Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51 000 Rijeka

Poslovni broj: Pn-30/2022-69

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po nacrtu sudskog savjetnika Gorana Maršića, po sucu toga suda Damiru Vinketi, u pravnoj stvari tužiteljice RM iz [adresa], Udatnog 2, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz OU Gregović, odvjetnicima u Rijeci, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri, odvjetnicima u Zagrebu, radi naknade štete, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 29. siječnja 2026., temeljem članka 335. stavka 1. i 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP-a) po objavi 12. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, da tužiteljici HM, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 5.844,80 EUR (pet tisuća osamsto četrdeset eura i osamdeset centa) uz pripadajuću zateznu kamatu koja na iznos od 4.611,77 EUR teče od 24. studenog 2021., a na iznos od 1.233,03 EUR na slijedeći način:

- na iznos od 84,04 EUR, počevši 0d 1.3.2021. pa do isplate,

- na iznos od 36,66 EUR, počevši 0d 1.6.2021. pa do isplate,

- na iznos od 103,45 EUR, počevši 0d 1.10.2021. pa do isplate,

- na iznos od 253,89 EUR, počevši 0d 1.11.2021. pa do isplate,

- na iznos od 253,84 EUR, počevši 0d 1.12.2021. pa do isplate,

- na iznos od 196,09 EUR, počevši 0d 1.1.2022. pa do isplate,

- na iznos od 264,09 EUR, počevši 0d 1.2.2022. pa do isplate,

- na iznos od 40,97 EUR, počevši 0d 1.3.2022. pa do isplate,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja iznad dosuđenog u stavku I. izreke ove presude pa do iznosa u visini od 6.011,05 EUR (šest tisuća jedanaest eura i pet centa).

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici trošak ovog postupka u visini od 4.235,10 EUR (četiri tisuće dvjesto trideset pet eura i deset centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 12. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 26. siječnja 2022. podnijela tužbu navodeći kako je 21. siječnja 2021. teško ozlijeđena kao pješak u prometnoj nezgodi koja se dogodila u Rijeci, na križanju ulica R i CM prilikom prelaska obilježenog pješačkog prijelaza. Isključivi krivac za predmetnu prometnu nezgodu je osiguranik tuženika BM koji je upravljao osobnim vozilom osigurano kod tuženika reg. oz. i br. [registarska oznaka]. Pravna osnova tužbenog zahtjeva je nedvojbena budući je tuženik u mirnom postupku isplatio neimovinsku i imovinsku štete s naslova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u neprimjerenom iznosu od samo 17.900,00 kn. U konkretnom slučaju tuženik odgovara po principu tzv. objektivne kauzalne odgovornosti (uzročnosti), dakle po načelu pretpostavljene krivnje budući je šteta nastala uporabom opasne stvari – osobnog vozila. U tom štetnom događaju tužiteljica je kao pješakinja zadobila teške tjelesne ozljede u vidu prijeloma medijalnog kondila desne goljenične kosti. Zbog težine ozljeda tužiteljica se obratila u KBC Rijeka gdje joj je pružena stručna liječnička pomoć i gdje je podvrgnuta operativnom zahvatu. Tijekom liječenja tužiteljica je upućena na fizikalne terapije i medicinsku rehabilitaciju radi poboljšanja zdravstvenog stanja. Pravni temelj zahtjeva oštećenika je povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje kao neimovinske štete. Kroz dugi vremenski period tužiteljica je trpila bolove, a koji i danas perzistiraju. Neposredno nakon ozljeđivanja tužiteljica je trpila jake bolove, kao i prilikom prvih dana terapija, bolovi su potom bili srednjeg intenziteta da bi nakon dugotrajnog procesa liječenja prešli u bolove koji se danas javljaju u obliku izraženih bolova u lijevom ručnom zglobu posljedično i cijeloj lijevoj ruci od ramena do šake, bol u leđima, a što je i razvidno iz priložene medicinske dokumentacije. Kao posljedica traume zaostao je i strah sa trajnim posljedicama. Obzirom na dinamiku štetnog događaja koji je bio vrlo traumatičan za imenovanu tužiteljicu, kod iste je nakon završenog liječenja zaostao anksiozni pomak i povišena depresivnost, poglavito vezano za posljedice koje osjeća. Kod tužiteljice se u trenutku samog štetnog događaja javio izraziti strah za život, pošto je na istu naletjelo vozilo na pješačkom prijelazu. Tijekom liječenja tužiteljica je trpila neprestani strah za svoje zdravlje. Strah kao trajna posljedica manifestira se u obliku čestih nesanica i noćnih mora kao simptoma reakcije na stres te zabrinutost tužiteljice za svoje zdravlje radi nemogućnosti bavljenja svim aktivnostima koje je prije smatrala uobičajenim. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužiteljice je zaostalo smanjenje općeg životnog aktiviteta pa će ista imati potrebu ulaganja pojačanih napora pri obavljanju osnovnih životnih i radnih aktivnosti. Naime, kod tužiteljice su, i nakon završenog liječenja zaostale brojne tegobe koje se manifestiraju u vidu smanjene pokretljivosti i bolova u desnoj nozi i skočnom zglobu te bolova s pojavom akutne reakcije na stres sa trajnim tegobama. Navedene promjene se cijene s minimalno 6-8 % SOŽA. Nadalje, kod tužiteljice je zaostalo naruženje u vidu operacijskog ožiljka na desnoj potkoljenici što se ima smatrati naruženjem lakog stupnja ponekad vidljivo trećim.

2. Tužiteljici je nastala imovinska šteta, i to tuđa pomoć i njega u dužem razdoblju od ukupno 3 mjeseca kao višesatna pomoć članova obitelji nakon otpuštanja iz bolnice, prilikom pratnje na terapije i specijalističke preglede te prilikom obavljanja osnovnih životnih aktivnosti (higijena, prehrana, odijevanje,...). Tužiteljica je imala i troškove puta i liječenja. Morala je kupovati lijekove protiv bolova i kreme protiv bolova. Imala je pojačanu prehranu odnosno morala je konzumirati hranu bogatu vitaminima i kalcijem radi boljeg zaraštanja kostiju u razdoblju od min. 3 mjeseca. Uništene su joj i stvari zimska jakna, zlatne naušnice, torbica, i dr. Zbog odlaska na bolovanje tužiteljica je imala gubitak na zaradi od 21. siječnja 2021., pa do danas odnosno ista je još na bolovanju te se ista potražuje za prosinca 2021. koja dospijeva 10. siječnja 2021 . odnosno u vremenskom razdoblju dok je tužiteljica bila na bolovanju. Tužiteljica ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva na način da se naloži tuženiku da isplatiti tužiteljici ukupan iznos od 64.000,00 HRK sa zakonskim zateznim kamatama i naknadom parničnog troška.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da priznaje kao neprijepornu činjenicu da se da se 21. siječnja 2021. godine dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama. Osporava pravo tužiteljice na pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti zatraženu u iznosu od 42.000,00 kn, jer težina povrede prava osobnosti i okolnosti konkretnog slučaja ne opravdavaju dosuđivanje zatraženog novčanog iznosa tužiteljici za ovaj vid štete. Tuženik je prije podnošenja tužbe, 17. prosinca 2021., na ime naknade za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje isplatio tužiteljici kao novčanu naknadu iznos od 17.000,00 kn te na ime naknade za tuđu pomoć iznos od 900,00 kn. Osporava i visinu zatražene naknade za tuđu pomoć i njegu. Osporava osnovanost i visinu zahtjeva za naknadu troškova liječenja i odlazaka na liječničke preglede, pojačane prehrane, uništenih stvari i izgubljene zarade. Osporava i zatraženi početak tijeka zakonske zatezne kamate na iznos neimovinske štete obzirom je tuženik je isplatom iznosa od 17.900,00 kn kao predujma izvršio svoju zakonsku obvezu propisanu u odredbi čl.12. stavak 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, zbog čega je sukladno odredbi čl.12. st.4. ZOOP- a neosnovan zahtjev za naknadu zakonske zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Osporava tijek zakonske zatezne kamate na zatraženi iznos naknade imovinske štete koju tužiteljica potražuje od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, već ista treba početi teći od presuđenja. Tuženik osporava kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu zatražene zakonske zatezne kamate koju tužiteljica potražuje na iznos od 28.000,00 kn zatražen s osnova izgubljene zarade i to počev od 10-tog u tekućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate budući tuženik ne može pasti u zakašnjenje niti tužitelj može potraživati zatezne kamate prije nego su dostavljeni svi dokazi na okolnosti postojanja i visine izgubljene zarade. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška.

4. Tužiteljica je podneskom od 24. lipnja 2025. konačno uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje ukupan iznos od 6.011,05 EUR.

5. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je proveo dokaze uvidom u medicinsku dokumentaciju (list 14-23, 90-93, 163-173, 207-208 spisa), podatak o isplatama plaće i nadoknadi plaće (list 24-25, 156, 268-269, 294-297 spisa), platne liste tužiteljice (list 101-138 spisa), zdravstveni karton tužiteljice (list 140- 149 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Željko Cesarcu (list 63-71, 157-161, 200-205, 234-235 spisa), izvod prometa po računu (list 175-197 spisa), saslušana je tužiteljica (list 250 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Marinu Rameši (list 270-278, 298 spisa), te je izvršen uvid u ostatak dokumentacije koja prileži spisu.

6. Sud je sukladno čl. 8. ZPP-a na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio kako je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. U ovom postupku nije sporno da je tužiteljica 21. siječnja 2021. teško ozlijeđena kao pješak u prometnoj nezgodi koja se dogodila u Rijeci, na križanju [adresa] i CM prilikom prelaska obilježenog pješačkog prijelaza na način da je istu udario osiguranik tuženika BM vozilom reg. oznaka [registarska oznaka]. Nije sporno da je došlo do povrede prava osobnosti na strani tužiteljice niti je sporno da je tuženik na ime imovinske i neimovinske štete isplatio tužiteljici iznos od ukupno 2.375,74 EUR. Također nije sporna visina izgubljene zarade u visini od 621,85 EUR.

8. Sporna je visina nastale imovinske i neimovinske štete, kao što je sporan i tijek zakonskih zateznih kamata.

9. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve pročitane isprave, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, kako materijalnim tako i personalnim, a koju vjerodostojnost stranke nisu osporavale.

10. Saslušana je tužiteljica koja u svome iskazu u bitnome navodi kako je kao posljedicu nezgode imala različite kontuzije, plavicu, prijelom proksimalnog dijela tibije, imala je pomak od 0,9 mm. Napukla joj je kost vertikale. Jedanaest dana bila je u bolnici. Operirana je 02. veljače 2021. Nije mogla normalno sjediti, dići se, imala je bolove u mišićima lista, a također joj je bilo teško i sa pomagalom odnosno hodalicom. Imala je osjećaj bespomoćnosti. Bila je u depresiji, te zbog bipolarnoga poremećaja ta depresija se povećala. Bila je na bolovanju do negdje 18. rujna 2021., zvao ju je doktor te joj je rekao da ju mora poslati raditi. Zatim su ju nazvali iz firme te joj rekli da ima još nešto starog godišnjega kao i cijeli novi godišnji te joj ponudili da isto i iskoristi budući su tada već bili primili neku novu radnicu. Bila je na godišnjem odmoru sve do 03. prosinca 2021. a nakon čega je otišla na medicinu rada gdje su joj otvorili bolovanje do 31. siječnja 2022. Dana 24. studenog 2022. izvađeni su joj vijci pa je stoga bila na bolovanju sve do 31. ožujka 2023. a 03. travnja 2023. počela je raditi. Dugo nije mogla ništa raditi. Pomagali su joj susjedi te njezina djeca. Kućanske poslove obavljala su djeca. Glede trajanja pomoć i njege na dnevnoj bazi ističe kao se radilo o vremenskom periodu od kojih 20-ak min odnosno pola sata, a tada su njezina djeca živjela sa njom. Ta pomoć sastojala se od obuvanja za desnu nogu, vodili su ju do toaleta, prali kosu, pomagali kod tuširanja, pomagali kod hodanja stepenicama. Znale su i kolegice uskočiti. Trošila je Diklorapid, Voltaren gel kao i tablete. Nije išla na previjanje već je sama kupila te zavoje. Koristila je i Atril, a to je za pomoć hrskavici odnosno za koštano tkivo. Koristila ga je 3 mjeseca a prestala pa onda ponovno 3 mjeseca. Što se tiče samih fizičkih bolova neposredno nakon operacije bilo je otprilike na razini 10 od 10, a poslije je to bilo različito, razmjer od 4, 5, 7 na razini bolova. Njoj to nije bilo čitav dan budući je koristila tablete koje su joj malo ublažile bol. Stojeći i sjedeći ništa ne može napraviti. Bila je na kontrolnom pregledu psihijatra 18. ožujka 2021. a jednom je bila i slijedeće godine. Nije išla na antistres terapiju budući se isto plaća a to financijski nije mogla podmirivati.

11. Sud je iskaz tužiteljice cijenio kao istinit i životan budući je isti u skladu sa medicinskom dokumentacijom i provedenim medicinskim vještačenjem.

12. U postupku je provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof. dr. Željko Cesarcu koji je izradio nalaz i mišljenje a kojeg ovaj sud ocjenjuje kao objektivan i stručan te je isti rađen sukladno pravilima struke i vještina, te sud nije našao da bi bio u suprotnosti obzirom na provedene dokaze. Iz tako provedenog vještačenja proizlazi da je tužiteljica u nezgodi zadobila tešku ozljedu koštanih zglobnih struktura desnog koljena, a promjene opisane u medicinskoj dokumentaciji a vezane za lijevo koljeno nisu ni u kakvoj direktnoj uzročno-posljedičnoj vezi sa nezgodom i ozljedom desnog koljena. Kao jedina moguća poveznica između početnih tegoba sa lijevim koljenom i nezgodom može se navesti nešto pojačano opterećenje istog u prva 2 mjeseca po ozljedi desnog koljena, uz bolnost. Utvrđene promjene na desnom koljenu direktna su posljedica predmetne ozljede od 21. siječnja 2021. i mogu se sumirati kao kontraktura desnog koljena lakog stupnja, određena manja nestabilnost uvjetovana slabošću glavnog mišićnog stabilizatora (kvadriceps) i tek naznačeni test frontalne nestabilnosti. Opisane promjene – posljedice otežavaju obavljanje samo onih radnji i aktivnosti svakodnevnog života koje iziskuje jače i duže funkcijsko-fizičko opterećenje desnog koljena u smislu dugog hoda, posebno zahtjevnijih aktivnosti na neravnoj i nesigurnoj podlozi, naglih promjena položaja, dužeg čučanja i klečanja i sl. Prema kriterijima struke i sudskog medicinskog vještačenja, opisane posljedice mogu utjecati na umanjenje opće životne aktivnosti tužiteljice u manjem brojčanom iskazu od cca 6 - 7 % , odnosno tužiteljica uz malo ulaganje pojačanih napora može zadovoljiti životne potrebe kao prije nezgode i zadobivene ozljede. Također ističe kako su fizički bolovi jakog intenziteta trajali 5-6 dana, srednjeg 15-20 dana te slabijeg 35-45 dana. Primarni strah jačeg intenziteta mogao je potrajati unutar 1 sata, sekundarni srah jačeg intenziteta 4-5 dana, srednjeg intenziteta 10-12 dana te slabijeg intenziteta 1 do 1 i pol mjesec. Tužiteljici je bila potrebna stručna tuđa pomoć i njega 15 dana kroz bolničko liječenje, 6-7 tjedana po 3 sata dnevno kroz nestručnu pomoć i njegu, te 5-6 tjedana po 1-2 sata dnevno. Kod tužiteljice je zaostalo naruženje u vidu postoperacijskog ožiljka koje predstavlja naruženje lakog stupnja, koje je samo ponekad dostupno pogledu trećih osoba. Tužiteljici je 6-8 tjedana bila potrebna pojačana prehrana u vidu češće konzumacije vitaminskih preparata, roborancija, voća i sl. Prema dobivenim podacima, predmetna ozljeda vodila se kao ozljeda na radu – odlazak na posao, te se troškovi liječenja podmiruju na teret HZZO-a, a troškovi nabavke lijekova bili su opravdani. Stanje ozljede karaktera i postoperativnog tijeka poput predmetne, uobičajeno bude definirano u periodu od cca 6 – 7 mjeseci po prometnoj nezgodi. Nigdje u spisu ne priloži precizni podatak o bolovanju koje bi se odnosilo isključivo na liječenje predmetne ozljede, a iskaz tužiteljice po tom pitanju je nedefiniran, te bi prema ranije iznijetim kriterijima bolovanje moglo trajati 6-7 mjeseci.

13. Obzirom na naknadno pribavljenu dokumentaciju i prigovore tuženika, vještak je sukladno čl. 260. st. 1. ZPP-a dao svoje usmeno očitovanje u kojem navodi kako je u odnosu na smanjenje životnog aktiviteta uzeo u obzir medicinsku dokumentaciju koja mu je služila kao usmjerenje, te da treba imati u obzir opsežni duboki ožiljak, prisutnost jače hipotrofije muskulature kvadricepsa koji je glavni stabilizator koljenskog zgloba pa smanjenje obujma do 2 cm smanjuje funkciju snagu stabilizacije za 20%. Netočno je da je fleksija ograničena terminalno jer bi to značilo par stupnjeva a pregledom za potrebe vještačenja kojeg je obavio a iza kojeg stoji u cijelosti fleksija je ograničena u lakom stupnju.Također nigdje nije naveden granični stabilitet u frontalnoj ravnini i tako koji je utvrdio i ako u minimalnom obimu. Nalaz rtg već tada ukazuje na početne degenerativen promjene. Kada se uzmu u obzir sve navedene posljedice te kada se uzme u obzir izrazito teška ozljeda desnog koljena koja je objektivizirana CT-om na strani 1 njegova nalaza onda nema nikakve dileme u tom pogledu. U pogledu straha i bolova ističe da je iste cijenio kumulativno. U odnosu na tuđu pomoć i njegu navodi da takvi prijelomi ne zarastaju za manje od 3 mjeseca jer se radi o više komadnoj frakturi i to zglobnog karaktera gdje dolazi i do stradavanja hrskavice. Dok god prijelom ne zaraste ozlijeđena osoba mora koristit pomagalo za hodanje a to što u ovom predmetu medicinska dokumentacija nije precizirana ne osjeća nikakvu odgovornost i ostaje u cijelosti kod danog nalaza i mišljenja. Smatra da je unutar perioda prvog bolovanja a koje je bilo u razdoblju od 21. siječnja 2021. do 18. rujna 2021. gotovo 8 mjeseci sasvim realan period za ozljede ovakvog tipa misleći pritom na ozljedu desnog koljena. Bolovanje na kojem je tužiteljica bila je u uzročno posljedičnoj vezi sa posljedicom koju je zadobila u događaju siječnju 2021. dok u pogledu bolovanja na kojem se tužiteljica naolazila u drugom dijelu tj. od 3. prosinca 2021. pa nadalje, obzirom je u međuvremenu koristila g.o. isto ne može dovesti u uzročno posljedičnu vezu sa ozljedama koljena i posljedicama iste.

14. Obzirom je tužiteljici naknadno odstranjen osteosintetički materijal iz op noge – koljena, to je određena dopuna nalaza i mišljenja iz koje proizlazi kako kliničkim pregledom za potrebu ovog vještačenja, obavljenim 4 mjeseca po operaciji odstranjenja OSM, a u komparaciji sa istim na strani 4 prvog nalaza – vještačenja nisu utvrđene promjene koje bi dodatno utjecale na raniju ocjenu umanjenja SOŽA u prvom vještačenju, a koje bi bile isključivo posljedica odstranjenja OSM. Navedeno argumentira utvrđenim kliničkim nalazom na pregledu za potrebu ovog vještačenja (u komparaciji sa prvim vještačenjem) unutar kojeg je čak diskretno povećan funkcijski opseg op desnog koljena, te lagano ojačana stabilizirajuća natkoljenična muskulatura (m. kvadriceps), dok je s druge strane nešto naznačeniji i bolniji patelofemoralni kontakt. Ustraje kod nalaza i mišljenja vezano za SOŽU. Fizički bolovi jakog intenziteta trajali su od 24-36 sati, srednjeg intenziteta 4-5 dana te slabijeg intenziteta 10 dana. Primarni strah jačeg intenziteta mogao je trajati 10-15 min, sekundarni strah srednjeg intenziteta 1-2 dana te slabijeg intenziteta 7-8 dana. Potreba za tuđom pomoći i njegom je bila potrebna 3 dana kroz realizirano bolničko liječenje, 10-14 dana po 1-2 sata dnevno. Za izvedeni op zahvat odstranjenja OSM korišten je pristup po ranijem kirurškom ožiljku, te nema dodatnog naruženja.

15. Obzirom na iznijete primjedbe stranaka to je vještak ponovo pozvan radi dopune nalaza i mišljenja iz kojeg proizlazi kako je nemoguće precizirati završetak liječenja nakon predmetne ozljede, a koje bi se isključivo odnosilo na predmetnu ozljedu desnog koljena. Izvedeni operacijski zahvat odstranjenja OSM i dodatnog liječenja u tom periodu pokriva ukupno 3,5 mjeseca. Period do zadnjeg nalaza u ovoj fazi liječenja (odstranjenje OSM također spada u aktivno liječenje) može se smatrati kao period opravdanog bolovanja, iako bi stručno i iskustveno isto bilo i kraće da je tužiteljica ranije uključena u ciklus AFT (koji je također važan dio liječenja i nakon odstranjenja OSM).

16. U postupku je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Marinu Rameši koji je izradio nalaz i mišljenje a kojeg ovaj sud ocjenjuje kao stručan i objektivan imajući u vidu da je vještak svoje mišljenje temeljio na svim potrebnim izračunima. Iz tako provedenog vještačenja proizlazi kako izgubljena neto zarada za razdoblje od 21. siječnja 2021. do 18. rujna 2021. iznosi 120,70 EUR, a za razdoblje od 21. siječnja 2021. do 04. veljače 2022. iznosi 1.233,03 EUR.

17. Sukladno čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO-a) šteta je umanjenje nečije imovine, sprječavanje njezina povećanja i povreda prava osobnosti. Temeljem čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, te će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Sukladno čl. 1089. st. 1. i 2. ZOO-a oštećenik ima pravo na naknadu obične štete, i na naknadu izmakle koristi.

18. Iz medicinskog vještačenja tako je utvrđeno da je tužiteljica trpjela bol jakog intenziteta 5-6 dana u pogledu karakteru ozljeda, neposrednih komplikacija i karaktera izvedenog operacijskog zahvata, srednjeg intenziteta 15-20 dana a slabijeg intenziteta 35-45 dana. Ovakvo mišljenje vještaka ovaj sud je u cijelosti prihvatio smatrajući kako je pravilno odmjerena razina bolova kao i vrijeme njihova trajanja, posebice imajući u vidu usmeno očitovanje vještaka u kojem ističe kako je bol normalna i obvezna reakcija organizma na bilo kakav utjecaj vanjskog čimbenika, te se radilo o izrazito teškoj ozljedi koja isti dan nije zbrinuta već je to učinjeno 10 dana od nezgode, a ujedno treba uzeti u obzir i period nakon učinjene operacije. Ovaj sud smatra da je vještak pravilno odmjerio razinu i trajanje bolova budući je vještak kumulativno određivao bolove, što drugim riječima znači da su postojali periodi kada je ta bol bila nešto slabija te periodi kada je bol bila nešto jača. Tako vještak navodi da su bolovi jakog intenziteta bili vezani uz perioperacijski period, odnosno prije i nakon operacijskog zahvata ali i početnu fazu kućnog liječenja. Bolove srednjeg intenziteta je povezao sa kasnijom fazom prvih previjanja, odstranjenja šavova te početnu fazu opterećenja, te aktivacije koje se odnosi na mobilizaciju operiranog desnog koljena, a u sklopu početne faze vertikalizacije nakon operacijskog zahvata i razgibavanja operiranog koljena. Bolove slabijeg intenziteta vještak je cijenio vezano uz razdoblje previjanja, kućnog razgibavanja koljena te postupno progresivnog opterećenja. Mišljenje je ovoga suda kako vještak precizno i jasno iznosi razloge zbog kojih smatra da je tužiteljica trpjela bolove kako je to isti naveo u svom pisanom nalazi u mišljenju, pri čemu se upire i u dio usmenog očitovanja vještaka gdje navodi kako je tužiteljica unatoč uzimanju analgetika osjećala određene razine bolova, budući istima ne prestaju bolovi, imajući u vidu da se daju u više doza i u više vremenskih odmaka.

19. Također sud prihvaća mišljenje vještaka a vezano za trajanje fizičkih bolova u razdoblju od vađenja OSM-a, i to bolove jakog intenziteta u trajanju od 24-36 sati, srednjeg intenziteta 4-5 dana te slabijeg intenziteta 10 dana. Ovaj sud smatra kako je vještak pravilno odmjerio i tu razinu bolova, a koji bolovi jakog intenziteta su vezani uz postoperacijski period i početnu fazu kućnog liječenja, bolovi srednjeg intenziteta vezani uz prva previjanja, odstranjenje šaviju, početnu fazu opterećenja te aktivacije odnosno mobilizacije operiranog desnog koljena i njegovog razgibavanja. Bolovi slabijeg intenziteta obuhvaćaju previjanja, kućno razgibavanje koljena i postupno progresivno opterećenje. Ovaj sud je mišljenja kako je vještak dao valjane i obrazložene razloge glede kojih je odmjeravao trajanje i intenziteta bolova.

20. U odnosu na strah stav je ovoga suda kako je vještak pravilno prikazao razinu i vrijeme trajanja pretrpljenog straha, pa je tako primarni strah povezan uz nastanak štetnog događaja, sekundarni strah jačeg intenziteta trajao je 4-5 dana, strah srednjeg intenziteta 10-12 dana te slabijeg intenziteta 1-1,5 mjeseca. Sa ovakvim mišljenjem vještaka slaže se i ovaj sud imajući u vidu da je strah jačeg intenziteta prisutan u pogledu neposredne reakcije na traumu, spoznaju o karakteru ozljede, prateću neposrednju komplikaciju te potrebu izvedbe operacijskog zahvata. Logično je za zaključiti da tužiteljica nije znala niti je mogla znati na koji način će teći njezino liječenje, komplikacija koja se pojavljuje kao i trajne posljedice koje bi mogle zaostati. Također je strah srednjeg intenziteta bio prisutan u pogledu okolnosti liječenja. Strah slabijeg intenziteta javlja se 1-1,5 mjesec a kako to vještak navodi s potrebom psihijatrijskog pregleda.

21. Stav je ovoga suda da je tužiteljica pretrpjela strahove različitih intenziteta onako kako je to vještak razjasnio u svom pisanom mišljenju, ali i njegovom usmenom očitovanju gdje navodi kako je strah jednako kao i fizičke bolove ocjenjivao kumulativno. Sud ujedno prihvaća mišljenje vještaka u pogledu straha kod vađenja OSM-a, i to primarnog straha jačeg intenziteta kod izvedbe operacijskog zahvata i postupke oko istog, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 1-2 dana te slabijeg intenziteta 7-8 dana oboje kroz zabrinutost tužiteljice za ishod operacijskog zahvata. Konačno je mišljenje ovoga suda kako je vještak pravilno odmjerio intenzitet i period takvog oblika neimovinske štete.

22. Smanjenje životnog aktiviteta vještak je ocijenio u visini od 6-7 % sa čime se u potpunosti slaže i ovaj sud. Naime, vještak je u svom mišljenju istaknuo kako je tužiteljica u nezgodi zadobila tešku ozljedu koštanih zglobnih struktura desnog koljena, a promjene opisane u medicinskoj dokumentaciji, vezane za lijevo koljeno nisu ni u kakvoj direktnoj uzročno-posljedičnoj vezi sa nezgodom i ozljedom desnog koljena. Kao jedina moguća poveznica između početnih tegoba sa lijevim koljenom i nezgodom može se navesti nešto pojačano opterećenje istog u prva 2 mjeseca po ozljedi desnog koljena, uz bolnost. Utvrđene promjene na desnom koljenu direktna su posljedica predmetne ozljede od 21. siječnja 2021. i mogu se sumirati kao kontraktura desnog koljena lakog stupnja, određena manja nestabilnost uvjetovana slabošću glavnog mišićnog stabilizatora (kvadriceps) i tek naznačeni test frontalne nestabilnosti. Opisane promjene odnosno posljedice otežavaju obavljanje samo onih radnji i aktivnosti svakodnevnog života koje iziskuje jače i duže funkcijsko-fizičko opterećenje desnog koljena u smislu dugog hoda, posebno zahtjevnijih aktivnosti na neravnoj i nesigurnoj podlozi, naglih promjena položaja, dužeg čučanja i klečanja i sl. Vještak je također istaknuo kako je povremene bolove ubrojio u sastav SOŽE.

23. Tuženik navodi da je vještak pogrešno odredio razinu SOŽE te da ne postoji objektivan razlog za postotak iznad 5%, a imajući u vidu da je prijelom uredno zacijelio, a pokretljivost je nakon nezgode bila ograničena samo u vrlo lakom stupnju, a na pregledu kirurga u prosincu 2021. je potpuno uredna. Ovakav navod tuženika je neosnovan. Naime, vještak u svom usmenom obrazloženju navodi kako se ocjena SOŽE daje na temelju medicinske dokumentacije ali ne isključivo, a posebice kada je ista manjkava kao u konkretnom slučaju. Upire i u postojanje opsežnog dubokog ožiljka, jače hipotrofije muskulature kvadricepsa koji je glavni stabilizator koljenskog zgloba, smanjenje obujma do 2 cm koje smanjuje funkciju snagu stabilizacije za 20%. Netočno je da je fleksija ograničena terminalno jer to bi značilo par stupnjeva, a pregledom kojeg je obavio fleksija je ograničena u lakom stupnju. Sam nalaz rtg ukazuje na početne degenerativne promjene, te kada se sve uzme u obzir razvidna je SOŽA od 6-7%. Ovaj sud u potpunosti prihvaća ovakvo mišljenje vještaka smatrajući ga pravilno odmjerenim, stručno obrazloženim i objektivnim. U pogledu odstranjivanja OSM-a u pogledu SOŽE nema dodatnih utjecaja.

24. Napominje se kako sukladno čl. 250. ZPP-a sud provodi vještačenje kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže, pa je stoga vještak kao stručna osoba dao svoje mišljenje uzimajući u obzir cjelokupnu medicinsku dokumentaciju kao i osobni pregled tužiteljice, te na temelju svega dao svoje konačno mišljenje. Ovaj sud prihvaća mišljenje vještaka da se posljedice koje je tužiteljica pretrpjela, a koje se odnose na smanjenu pokretljivost i druge popratne posljedice mogu cijeniti kao SOŽA od 6-7%, sa time da se cijeni i dio mišljenja vještaka kako je kliničkim nalazom na pregledu povećan funkcijski opseg operiranog desnog koljena, te lagano ojačana stabilizirajuća natkoljenična muskulatura (kvadriceps) dok je s druge strane nešto naznačeniji i bolniji patelofemoralni kontakt.

25. Stoga ovaj sud je konačnog mišljenja kako imajući u vidu medicinsku dokumentaciju kao i sva utvrđenja iz pisanog nalaza i mišljenja i usmenog očitovanja vještaka, SOŽA od 6-7% u potpunosti je pravilno odmjerena, posebice imajući u vidu težinu tjelesnih ozljeda kod tužiteljice, kao i nemogućnost obavljanja svih aktivnosti kao prije nego li je došlo do nastanka štetnog događaja.

26. Tuđu pomoć i njegu vještak je ocijenio u trajanju od 6-7 tjedana po 3 sata dnevno i 5-6 tjedana po 1-2 sata dnevno što ovaj sud smatra opravdanim budući da se tuđa pomoć i njega odnosila na svakodnevne aktivnosti u kući, održavanje cjelovite higijene, toaleta, odlazaka na preglede i sl., a koje tužiteljica zbog zadobivenih ozljeda nije bila u mogućnosti samostalno obavljati, što vještak pravilno navodi obzirom je kod tužiteljice bilo potrebno potpuno i značajnije rasterećenje operirane noge te korištenje pomagala. Ovaj sud prihvaća i dio mišljenja vještaka da je nakon tog razdoblja bila potrebna smanjena pomoć kada se tužiteljica mogla slobodnije kretati, te je pomoć bila potrebna kod složenijih aktivnosti svakodnevnog života. U odnosu na razdoblje nakon vađenja OSM-a vještak je istaknuo kako je tužiteljici bila potrebna pomoć 10-14 dana po 1-2 sata dnevno u pogledu nabavke i pripreme obroka, održavanje stana, obavljanje kućanskih poslova i sl., a sa čijem mišljenjem se slaže i ovaj sud smatrajući kako je vještak na objektivan način odredio vrijeme i trajanje nestručne tuđe pomoći i njege. Također je utvrđeno kako su troškovi liječenja bili opravdani.

27. Vještak je u svom mišljenju naveo kako je tužiteljici bila potrebna pojačana prehrana u vidu veće i češće kozumacije vitaminskih preparata, roborancija, voća i sl., a koje je ukupno trajalo 6-8 tjedana, čije mišljenje dijeli ovaj sud, smatrajući kako je osobi koja je pretrpjela predmetne posljedice, za oporavak potrebno više energije, a koja energija se može dobivati putem hrane i različitih vitaminskih suplemenata.

28. Vještak je također naveo kako kod tužiteljice postoji naruženje slabijeg stupnja zbog postojanja postoperacijskog ožiljka, a koju vrstu naruženja prihvaća i ovaj sud imajući u vidu da se ono vidi samo ponekad trećim osobama.

29. Tuženik je u tijeku postupka osporavao period bolovanja od 18. ožujka 2021. do prosinca 2021. smatrajući kako se predmetno bolovanje odnosilo na tegobe sa lijevim koljenom a ne desnim koljenom. Ovakve navode ovaj sud smatra neosnovanim. Naime, vještak u svom usmenom očitovanju istaknuo kako postoji isprepletenost tegoba lijevog i desnog koljena, no da je razdoblje od 21. siječnja 2021. do 18. rujna 2021., odnosno gotovo 8 mjeseci sasvim realan period za ozljede koje se tiču desnog koljena, te smatra kako je bolovanje u tom periodu u uzročno-posljedičnoj vezi sa prometnom nezgodom, a period od 03. prosinca 2021. ne može povezati sa nezgodom budući je tužiteljica koristila godišnji odmor. Stoga ovaj sud je mišljenja kako je opravdano bolovanje do prosinca 2021, odnosno korištenje godišnjeg odmora radi potreba oporavka, budući je vještak istaknuo kako je tužiteljica u prosincu 2021. obavljala fizikalnu terapiju za oba koljena, što znači i za desno koljeno. Također, u pogledu vađenja OSM-a vještak je istaknuo kako se period od prosinca 2022. do veljače 2023. može smatrati opravdanim bolovanjem.

30. Obzirom na sve ranije izneseno to je potrebno utvrditi koliko iznosi neimovinska šteta u vidu povrede prava osobnosti koja je nastala na strani tužiteljice. Ovaj sud je za potrebe izračunavanje visine neimovinske štete koristio Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002. broj: Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, izmijenjene na sjednici Građanskog odjela VSRH održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%.

31. Radi potreba ovog postupka odnosno radi potrebe izračunavanja visine neimovinske štete to je potrebno istaknuti kako novčana naknada u vidu pravične novčane naknade kojom se popravlja neimovinska šteta ne može se na jednak način cijeniti kao i u slučaju pretrpljene imovinske štete, budući se kod neimovinske štete radi o povredi prava osobnosti čiju povredu nije moguće egzaktno procijeniti u određenom novčanom iznosu, već je obveza suda ocijeniti sve utvrđene činjenice tijekom postupka, te intenzitet i težinu pretrpljenih ozljeda. U tom smislu kod određivanja naknade neimovinske štete ne postoje kriterij po kojemu bi sud mogao odrediti visinu naknade, nego se odluka mora donijeti na temelju svih okolnosti konkretnog slučaja, vodeći pritom računa o tome da naknada prvenstveno treba biti pravična, te tako treba predstavljati adekvatan odgovor za učinjenu povredu, a da pritom ne smije dovesti do neosnovanog bogaćenja na strani osobe kojoj se takva naknada priznaje. Dosuđivanjem pravične novčane naknade mora se omogućiti osobi koja je pretrpjela određene štetne posljedice uspostavljanje odgovarajuće kompenzacije u novčanom iznosu. Svaki pojedini aspekt neimovinske štete ovaj sud je cijenio, te odredio pravičnu novčanu naknadu za ukupno pretrpljene bolove, strah, SOŽU i naruženje.

32. Kod izračunavanja iznosa neimovinske štete sud se prvenstveno vodio Orijentacijskim kriterijima VSRH, medicinskom dokumentacijom i zdravstvenim kartonom tužiteljice a posebice nalazom i mišljenjem vještaka medicinske struke, njegovim usmenim očitovanjem kao i dopunama nalaza i mišljenja. Također je uzet u obzir i iskaz tužiteljice. Obzirom na navedeno to bi po ocjeni ovoga suda tužiteljici sa aspekta neimovinske štete pripadao iznos od 5.574,36 EUR kako je to tužitelj zatražio. Pri tome ovaj sud posebno naglašava trajanje i intenzitet bolova, straha, ali i SOŽE te postojećeg naruženja, cijeneći mišljenje vještaka koji je u ovom postupku detaljno i posebno obrazložio svaki pojedini aspekt trpljenja neimovinske štete na strani tužiteljice, potkrepljujući isto valjanom medicinskom dokumentacijom, ali i primjenjujući stručna znanja, sa time da ovaj sud posebno naglašava kako se vještačenje sukladno čl. 250. ZPP-a provodi kada je potrebno stručno znanje i vještine koje sud ne posjeduje, a koje je vještak u ovom postupku na objektivan i nepristran način pojasnio i decidirano istaknuo.

33. U odnosu na tuđu pomoć i njegu ovaj sud prihvaća mišljenje vještaka da je tužiteljici bila potreba tuđa pomoć i njega tijekom 45 dana po 3 sata dnevno, 30 dana po jedan sat dnevno te 20 dana po 2 sata dnevno, odnosno sveukupno 205 sati. Budući se radi o nestručnoj pomoći i njezi to je jedan sat ocijenio u visini od 3,98 EUR, odnosno sveukupno 815,90 EUR, a koji iznos ovaj sud smatra primjerenim imajući u vidu period nastanka prometne nezgode. Vještak je u svojem nalazu naveo kako troškove puta i liječenja smatra osnovanim slijedom čega tužiteljici s osnova tog dijela imovinske štete pripada iznos od 265,45 EUR, kao i troškove pojačane prehrane u visini od 199,08 EUR.

34. Što se tiče uništenih stvari ovaj sud smatra iznos od 132,72 EUR primjerenim, a koji iznos je utvrđen sukladno čl. 223. ZPP-a odnosno prema slobodnoj ocjeni, imajući u vidu da se radi o stvarima čija se vrijednost umanjuje sa vremenom.

35. Tužitelj također potražuje naknadu imovinske štete u pogledu izgubljene zarade. Sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO-a tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja, dok je čl. 1089. st. 3. ZOO-a propisano da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem. U postupku je utvrđeno kako je tužiteljica bila na bolovanju od 21. siječnja 2021. do 18. rujna 2021., te na godišnjem odmoru od 19. rujna 2021. do 02. prosinca 2021., te je tuženik učinio nespornim iznos od 621,85 EUR, dok je osporavao preostali dio zatražene izgubljene zarade za period od 19. rujna 2021. do 02. prosinca 2021., odnosno preostali iznos od 611,18 EUR, navodeći kako tuženik nije odgovoran za eventualno manje isplaćenu plaću koju je tužiteljica primila za vrijeme godišnjeg odmora. Imajući u vidu navode tuženika, nisu sporni iznosi izgubljene zarade već je sporno pravo tužiteljice potraživati utuženi iznos na ime izgubljene zarade u osporenim razdobljima. Osnovano tužiteljica potražuje naknadu izgubljene zarade i za predmetne iznose. Sukladno čl. 1090. ZOO-a propisano je da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja, slijedom čega tužiteljici pripada iznos od 1.233,03 EUR na ime izgubljene zarade.

36. Pribrajajući sve tako dobivene iznose, to se dobiva iznos od 8.220,54 EUR na ime naknade imovinske i neimovinske štete. Tuženik je tužiteljici već isplatio nesporni iznos u visini od 2.375,74 EUR, tako da tužiteljici pripada pravo na preostali dio neisplaćene imovinske i neimovinske štete u visini od 5.844,80 EUR, pa je stoga trebalo odlučiti kao u točki I. izreke ove presude i usvojiti tužbeni zahtjev u tom dijelu, dok je u preostalom dijelu trebalo odlučiti kao u točki II. izreke presude i odbiti tužbeni zahtjev.

37. U odnosu na osporavanje zakonskih zateznih kamata s osnova imovinske i neimovinske štete ističe se kako je sukladno čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne Novine“ br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP-a), a koji predstavlja lex specialis u odnosu na ZOO, propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, pa stoga tuženikov prigovor nije osnovan. U konkretnom slučaju radi se o postupku protiv odgovornog osiguratelja u odnosu na naknadu imovinske i neimovinske štete pa je stoga u tom dijelu potrebno primijeniti čl. 12. st. 4. ZOOP-a i dosuditi kamate od trenutka podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 24. studenog 2021., a čije stajalište proizlazi iz brojnih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Tužiteljica potražuje kamate s osnova izgubljene zarade po dospijeću svakog mjesečnog iznosa a koji tijek je propisan odredbama ZOO-a.

38. Brižljivo ocjenjujući sve okolnosti temeljem čl. 155. st. 1. ZPP-a sud je tužiteljici priznao samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice. Visina troškova odmjerena je sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne Novine“ br. 118/18, dalje: ZSP) i Tarife o nagradama i naknadi odvjetnika („Narodne Novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 138/23, 107/25, dalje: Tarifa).

39. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a. Trošak parničnog postupka tužiteljice odnosi se na zastupanje po punomoćnicima, čiji je trošak sukladan Tarifi, uvećan za sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 65,70 EUR, te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 106,56 EUR. Glede troškova tužiteljice u odnosu na radnje njezinog punomoćnika, ono se odnosi na sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 32. toč. 1. Tarife, sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, sastav 5 podnesaka u ukupnom iznosu od 400,00 EUR (21. travnja 2022. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, te 23. lipnja 2022., 15. lipnja 2023., 15. siječnja 2024. i 24. lipnja 2025. u pojedinačnim iznosima od 50,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife), za pristup 9 ročišta u ukupnom iznosu od 1.500,00 EUR (09. svibnja 2022., 30. studenog 2022., 18. prosinca 2023., 17. svibnja 2024., 10. listopada 2025. i 29. siječnja 2026. u pojedinačnim iznosima od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, te 15. rujna 2022., 21. veljače 2024. i 05. lipnja 2024. u pojedinačnim iznosima od 100,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 2. Tarife), zajedno sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 575,00 EUR, trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 796,34 EUR i financijskog vještačenja u iznosu od 391,50 EUR.

40. Ne prihvaća se preostali dio zatraženog troška tužiteljice budući je isti previsoko zatražen, dok podnesak od 16. ožujka 2022. ne prileži spisu.

41. Budući je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično usvojen to je tuženik sukladno čl. 154. st. 5. ZPP-a dužan tužiteljici isplatiti parnični trošak u visini od 4.235,10 EUR, pa je stoga sud odlučio kao u točki III. izreke ove presude.

42. Sukladno čl. 3. točki 11. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne Novine“ br. 57/22, 88/22, dalje: ZOUE) fiksni tečaj konverzije je neopozivo fiksiran tečaj konverzije između eura i kune koji ima pet decimala, utvrđen uredbom Vijeća EU-a u skladu s člankom 140. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Temeljem čl. 2. st. 2. Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne Novine“ 85/2022) fiksni tečaj konverzije određen je na 7,53450 kuna za jedan euro.

43. Na dosuđeni trošak, dosuđena su i sporedna davanja u vidu zakonskih zateznih kamata. Odluka o plaćanju zateznih kamata na troškove parničnog postupka temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne Novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22) i čl. 151. st. 3. ZPP-a pri čemu su zatezne kamate priznate od dana donošenja presude, jer tada tuženik u odnosu na plaćanje troškova postupka dolazi u zakašnjenje, pa sve do isplate.

44. Slijedom svega navedenog to je sud odlučio kao u izreci presude.

U Rijeci, 12. ožujka 2026.

Sudac:

Damir Vinketa

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

DNA:

– pun. tužitelja

– pun. tuženika

Nacrt odluke izradio sudski savjetnik:

Goran Maršić

 Naložiti tužiteljici plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 106,56

EUR

 Nalaže se računovodstvu izvršiti povrat plaćenog a neiskorištenog dijela predujma