Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Malom Lošinju

Riva lošinjskih kapetana 14

51550 Mali Lošinj

Poslovni broj: P-640/2023-44

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, (OIB:54566384631), Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu ovog suda Gordani Holer kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice Patricie Sablić Havić, u pravnoj stvari tužiteljice ZK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Mariji Erdec, odvjetnici iz Malog Lošinja, protiv tuženika ŠK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i NK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog ureda Poldan & Gatara i dr. iz Rijeke, radi isplate, nakon održane glavne rasprave 20. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice Marije Erdec, odvjetnice u Malom Lošinju i zamjenice punomoćnika tuženika PK, odvjetničke vježbenice u Rijeci, 5. ožujka 2026.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženicima da tužiteljici solidarno isplate iznos od 663,61 EUR (šestošezdesetitrieuraišezdesetijedancent), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje

- na iznos od 331,80 EUR (tristotridesetijedaneuroiosamdesetcenti) teku od 16. svibnja 2021., a

- na iznos od 331,80 EUR (tristotridesetijedaneuroiosamdesetcenti) teku od 16. lipnja 2021.,

po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi prethodnom polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate sa zateznom kamatom koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavljala prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženicima da tužiteljici, svaki u 1/2 dijela, isplate iznos od 995,42

EUR (devetstodevedesetipeteuraičetrdesetidvacenta), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje

- na iznos od 331,80 EUR (tristotridesetijedaneuroiosamdesetcenti) teku od 1. srpnja 2022., a

- na iznos od 331,80 EUR (tristotridesetijedaneuroiosamdesetcenti) teku od 1. kolovoza 2022., te

- na iznos od 331,80 EUR (tristotridesetijedaneuroiosamdesetcenti) teku od 1. rujna 2022.,

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" Nalaže se tuženicima da tužiteljici, svaki u 1/2 dijela, isplate iznos od 341,67

EUR (tristočetrdesetijedaneuroišezdesetisedamcenti), zajedno zakonskim zateznim kamatama koje

- na iznos od 113,92 EUR (stotrinaesteutaidevedesetidvacenta) teku od 20. rujna 2022., a

- na iznos od 113,88 EUR (stotrinaesteuraiosamdesetiosamcenti) teku od 16. listopada 2022., te

- na iznos od 113,88 EUR (stotrinaesteuraiosamdesetiosamcenti) od 16. studenog 2022.,

Nalaže se tuženicima da tužiteljici, svaki u 1/2 dijela, isplate iznos od 50,15 EUR

(pedeseteuraipetnaestcenti), zajedno zakonskim zateznim kamatama koje:

- na iznos od 5,78 EUR (peteuraisedamdesetiosamcenti) teku od 11. rujna 2022.,

- na iznos od 5,79 EUR (peteuraisedamdesetidevetcenti) teku od 11. listopada 2022.,

- na iznos od 21,28 EUR (dvadesetijedaneuroidvadesetiosamcenti) teku od 11. rujna 2022.,

- na iznos od 17,29 EUR (sedamnaesteuraidvadesetidevetcenti) teku od 11. listopada 2022.,

Nalaže se tuženicima da tužiteljici, svaki u 1/2 dijela, isplate iznos od 2.405,60

EUR (dvijetisućečetiristopeteuraišezdesetcenti), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 9. siječnja 2023., po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi prethodnom polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate sa zateznom kamatom koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavljala prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana."

IV. Prihvaća se prigovor radi prebijanja tuženika, te se utvrđuje postojanje potraživanja tuženika prema tužiteljici u iznosu od 53,28 EUR (pedesetitrieuraidvadesetiosamcenti) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od

- 6,66 EUR (šesteuraišezdesetišestcenti) od dana 16. veljače 2022. godine

- 6,66 EUR (šesteuraišezdesetišestcenti) od dana 16. ožujka 2022. godine

- 6,66 EUR (šesteuraišezdesetišestcenti) od dana 16. travnja 2022. godine

- 6,66 EUR (šesteuraišezdesetišestcenti) od dana 16. svibnja 2022. godine

- 6,66 EUR (šesteuraišezdesetišestcenti) od dana 16. lipnja 2022. godine

- 6,66 EUR (šesteuraišezdesetišestcenti) od dana 16. srpnja 2022. godine

- 6,66 EUR (šesteuraišezdesetišestcenti) od dana 16. kolovoza godine

- 6,66 EUR (šesteuraišezdesetišestcenti) od dana 16. rujna 2022. godine po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi prethodnom polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavljala prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu utvrđuje da ne postoji potraživanje tuženika prema tužiteljici.

V. Djelomično se prebijaju potraživanja iz točke II. i V. izreke ove presude, te se nalaže tuženicima da tužiteljici isplate preostali dio potraživanja iz točke I. i II. izreke ove presude koji nije prebijen.

VI. Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženicima parnične troškove u iznosu od

859,17 EUR (osamstopedesetideveteuraisedamnaestcenti) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je kao najmodavka dana 28. veljače 2020. godine sa tuženicima kao najmoprimcima sklopila Ugovor o najmu kuće, i to u obliku javnobilježničkog akta broj OU-62/2020 godine, sastavljenog po javnom bilježniku Boži Markoviću iz Malog Lošinja. Ugovor o najmu da je prestao 22. svibnja 2022. godine, po proteku tromjesečnog otkaznog roka ugovorenog člankom 3. Ugovora o najmu, nakon što je tužiteljičina obavijest o otkazu ugovor o najmu javnobilježnički dostavljena tuženicima dana 22. veljače 2022. godine. Člankom 2. Ugovora o najmu kuće da je ugovorena najamnina u visini od 2.500,00 kn / 331,80 EUR[1] mjesečno, koju su tuženici bili u obvezi solidarno plaćati tužiteljici do 15.-og u mjesecu za tekući mjesec. Tuženici da nisu tužiteljici platili najamninu za svibanj i lipanj 2021. godine na koji način da je na strani tužiteljice ostalo neplaćeno potraživanje prema tuženicima u ukupnoj visini od 5.000,00 kn / 663,61 EUR, za zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos mjesečne najamnine od 16. -og svibnja, odnosno 16.-og lipnja 2021. godine. Tuženici da su posjed nekretnine tužiteljice koja je bila predmet najma koji da je prestao dana 22. svibnja 2022. godine prepustili tužiteljici dana 3. rujna 2022. godine, a posljednju uplatu najamnine tužitelji da su izvršili za svibanj 2022. godine, na koji način da je na strani tužiteljice nastalo neplaćeno potraživanje prema tuženicima zbog stjecanja bez osnove, na temelju čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), u visini najamnine koju bi tužiteljica mogla ostvariti na tržištu da je mogla nekretninu koja je predmet Ugovora o najmu kuće od 28. veljače 2020. godine dati u najam trećim osobama tijekom lipnja, srpnja i kolovoza 2022. godine, da su tuženici pravovremeno, po prestanku najma, predali posjed nekretnine tužiteljici. Po opisanoj osnovi tužiteljica da ima potraživanje prema tuženicima u ukupnom iznosu od 7.500,00 kuna / 995,42 EUR, za zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 2.500,00 kn / 331,80 EUR od 1. srpnja 2022. godine, na iznos od 2.500,00 kn / 331,80 EUR od 1. kolovoza 2022. godine, te na iznos od 2.500,00 kn / 331,80 EUR od 1. rujna 2022. godine. Člankom 2. Ugovora o najmu kuće od 28. veljače 2020. godine da je ugovoreno da su tuženici dužni solidarno, redovito i pravovremeno plaćati sve komunalne i režijske troškove povezane sa predmetom najma, a po prestanku Ugovora o najmu kuće dana 22. svibnja 2022. godine tuženici da su nastavili koristiti predmet najma sve do 3. rujna 2022. godine i time bez osnove stekli, a na strani tužiteljice prouzročili trošak, s osnove utrošene električne energije, iznos od 2.574,37 kn / 341,68 EUR, koji da tužiteljica prema nagodbi sklopljenoj između tužiteljice i HEP ELEKTRA d.o.o. dana 2. rujna 2022. godine otplaćuje u mjesečnim ratama koje dospijevaju kako slijedi: iznos od 858,37 kn / 113,92 EUR dospio je dana 19. rujna 2022. godine, iznos od 858,00 kn / 113,88 EUR dospio je dana 15.10.2022. godine, a iznos od 858,00 kn / 113,88 EUR dospio je dana 15.11.2022. godine. Tijekom razdoblja od prestanka Ugovora o najmu kuće dana 22. svibnja 2022. godine do dana predaje posjeda predmeta najma dana 3. rujna 2022. godine tuženici da su također bez osnove stekli, a na strani tužiteljice prouzročili trošak s osnove neplaćenih komunalnih usluga pružatelja Komunalne usluge Cres Lošinj d.o.o. za mjesece kolovoz i rujan 2022. godine u iznosima od 43,56

1 Fiksni tečaj konverzije iznosi 7,53450 kuna za 1 euro

kn / 5,78 EUR s dospijećem na dan 10. rujna 2022. godine i iznosu od 43,68 kuna / 43,68 EUR s dospijećem na dan 10. listopada 2022. godine. Na isti su način tuženici bez osnove stekli, a na strani tužiteljice prouzročili trošak s osnove neplaćenih usluga vodoopskrbe i odvodnje pružatelja Vodoopskrba i odvodnja Cres Lošinj d.o.o. za mjesece kolovoz i rujan 2022. godine u iznosu od 160,34 kn / 21,28 EUR za kolovoz 2022. godine s dospijećem na dan 10. rujan 2022. godine te u iznosu od 130,32 kune / 17,29 EUR prema obračunu nakon izvršenog očitanja dana 4. rujna 2022. godine, s dospijećem na dan 10. listopada 2022. godine. Pri stupanju u posjed nekretnine koja je bila predmetom najma tužiteljica da je dana 3. rujna 2022. godine zatekla nekretninu u bitno pogoršanom stanju u odnosu na ono u kojem je bila kada su tuženici kao najmoprimci stupili u posjed nekretnine, a koje pogoršanje nikako nije posljedica redovne uporabe nekretnine, obzirom da je prema računu građevinskog trgovačkog društva LOŠINJ-MONT j.d.o.o., Mali Lošinj tužiteljica izvršila sljedeće radove radi vraćanja nekretnine u minimalno upotrebljivo stanje zaštita prostora kuće te bojanje u bijelom tonu u 2 premaza u površini od 240 m2, struganje dijelova zida i stopa te njihovo gletanje, mazanje impregnacije na zidove i plafon u površini od 240 m2, skidanje knauf ploče na stropu 2 kom., postava nove knauf ploče te njeno gletanje. Tužiteljica da je opisane radove, u vrijednosti od 18.125,00 kuna / 2405,60 EUR, radi uklanjanja znatnih oštećenja prouzročenih po tuženicima, ugovorila kako bi otklonila neposredno prijeteću daljnju štetu koju bi mogao prouzročiti prodor vode, i kako bi se nekretnina mogla staviti u funkciju. Stoga tužiteljica predlaže sudu prihvatiti tužbu i tužbeni zahtjev, te obvezati tuženike na naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženici u odgovoru na tužbu osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako osnov tako i visinu, kao i sve činjenične navode tužbe osim izričito priznatih. Tuženici navode da je točno da su s tužiteljicom dana 28. veljače 2020. godine sklopili Ugovor o najmu kuće u obliku javnobilježničkog akta sastavljenog od strane javnog bilježnika Bože Markovića iz Malog Lošinja pod poslovni broj OU-62/2020. No, osporava se datum prestanka predmetnog ugovora o najmu kojeg navodi tužiteljica iz razloga što otkaz kojeg je tužiteljica dala nije valjan. Otkaz ugovora o najmu od dana 14. veljače 2022. godine nije osnovan na što su se tuženici putem punomoćnika očitovali dopisom od dana 22. veljače 2022. godine. Tužiteljica je u otkazu ugovora o najmu kao razlog otkaza navela neplaćanje dvije najamnine za mjesec svibanj i lipanj 2021. godine, a čije plaćanje potražuje i tužbom u ovom postupku. Tuženici su sve obveze temeljem Ugovora o najmu prema ovrhovoditelju uredno ispunili. Naime, iako se tužiteljica tuženicima obvezala predati u posjed sve prostorije nekretnine kako je to navedeno u ugovoru o najmu, jednu od prostorija površine cca 12 m2 nije nikada oslobodila od svojih stvari te ju nije niti predala tuženicima na korištenje iako se to obvezala učiniti. Po proteku prve godine najma tužiteljica je s tuženicima dogovorila, a budući nije imala novaca vratiti dio plaćene najamnine koji bi otpao po kvadraturi na predmetnu sobu, da se na to ime izvrši prijeboj dviju najamnina i to u svibnju i lipnju 2021. godine. Navedeno je bio prijedlog upravo same tužiteljice s kojim prijedlogom da su se tuženici suglasili, a da je tome tako jasno proizlazi iz činjenice što su tuženici nakon tog perioda nastavili s urednim i redovnim plaćanjem najamnine. Za potraživanje za stanarine za mjesec svibanj i lipanj 2021. godine parnične strane da su, upravo na prijedlog same tužiteljice, izvršile prijeboj međusobnih potraživanja te tuženici stoga ne duguju tužiteljici ništa po toj osnovi. Vezano za potraživanje najamnine za mjesec lipanj, srpanj i kolovoz 2022. godine jer da je, prema viđenju tužiteljice, ugovor o najmu prestao dana 22. svibnja 2022. godine, a da su tuženici kuću napustili dana 03. rujna 2022. godine, tuženici ukazuju kako predmetni ugovor o najmu nije prestao temeljem Otkaza tužiteljice, već temeljem Izjave o raskidu ugovora o najmu od dana 12. lipnja 2022. godine koju da su tuženici izjavili tužiteljici. Tuženici da su predmet najma napustili dana 31. kolovoza 2022. godine, dakle i prije isteka tromjesečnog otkaznog roka računajući od dana njihove izjave o raskidu. Tuženici nadalje navode da nije točno da bi tužiteljici dugovali najamninu za mjesec lipanj, srpanj i kolovoz 2022. godine iz razloga što tuženici cijelo vrijeme trajanja ugovora o najmu nisu bili u mogućnosti koristiti jednu prostoriju površine cca 12 m2, pa da su zbog toga dana 17. lipnja 2022. godine tužiteljici izjavili prijeboj međusobnih potraživanja pisanim putem. Navedenom Izjavom o prijeboju da je izvršen prijeboj međusobnih potraživanja tužiteljice po osnovi najamnine za mjesec lipanj 2022. godine u iznosu od 2.500,00 kn i potraživanja tuženika po osnovi naknade zbog nemogućnosti korištenja jedne prostorije u kući u iznosu od 6.100,00 kn. Nakon izvršenog prijeboja, tuženici da su prijebojem podmirili najamninu za mjesec lipanj 2022. godine te da je ostalo i nadalje postojati potraživanje tuženika prema tužiteljici u iznosu od 3.600,00 kn. Tužiteljica da neosnovano potražuje zakonsku zateznu kamatu tekuću od 01. u mjesecu budući je Ugovorom o najmu određen kao datum dospijeća 15. u mjesecu. Tuženici da su u nekretnini koja je predmet najma ostali do 31. kolovoza 2022. godine. U tom periodu da su koristili predmetnu nekretninu, no i nadalje bez iste prostorije površine 12 m2. Imajući dakle u vidu da je predmet najma površine 60 m2, da cijena najma iznosi 2.500,00 kn, naknada po m2 najma iznosi 41,66 kn x 12 m2= 499,99 kn, zaokruženo 500,00 kn. Dakle, najamninu za mjesec srpanj i kolovoz da je potrebno umanjiti za iznos od po 500,00 kn mjesečno. Stoga bi potraživanje tužiteljice prema tuženicima po osnovi najamnine za mjesec srpanj i kolovoz 2022. godine iznosilo 2.000,00 kn mjesečno odnosno 4.000,00 kn ukupno. Stoga tuženici u ovom postupku ističu procesnopravni prigovor prijeboja te predlažu da sud utvrdi potraživanje tuženika prema tužiteljici u iznosu od 3.600,00 kn, zatim potraživanje tužiteljice prema tuženicima u iznosu od 4.000,00 kn te izvrši prijeboj međusobnih potraživanja nakon čega su tuženici dužni tužiteljici iznos od 400,00 kn po osnovi najamnine s time što u prijeboj stavljaju i daljnjih 400,00 kn. Naime, tužiteljica da neosnovano potražuje od tuženika plaćanje naknade s osnove navodno utrošene električne energije u iznosu od 341,68 EUR. Naime, iz priložene Obavijesti HEP-a o sklopljenoj nagodbi od dana 02. rujna 2022. godine da nije moguće utvrditi na koji se objekt predmetna nagodba odnosi niti na koje razdoblje. Tuženici osporavaju da se isto odnosi na njihovu obvezu plaćanja naknade za utrošenu električnu energiju budući su isti svoje obveze uvijek i redovno plaćali. Naime, sve troškove električne energije plaćali su isključivo tuženici iako je brojilo električne energije odnosno priključak služio i za tužene i za tužiteljicu. Za vrijeme dok je trajao najam dok su tuženici plaćali troškove električne energije priključkom na taj isti strujni priključak gradila nova stambena jedinica u istom dvorištu gdje je tužiteljica i živjela te je iznajmljivala parkirno mjesto u sklopu dvorišta kamperu koji je tamo bio i koji je također koristio struju s istog obračunskog mjesta. Nadalje, dogovor između tužiteljice i tuženika je bio da tuženici plaćaju cijeli iznos naknade za električnu energiju dok da će tužiteljica njima mjesečno plaćati iznos od po 50,00 kn. To je vidljivo i iz dogovora od dana 27. rujna 2021. godine kojeg su parnične strane sklopile. No, tužiteljica nije tuženicima plaćala svoj udio od 50,00 kn mjesečno u periodu od mjeseca veljače 2022. godine pa nadalje, ali niti ranije od toga. U tom periodu su, kao i do tada, tuženici plaćali trošak električne energije u cijelosti, dok tužiteljica nije njima plaćala svoj dio pa je stoga za period od siječanja do rujna 2022. godine nastalo potraživanje tuženika prema tužiteljici u iznosu od 400,00 kn. Stoga tuženici stavljaju u prijeboj i ovaj iznos potraživanja nakon čega nijedna strana nema prema drugoj potraživanja po osnovi najamnine, umanjenja najamnine i električne energije. Dodatno tuženici ističu da je, u međuvremenu odnosno za vrijeme trajanja najma, upravo zbog gradnje na istoj čestici vršene po tužiteljici, paušalni trošak naknade za električnu energiju s početnih cca 150,00 kn porastao na čak 450,00 kn mjesečno, upravo zbog priključka građevine od strane tužiteljice slijedom čega da su tuženici plaćali električnu energiju u daleko većem iznosu nego li su trebali. Tuženici nisu bili u predmetu najma u mjesecu rujnu pa stoga nisu u obvezi platiti nikakve naknade za mjesec rujan 2022. godine kada nekretninu nisu koristili. Nadalje, tuženici osporavaju u cijelosti da su predali tužiteljici nekretninu u bilo kakvom lošijem stanju od onog u kojem su je primili. Naime, još u trenutku predaje nekretnine tuženicima prokišnjavao je krov kuće zbog čega da je voda curila po prostorijama i u gotovo svim prostorijama na gornjem katu je bilo i vlage i plijesni. Tužiteljica da je bila svjesna toga te je u jednom navratu kontaktirala i majstora radi popravka krova, ali joj je trošak popravka bio preskup pa je od toga odustala. Popravljanje konstrukcijskih dijelova nekretnine kao niti bojanje i uklanjanje tragova vlaženja i plijesni svakako nije obveza najmoprimca već najmodavca. U trenutku predaje kuće u najam ista da nije imala uopće uređenu kuhinju, a po cijeloj kući da su već tada bili tragovi vlaženja i plijesni te je i krov kuće propuštao. U kući da je za cijelo vrijeme trajanja ugovora o najmu prokišnjavao krov te su zidovi bili vlažni i puni plijesni. Tuženici nisu odgovorni niti za vlagu, niti za plijesan niti za prokišnjavanje krova. Iz fotografija koje dostavlja sama tužiteljica, ukoliko bi se iste odnosile na predmetnu nekretninu, proizlazi da je na istima prikazana upravo vlaga i plijesan, a opis radova iz ponude društva LOŠINJ-MONT j.d.o.o. ukazuje upravo na radove bojanja zidova, stavljanje impregnacije radi sprečavanja vlaženja i mijenjanje knauf ploča do propadanja kojih je došlo upravo zbog prokišnjavanja i vlaženja stropova i zidova. Tuženici ističu da ništa od radova koje je tužiteljica navodno izvela nije u obvezi najmoprimca već isključivo u obvezi najmodavca koji je dužan redovito održavati nekretninu. Bojanje zidova, impregnacija, mijenjanje knauf ploča – sve kao posljedica vlaženja i prokišnjavanja nije obveza najmoprimca. Slijedom svega navedenog, tuženici predlažu sudu po provedenom postupku tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti odbiti uz obvezivanje tužiteljice na naknadu tuženicima ukupno prouzročenih troškova postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate. Podredno, tuženici ističu procesno pravni prigovor prijeboja i to po osnovi potraživanja tužiteljice prema tuženicima za najamninu za mjesec srpanj i kolovoz 2022. godine s potraživanjem tuženika prema tužiteljici preostalim nakon Izjave o prijeboju od dana 17. lipnja 2022. godine u iznosu od 3.600,00 kuna i potraživanja tuženika prema tužiteljici s osnove doprinosa za potrošnju električne energije u iznosu od 400,00 kuna.

3. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je proveo dokaze uvidom u Otkaz ugovora o najmu kuće od 14. veljače 2022., Ponudu broj 39 od 5. listopada 2022. društva LOŠINJ-MONT j.d.o.o. Mali Lošinj na listu 7 spisa, Potvrda o javnobilježničkoj dostavi pismena javnog bilježnika Bože Markovića iz Malog Lošinja brj OU-79/2022-2 od 22. veljače 2022., račun br. 11-313254-122090 za mjesec rujan 2022 na listu 11 spisa, uplatnice na listu 12-13 spisa, dopis HEP Elektre od 2. rujna 2022. na listu 14 spisa, nagodba br. 37010062804 za ugvoorni račun 2202074283 od 2. rujna 2022. sklopljenog između HEP Elektre d.o.o. Zagreb i tužiteljice na listu, Ugovor o najmu kuće sklopljen 28. veljače 2020. u obliku javnobilježničkog akta broj OU-62/2020 sastavljen po javnom bilježniku Boži Markoviću iz Malom Lošinja na listu 16-20 spisa, fotografije na listu 21-26 spisa, žalba ovršenika od 6. rujna 2022. izjavljena u predmetu poslovni broj Ovr-762/2022 na listu 44-47 spisa, očitovanje tuženika na otkaz ugovora o najmu kuće listu na listu 48 spisa, potvrdu Hrvatske pošte o predaji preporučene pošiljke od 14. lipnja 2022. na listu 50 spisa, izjavu o raskidu ugovora o najmu od 12. lipnja 2022. na listu 51 spisa, fotografije na listu 53-78 spisa, fotografije na listu 95-97 spisa, izjava o prijeboju potraživanja od 17. lipnja 2022. na listu 98 spisa, potvrde o uplati na listu 100-102 spisa, sporazum od 27. rujna 2021. sklopljen između tužiteljice i I. tuženice na listu 105 spisa, račun broj 25/LM1/1 od 31. prosinca 2022. na listu 114 spisa, dopis HEP Elektre od 22. veljače 2024. na listu 115-117 spisa, Energetska kartica tužiteljice od 15. veljače 2024. na listu 118 spisa, izjavu UK od 24. veljače 222. na listu 122 spisa, te je proveden dokaz očevidom na licu mjesta, saslušanjem svjedoka UK, ŽK, HK, OK, GK, ĆK i BK, te tužiteljice i tuženika.

4. Sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP, Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01/ 113/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) sud je prema svom uvjerenju odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

5. Stranke su učinile nespornim da su 28.veljače 2020. sklopile Ugovor o najmu kuće u obliku javnobilježničkog akta sastavljenog od strane javnog bilježnika Bože Markovića iz Malog Lošinja pod poslovnim brojem OU-62/2020.

6. Uvidom u navedeni ugovor utvrđeno je da su tužiteljica kao najmodavac i tuženici kao najmoprimci ugovorili najam kuće u [adresa] koja se sastoji od kuhinje, kupaone, dvije sobe, dnevnog boravka ukupne površine 60 m2 sa pripadajućim vrtom za mjesečnu najamninu u neto iznosu od 2.500,00 kuna / 331,81 EUR koja je za prvu godinu najma isplaćena unaprijed u iznosu od 30.000,00 kuna / 3.981,68 EUR, a nakon isteka prve godine najma, najmoprimci su se solidarno obvezali plaćati najamninu u mjesečnim obrocima i to 15. dana u mjesecu za tekući mjesec. Najmoprimci su se obvezali uz najamninu redovito i pravovremeno plaćati sve komunalne i režijske troškove, a ugovor je sklopljen na neodređeno vrijeme počevši od 15. travnja 2020.

6. Uvidom u Otkaz ugovora o najmu kuće od 14. veljače 2022. i potvrdu o javnobilježničkoj dostavi pismena od 22. veljače 2022. utvrđeno je da je tužiteljica otkazala ugovor tuženicima zbog neplaćanja najamnine za svibanj i lipanj 2021. , koji otkaz ugovora je uručen tuženicima 21. veljače 2022.

7. Nadalje, uvidom u očitovanje tuženika na otkaz ugovora o najmu kuće od 22. veljače 2022. utvrđeno je da tuženici nisu prihvatili zaprimljeni otkaz ugovora o najmu smatrajući isti nezakonitim iz razloga što su najamnine za svibanj i lipanj 2021. plaćene prebijanjem potraživanja kojeg su tuženici imali prema tužiteljici po osnovi umanjenja najamnine ali tuženici uz navedeno očitovanje nisu dostavili potvrdu o uručenju istog tužiteljici.

8. Uvidom u izjavu o raskidu ugovora o najmu kojeg su tuženici uputili tužiteljici 12. lipnja 2022. utvrđeno je da su navedenom izjavom tuženici raskinuli predmetni ugovor o najmu time da je uz izjavu priložena potvrda o otpremi izjave na adresu tužiteljice, međutim spisu ne prileži povratnica o uredno zaprimljenom pismenu.

9. Uvidom u sporazum na listu 150 spisa sklopljen 27. rujna 2021. između tužiteljice i prvotuženice utvrđeno je da su se parnične stranke sporazumjele da će tužiteljica tuženicima plaćati iznos od 50,00 kuna / 6,66 EUR mjesečno radi podmirenja dijela troškova utrošene električne energije, a koju činjenicu je u svom iskazu priznala i tužiteljica.

10. Svjedok GK, majka tuženice, je u iskazu kazivala da su ona i suprug došli vidjeti prostor kada je njihova kćer uselila u kuću i pomogli joj unijeti stvari. Dnevna soba je bila prazna, te se u istoj nalazila peć i kašun za drva. U kuhinji su zatekli staru vitrinu, frižider, sudoper do kojeg se nalazio stari ormarić na kojem je bila položena bijela ploha koja nije bila pričvršćena, stol i stolice. U većoj sobi na katu nalazio se stari četverokrilni ormar, krevet, okrugli starinski stolić. Ispred manjih vrata koje iz sobe vode na tavan kao i ispod kreveta nalazile su se stvari tužiteljice. Vrata druge sobe na katu su se jedva mogla otvoriti, a u sobi se nalazila komoda sa ladicama, dva stara kreveta, na krevetima hrpa stvari, robe, a prolaz je bio moguć samo između kreveta, sve je bilo u kutijama i pokriveno plahtama. U dnevni boravak su stavili televiziju, policu na zid i kutnu garnituru na razvlačenje, promijenili su instalacije u kuhinji, kao i kuhinjske elemente jer je tuženica u kući treba živjeti dugoročno pa su htjeli prostor urediti za život. Troškove struje, kao i sve druge račune, izuzev računa za priključak vode koji je bio odvojen, je plaćala tuženica time da je tužiteljica odredila da će mjesečno davati ŠK 50,00 kn za troškove struje koju ona potroši jer je živjela u kamp prikolici u dvorištu i koristila struju iz kuće. Tako je bilo u početku, ali kad je došlo ljeto, tužiteljica je iznajmila dvorište u kojem se uz njenu kamp prikolicu nalazila još jedna i bila je priključena na isti priključak za struju. Račune je plaćala tuženica, ponekad tuženik, a nekad bi ona sa muževog računa platila neki račun ili bi prebacila tuženici novce na njen račun. Tužiteljica je gradila objekt u dvorištu za vrijeme dok su tuženici bili u kući. Građevinar Z je izvodio te radove. Tuženici su kuhinjske elemente promijenili krajem ljeta, negdje 9. ili 10. mjesec iste godine kada su uselili, a stare kuhinjske elemente su u dogovoru s tužiteljicom premjestili u spornu sobu na katu, a nešto i u drugu spavaću sobu gdje je bilo mjesta jer je tužiteljica to htjela ponovno upotrijebiti. Tuženici su najam platili godinu dana unaprijed s novcem kojeg je tuženica dobila prodajom svog auta. Međutim, nakon što su tuženici uredili kuhinju i pozvali tužiteljicu da joj pokažu što su napravili, ona je zatražila da izađu iz kuće, čak je počela oglašavati kuću i tada su počeli narušeni odnosi. Tuženica je već počela tražiti drugi smještaj, te je tada izračunala da bi nekih 500,00 kn mjesečno bio fer iznos za to što tuženici nisu mogli koristiti prostoriju na katu te da će u kući boraviti još nekih 3-4 mjeseca. Na upit punomoćnika tužiteljice što su tuženici učinili kada su prilikom useljenja vidjeli da ne mogu koristiti sobu na katu, svjedokinja je iskazivala da im je tužiteljica rekla da će te stvari maknuti, te da su u najam kuće ušli unatoč tome vjerojatno iz razloga što nije bilo drugog smještaja za iznajmiti. U vrijeme kad su tuženici uselili, krov je bio u lošem stanju jer se vidio stari crijep, tuženici su upozoravali tužiteljicu da krov prokišnjava, vlaga je bila vidljiva na zidu u maloj sobi na katu i u velikoj spavaćoj sobi na katu, zatim se voda slijevala kroz dimnjak u dnevnoj sobi i napravila fleke na zidu i slijevala se u dvorište. Kada je tužiteljica trebala uzeti stvari iz sporne sobe na katu, zvala bi tuženicu ili bi joj poslala poruku da joj izvadi to i to ili će joj pozvati policiju. Nikad se ne bi najavila, već bi tražila da se to isti čas napravi što ponekad nije bilo moguće jer se tuženica nalazila na poslu ili u Rijeci na studiju ili se radilo o stvarima koje ona zbog težine nije mogla iznijeti. Pozivi i poruke su bili učestali s obzirom da je tužiteljica imala i osobne stvari u toj sobi.

11. Svjedok OK, otac tuženice jednako je iskazivao kao i supruga u pogledu stanja predmeta najma u vrijeme useljenja, plaćanja najamnine i ostalih troškova, te stanja krova u vrijeme useljenja. Svjedok je nadalje iskazivao da je tužiteljica nakon što je kuću iznajmila tuženicima, živjela u kamp prikolici u dvorištu ispred kuće, a u ljetnim mjesecima da je dvorište iznajmljivala turistima pa bi se pored njene prikolice u dvorište smjestila još jedna kamp prikolica koja bi se također spojila na struju iz kuće. Tužiteljica je svoju kamp prikolicu uklonila iz dvorišta kada je sagradila pomoćni objekt u dvorištu, kojeg je počela graditi godinu dana nakon što su tuženici iznajmili kuću.

12. Svjedok ĆK, nesrodan s parničnim strankama, a inače susjed tužiteljice, u svom iskazu je također iskazivao da mu je poznato da je tužiteljica u prednjem dvorištu imala kamp kućicu u kojoj je živjela, a poslije je izgradila baraku, odnosno objekt u dvorištu, radove je izvodio Z, osim kamp prikolice u kojoj je živjela tužiteljica, u dvorištu su se mogli vidjeti automobili raznih registracija, a tako je bilo i za vrijeme dok su tuženici boravili u kući. Krov kuće tužiteljice je nedavno popravljen, radove je izvodio BK, a prije toga krov je radio ČK prije 30 godina i bio je loš i dotrajao. BK je izvršio sanaciju krova nakon što su tuženici iselili, tužiteljica je njemu iznajmila kuću za smještaj radnika, a on joj je u zamjenu popravio krov. Na krovu su se vršili kompletni radovi, s jedne i s druge strane, krov je potpuno otkriven, promijenjene su sve kanalice, a to mu je sve poznato je je zbog tužiteljičinog krova stalno imao problema s vlagom.

13. Svjedok HK, brat tuženika, u svom je iskazu potvrdio da je u predmetnoj kući izvodio radove na zidu u kuhinju i na krovu zamijenio i zalijepio 2-3 kanalice. Te je radove izvodio za vrijeme dok su tuženici iznajmili kuću od tužiteljice. Krov je bio u lošem stanju i trebalo ga je popraviti, tada je zamijenio par puknutih kanalica sa rezervnim kanalicama ali je upozorio tužiteljicu da to nije rješenje. Dolazio je u kuću dok su u njoj bili tuženici i poznato mu je da je cijela kuća općenito bila puna vlage, oko krovnog prozora na katu i zidovima bilo je vlage, soba na katu bila je puna stvari, a druga malo manje.

14. Svjedok ŽK, nesrodna s parničnim strankama, iskazivala je da je na poziv tužiteljice došla u kuću nakon što su tuženici odselili te je vidjela da je zid u kuhinji bio pošprican, vrata od kupaone su bila oštećena, u kupaoni je od kondenzacije bilo crno oko prozora, na katu u manjoj sobi gdje je krovni prozor je stanje bilo najlošije, sve je bilo crno oko krovnog prozora i zidovi su bili crni, pretpostavlja od prokišnjavanja ali nije stručnjak, a u većoj sobi na katu bilo je crno u čoškovima. Isto je u svom iskazu potvrdila i UK, koja je također saslušana u svojstvu svjedoka.

15. Svjedok BK, je iskazivao da je na kući tužiteljice izvodio radove negdje 2022. u 11. ili 12. mjesecu kada su mu trebali doći radnici iz Nepala. Tada se dogovorio sa tužiteljicom da joj dio godišnje najamnine plati u novcu, a drugi dio prebije s radovima koje će izvesti na kući. Trebalo je pofarbati zidove i zamijeniti jednu gipsanu ploču u sobi lijevo u potkrovlju na mjestu gdje je procurio dimnjak. Kada se s tužiteljicom dogovarao oko iznajmljivanja kuće, tada je pored spomenutih radova u kući dogovorio i popravak krova koji je bio u jako lošem stanju i dugo godina je puštao jer su letve bile trule, a one ne istrule tako brzo. S tužiteljicom je usmeno dogovorio koliko koštaju radovi na krovu i koliko će iznositi godišnja najamnina i prema tome su se dogovorili kako će plaćati najamninu. Svjedok je potvrdio da je račun na listu 114 spisa, napisao na zahtjev tužiteljice za sud. Svjedok je pojasnio da se s tužiteljicom dogovorio da će joj za 15.000,00 – 20.000,00 kn izvesti sve radove u kući, a što je uključivalo pored radova navedenih u računu i radove na popravku krova, a onda je naknadno na zahtjev tužiteljice izdao račun koji se nalazi u spisu time da je svjedok iskazao da u spomenutom računu nije naveo radove koje je izveo na krovu zbog suda jer je krov više godina prokišnjavao.

16. Valja napomenuti da je sud poklonio vjeru iskazima svih saslušanih svjedoka, pa čak i iskazima svjedoka koji su rodbinski povezani s tuženicima iz razloga što se njihovi iskazi podudaraju s iskazima svjedoka koji nisu rodbinski povezani s parničnim strankama i nemaju izravnog interesa za uspjeh istih u sporu. Štoviše, sud nalazi da su svi saslušani svjedoci, koji su predloženi i od strane tužiteljice i od strane tuženika, u bitnome isto iskazivali, da su njihovi iskazi jasni i životni, te nisu proturječni s ostalim materijalnim dokazima u spisu.

17. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio da je predmet ugovora o najmu kuće od 28.veljače 2020. upravo kuća na adresi [adresa] koja se sastoji od kuhinje, kupaone, dvije sobe i dnevnog boravka površine 60 m2 sa pripadajućim vrtom, kako to nedvojbeno proizlazi iz čl. 1. predmetnog ugovora.

18. Nadalje iz iskaza saslušanih svjedoka GK i OK, roditelja tuženice, proizlazi da je tuženicima u vrijeme sklapanja ugovora bila poznata činjenica da će tužiteljica živjeti u kamp prikolici smještenoj u dvorištu iznajmljene kuće za vrijeme dok gradi pomoćni objekt u dvorištu i da će se njezine osobne stvari za to vrijeme nalaziti u sobi na prvom katu kuće. Stoga je mišljenje suda da su tuženici evidentno pristali na takve uvjete, budući da prilikom sklapanja ugovora nisu ugovorili drugačiji predmet najma, umanjenje cijene za vrijeme dok traju navedene okolnosti ili pak obvezu tužiteljice da u određenom roku isprazni spornu sobu i istu slobodnu od stvari preda tuženicima na korištenje.

19. Nadalje, sve i da su tuženici pristali na takve uvjete jer su vjerovali da će tužiteljica u roku jedne godine sagraditi i useliti u pomoćni objekt te iznijeti svoje stvari iz sporne sobe na katu, po proteku tog očekivanog roka tuženici nisu tužiteljici uputili pisani zahtjev za umanjenje najamnine zbog toga što nisu u mogućnosti koristit sve prostorije sukladno ugovoru ili pak zatražili od iste da ukloni svoje stvari iz sobe, niti su u vezi toga pokrenuli bilo kakav postupak pred sudom.

20. Stoga sud ne može prihvatiti navode tuženika da ih tužiteljica nije uvela u posjed svih prostorija u kući sukladno sklopljenom ugovoru o najmu kuće.

21. Prema odredbi čl. 2. ugovora najamnina je ugovorena u neto iznosu od 2.500,00 kuna / 331,81 EUR mjesečno, koju su se tuženici obvezali plaćati solidarno.

22. Tužiteljica u tužbi navodi da tuženici nisu podmirili najamninu za mjesec svibanj i lipanj 2021., a što je ujedno bio i razlog zbog kojeg je otkazala ugovor o najmu kuće sukladno odredbi čl. 3. ugovora, te da po proteku otkaznog roka nisu iselili iz kuće već su kuću napustili tek u rujnu 2022. zbog čega tužiteljica od tuženika također potražuje naknadu u visini najamnine za mjesec lipanj, srpanj i kolovoz 2022.

23. Tuženici navedene činjenice nisu osporili, već u odgovoru na tužbu navode da je tražbina tužiteljice po osnovi najamnine za svibanj i lipanj 2021., te lipanj 2022. prestala prijebojem s tražbinom koju su tuženici imali prema tužiteljici po osnovi umanjenja najamnine zbog nemogućnosti korištenja svih prostorija u kući.

24. Dakle, tuženici u tom dijelu ističu materijalno pravni prigovor prijeboja.

25. Sukladno odredbi čl. 195. i 196. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) da bi u konkretnom slučaju došlo do prijeboja potraživanja nije dovoljno da postoje potraživanja obiju strana već je potrebno da jedna strana drugoj strani izjavi prijeboj.

26. Međutim, prema mišljenju ovoga sud tuženici u konkretnom slučaju nisu dokazali da su tužiteljici doista dali izjavu o prijeboju potraživanja kao što to navode u odgovoru na tužbu.

27. Naime, tuženici u spis nisu dostavili dokaz o uručenju izjave o prijeboju potraživanja od 17. lipnja 2022. tužiteljici, a koju činjenicu tužiteljica osporava, niti je itko od predloženih i saslušanih svjedoka osobno bio prisutan u trenutku davanja izjave o prijeboju potraživanja i mogao o tome svjedočiti.

28. Stoga, sud nalazi tuženikov prigovor prebijanja neosnovanim, pa tužiteljica osnovano potražuje najamninu za svibanj i lipanj 2021. uvećanu za zakonske zatezne kamate tekuće na svaki pojedini iznos najamnine od 15. dana u mjesecu za tekući mjesec, a za koju obvezu tuženici odgovaraju solidarno sukladno odredbi čl. 2. ugovora.

29. Obzirom da je u postupku utvrđeno da se nisu ispunile pretpostavke za prijeboj potraživanja odnosno da tuženici nisu na vrijeme platili dvije mjesečne rate najamnine, to sud nalazi da je predmetni ugovor o najmu kuće doista prestao otkazom ugovora od strane tužiteljice koji je uručen tuženicima 21. veljače 2022. kako to proizlazi iz potvrde o javnobilježničkoj dostavi pismena javnog bilježnika Bože Markovića iz Malog Lošinja broj OU-79/2022-2 od 22. veljače 2022.

30. Nadalje, imajući u vidu da su odredbom čl. 3. predmetnog ugovora o najmu kuće stranke ugovorile otkazni rok od tri mjeseca, a da je otkaz ugovora tuženicima uručen 21. veljače 2022., tuženici su trebali iseliti iz kuće koja bila predmet najma 22. svibnja 2022. Iz navoda tuženika nedvojbeno proizlazi da su isti predmet najma napustili tek 31. kolovoza 2022., time da su posljednju uplatu u visini najamnine izvršili za svibanj 2022. (koja činjenica među strankama nije sporna). Slijedom toga sud nalazi da tužiteljica osnovano potražuje naknadu koristi u visini rate mjesečne najamnine za lipanj, srpanj i kolovoz 2022.

31. Ovdje valja napomenuti da se u konkretnom slučaju treba primijeniti odredba čl. 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a ne odredba čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) obzirom se u konkretnom slučaju ne radi o potrošnim stvarima, već o nekretnini čije je vraćanje moguće, sve sukladno pravnom shvaćanju koje je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeo na drugoj sjednici od 1. ožujka 2021., a s kojim u vezi je prihvaćena revizija u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-219/2024-2 od 29. svibnja 2024.

32. Uvidom u žalbu ovršenika, ovdje tuženika od 6. rujna 2022. koju su tuženici dostavili u spis, utvrđeno je da je tužiteljica protiv tuženika pokrenula ovršni postupak radi iseljenja koji se vodio kod ovog suda pod poslovnim brojem Ovr-762/2022, pa je time tužiteljica jasno izrazila volju za posjedovanjem stvari. Stoga je mišljenje suda da su tuženici kao nepošteni posjednici duži tužiteljici naknaditi korist u visini mjesečne najamnine za lipanj, srpanj i kolovoz 2022. uvećan za zakonske zatezne kamate kako je to pobliže označeno u točki II. izreke presude.

33. Nadalje, tužiteljica tužbom također potražuje i troškove struje, vode i komunalnih usluga u visini pobliže označenoj u točki III. izreke presude, koje sud nalazi neosnovanim.

34. Naime, uvidom u očitovanje društva HEP Elektra d.o.o. od 15. veljače 2024. utvrđeno je da se za obračunsko mjerno mjesto br. 12000204258 za ugovorni račun 2202074283 koji glasi na ime tužiteljice računi izdaju po akontativnom modelu za polugodišnje obračunsko razdoblje po kojem HEP Elektra d.o.o. izdaje obračun i mjesečne novčane obveze na temelju dostavljenih mjernih podataka i predviđene mjesečne potrošnje od strane Operatora distribucijskog sudstava. Usporedbom dostavljenih podataka o zaprimljenim uplatama, kao i zaduženim novčanim obvezama u razdoblju od 15. travnja 2020. kada su tuženici uselili u predmetnu kuću do 31. kolovoza 2022. kada su tuženici kuću vratili u posjed tužiteljici matematičkim izračunom utvrđeno je da je zaduženje u navedenom periodu iznosilo ukupno 1.011,91 EUR dok je za predmetno mjerno mjesto u istom razdoblju na račun HEP Elektre d.o.o. uplaćeno ukupno 1.073,53 EUR.

35. Iz navedenog nedvojbeno proizlazi da su tuženici podmirili sve obveze po osnovi potrošnje električne energije za vrijeme dok su koristili kuću tužiteljice, time da je sud uzeo da su sve uplate koje su izvršene u predmetnom razdoblju uplaćene upravo od strane tuženika budući je i sama tužiteljica tijekom postupka iskazivala da tuženicima nije plaćala struju.

36. Vezano za troškove s osnova neplaćenih komunalnih usluga, te usluga vodoopskrbe i odvodnje koje tužiteljica potražuje za razdoblje od kolovoza do rujna 2022. sud nalazi neosnovanim iz razloga što je u postupku utvrđeno tuženici u rujnu 2022. više nisu boravili u predmetnoj kući pa ih se stoga ne može teretiti za obveze koje su nastale nakon njihova izlaska iz kuće, a pored navedenog u postupku je utvrđeno iz iskaza svjedoka GK i OK da je tužiteljica za svoju kamp prikolicu odnosno pomoćni objekt imala odvojen priključak za vodu, a tužiteljica nije dokazala da se predmetni računi za komunalne usluge i usluge vodoopskrbe i odvodnje odnose upravo na kuću koja je bila predmet ugovora o najmu, a ne eventualno na račune za kamp prikolicu odnosno pomoćni objekt u dvorištu u kojem je tužiteljica boravila za vrijeme dok je kuću iznajmila tuženicima.

37. Sud također nalazi neosnovanim potraživanje tužiteljice za naknadu troškova radova u iznosu od 2.405,60 EUR radi uklanjanja oštećenja prouzročenih po tuženicima.

38. Iako tužiteljica u tužbi navodi da je pri stupanju u posjed nekretnine koja je bila predmetom najma nekretninu zatekla u bitno pogoršanom stanju u odnosu na ono u kojem je bila kada su tuženici kao najmoprimci stupili u posjed nekretnine, te kao dokaz tome prilaže račun društva Lošinj-mont j.d.o.o. Mali Lošinj broj 25/LM1/1 od 21. prosinca 2022. u postupku je nedvojbeno utvrđeno da je spomenuti račun izdan isključivo za potrebe ovog postupka i uspjeh tužiteljice u sporu, a da su u naravi za istu cijenu ugovoreni i izvedeni drugi radovi.

39. Naime, iz iskaza BK, direktora društva Lošinj-Mont j.d.o.o. nedvojbeno proizlazi da je s tužiteljicom postigao sporazum da će predmetnu kuću iznajmiti za smještaj svojih radnika, time da će dio najamnine platiti u novcu, a u vrijednosti preostalog dijela najamnine da će ofarbati zidove u kući, zamijeniti jednu gipsanu ploču u sobi lijevo u potkrovlju na mjestu gdje je procurio dimnjak i popraviti krov koji je bio u jako lošem stanju. O lošem stanju krova prije sanacije, osim svjedoka BK također su iskazivali svjedoci ĆK, HK, te GK i OK

40. Dakle, iz iskaza saslušanog svjedoka, fotografija koje je tužiteljica dostavila u spis, pa u konačnici i računa broj 25/LM1/1 od 21. prosinca 2022. nedvojbeno proizlazi da su izvedenima radovima, osim krova, prvenstveno sanirani tragovi vlage u sobi na prvom katu i to na mjestu gdje je procurio dimnjak, a koja oštećenja su izravna posljedica dugogodišnjeg neodržavanja krova od strane tužiteljice kao vlasnice kuće, a ne posljedica neodgovornog ponašanja tuženika kako to tvrdi tužiteljica.

41. Naime, popravak konstrukcijskih dijelova nekretnine kao što je krov, te s time u vezi radovi uklanjanja tragova vlage i plijesni kao posljedica curenja krova nikako ne mogu predstavljati troškove sitnih popravaka, niti troškove redovite uporabe koji sukladno odredbi čl. 554. st. 3. ZOO padaju na teret najmoprimca, već se radi o radovima koji su potrebni da bi se stvar koja je predmet najma održala u stanju pogodnom za ugovorenu uporabu koji sukladno odredbi čl. 554. st. 1. ZOO predstavljaju obvezu najmodavca.

42. Tuženici su u odgovoru na tužbu podredno istaknuli procesno pravni prigovor radi prebijanja sa potraživanjem koje imaju prema tužiteljici po osnovi dijela naknade zbog nemogućnosti korištenja jedne prostorije u kući u iznosu od 3.600,00 kuna / 477,80 EUR i po osnovi doprinosa tužiteljice za potrošnju električne energije u iznosu od 400,00 kuna / 53,28 EUR sve uvećano za zakonske zatezne kamate.

43. Sud nalazi prigovor radi prebijanja osnovanim u dijelu u kojem tuženici potražuju 53,28 EUR po osnovi doprinosa tužiteljice za potrošnju električne energije obzirom da je to dogovoreno pisanim sporazumom 27. rujna 2021. sklopljenim između tužiteljice i tuženice, osobito imajući u vidu da je sama tužiteljicu u svom iskazu potvrdila da je s tuženicima doista postigla navedeni dogovor ali da tuženicima struju nije platila posljednjih devet mjeseci.

44. Stoga je sud utvrdio postojanje potraživanja tuženika prema tužiteljici u iznosu od 53,28 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini iznos kako je to pobliže specificirano u točki IV. izreke presude, te navedeno potraživanje tuženika djelomično prebio s potraživanjem tužiteljice prema tuženicima po osnovi najamnine za mjesec lipanj, srpanj i kolovoz 2022. sukladno prijedlogu tuženika. Obzirom da je potraživanje tužiteljice u konkretnom slučaju veće od potraživanja tuženika, valjalo je tuženicima naložiti plaćanje dijela tražbine koji nije prebijen.

45. U preostalom dijelu sud nalazi prigovor radi prebijanja neosnovanim iz razloga što su tuženici prilikom sklapanja ugovora o najmu kuće imali saznanja da će pojedine tužiteljičine stvari određeno vrijeme biti pohranjene u spornoj sobi na prvom katu kuće i evidentno na to pristali u trenutku kada su uselili u predmetnu kuću. Nadalje, sve i da su na to pristali jer su očekivali da će tužiteljica u relativno kratkom roku spornu sobu isprazniti, tuženici nisu dokazali da su po proteku dogovorenog pa čak i razumnog roka na bilo koji način pozvali tužiteljicu da tuženicima preda u posjed predmetnu sobu slobodnu od stvari, niti su eventualno zahtijevali razmjerno umanjenje najamnine za razdoblje u kojem nisu mogli upotrebljavati spornu sobu već su naprotiv nastavili plaćati mjesečnu najamninu u ugovorenom, punom, iznosu.

46. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u točkama I. do V. izreke presude sukladno odredbama čl. 338. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP, Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01/ 113/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23., 146/25.).

47. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP. Obzirom da je tužiteljica djelomično uspjela u sporu sud je pristupio izračunu postotka uspjeha stranaka u sporu, pa je tako utvrđeno da je tužiteljica s visinom tužbenog zahtjeva uspjela u sporu sa 37 %, dok je s osnovom tužbenog zahtjeva uspjela u sporu sa 40 %. Uzimajući u obzir navedene postotke, sud je utvrdio da ukupan omjer uspjeha tužiteljice u parnici iznosi 38,50 % dok omjer uspjeha tuženika iznosi 61,50%. Kad se od postotka tuženika (61,50 %) koji su u većoj mjeri uspjeli u sporu oduzme postotak uspjeha tužiteljice (38,50 %) dobije se postotak od 23 % prema kojem se odmjerava naknada dijela opravdanih i potrebnih troškova parničnog postupka kojeg je tužiteljica dužna naknaditi tuženicima.

48. Tuženicima je kao opravdani trošak sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarife, "Narodne novine" br. 138/23., 107/25.) priznat trošak sastava tužbe i podnesaka od 22.1.2024., 17.5.2024., 29.5.2024. i 14.11.2025. u iznosu od 1.000,00 EUR (5x200,00 EUR), zatim sukladno Tbr. 8. toč. 3. Tarife trošak sastava podnesaka od 19.6.2024. i 21.10.2024. u iznosu 200,00 EUR (2x100,00 EUR), te sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife trošak sastava podnesaka od 6.12.2024., 12.8.2025. i 11.9.2025. u iznosu od 150,00 EUR (3x50,00 EUR), zatim sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife trošak zastupanja na ročištima 30.1.2024., 7.5.2024., 24.6.2024., 4.11.2025. i 20.01.2026. u iznosu od 1.000,00 EUR (5x200,00 EUR), te sukladno Tbr. 9. toč. 2. Tarife trošak zastupanja na ročištima 12.11.2024., 6.5.2025. i 27.8.2025. u iznosu od 300,00 EUR (3x100,00 EUR), sve uvećano za 10% zbog zastupanja više osoba sukladno Tbr. 40. toč. 1. Tarife u iznosu od 265,00 EUR, te sve uvećano za 25% PDV u iznosu od 728,75 EUR sukladno Tbr. 46. Tarife odnosno ukupno 3.643,75 EUR. Tuženicima su potom dosuđeni troškovi izlaska suda na lice mjesta u iznosu od 46,26 EUR, kao i sudska pristojba na odgovor na tužbu u iznosu od 45,51 EUR sukladno Tar. br. 1. toč. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23) i čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18, 51/23).

49. U preostalom dijelu valjalo je odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan budući tuženicima za sastav podnesaka od 19.6.2024., 21.10.2024., 6.12.2024., 12.8.2025. i 11.9.2025., te zastupanje na ročištima 12.11.2024., 6.5.2025. i 27.8.2025. sukladno odredbama Tbr. 8. toč. 3. i .4, te Tbr. 9. toč. 2. Tarife ne pripada naknada u punom zatraženom iznosu već u iznosu koji im je dosuđen. Nadalje, valjalo je odbiti zahtjev tuženice za naknadu troškova za pristup na ročište 14.11.2025. radi saslušanja u ukupnom iznosu od 168,80 EUR (kilometrina, cestarina i troškovi trajekta) iz razloga što tuženici osim zahtjeva za naknadu troškova nisu u spis priložili dokaze o nastalim troškovima, niti dokaz o činjenici da na relaciji Zagreb – Mali Lošinj – Zagreb ne prometuju sredstva javnog prometa odnosno da ne prometuju u pogodno vrijeme, a u kojem slučaju bi tuženica imala pravo na naknadu troškova u vidu prijeđene kilometraže. Također valja napomenuti da sud nije tuženicima dosudio niti troškove u visini cijene javnog prijevoza jer sud nije dužan po službenoj dužnosti utvrđivati visinu cijene javnog prijevoza. Zahtjev tuženika za naknadu troškova pristupa svjedoka GK i OK također je valjalo odbiti iz razloga što navedeni svjedoci izuzev paušalno postavljenog zahtjeva za naknadu troškova, nisu u spis dostavili relevantnu dokumentaciju iz koje bi bilo razvidno da su im doista nastali troškovi u zatraženom iznosu.

50. Slijedom navedenog, a obzirom da sud nalazi da nužni i opravdani troškovi tuženika iznose ukupno 3.735,52 EUR, te imajući u vidu razliku postotka od 23% koji je preostao nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici valjalo je tužiteljicu obvezati na naknadu troškova parničnog postupka tuženicima u ukupnom iznosu od 859,17 EUR i odlučiti kao u točki VI. izreke presude.

U Malom Lošinju 5. ožujka 2026.

S u d a c

Gordana Holer

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Punomoćnica tužitelja – Marija Erdec, odvjetnik

2. Punomoćnica tuženika – ĐK

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte