1               Poslovni broj: 5 Us I-1009/2023-6

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
      Erazma Barčića 5                                                                Poslovni broj: 5 Us I-1009/2023-6

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje
zapisničarke Monike Puharić,, u upravnom sporu tužitelja M. T. iz Z., A. C.10, zastupanog po opunomoćeniku D. B., odvjetniku u … G. & P. d.o.o., Z., U. … 282, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi osiguranja naplate posebnog poreza na motorna vozila, 3. studenog 2023.,

 

p r e s u d i o j e

 

I.              Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-471-01/21-01/120, URBROJ: 513-04-22-3 od 26. listopada 2022. i rješenje Ministarstva financija, Carinske uprave, Središnjeg ureda KLASA: UP/I-471-01/21-15/18, URBROJ: 513-02-1973/40-21-2 od 26. siječnja 2021. te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

 

II.              Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 1.243,75 € (slovima: tisuću dvjesto četrdeset i tri eura i sedamdeset i pet centi) / 9.371,03 kn (devet tisuća tristo sedamdeset i jedna kuna i tri lipe)[1] u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1.               Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Središnjeg ureda KLASA: UP/I-471-01/21-15/18, URBROJ: 513-02-1973/40-21-2 od 26. siječnja 2021. (dalje: I° rješenje od 26. siječnja 2021.), kojim je tč. 1. utvrđeno da je tužitelj postupio protivno čl. 8. st. 2. tč. 2. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila (NN br. 15/13, 108/13, 115/16, 127/17, 121/19; dalje: ZPPMV) jer je vozilo marke Bentley Bentayga, austrijskih registarskih oznaka …, na koje nije obračunat ili plaćen posebni porez koristio na cestama u Republici Hrvatskoj, tč. 2. da mu se privremeno oduzima predmetno vozilo, tč. 3. da mu se izdaje potvrda o privremenom oduzimanju vozila, tč. 4. da se vozilo može oduzeti i odrediti njegova prodaja i tč. 5. da žalba ne odgađa izvršenje.

 

2.               Tužitelj je osporava zakonitost rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela te u tužbi i tijekom spora, u bitnome, navodi da su pobijani akti nezakoniti i arbitrarni jer upravno tijelo nije obrazložilo zbog čega je utvrđeno da je tužitelj vozilo nezakonito koristio, zbog čega je vozilo oduzeto te zašto je i kako utvrđena opasnost da se porez neće platiti, da o žalbi na osporavano rješenje nije odlučeno prije donošenja odluke o „glavnoj stvari“, odnosno donošenju poreznog rješenja kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja posebnog poreza na predmetno motorno vozilo. Dalje navodi da je vozilo registrirano i da su plaćena sva davanja u Austriji te da nije bilo osnove da se utvrdi da porez nije uredno plaćen i obračunan. Navodi da je porezno tijelo ignoriralo činjenice koje se odnose na zakonitu uporabu vozila, odnosno jednokratno korištenje vozila iz opravdanog razloga, ugovor o djelu za obavljanje povremenih poslova u Austriji, dozvolu za upravljanje i slično. Ne spori da je toga dana zatečen prilikom jednokratnog i zakonitog upravljanja predmetnim vozilom. Obrazlaže da je vlasnik vozila imao zdravstvene tegobe, a da mu je on kao osoba od povjerenja pomagao s pripremom vozila za put. Poziva se na odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/2014, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20) koji priječi osobe koje su umorne, bolesne ili u takvom psihofizičkom stanju da su nesposobni za sigurno upravljanje vozilom da istim upravljaju. Zaključuje da administrativno korištenje po nalogu vlasnika, a temeljem dozvole i naloga u svrhu održavanja vozila nije korištenje i upotreba vozila jer takvo korištenje nije u duhu ZPPMV-a. Navodi da je vozilo nezakonito oduzeto te da sukladno čl. 24. ZPPMV-a opasnost nije utvrđena niti razmjernost primijenjena te da je očita arbitrarnost postupanja i to u situaciji u kojoj se zadire u vlasništvo, da zakon ne traži apstraktnu već stvarnu opasnost i to u standardu utvrđivanja činjenica koji je veći od vjerojatnosti što tuženik nije utvrdio, da se traži stvarna i objektivna opasnost da će pokušaj naplate poreza biti spriječen ili otežan, a koji na isti takav način mora biti utvrđen, a da je cjelokupno postupanje upravnog tijela arbitrarno što se potvrđuje navodom iz osporavanog rješenja. Navodi da je tuženik i prije donošenja odluka po ovom, ali i ostalim žalbama, donijelo konačno rješenje čime se dokazuje kako je postupak u cjelini bio nepošten obzirom je očito i ova odluka donesena formalistički te da je tuženik prvo morao odlučiti o žalbi u pobijanom predmetu, a tek tada donijeti odluku „o glavnoj stvari“, tako da je očito da žalba podnijeta tijekom ovog postupka nije ni predstavljala mogućnost podnošenja pravnog lijeka u punom opsegu smisla instituta žalbe. Dalje navodi da su osporavano i I° rješenje manjkavi zbog nedostatka valjanog obrazloženja o prigovorima i žalbenim navodima tužitelja što je protivno pravnom standardu osnaženom presudom Ustavnog suda posl. br. RH U-III-5931/2014 od 13. travnja 2016. Poziva se na mjerodavne odredbe Zakona o općem upravnom postupku (NN. br. 47/09, 110/21) te traži da tuženik zakonito provede žalbeni postupak tako da odgovori na sve žalbene razloge tužitelja i očituje se na sporne činjenice te izvede dokaze kojima je tužitelj dokazivao postojanje odlučnih činjenica drugačijih od onih na koje ukazuje žalbom te se poziva na sudsku praksu i odluke VUS-a pod posl. br. Us-8919/2011-6 od 13.prosinca 2013. i Us-8213/2011-4 od 19. lipnja 2013.

 

3.               Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako ostaje kod svih navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja i predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.

 

4.               U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21; dalje: ZUS),dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

 

5.               Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje te u spisu ovoga upravnog spora. Sud je odbio u sporu provesti predloženi dokaz saslušanja tužitelja, ocijenivši taj dokazni prijedlog suvišnim za rješavanje ovoga spora kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora, a što će se u nastavku obrazložiti.

 

6.               Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

 

7.               Iz spisa upravnog postupka i ovoga spora proizlazi da je 26. svibnja 2021. izvršen nadzor sukladno odredbama ZPPMV-a, kojim nadzorom je tužitelj zatečen u upravljanju motornim vozilom marke Bentley Bentayga, austrijskih registarskih oznaka …, na koje nije na propisan način obračunat i naplaćen poseban porez na motorna vozila. Povodom provedenog nadzora sastavljen je zapisnik KLASA: 471-01/21-15/89, URBROJ: 513-02-1973/40-21-1 od 26. siječnja 2021. te je I° rješenjem od 26. siječnja 2021. privremeno oduzeto predmetno vozilo. Nadalje, tužitelj je 28. siječnja 2021. podnio prijedlog za određivanje sredstva osiguranja naplate posebnog poreza kojim je predložio određivanje sredstva osiguranja polaganjem garancije banke ili zadužnice, a uz prijedlog je dostavio bankovnu garanciju br. 39557646570/2021 koju je izdala A. B. d.d. u iznosu od 195.293,97 kn.  

 

8.               Čl. 24. st. 1. ZPPMV-a propisano je da ako postoji opasnost da će osoba koja je nezakonito uporabila motorno vozilo raspolaganjem imovinom, dogovorom s trećim osobama ili na drugi način spriječiti ili znatno otežati izvršenje porezne obveze, odnosno ako iz drugih okolnosti proizlazi da bi izvršenje porezne obveze moglo biti neizvjesno, carinski ured može, ako je to razmjerno svrsi koja se želi postići, radi osiguranja naplate posebnog poreza privremeno oduzeti motorno vozilo koje je bilo predmet nezakonite uporabe. St. 2. da radi osiguranja naplate posebnog poreza carinski ured će bez odgode izdati potvrdu o privremenom oduzimanju motornog vozila iz st. 1. toga članka te donijeti rješenje kojim određuje stavljanje pod nadzor motornog vozila do izvršenja rješenja o naplati posebnog poreza. St. 3. da će carinski ured obustaviti provedbu mjera iz st. 2. toga članka ako osoba koja je nezakonito uporabila motorno vozilo podnese odgovarajuće sredstvo osiguranja naplate posebnog poreza, ako provedba tih mjera više nije razmjerna svrsi koja se želi postići ili ako se obustavi postupak za naplatu posebnog poreza. St. 4. da sredstva osiguranja iz st. 3. toga članka moraju odgovarati najvišem mogućem iznosu posebnog poreza koji može nastati za vozilo koje je bilo predmet nezakonite uporabe i mogu se dati: 1. polaganjem bankovne garancije, 2. polaganjem gotovine u kunama, 3. polaganjem bjanko zadužnice ili zadužnice, 4. polaganjem mjenice, 5. drugim sredstvima osiguranja koje Carinska uprava može smatrati primjerenima za osiguranje naplate posebnog poreza.

 

9.               Prvenstveno valja napomenuti da mjera oduzimanja nezakonito uporabljenog vozila iz čl. 24. st. 1. ZPPMV-a nije obligatorna mjera u smislu da se vozilo zatečeno u nezakonitoj uporabi mora oduzeti po samom zakonu, već je izrijekom propisano pod kojim uvjetima se vozilo može oduzeti. Naime, za oduzimanje vozila potrebno je utvrditi postoji li opasnost da će radi raspolaganja s imovinom, dogovorom s trećim osobama ili na drugi način doći do sprječavanja, neizvjesnosti ili znatnog otežavanja izvršenja porezne obvezete je potrebno provesti test razmjernosti i utvrditi razmjernost takve mjere u odnosu na svrhu koja se želi postići.

 

10.          Uvidom u osporavana rješenja, kao i dokumentaciju koja prileži spisu, Sud je utvrdio da su upravna tijela u konkretnoj upravnoj stvari propustila utvrditi i obrazložiti ispunjenje okolnosti iz čl. 24. st. 1. ZPPMV-a za određivanje mjere osiguranja naplate predmetne obveze privremenim oduzimanjem vozila. U provedenom postupku nije utvrđivano postoji li opasnost da će tužitelj raspolaganjem imovinom, dogovorom s trećim osobama ili na drugi način spriječiti ili znatno otežati izvršenje porezne obveze niti postojanje drugih okolnosti da bi izvršenje porezne obveze moglo biti neizvjesno, već su I° rješenjem tek paušalno citirane zakonske odredbe bez primjene odredbi na odlučne činjenice, a osporavanim su rješenjem obrazloženi razlozi za određivanje obveze posebnog poreza na motorna vozila, ali ne i razlozi za oduzimanje predmetnog vozila sukladno čl. 24. st. 1. ZPPMV-a. Stoga nije moguće prihvatiti stajalište upravnih tijela da su ispunjeni uvjeti iz čl. 24. st. 1. ZPPMV-a, budući da podaci spisa predmeta ne daju pouzdanu osnovu za takav zaključak.

 

11.          Slijedom gore izloženog, valjalo je primjenom odredbe čl. 58. st. 1. ZUS-a poništiti osporavana rješenja te predmet vratiti na ponovni postupak. U ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo vezano je pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda (čl. 81. st. 2. ZUS).

 

12.          Odluka Suda o troškovima spora (tč. II. izreke) temelji se na odredbi čl. 79. ZUS-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; 37/22, 126/22; dalje: Tarifa). Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po odvjetniku i to: sastav tužbe (497,50 € - Tbr. 23. tč. 1. Tarife) te zastupanje na ročištu održanom 2. studenog 2023. (497,50 € – Tbr. 23. tč. 2. Tarife), sve uvećano za pripadajući PDV u iznosu 248,75 €, odnosno sveukupno 1.243,75 €.

 

U Rijeci 3. studenog 2023.

 

Sudac 

Vedran Juričić, dipl. iur., v. r.

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv tč. I. izreke ove presude nije dopuštena žalba.

Protiv tč. II. izreke presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).