelu i to kako u pogledu prava na korištenje pomorskog dobra tako i u dijelu pritom ostvarenih prihoda, odnosno navodne porezne obveze činjenično stanje ostalo pogrešno utvrđeno. Podredno, zaključuje da je trebalo sve vrijednosti koje su obračunate, posebno ostvarenu „imovinsku korist“ dodatno umanjiti za iznos od barem 50 % jer se približno takav dio ugostiteljske ponude tog objekta ne konzumira na terasi objekta.

 

4.               Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja. U odnosu na tužbeni navod da je ista osoba s kojom je sklopljen Ugovor o koncesiji donijela rješenje kojim se utvrđuje da tužitelj nastavlja obavljanje ugostiteljske djelatnosti, obrazlaže da je rješenjem Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj, KLASA: UPI-335-02/22-03/35, URBROJ: 2170/1-08-02/21-22-2 od 27. svibnja 2022. (dalje: rješenje od 27. svibnja 2022.) utvrđeno da tužitelj nastavlja obavljanje ugostiteljske djelatnosti u predmetnom ugostiteljskom objektu u kojem se već obavljala ugostiteljska djelatnost ne predstavlja valjanu pravnu osnovu za gospodarsko korištenje pomorskog dobra, već isključivo utvrđuje da predmetni ugostiteljski objekt ispunjava minimalne tehničke uvjete za obavljanje ugostiteljske djelatnosti sukladno Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti (NN br. br. 85/2015, 121/2016, 99/2018, 25/2019, 98/2019, 32/2020, 42/2020, 126/2021; dalje: ZUD). Nadalje, navodi da, suprotno navodima tužitelja, Ugovorom o koncesiji nije ugovoreno ovlaštenje za obavljanje ugostiteljskih djelatnosti na pomorskom dobru te da tužitelj samovlasno i nezakonito proširuje ovlaštenja i opseg koncesijskih djelatnosti što je protivno čl. 3. i čl. 12. Zakona o koncesiji (NN br. 69/17, 107/20; dalje: ZK). U odnosu na spornu površinu predmetne terase navodi da je u zapisniku o inspekcijskom nadzoru pomorskog dobra KLASA: UP/l-342-24/22-03/392, URBROJ: 530-04-5-2-22-1 od 21. srpnja 2022. (dalje: Zapisnik od 21. srpnja 2022.) provedenom od strane Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Rijeka i Lučke ispostave Punat utvrđeno da se na dijelu k.č.br. …, k.o. P. i dijelu kopna neevidentiranog u katastarskom operatu obavlja gospodarska djelatnost (ugostiteljstvo), ispred ugostiteljskog objekta B. b. "P.", u dimenzijama (9,00+5,20)/2 x (8,40+5,50)/2 i dimenzijama (7,20 x 2,00), sveukupne površine 64,78 m2. Dalje naglašava da za pomorsko dobro ne vrijedi načelo konstitutivnosti upisa u zemljišne knjige, već je ono definirano samim zakonom sukladno čl. 3. i 4. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN br. 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16, 98/19: dalje: ZPDML). Navodi da nije jasno zašto tužitelj smatra da bi 64,78 m2 moralo biti umanjeno za najmanje 12 m2 površine pri obračunu naknade s obilježjem naknade za koncesiju, a osobito jer je tužitelj nakon inspekcijskog nadzora maknuo terasu, čime je, kao i samim pisanim očitovanjem, nedvojbeno priznao da je gospodarski koristio pomorsko dobro bez valjane pravne osnove. Vezano uz prethodno. Tuženik dodatno pojašnjava da se fiksni objekt B. b. "P." (površine 12 m2) ne nalazi na pomorskom dobru te da stoga nije bio predmet ovoga poreznog nadzora, a zbog čega je i izuzet iz obračuna naknade s obilježjem naknade za koncesiju te iz obračuna imovinske koristi ostvarene nezakonitim obavljanjem gospodarskih djelatnosti na pomorskom dobru.

U odnosu na izračun imovinske koristi naglašava da je ista zakonito i pravilno utvrđena procjenom sukladno čl. 92. st. 3. tč. 2. i 3. OPZ-a. Ističe da se prihodi koje je obveznik ostvario isključivo na pripadajućoj terasi ugostiteljskog objekta B. b. „P.", a koji čine osnovicu za obračun i utvrđivanje promjenjivog dijela naknade s obilježjem naknade za koncesiju i imovinske koristi ostvarene nezakonitim obavljanjem djelatnosti, nisu mogli utvrditi na temelju financijsko-knjigovodstvene dokumentacije koju je ovom tijelu dostavilo obveznik te evidencija u koje je izvršen uvid po službenoj dužnosti, iz razloga što nisu zasebno vođeni. Budući da se prihodi ostvareni od obavljanja ugostiteljske djelatnosti u B. b. „P." nisu u računovodstvenom smislu vodili zasebno za obavljanje ugostiteljske djelatnosti unutar čvrstog objekta i zasebno za obavljanje iste djelatnosti na pripadajućoj terasi, to je izvršena procjena porezne osnovice temeljem zauzete površine na način da čvrsti objekt (koji nije na pomorskom dobru) zauzima površinu od 12 m2, a pripadajuća terasa ugostiteljskog objekta zauzima površinu od 64,78 m2 (dio pomorskog dobra), slijedom čega razmjerni udio prihoda ostvarenih obavljanjem djelatnosti na terasi smještenoj na pomorskom dobru u ukupno ostvarenim prihodima iznosi 84,37%.

U odnosu na navod tužitelja da prije lipnja 2022. terasa nije radila, ističe da je osporavanim rješenjem jasno navedeno da se za razdoblje do 2. srpnja 2022. neće izvršiti obračun stalnog dijela naknade, a da se za navedeno razdoblje obračunao samo promjenjivi dio sukladno prihodu ostvarenom na terasi koja se nalazi na pomorskom dobru te se s obzirom na isti izvršio obračun nezakonito ostvarene imovinske koristi za to razdoblje.

 

5.               U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21; dalje ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

 

6.               U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika te dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora.

 

7.               Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

8.               Među strankama ovog upravnog spora nesporno je da je tužitelj predmetno pomorsko dobro koristio na temelju Ugovora o koncesiji sklopljenog za vremensko razdoblje od 2. srpnja 2012. do 2. srpnja 2022. Nadalje, nesporno je da je u razdoblju od 3. srpnja 2022. do 19. rujna 2022. predmetno pomorsko dobro koristio bez sklopljenog ugovora o koncesiji.

 

9.               Međutim, sporno je da li je vremenskom razdoblju od 1. siječnja 2022. do 2. srpnja 2022. predmetno pomorsko dobro koristio izvan opsega koncesije, odnosno sporno je da li je tužitelj bio ovlašten na pomorskom dobru pružati ugostiteljske usluge na predmetnoj terasi, kao i da li je terasa bila postavljena prije lipnja 2022. Nadalje, sporan je opseg prekoračenja, odnosno površina pomorskog dobra (terase) koju je tužitelj (neosnovano) koristio u vremenskom razdoblju od 1. siječnja 2022. do 2. srpnja 2022., kao i od 3. srpnja 2022. do 10. kolovoza 2022. Nadalje, sporna je i visina i imovinske koristi koju je stekao vršeći ugostiteljske usluge na predmetnoj terasi.

 

10.          Prema čl. 3. ZPDML-a pomorsko dobro je opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na način propisan tim Zakonom.

 

11.          Prema odredbi čl. 7. st. 1. ZPDML-a za posebnu uporabu ili gospodarsko korištenje pomorskog dobra može se u zakonom propisanom postupku fizičkim i pravnim osobama dati koncesija.

 

12.          Odredbom čl. 16. ZPDML-a propisano je da je koncesija pravo kojim se dio pomorskog dobra djelomično ili potpuno isključuje iz opće upotrebe i daje na posebnu upotrebu ili gospodarsko korištenje pravnim osobama i fizičkim osobama registriranim za obavljanje obrta. Prava i obveze na temelju koncesije nastaju sklapanjem ugovora o koncesiji. Opseg i uvjeti posebne upotrebe ili gospodarskog korištenja, uređuju se odlukom i ugovorom o koncesiji, a u skladu s odredbama ovog Zakona i propisa donesenih na temelju ovog Zakona.

 

13.          Odredbom čl. 25. ZPDML-a propisano je da na osnovi odluke o koncesiji davatelj koncesije i ovlaštenik sklapaju ugovor o koncesiji. Ugovorom o koncesiji u skladu s odlukom o koncesiji uređuje se bliža namjena za koju se daje koncesija, uvjeti koje u toku trajanja koncesije mora udovoljavati ovlaštenik koncesije, druga prava i obveze davatelja i ovlaštenika koncesije.

 

14.          U skladu s čl. 28. st. 2. ZPDML-a, za koncesiju na pomorskom dobru plaća se godišnja naknada koja se određuje odlukom o koncesiji, a koja se naknada sastoji od stalnog i promjenjivog dijela.
15.          Prema odredbi čl. 12. st. 2. ZK-a koncesionaru koji izvršava ugovor o koncesiji zabranjeno je obavljanje djelatnosti koncesije izvan opsega djelatnosti koncesije koji je određen ugovorom o koncesiji. Obavljanjem djelatnosti koncesije izvan opsega djelatnosti koncesije koji je određen ugovorom o koncesiji smatra se svako prekoračenje ovlaštenja koja proizlaze iz ugovora o koncesiji, uključujući svaki oblik samovlasnog proširenja primjene tih ovlaštenja.

 

16.          Odredbom čl. 85. st. 1. ZK-a propisano je da inspekcijski nadzor obuhvaća, između ostalog, nadzor obavljanja djelatnosti, za koju je propisano da se obavlja na temelju koncesije, bez koncesije ili prekoračenjem opsega i sadržaja koncesije (tč. 3.).

 

17.          Odredbom čl. 89. st. 1. ZK-a propisano je da ako se u postupku nadzora utvrdi da koncesionar obavlja djelatnost koncesije izvan opsega koji je određen ugovorom o koncesiji, odnosno da druga osoba djelatnost za koju je propisano da se obavlja na temelju koncesije, obavlja bez koncesije ili prekoračenjem opsega i sadržaja koncesije, da će inspektor donijeti rješenje kojim utvrđuje obvezu i nalaže uplatu iznosa posebne naknade za nezakonito obavljanje djelatnosti bez koncesije (naknadu s obilježjem naknade za koncesiju). St. 2. propisano je da obveza plaćanja naknade s obilježjem naknade za koncesiju nastaje obavljanjem djelatnosti u okolnostima iz st. 1. toga članka. St. 3. da se iznos naknade s obilježjem naknade za koncesiju utvrđuje se na temelju činjenica utvrđenih prema njihovoj gospodarskoj biti i pripadajućim najvišim iznosima koji se obračunavaju primjenom kriterija koji su posebnim zakonom propisani za određivanje visine naknade za koncesiju, dok je st. 7. propisano da će se, ako posebnim propisom nije drukčije propisano, imovinska korist ostvarena nezakonitim obavljanjem djelatnosti oduzet rješenjem iz st. 1. toga članka kojim se utvrđuje obveza i nalaže uplata iznosa naknade s obilježjem naknade za koncesiju. Na uvjete i način oduzimanja imovinske koristi primjenjuju se odredbe posebnih zakona i propisa donesenih na temelju posebnih zakona. U svakom slučaju, oduzeta imovinska korist neće se umanjiti za iznos sredstava na bilo koji način uloženih u nezakonito obavljanje djelatnosti. Imovinska korist koja se ne može ili ne može pouzdano utvrditi na temelju poslovnih knjiga ili evidencija mora se procijeniti, odgovarajućom primjenom odredbi o procjeni porezne osnovice sukladno propisu kojim se uređuje porezni postupak. Ako ovim Zakonom, posebnim zakonima i propisima donesenim na temelju posebnih zakona nisu uređeni ili nisu u cijelosti uređeni uvjeti i način oduzimanja imovinske koristi, na odgovarajući način se primjenjuju propisi kaznenog prava kojima se uređuje oduzimanje imovinske koristi.

 

18.          Sagledavajući ukupnost činjenica koje proizlaze iz sadržaja dokumentacije koja prileži spisu upravnog postupka i spisu predmeta ovog spora te podvodeći iste pod kontekst gore citiranih pravnih normi, Sud utvrđuje da prigovorima tužitelja nije dovedena u sumnju zakonitost osporavanog akta tuženika.

 

19.          Prvostupanjsko tijelo osnovano utvrđuje da je tužitelj u razdoblju od 1. siječnja 2022. do 2. srpnja 2022. predmetno pomorsko dobro koristio izvan opsega ugovorene djelatnosti. Naime, čl. 2 Ugovora o koncesiji naveden je predmet ugovora koji se odnosi na gospodarsko korištenje nudističke plaže ispred autokampa K., O. P., a kojim nije obuhvaćeno vršenje ugostiteljske djelatnosti. Dakle, tužitelj neosnovano zaključuje da gospodarsko korištenje nudističke plaže ujedno implicira i pružanje ugostiteljske djelatnosti pa pogrešno tumači da lako uklonjivi objekt do 12m2 iz čl. 2. Ugovora o koncesiji podrazumijeva da se radi o ugostiteljskom objektu za koju površinu se može umanjiti dio neovlašteno postavljene terase. Stoga, sukladno ranije citiranim zakonskim normama iz kojih jasno i nedvosmisleno slijedi da je gospodarsko iskorištavanja pomorskog dobra u vidu obavljanja djelatnosti na lučkom području moguće samo na temelju koncesije i u skladu s ugovorom o koncesiji te da se obavljanjem djelatnosti koncesije izvan opsega djelatnosti koncesije koji je određen ugovorom o koncesiji smatra svako prekoračenje ovlaštenja koja proizlaze iz ugovora o koncesiji, uključujući svaki oblik samovlasnog proširenja primjene tih ovlaštenja, to ovaj Sud nalazi da je tuženik pravilno u svojoj odluci tužitelja za predmetno razdoblje obvezao na plaćanje naknade s obilježjem naknade za koncesiju te na plaćanje imovinske koristi ostvarene nezakonitim obavljanjem djelatnosti.

 

20.          U odnosu na površinu predmetne terase koju tužitelj osporava, utvrđuje se da je inspekcijskim nadzorom utvrđena površina od 64,78 m2, u dimenzijama (9,00+5,50)/2 x (8,40+5,50)/2 i 7,20x2,00, koja je razvidna i iz skice koja čini sastavni dio zapisnika od 21. srpnja 2022., a koji zapisnik je potpisala i voditeljica kampa ''K.'' I. J., bez isticanja primjedbi. Također, navedena površina proizlazi i iz rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Rijeka, Odjela za inspekcijske poslove, KLASA: UO/I-342-24/22-03/392, URBROJ: 530-04-5-2-22-4 od 23. kolovoza 2022, dok je rješenjem od 27. svibnja 2022. utvrđeno da objektu pripada prostor za usluživanje na otvorenom površine 100m2.

 

21.          Dodatno se navodi da rješenje od 27. svibnja 2022. na koje se tužitelj poziva, a što ispravno tuženik obrazlaže u odgovoru na tužbu, ne predstavlja pravnu osnovu za gospodarsko korištenje pomorskog dobra, već isključivo utvrđuje da predmetni ugostiteljski objekt ispunjava minimalne tehničke uvjete za obavljanje djelatnosti sukladno odredbama ZUD-a.

 

22.          Također, osnovano tuženik ističe da je upis pomorskog dobra u zemljišne knjige deklaratorne naravi te da je pomorsko dobro definirano samim zakonom, stoga tužiteljev navod da granica pomorskog dobra nije određena, nije od značaja za drugačije rješavanje ove upravne stvari.

 

23.          Nadalje, neosnovano tužitelj prigovora obračunu iznosa imovinske koristi. Način utvrđivanja visine imovinske koristi, kao i naknade, detaljno je opisan (i tablično prikazan) u obrazloženju prvostupanjskog rješenja te u Zapisniku, iz kojeg slijedi da je visina imovinske koristi utvrđena sukladno odredbama čl. 89. st. 7. ZK-a. Pa je tako za vremenski period od 1.siječnja 2022. do 10. kolovoza 2022. imovinska korist utvrđena na način da je procjenom porezne osnovice sukladno čl. 92. OPZ-a, utvrđen udio prihoda ostvarenih obavljanjem djelatnosti na terasi u ukupnom postotku od 84,37% (tablica 3.). Dakle, s obzirom da tužitelj nije vodio posebnu financijsko-knjigovodstvenu dokumentaciju za ugostiteljski objekt i terasu B. b. ''P.'', tuženik je pravilno postupio procijenivši prihode na temelju omjera zauzete površine od strane čvrstog objekta (15,63%) i terase (84,37%) te navedeni postotak primijenio na ukupan prihod B. b. ''P.''. Također, valja napomenuti da je tuženik  pritom sukladno čl. 92. OPZ-a imao diskrecijsko pravo izabrati metodu kojom će izvršiti procjenu osnovice, dok tužitelj može eventualno osporavati ispravnost izvršenog izračuna. 

 

24.          Za istaknuti je da se sukladno čl. 89. st. 7. ZK-a, oduzeta imovinska korist ne umanjuje za iznos sredstava uloženih u nezakonito obavljanje djelatnosti. To iz razloga što su svi prihodi koji su ostvareni nezakonitim obavljanjem djelatnosti ujedno i sami nezakoniti, neovisno o tome je li za njihovo ostvarenje bilo potrebno snositi određene troškove ili nije, te stoga što su i sami takvi troškovi nezakoniti budući da se njima realizira postupanje protivno propisima. Slijedom navedenog, nije bilo osnova da se prihod koji je tužitelj ostvario obavljanjem ugostiteljske djelatnosti za vremenski period do 2. srpnja 2022. u iznosu od 9.388,91 €, odnosno prihod ostvaren od obavljanja ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu B. b. "P." (s terasom) u period od 3. srpnja 2022. do 10. kolovoza 2022. i prihod ostvaren obavljanjem gospodarske djelatnosti naplate ulaska na nudističku plažu, u periodu od 3. – 8. srpnja 2022. u ukupnom iznosu od  14.903,09 € umanji za bilo koji trošak koji je u tom periodu tužitelju nastao. Vezano uz prethodno navedeno, valja napomenuti da je kod ovog izračuna carinsko tijelo iznos imovinske koristi obračunalo u korist tužitelja budući da mu je, protivno izričitoj zakonskoj normi, pri utvrđivanja visine ostvarene imovinske koristi uzelo u obzir rashode knjižene na kontima 52102, 63001, 63200 i  u ukupnom iznosu od 7.925,12 EUR.

 

25.          Navod tužitelja da terasa nije radila prije mjeseca lipnja, nije od značaja za drugačije rješavanje ove upravne stvari. Vezano za ovaj navod prije svega valja istaknuti da je predmetna terasa postavljena na dijelu kopna koje, nedvojbeno, predstavlja pomorsko dobro, te da ista, u gospodarskom smislu,  sastavni dio objekta B. b. "P." u kojem je tužitelj obavljao djelatnost koja nije bila predmetom koncesije (Ugovor o koncesiji). U konkretnom slučaju za period do 2. srpnja 2022. tužitelju je obračunat samo promjenjivi dio naknade koji se izračunava u postotku (3%) od ostvarenog prihoda, ne i stalni dio naknade koji se utvrđuje množenjem zauzete površine pomorskog dobra i vremena korištenja istoga (u danima).

 

26.          Slijedom ovako izloženog stanja stvari, Sud nalazi da prigovori tužitelja istaknuti u tužbi nisu osnovani i nemaju utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari. Posljedično tome, Sud zaključuje da osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga, temeljem odredbe čl. 57. st. 1. ZUS-a, odlučeno kao u tč. I. izreke.

 

27.          Odluka o troškovima ovog upravnog spora (tč. II. izreke) temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a.

 

U Rijeci 3. studenog 2023.

 

 

                                                                                                                                                Sudac

Vedran Juričić, dipl. iur., v. r.

 

 

 

 

UPUTAO PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike
Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i
sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa
izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).