REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] A 5

Poslovni broj: Us I-319/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužitelja AN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Igor Hontić, odvjetnik u Rijeci, Jedrarska 7, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, uz sudjelovanje zainteresirane osobe ŠN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Matteo Manarin, odvjetnik u Odvjetničkom uredu Gregović, Rijeka, Vatroslava Lisinskog 6, radi izdavanja građevinske dozvole, 5. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/II-361-03/24-02/415, URBROJ: 531-03-4-24-3 od 29. siječnja 2025. i građevinske dozvole Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Sjedišta [adresa] KLASA: UP/I-361-03/21-01/000348, URBROJ: 2170-03-01/10-24-0033 od 6. lipnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog spora.

III. Nalaže se tužitelju nadoknaditi zainteresiranoj osobi troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 Eur (dvije tisuće pet stotina eura) u roku od 60 (šezdeset) dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima upravnog spora.

Obrazloženje

1. Građevinskom dozvolom Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Sjedišta [adresa] KLASA: UP/I-361- 03/21-01/000348, URBROJ: 2170-03-01/10-24-0033 od 6. lipnja 2024. dozvoljava se investitoru, ovdje zainteresiranoj osobi, rekonstrukcija slobodnostojeće stambene građevine s jednom stambenom jedinicom, 3 b skupine, na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u skladu s glavnim projektom, zajedničke oznake 01-21, koji je sastavni dio građevinske dozvole, glavni projektant PN, dipl.ing.arh., broj ovlaštenja A 239.

2. Protiv navedene građevinske dozvole tužitelj je izjavio žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-361-03/24-02/415, URBROJ: 531-03-4-24-3 od 29. siječnja 2025. odbio kao neosnovanu.

3. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno ovom sudu podnio tužbu kojom osporava zakonitost navedenog rješenja tuženika. U tužbi ističe kako je već u žalbi prvostupanjsko rješenje napadao iz razloga što je podnositelj zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole na nezakonit način zaobišao pozitivne propise tako što je kroz postupak adaptacije ozakonio nezakonito izvedene radove, a koje je propustio ozakoniti kroz postupak izdavanja rješenja o izvedenom stanju. Dakle, u svojoj žalbi kao i tijekom cijelog prvostupanjskog postupka koji je prethodio izdavanju prvostupanjskog rješenja, tužitelj tvrdi i dokazuje nespornim dokazima da je podnositelj zahtjeva zatražio izdavanje građevinske dozvole za rekonstrukciju slobodnostojeće stambene građevine s jednom stambenom jedinicom i u svom zahtjevu naveo radove koji se imaju izvršiti, dok su ti tzv. radovi koji se tek imaju izvršiti u stvarnosti izvršeni u razdoblju 1985. - 1990. godine. Prvostupanjsko tijelo, ne provjeravajući stvarno stanje, jedino o čemu vodi brigu je da zahtjev prati propisana dokumentacija. Podnositelj zahtjeva u postupku zaista i dostavlja svu propisanu dokumentaciju međutim ta je dokumentacija neistinita, a na tu neistinitost upravo je ukazivao i ukazuje tužitelj. Unatoč čvrstim dokazima - fotografije iz kojih je vidljivo da su radovi koji bi predstavljali rekonstrukciju već odavno završeni, a prema zakonu do pravomoćnosti građevinske dozvole ne bi smjeli biti niti započeti, prvostupanjsko tijelo ne postupa po zahtjevu tužitelja i ne odlazi na očevid već izdaje pobijano rješenje. Rješenjem tuženika žalba tužitelja je odbijena bez da se je tuženik osvrnuo na navode tužitelja u žalbi. Naime, kao i prvostupanjsko tijelo, tuženik samo ponavlja da je procedura izvršena sukladno propisima i da su priloženi svi dokumenti temeljem kojih se izdaje građevinska dozvola. Dakle, i prvostupanjsko tijelo i tuženik počinili su bitnu povredu postupka jer se nisu u svojim rješenjima očitovali na navode iznesene u prvostupanjskom i žalbenom postupku. Ova vrsta povrede je takve naravi da se opstojnost rješenja niti ne može ispitati što je povreda postupka sama za sebe i pobijana rješenja čini nezakonitim. Ovdje tužitelj podnio je 2023. godine Državnom inspektoratu prijavu bespravne gradnje na predmetnoj nekretnini i za predmetne radove čija se rekonstrukcija traži te je postupak u tijeku, a podnesena je i kaznena prijava protiv svih osoba koje su sudjelovali u donošenju prvostupanjskog rješenja. Dakle, pravna problematika ovog postupka je mišljenje tužitelja da tužena tijela prilikom odlučivanja o zahtjevu za građevinsku dozvolu ovdje zainteresirane osobe, nisu postupala na zakonit način, a posebno ne nakon što su od strane ovdje tužitelja obaviješteni da se zahtjev za građevinsku dozvolu temelji na neistinitoj dokumentaciji.

4. Slijedom navedenog, predloženo je sudu donošenje presude kojom se rješenje tuženika kao i izdana građevinska dozvola poništavaju. Ujedno je zatražena naknada troškova ovog spora.

5. U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti ostao kod svih navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja te je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev.

6. Zainteresirana osoba u svom odgovoru na tužbu u cijelosti se pridružila navodima iz odgovora na tužbu tuženika te je predložila odbiti tužbeni zahtjev. Ujedno je zatražena naknada troškova ovog spora.

7. Sud je održao ročište za raspravu 18. veljače 2023. u prisutnosti tužitelja i opunomoćenika tužitelja te zamjenice opunomoćenika zainteresirane osobe, a odsutnosti uredno pozvanog tuženika na temelju ovlaštenja iz odredbe čl. 91. st. 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: ZUS). Na navedenom ročištu opunomoćenik tužitelja ostao je kod tužbe i tužbenog zahtjeva te je iskazao da ne traži očevid na licu mjesta budući da je nesporno da je građevina napravljena. Međutim, i dalje ustraje da je cijeli postupak za ishođenje građevinske dozvole i sama građevinska dozvola nezakonit jer gradnja može uslijediti tek nakon pravomoćnosti građevinske dozvole, a ne da građevinska dozvola služi za ozakonjenje ranije izvedenih radova. U postupku koji je prethodio izdavanju građevinske dozvole je također propušteno od strane upravnih tijela očitovati se na prigovore ovdje tužitelja, što je nezakonitost sama po sebi jer se svako upravno tijelo mora očitovati na navode svih stranaka u postupku, valjano ih obrazložiti, kako za odbijanje, tako i za prihvaćanje. Kako to upravna tijela u svojim postupcima nisu učinila, dakle ni prvostupanjsko, ni drugostupanjsko, tužitelj drži da su predmetna rješenja nezakonita i da se čak njihova opstojnost ne može ispitati zbog istog, a što predstavlja poseban vid nezakonitosti. Da je objekt sagrađen prije izdane građevinske dozvole i to nekih cca 30-ak godina prije, mogu posvjedočiti, kako tužitelj, tako i svjedoci BN koja živi na adresi [adresa] te GN na adresi [adresa], čije se saslušanje predlaže u ovom postupku. Tužitelj je iskazao kako već sama činjenica postojanja falsificiranih isprava sastavljenih od strane arhitekta ČN predstavlja razlog nezakonitosti izdane građevinske dozvole i rješenja tuženika. Zamjenica opunomoćenika zainteresirane osobe ostala je u cijelosti kod navoda iz odgovora na tužbu te je istaknula kako se u ovom postupku utvrđuje je li projektirano rješenje u skladu s važećim prostorno-planskom dokumentacijom, a ne stvarno stanje izvedenosti građevine na terenu, a kako je to i utvrđeno u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku.

8. Sud je u cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika u sporu izveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora te odbio preostale dokazne prijedloge tužitelja iz razloga što su se odlučne činjenice za odluku u ovom sporu mogle utvrditi iz dokumentacije priležeće spisu upravnog postupka i ovog spora.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Sukladno odredbi čl. 110. st. 1. Zakona o gradnji ("Narodne novine” broj: 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19, 145/24 i 155/25 dalje: ZG) tijelo graditeljstva dužno je izdati građevinsku dozvolu za građevinu za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola nakon što u provedenom postupku utvrdi da su uz zahtjev priloženi svi propisani dokumenti, da su utvrđeni svi propisani posebni uvjeti i uvjeti priključenja, da su izdane sve propisane potvrde glavnog projekta, da je glavni projekt u pogledu lokacijskih uvjeta izrađen u skladu s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru propisanim prostornim planom, da je glavni projekt izradila ovlaštena osoba, da je glavni projekt propisno označen i da je izrađen tako da je onemogućena neovlaštena promjena njegova sadržaja, odnosno zamjena njegovih dijelova, da je donesen urbanistički plan uređenja, ako se dozvola izdaje na području za koje je posebnim zakonom propisana obveza njegova donošenja.

11. Pregledom dokumentacije priložene u spis predmeta utvrđeno je da je investitor uz zahtjev priložio dokumentaciju propisanu čl. 108. ZG-a te da su stranke u postupku pozvane na uvid u spis predmeta radi izjašnjenja kako to propisuje odredba čl. 116. ZG-a. Također je utvrđeno da je glavni projekt izrađen u skladu s Prostornim planom uređenja Grada [adresa] ("Službene novine Primorsko-goranske županije" broj 1/03, 16/07, 12/11, 13/11 – pročišćeni tekst i "Službene novine Grada Kraljevice" broj 3/17, 6/17 – pročišćeni tekst, 7/19, 8/19 – pročišćeni tekst), prema kojem se čestica koja je predmetom građevinske dozvole nalazi u obuhvatu tog plana, unutar izgrađenog građevinskog područja naselja, planske oznake NA5.

12. Tužitelj u tužbi u ovom sporu, kao i u žalbi koja je prethodila rješenju tuženika, ističe kako "podnositelj zahtjeva za građevinsku dozvolu – ŠN, propustio je u dva prethodna postupka "pravno legalizirati" svu adaptaciju (gradnju i dogradnju) te legalitet građevine na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pokušava ishodovati kroz postupak ishođenja dozvole za građenje kao da adaptacije još nema nego ista tek treba uslijediti“, a što smatra odlučnim za odlučivanjem o zahtjevu za izdavanjem građevinske dozvole.

13. U odnosu na navedeno sporno pravno pitanje tužitelju se ukazuje kako sukladno ustaljenoj upravnosudskoj praksi okolnost što je objekt za koji se izdaje građevinska dozvola već izgrađen, ne predstavlja pravnu zapreku za izdavanje građevinske dozvole (presuda Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Us- 6833/02 od 22. svibnja 2003., presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-1103/20-2 od 16. rujna 2020., presude ovog suda poslovni broj UsI- 888/2020-11 od 19. studenog 2020. i UsI-967/2020-10 od 5. veljače 2021.). Činjenica što je investitor objekta za čiju izgradnju je izdana građevna dozvola već izgradio objekt, ne predstavlja nikakvu pravnu zapreku za izdavanje građevne dozvole jer bi u protivnom investitorima svih bespravno sagrađenih objekata bilo onemogućeno naknadno legaliziranje tih objekata. Prilikom izdavanja građevne dozvole, sukladno ranije citiranim odredbama ZG-a, utvrđuje se da li je glavni projekt izrađen u skladu s propisanim i utvrđenim uvjetima koje mora ispunjavati građevina na određenoj lokaciji, a tužitelj ne dokazuje da je glavni projekt koji je sastavni dio predmetne dozvole izrađen protivno propisanim i utvrđenim uvjetima.

14. Pri tome sud smatra potrebnim naglasiti kako je sukladno ranije navedenom u glavnom projektu zakonito i pravilno kao postojeće stanje prikazano stanje stambene građevine prije rekonstrukcije odnosno stanje sukladno uvjerenju Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Rijeka KLASA: 935-08/21-02/338, URBROJ: 541- 19-02/10-21-2 od 25. svibnja 2021.

15. Naime, kako to pravilno ističe i tuženik u pobijanom rješenju, postojeća građevina dokazana je citiranim uvjerenjem kojim se potvrđuje da građevina prikazana na snimci iz zraka predstavlja građevinu izgrađenu do snimanja iz zraka obavljenog 1964. godine. Odredbom čl. 175. st. 4. ZG-a propisano je da su akti kojima se nezakonito izgrađena građevina izjednačava sa zakonito izgrađenom građevinom uvjerenje katastarskog ureda, odnosno Središnjeg ureda Državne geodetske uprave da je zgrada evidentirana do 15. veljače 1968. i uvjerenje upravnog tijela da je zgrada izgrađena do 15. veljače 1968. U konkretnom slučaju tužitelj je ishodio uvjerenje iz čl. 175. st. 4. ZG-a te taj akt svakako predstavlja dokaz da je građevina koju želi rekonstruirati, postojeća građevina, izjednačena sa zakonito izgrađenim građevinama.

16. Pri tome pojam – građevine koja postoji na terenu u trenutku izrade projektne dokumentacije za izdavanje građevinske dozvole, valja razlikovati od pojma - postojeće građevine sukladno ZG-u čl. 3. st. 1. toč. 23. kojim je postojeća građevina definirana kao građevina izgrađena na temelju građevinske dozvole ili drugog odgovarajućeg akta i svaka druga građevina koja je prema ovom ili posebnom zakonu s njom izjednačena.

17. U konkretnom slučaju, sukladno glavnom projektu arhitekture, koji je sastavni dio izdane građevinske dozvole, prikazano je postojeće stanje kao stanje prije rekonstrukcije te novo stanje kao stanje po rekonstrukciji. Sud u navedenom ne pronalazi nezakonitosti, a navodi tužitelja vezano za počinjenje kaznenih djela prilikom izrade potrebne dokumentacije nisu u nadležnosti ovog suda već u nadležnosti nadležnog državnog odvjetništva.

18. Slijedom svega navedenog, s obzirom da tužitelj tužbenim navodima nije doveo u sumnju zakonitost pobijanog rješenja tuženika i njime potvrđene odluke prvostupanjskog tijela, to je na temelju odredbe čl. 116. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te riješiti kao pod toč. I. ove presude.

19. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

20. Odluka o troškovima spora zainteresirane osobe temelji se na odredbi čl. 147. ZUS-a u svezi s Tbr. 27. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa). Kao radnje u odnosu na koje zainteresirana osoba može ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja priznati su sastav odgovora na tužbu i zastupanje na raspravi, sve uvećano za pripadajući iznos poreza na dodanu vrijednost po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife), i to u ukupnom zbrojenom iznosu od 2.500,00 Eur. Stoga je odlučeno kao pod toč. III. izreke ove presude.

U Rijeci 5. ožujka 2026.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku Igoru Hontiću, odvjetniku u Rijeci, Jedrarska 7

- Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20

- opunomoćeniku Matteu Manarinu, odvjetniku u Odvjetničkom uredu Gregović, Rijeka, Vatroslava Lisinskog 6,