K-138/2025-31 - Općinski sud u Sisku

Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Lj. Posavskog 5

Poslovni broj: K-138/2025-31

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od Marije Jurić kao predsjednice vijeća te sudaca porotnika Sanje Kihalić i Ivice Horžića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Gregurec Vukić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog CD, radi kaznenog djela iz članka 232. stavka 1. i 3. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. dalje: KZ/11) u vezi članka 52. KZ/11 i kaznenog djela iz članka 247. stavka 1. i 2. KZ/11 u vezi članka 52. KZ/11, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Sisku broj K-DO-179/10 od 2. rujna 2013., izmijenjene 23. studenog 2017., 12. travnja 2022., 27. listopada 2023. i 24. rujna 2025. i optužnice oštećenih kao tužitelja RD i ŠD od 20. studenog 2017. s izmjenama od 12. travnja 2022., nakon javno provedene rasprave, u odsutnosti Općinskog državnog odvjetništva u Sisku, oštećenih kao tužitelja RD i ŠD, opunomoćenice oštećenih kao tužitelja odvjetnice HD, optuženog CD i branitelja Draška Šoća, dana 13. veljače 2026. objavio je, a 10. veljače 2026.

p r e s u d i o j e

Na temelju članka 455. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25; dalje u tekstu: ZKP/08)

Optuženi CD, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin CD i C, majka djevojački R, rođen **.**.1960. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, diplomirani inženjer tehnologije, zaposlen u Vib Zagreb s mjesečnim primanjima u iznosu od 900,00 eura, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, bez nekretnina, bez pokretnina, bez vojnog čina, bez odlikovanja, kazneno neosuđivan

k r i v j e

1/ što je,

nakon što je u razdoblju od 23. svibnja 2008. do 14. svibnja 2009. u Sisku, kao vlasnik i direktor trgovačkog društva „ROBAK“ d.o.o. iz Siska, Božidara Adžije 2, sa trgovačkim društvom „Hypo-Leasing Kroatien“ d.o.o. iz Zagreba, kao vlasnikom vozila i davateljem leasinga zaključio ugovore o leasingu motornih vozila, obvezujući se da njegovo trgovačko društvo „ROBAK" d.o.o. kao korisnik leasinga neće raspolagati vozilima, a kada je davatelj leasinga isporučio vozila njegovom društvu, kao direktor i vlasnik primatelja leasinga nije otplaćivao rate leasinga sukladno sklopljenim ugovorima te je iskoristivši činjenicu što su se vozila nalazila u posjedu njegovog društva, u vremenu od 4. do 20. svibnja 2009. navedena vozila neovlašteno prodao trećim osobama, pa je tako:

a.) nakon što je 23. svibnja 2008. zaključio Ugovor o financijskom leasingu motornog vozila oznake HR/010902572, za motorno vozilo marke Hyundai, model TUSCON 2.0 DOHC DYNAMIC, broj šasije [broj šasije], godina proizvodnje 2008., boje vodeno srebrne, plativo u 60 mjesečnih rata po 342,81 EUR plus PDV, rate nije redovito plaćao, a potom 4. svibnja 2009. vozilo prodao AD te je vozilo registrirano oznakom [registarska oznaka], pa je po predmetnom Ugovoru zbog raskida Ugovora na dan 16. travnja 2010. ostalo neplaćeno potraživanja u iznosu od 13.886,99 EUR,

b) nakon što je 14. svibnja 2009. zaključio Ugovor o financijskom leasingu motornog vozila oznake HR/010904905, za motorno vozilo marke Hyundai, model I 20, broj šasije [broj šasije], godina proizvodnje 2009., boje tamno crvene, plativo u 60 mjesečnih rata po 120,82 EUR plus PDV, rate nije redovito plaćao, a potom 20. svibnja 2009. vozilo prodao ND te je vozilo registrirano oznakom [registarska oznaka], pa je po predmetnom Ugovoru zbog raskida Ugovora na dan 25. svibnja 2010. ostalo neplaćeno potraživanja u iznosu od 11.178,49 EUR,

- na koji način je neovlaštenom prodajom predmeta leasinga, svojem trgovačkom društvu „Robak“ d.o.o. pribavio nepripadnu imovinsku korist u iznosu od 25.065,48 eura, oštetivši time trgovačko društvo „Hypo leasing Kroatien“ za navedeni iznos,

d a k l e, protupravno prisvojio tuđe pokretne stvari koje su mu povjerene, a vrijednost utajenih stvari je velika,

2/ što je,

u razdoblju od 03. prosinca 2007., pa do neutvrđenog dana tijekom kolovoza 2009. god., u Sisku, kao vlasnik i direktor trgovačkog društva ROBAK d.o.o. iz Siska, Božidara Adžije 2, u namjeri da za ovo trgovačko društvo pribavi nepripadnu materijalnu dobit, sa kupcima ugovarao prodaju osobnih automobila znajući da njegovo trgovačko društvo nije vlasnik vozila već je ista operativnim leasingom dobilo samo u najam i steklo pravo korištenja od davatelja leasinga Hypo Leasing Kroatien d.o.o., unatoč čemu se obavezao u roku od 15 dana po uplati dogovorene cijene vozila prenijeti u vlasništvo kupaca, znajući da to neće biti u mogućnosti, jer njegovo trgovačko društvo vozila nije otkupilo od davatelja leasinga, pa je tako:

a) dana **.**.2007. god. s RD ugovorio prodaju osobnog vozila marke „Hyundai I 30 1.6 CRDI“ broja šasije: [broj šasije], po cijeni od 126.000,00 kuna, nakon čega je kupac vjerujući da će steći vlasništvo nad vozilom 06. prosinca 2007., 29. veljače i 18. travnja 2008. uplatio na žiro račun trgovačkog društvu ROBAK d.o.o. iznos kupovne cijene, koji novac njegova tvrtka nije iskoristila za podmirenje obveza prema davatelju leasinga te je vozilo prenio samo u posjed RD, ali ne i u njegovo vlasništvo, iako se na to obvezao, znajući da njegovo društvo nema osigurana gotovinska novčana sredstva za otkup vozila, da bi u mjesecu listopadu 2009. davatelj leasinga vozilo oduzeo od RD, nakon čega RD nije vraćena kupovna cijena, na koji način je za trgovačko društvo ROBAK d.o.o. pribavio nepripadnu materijalnu dobit u novčanom iznosu od 126.000,00 kuna, oštetivši time RD za isti novčani iznos, te

b) tijekom mjeseca kolovoza 2009. god. sa ŠD ugovorio prodaju osobnog automobila marke „Hyundai i30“ broj šasije: [broj šasije] za iznos od 90.000,00 kuna, nakon čega je ŠD, vjerujući da će steći vlasništvo nad vozilom, 13. kolovoza 2009. uplatio 10.000,00 kuna te 21. kolovoza 2009. uplatio ostatak dogovorene kupovne cijene od 80.000,00 kuna, slijedom čega mu je 31. kolovoza 2009. predao vozilo u posjed, ali ne i u njegovo vlasništvo jer to nije ni mogao učiniti, premda se na to obvezao, jer je njegovo trgovačko društvo samo korisnik ovog vozila i nije nikada izvršio otkup vozila jer društvo nije osiguralo gotovinska novčana sredstva za otkup te je prestalo podmirivati svoje obveze po osnovi Ugovora o financijskom leasingu, zbog blokade računa društva 23. rujna 2009., niti je bilo u mogućnosti vratiti uplaćeni novčani iznos, a davatelj leasinga je vozilo oduzeo od ŠD, na koji način je za trgovačko društvo ROBAK d.o.o. pribavio nepripadnu materijalnu dobit u novčanom iznosu od 90.000,00 kuna, oštetivši time

ŠD za isti novčani iznos

d a k l e, u gospodarskom poslovanju s ciljem da pravnoj osobi koju zastupa pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu i održavao ga u zabludi i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, a kaznenim djelom je prouzročena znatna šteta,

čime je pod točkom 1/ počinio kazneno djelo protiv imovine - utajom, opisano po članku 232. stavku 1. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24, dalje u tekstu: KZ/11) u vezi članka 52. KZ/11, a kažnjivo po članku 232. stavku 3. KZ/11 u vezi članka 52. KZ/11, a pod točkom 2/ kazneno djelo protiv gospodarstva – prijevarom u gospodarskom poslovanju – opisano po članku 247. stavak 1. i 2. KZ/11 u vezi članka 52. KZ/11, kažnjivo po članku 247. stavak 2. KZ/11 u vezi članka 52. KZ/11.

te se temeljem članka 232. stavku 3. KZ/11 u vezi članka 52. KZ/11 optuženom CD za djelo pod točkom 1. utvrđuje

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU 8 (OSAM) MJESECI

te se temeljem članka 247. stavak 2. KZ/11 u vezi članka 52. KZ/11 optuženom CD za djelo pod točkom 2. utvrđuje

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU 1 (JEDNA) GODINA i 2 (DVA) MJESECA

pa se optuženi CD temeljem članka 51. KZ/11

OSUĐUJE

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 1 (JEDNA) GODINA I 4 (ČETIRI) MJESECA

Temeljem članka 57. KZ/11, optuženiku se izriče

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

s time da se od kazne na koju je optuženik osuđen izvršava 6 (šest) mjeseci, a dio kazne u trajanju od 10 (deset) mjeseci se neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, s time da rok provjeravanja počinje teći od pravomoćnosti presude, a u koji rok provjeravanja se ne uračunava vrijeme provedeno na izdržavanju kazne.

Temeljem članka 54. KZ/11 optuženom CD u izrečenu kaznu zatvora ima se uračunati vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 29. kolovoza 2011. do 29. rujna 2011.

Temeljem članka 158. stavak 2. ZKP/08 usvaja se imovinsko pravni zahtjev oštećenog Blue Iris Resolution d.o.o. (ranije Hypo Leasing Kroatien), OIB: 87064273078, Zagreb, Trg Žrtava Fašizma 5, u iznosu od 25.065,48 eura (dvadesetpet tisuća šezdesetpet eura i četrdesetosam centi), te se nalaže optuženom CD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da isplati Blue Iris Resolution d.o.o., OIB: 87064273078, iznos od 25.065,48 eura (dvadesetpet tisuća šezdesetpet eura i četrdesetosam centi), u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, dok se Blue Iris Resolution d.o.o. s ostatkom imovinskopravnog zahtjeva upućuje u parnicu.

Temeljem članka 158. stavak 2. ZKP/08 usvaja se imovinsko pravni zahtjev oštećenog kao tužitelja RD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u iznosu od 9.614,61 eura (devettisuća šeststotinačetrnaest eura i šezdesetjedan cent) eura, te se naleže optuženom CD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da isplati RD iznos od 9.614,61 eura (devettisuća šeststotinačetrnaest eura i šezdesetjedan cent), u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

Temeljem članka 158. stavak 2. ZKP/08 usvaja se imovinsko pravni zahtjev oštećenog kao tužitelja ŠD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u iznosu od 11.945,05 eura (jedanaesttisuća devetstotina četrdesetpet eura i pet centi), te se naleže optuženom CD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da isplati ŠD iznos od 11.945,05 eura (jedanaesttisuća devetstotina četrdesetpet eura i pet centi), u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

Temeljem članka 148. stavak 1. i 6. u svezi članka 145. stavak 1. i stavak 2. točka 1. do 7. ZKP/08 optuženik je dužan naknaditi sudu troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 800,00 eura (osam stotina eura) te nagradu i nužne izdatke opunomoćenice oštećenika kao tužitelja koji će biti određeni posebnim rješenjem, dok se oslobađa od plaćanja troškova na ime nagrade i nužnih izdataka postavljene mu braniteljice po službenoj dužnosti i troška financijskih vještačenja po vještacima Vlasti Panjković, Vedranu Panjkoviću i Davoru Burazeru.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Sisku podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog CD, izmijenjenu 23. studenog 2017., 12. travnja 2022., 27. listopada 2023. i 24. rujna 2025., a koju je sud djelomično izmijenio na način da je naveo pravilne iznose preostalog neplaćenog potraživanja te ukupne nepripadne imovinske koristi, i to u točki 1/ a.) iza riječi "u iznosu od" pravilno naveo 13.886,99 EUR, u točki 1/ b.) iza riječi "u iznosu od" pravilno naveo 11.178,49 EUR te u alineji iza riječi "u iznosu od" pravilno naveo 25.065,48 eura, a sve sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka Davora Burazera od 20. siječnja 2023.

1.1. Općinsko državno odvjetništvo u Sisku podneskom od 27. listopada 2023. odustalo je od kaznenog progona zbog kaznenih djela protiv gospodarstva- prijevarom u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 1. i 2. KZ/11 u vezi članka 51. KZ/11, a oštećeni RD i ŠD u zakonom propisanom roku preuzeli su kazneni progon za navedena kaznena djela protiv optuženika.

2. Pozvan da se očituje o osnovanosti izmijenjene optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Sisku i izmijenjene optužnice oštećenih kao tužitelja RD i ŠD, optuženik je izjavio da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret izmijenjenim optužnicama, pa je ispitan na kraju dokaznog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je uz suglasnost stranaka pročitao iskaze vještaka Davora Burazera s rasprave 17. listopada 2023. i Panjkovića od 7. veljače 2018. i 12. prosinca 2019. te iskaze svjedoka UD od 10. svibnja 2016., oštećenog ŠD od 10. svibnja 2016., oštećenog RD od **.**.2015., ID, OD i ĆD s rasprave od 7. veljače 2018., pročitao je materijalnu dokumentaciju i to izvadak iz sudskog registra za T.D. Robak d.o.o. od 17. listopada 2014., ugovori o financijskom leasingu od 23. svibnja 2008. i 14. svibnja 2009., dopisi PU SMŽ, Službe upravnih poslova o registraciji vozila od 18. veljače 2011., nalaz i mišljenje o provedenom financijskom vještačenju vještaka Davora Burazera, nalaz i mišljenje vještaka Burazer i Panjković, rješenje o namirenju Općinskog suda u Sisku broj Ovr-169/2015 od 28. lipnja 2017., rješenje u istom predmetu od 23. siječnja 2018., povijesni izvadak iz sudskog registra za društvo Hypo

– leasing Kroatien, nalaz i mišljenje vještaka Davora Burazera, nalog za plaćanje na listu 41- 43 spisa, nalog za plaćanje na listu 24-25 spisa, ugovor o operativnom leasingu od 4. siječnja 2008., ugovor o operativnom leasingu od 18. travnja 2008., kopija zaključka iz zapisnika iz spisa Ovr-2778/09 na listu 58-64 spisa, te kopija rješenja i zaključka Ovr-169/15 na listu 823-825 spisa, a optuženik je ispitan na kraju dokaznog postupka.

3.1. Sud je odbio prijedlog optuženika za provođenjem novog kombiniranog vještačenja po drugom vještaku kao i prijedlog za čitanjem materijalne dokumentacije, kako slijedi: Izvješće stečajnog upravitelja u predmetu St-1121/14 od 9.10.2017.g. Trgovački sud u Zagrebu, Zapisnik s ispitnog ročišta u predmetu St -1121/14 od 13.7.2015.g. Trgovački sud u Zagrebu, Rješenje u predmetu St -1121/14, od 13.7.2015.g. Trgovački sud u Zagrebu, Izvadak iz BZO-a od 8.3.2018.g. Općinski sud u Sisku, Prijavljene tražbine vjerovnika, u predmetu St-1121 /14, Trgovački sud u Zagrebu, Popratno pismo od 2.4.2015.g. IMPULS - LEASING d.o.o., Potvrda 077 od 23.9.2009.g. RAIFFEISEN BANK AUSTRIA d.d., Obavijest HYPO LEASING KROATIEN d.o.o. od 23.9.2009.g., Izvadak br. 6 od 19.8.2009.g. ZAGREBAČKA BANKA d.d., Račun br. 0301 00706634 od 29.12.2008.g. IMPULS - LEASING d.o.o., Račun br. 0301 00706635 od 29.12.2008.g. IMPULS - LEASING d.o.o., Zahtjev/ ugovor o financijskom leasingu br . 02297 od 19.12.2008.g., Izvadak o stanju i prometu po računu br. 127 od 23.6.2009.g. HYPO ALPE - ADNIA - BANK d.d., Izvadak o stanju i prometu po računu br. 79 od 17.4.2009.g. HYPO ALPE - ADRIA – BANK d.d., Izvadak o stanju i prometu po računu br. 72 od 7.4.2009.g. HYPO ALPE - ADRIA - BANK d.d., Zapisnik o preuzimanju predmeta financiranja (leasing) od 6.11.2009.g. HYPO ALPE

– ADRIA - BANK d.d., Zapisnik o preuzimanju predmeta financiranja (leasing) od 10.11.2009.g. HYPO ALPE - ADRIA - BANK d.d., Izvadak o stanju i prometu po računu br. 153 od 22.7.2009.g. HYPO ALPE - ADRIA - BANK d.d., Izvadak o stanju i prometu po računu br. 145 od 14.7.2009.g. HYPO ALPE - ADRIA - BANK d.d., Zapisnik o preuzimanju predmeta financiranja (leasinga) od 6.11.2009.g. HYPO LEASING KROATIEN d.o.o., Zapisnik o preuzimanju predmeta financiranja (leasinga) od 10.11.2009.g. HYPO LEASING KROATIEN d.o.o., Izvadak o stanju i prometu po računu br. 153 od 22.7.2009.g. HYPO ALPE - ADRIA – BANK d.d., Izvadak o stanju i prometu po računu br. 145 od 14.7.2009.g. HYPO ALPE - ADRIA – BANK d.d., Izvadak o promjenama i stanju na računu br. 008 od 22.2009.g. RAIFFEISEN BANK AUSTRIA d.d., Izvadak o stanju i prometu po računu br. 139 od 7.7.2009.g. HYPO ALPE - ADRIA - BANK d.d., Pregled ugovora HYPO LEASING KROATIEN d.o.o. korisnik leasinga ROBAK d.o.o. od 20.7.2009., Račun br. 108003055595 od 6.6.2008.g. HYPO LEASING KROATIEN d.o.o., Račun br. 08-21220-00093 od 30.5.2008.g. ROBAK d.o.o., Račun br. 08-10220-01990 od 30.5.2008.g. HYUNDAI AUTO Zagreb d.o.o., Račun br. 08-21220-00095 od 31.5.2008.g. ROBAK d.o.o., Račun br 10800305600 od 6.6.2008.g. HYPO LEASING KROATIEN d.o.o., Račun br. 08-102220-01494 od 30.4.2008.g. HYUNDAI AUTO Zagreb d.o.o., Račun br. 08 - 21220-00079 od 30.4.2008.g. ROBAK d.o.o., Izjava o prijeboju (kompenzacija) HYPO LEASING KROATIEN d.o.o. - ROBAK d.o.o. od 18.4.2008., Račun br. 10800240511 od 8.5.2008.g. HYPO LEASING KROATIEN d.o.o., Račun br. 09-21220-00046 od 26.8.2009 ROBAK d.o.o., Račun br. 08-21220-00080 od 30.4.2008. ROBAK d.o.o., Račun br. 08-21220-00061 od 8.4.2008.g ROBAK d.o.o., Račun br. 108001906693 od 15.4.2008.g. HYPO LEASING KROATIEN d.o.o., Račun br. 08-21220-00004 od 14.01.2008.g. ROBAK d.o.o., Račun br. 08-10220-00018 od 10.1.2008.g. HYUNDAI AUTO Zagreb, Račun br. 08-21220-00023 od 30.1.2008.g. ROBAK d.o.o., Račun br. 08-10220-04454 od 21.12.2007.g. HYUNDAI AUTO Zagreb, Otpremnica br. 78/07 od 17.12.2007.g. ROBAK d.o.o., Otpremnica br. 02/08 od 9.1.2008.g. ROBAK d.o.o. , Potvrda o preuzimanju vozila br. 07-21220-00168 od 19.12.2007.g., Tablica isplate obveza prema radnicima 7-10 mj 2009.g. ROBAK d.o.o., Lista o isplati djela plaće zaposlenicima ROBAK d.o.o., Potvrda o isplati plaće zaposlenika GD od 11.11.2009.g., Potvrda o isplati plaće zaposlenika BD od 11.11.2009.g., Potvrda o isplati plaće zaposlenika ŽD od 11.11 .2009.g., Potvrda o isplati plaće zaposlenika ID od 11.11.2009.g. , Ugovor o cesiji zaposlenik ID -ROBAK d.o.o.-Ugostiteljski [obrt] [obrt], Polica osiguranja naplata duga zaposlenik ID, Ugovor o cesiji za namirenje dijela duga ID, Sporazum od 9.10.2009.g. ROBAK d.o.o. i zaposlenici, Račun br. 09-21221- 00009 od 6.10.2009.g. ROBAK d.o.o., Opis poslova za radno mjesto voditelja prodaje vozila ROBAK d.o.o., Opis poslova za radno mjesto prodavač vozila ROBAK d.o.o., Opis poslova za radno mjesto poslovođa u servisu ROBAK d.o.o., Opis poslova za radno mjesto knjigovođa ROBAK d.o.o., Opis poslova za radno mjesto servisni savjetnik ROBAK d.o.o., Izjava o prijeboju potraživanja ROBAK d.o.o. PD od 6.10.2009.g., Račun br. 001041 od 23.11.2006.g. KAROCA d.o.o., Račun br. 001040 od 23.11.2006 KAROCA d.o.o., Račun br. 09-21340-00778 od 9.12.2009.g. ROBAK d.o.o., Račun br. 09-21340- 00746 od 23.10.2009.g. ROBAK d.o.o., Sporazum o priznanju potraživanja ROBAK d.o.o. JD od 6.10.2009.g., Žalba ovršenika, Posl. br. Ovr-169/15, Općinski sud u Sisku od 30.3.2015.g., Rješenje, Posl. br. Ovr-169/15, Općinski sud u Sisku od 13.3.2015., Prijedlog za glavni upis FINA-e Zagreb od 11.3.2015., Preslika prometne dozvole za vozilo HYUNDAI i30, Podaci o transakciji RAIFFEISEN BANK AUSTRIA d.d. od 18.4.2008.g., Podaci o transakciji RAIFFEISEN BANK AUSTRIA d.d. od 29.2.2008.g., Nalog za plaćanje od **.**.2007.g. RD, Ponuda br. 0700190 od 3.12.2007.g. ROBAK d.o.o., Dopis Općinskog suda u Sisku od 27.2.2015.g., Prijedlog za ovrhu od 23.2.2015.g. ovrhovoditelj RD, Zahtjev za izravnu naplatu FINA od 17.3.2015, ovrhovoditelj RD, Presuda, Posl. br. P-2417/09 od 6.4.2011.g. Općinski sud u Sisku, Račun br. 270046655/14 od 30.6.2014.g. CROATIA OSIGURANJE d.d., Račun br. 270014903/12 od 28.6.2012.g. CROATIA OSIGURANJE d.d., Račun br. 270014121/10 od 21.6.2010.g. CROATIA OSIGURANJE d.d., Ponuda br. 0900230 od 7.8.2009.g. ROBAK d.o.o., Račun br. 09-21220-00046 od 26.8.2009.g. ROBAK d.o.o., Potvrda o uplati od 13.8.2009.g. PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d. kupac ŠD, Potvrda o uplati 21.8.2009.g. PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d. kupac ŠD, Preslika prometne dozvole vozila HYUNDAI i30, Izvadak br. 178 od 21.08.2009.g. HYPO ALPE - ADRIA - BANK d.d., Izvadak br. 078 od 24.8.2009.g. RAIFFEISEN BANK AUSTRIA d.d., E-mail poruka od 13.8.2009.g. ROBAK d.o.o. kupac MD, Izvadak br. 077 od 21.8.2009.g. RAIFFEISEN BANK AUSTRIA d.d., Račun br. 08-10220-1494 od 30.4.2008.g. HYUNDAI AUTO Zagreb, Račun br. 08-21220-0079 od 30.4.2008.g. ROBAK d.o.o., Račun br. 10800240511 od 8.5.2008.g. HYPO LEASING KROATIEN d.o.o., Ugovor o financijskom leasingu br. Hr/010902350 od 18.4.2008.g. HYPO LEASING KROATIEN d.o.o., kao odugovlačeći. S obzirom na rezultate već izvedenih dokaza, sud je smatrao da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje sudske odluke, a izvođenjem predloženih dokaza ne bi se utvrdile odlučne činjenice, a koje već na nedvojben način nisu utvrđene, zbog čega je sud ocijenio da su takvi prijedlozi odugovlačeći. Također, na raspravi održanoj 26. studenog 2025., a na kojoj su bili prisutni i optuženik i branitelj, isti su bili suglasni s dokaznim prijedlozima Općinskog državnog odvjetništva i oštećenih kao tužitelja te nisu imali svojih dokaznih prijedloga. S tim u vezi, na provedene dokaze nisu imali primjedbi. Zaključno, a uzimajući u obzir skori nastup zastare za produljeno kazneno djelo utaje, sud zaključuje da je predlaganje dokaza tek na raspravi 10. veljače 2025. usmjereno na odugovlačenje ovog postupka radi nastupanja zastare kaznenog progona za kazneno djelo iz optužnice koju zastupa Općinsko državno odvjetništvu u Sisku.

4. U svom iskazu s ispitivanja na Županijskom sudu u Sisku 6. rujna 2011., a koji je pročitan na raspravi, optuženi CD u bitnome je naveo da da je bio vlasnik i direktor T.D. Robak d.o.o. a koje posluje od 1998. godine i bavi se prodajom vozila. Firma je upala u blokadu 23. rujna 2009. i od tada su nastali problemi. U odnosu na oštećenog RD naveo je da s istim nije osobno kontaktirao već su njega voditelji prodaje Grgurač i Š prodavači obavijestili da se oštećeni RD interesira za kupnju testnog vozila koje je bilo jeftinije od redovne prodaje oko 3.000,00 eura. Dao je odobrenje da se takvo vozilo kupi i to putem Hypo leasing Kroatien te je na njih bilo i registrirano. Sve daljnje poslove obavljao je ID. Dogovor je bio da kad oštećeni uplati cijenu vozila, a tražio je da to bude u tri rate, da će pokrenuti otkup tog vozila od Hypo leasinga. Nije dogovoren rok kada će se to vozilo prenijeti u vlasništvo oštećenog, a oštećeni je to vozilo preuzeo. Zna da su 2008. platili registraciju tog istog vozila, te se njemu oštećeni prvi put obratio u 8. mjesecu 2009. Kod javnog bilježnika potpisao je ovršnu ispravu 6. listopada 2009. kako bi se on mogao naplatiti i na taj način povratiti dio kupovnine koji je uplatio u iznosu od 126.000,00 kuna. On se pljenidbom robe naplatio u iznosu od 55.000,00 kn, ali kako je pokupio i tuđu robu smatra da vrijednost te robe iznosi oko 300.000,00 kuna. Njegova namjera je bila da oštećeni kupi vozilo po povoljnim uvjetima te je u to vrijeme dobro stajao financijski. Otkup vozila od Hypo leasinga nije obavljen jer je on bio okupiran drugim poslovima a oštećeni mu se nije obraćao. Ponudu za kupnju navedenog vozila napravio je voditelj prodaje ID, te je u toj ponudi naveo i cijenu vozila i obavezu na koji žiro -račun treba platiti cijenu vozila. On se nije obavezao da će u roku 15 dana prenijeti vozilo u vlasništvo oštećenog već je tu obavezu preuzeo voditelj prodaje ID. On je sa Hypo leasing zaključio ugovor o operativnom leasingu za predmetno vozilo što znači da je trgovačko društvo Robak d.o.o. po tom ugovoru samo korisnik navedenog vozila dok je vlasnik Hypo leasing te tek kad ga njegovo trgovačko društvo otkupi od Hypo leasinga Robak d.o.o. postaje vlasnik istog. Operativni leasing ima svrhu posebno kod testnih vozila da onaj koji namjerava to vozilo kupiti može ga dobiti u posjed i neometano koristiti sve dok se ne izvrši otkup vozila i prijenos na kupce. U međuvremenu H u takvom operativnom leasingu plaća mjesečne rate leasinga za predmetno vozilo i sve obveze osiguranja, registracije itd. Kod kupnje takvog vozila kupac je upoznat da se radi o testnom vozilu a to je vidljivo i iz prometne knjižice koja se čitavo vrijeme nalazila kod oštećenog RD.

U odnosu na kupnju vozila od strane oštećenog ŠD on osobno sa istim nije dogovarao kupnju. To je obavljao ID koji mu je izdao i ponudu za kupnju. Kod navedenog vozila intervenirao je na način da je svom voditelju prodaje rekao da zamoli čovjeka da ne uplati cijenu vozila na glavni račun koji je imao otvoren kod Hypo banke nego na RBA žiro-račun a što je oštećeni i učinio. U isto vrijeme je kupnju Hyundai vozila naručio ĐD te je i za njega tražio da se uplata izvrši na žiro-račun RBA ali on to očito nije shvatio te je uplatio sredstva kod Hypo banke kod koje je imao internu blokadu zbog neplaćanja zaostalih rata kredita. Tako se dogodilo da je on koristeći sredstva koja su sjela kod RBA naručio i kupio vozilo za ĐD pa nije mogao kupiti vozilo za oštećenog ŠD od Hypo leasing Kroatien od kojeg je to vozilo putem financijskog leasinga kupljeno. Oštećeni Jugović je uplatio na žiro-račun 90.000,00 kuna a otkup njegovog vozila nije izvršen. On je sa njim jedino kontaktirao kad je nastao problem te mu je obećao da će mu vratiti uplaćeni iznos ali to nije uspio. U pogledu kaznenog djela za kojeg ga se tereti od 7. siječnja 2008. do 14. svibnja 2009. naveo je da je imao zaključen financijski leasing sa Hypo leasing Kroatien. Za sva vozila financijski leasing znači da se kao vlasnik vozila u knjižici vozila vodi Hypo leasing, a knjigovodstveno kao osnovno sredstvo to vozilo se upisuje na korisnika tj. Robak d.o.o. Prije inkriminiranog razdoblja imali su zaključenih oko 60 ugovora o financijskom leasingu i ukupan promet godišnje iznosio je oko 3.000.000,00 kn te su po tim ugovorima sve obaveze izvršene. Imali su interni dogovor o kreditu koji se kretao na iznos od 300.000,00 eura u kojoj vrijednosti su mogli uzeti od njih određenu količinu vozila i držati ih kod sebe na lageru. Taj kredit je pokrivao upravo ta sporna vozila. Da bi dobili takav kredit oni su dostavili sva financijska izvješća Hypo leasing Kroatien te je očito da su ih ista zadovoljavala kada su im odobrili kredit i dali sporna vozila. Robak d.o.o. je redovno plaćao rate kredita sve dok nisu upali u financijske probleme a koji su rezultat ekonomske krize koja je zadesila i auto prodaju koja je pala za 70%. Osim toga imao je i drugih financijskih obaveza prema Hypo banci i drugim institucijama a što je sve dovelo do blokade žiro-računa. Nije mu bila namjera kao direktoru i vlasniku trgovačkog društva Robak nikoga prevariti niti lažno prikazati jer su financijske pokazatelje prije potpisivanja spornih ugovora na uvid imali oštećeni Hypo leasing.

4.1. U obrani optuženi CD na raspravi 10. veljače 2026. naveo je da ostaje kod obrane pred Općinskim sudom u Sisku 12. prosinca 2019. kada je iskazao da je poslovao sa Hyundaiem od 1998. godine do 2009.g., i to sa firmom Robak d.o.o, te su poslovali pozitivno, nikada nisu bili u blokadi, dok su 2009. nastali problemi, a kao posljedica sve opće recesije. Firma Robak d.o.o. je 2008. g. podigla kredit od 180.000,00 eura dok su 2009. podigli kredit od 314.000,00 eura, te sasvim sigurno niti jedna banka im ne bi dala takav kredit da su poslovali loše. Cijelo vrijeme se trudio da uspije u poslovanju te u deset godina nisu imali niti prekršajni postupak. Oštećeni RD je bio upoznat sa cjelokupnom situacijom i sve je znao. Prodaju su obavljali za njega njegovi prodavači, budući je bio direktor, te nije imao namjeru nikoga prevariti niti oštetiti, a kao dokaz o tome govori činjenica da je RD dao ovršnu ispravu kao osiguranje da će mu dug biti isplaćen, a na temelju koje je on ishodio sve ove ovršne postupke. Nije istina da bi on rasprodavao svoju opremu i strojeve kako je to naveo oštećenik budući mu je prvenstveno bilo u interesu da isplati svoje dugove, a što se tiče vozila Elantra u istu je ulagao svoje privatne novce. Oštećeni se mogao naplatiti od robe u skladištu, a ne zna zašto se nije naplatio. Nije istina da bi se s RD čuo o prodaji tog auta već ga je preko prodavača pitao kada će vozilo doći. Do kontakta sa oštećenim je došlo kada mu je dao ovršnu ispravu kao osiguranje naplate. Nije istina da bi on bio prisutan prilikom pljenidbe stroja za kočenje dok je prilikom druge pljenidbe došao na sam kraj kada je roba bila utovarena, te nije istina da bi tijekom ovrhe komunicirao sa oštećenim. Kada mu je promijenjena brava na prostoru, zvao je policiju i o tome ih obavijestio i tada je shvatio da su stvari odnesene. On je isplatio radnicima sve plaće te se zadužio, prodavao je svoju opremu i iz tih iznosa isplaćivao plaće radnicima, te i iz pologa i uplata koje su stizale. Prodao je i vozilo da bi namirio plaće radnicima. Priznao je oštećenom RD dug, nije bježao od toga, te je on u toj cijeloj situaciji bio kolateralna žrtva . Prema procjeni banke nekretnina Robak d.o.o. iznosila je 715.000,00 eura i to u trenutku kada je nastala cjelokupna situacija 2009. On se i nakon tih problema trudio da firmu izbavi iz problema te je tražio ulagače i putovao je diljem Hrvatske ali nisu uspjeli pronaći. Hyundai je skratio rokove plaćanja dok ga je Hypo banka prva blokirala zbog rate kredita.

4.2. Dodao je da je nevin i da se ne osjeća krivim. Već petnaest godina ga se razvlači po sudovima da bi se danas reklo da oni odugovlače postupak. Život njega i njegove obitelji u zadnjih petnaest godina je uništen. Pojasnio je što znači da je imao interni dogovor o kreditu sa Hypo – leasing Kroatien, odnosno na što se on odnosi, s kime je sklopljen i na koji iznos, na način da ne zna zašto je bio interni jer se radilo o sporazumu. Odnosio se na financiranja lagera tvrtke "Robak" d.o.o. Sklopljen je između tvrtke Robak i Hypo- leasing Kroatien. Radilo se o iznosu od oko 300.000,00 eura. Ne može znati da li se taj kredit, odnosno sporazum odnosio i na vozila "Hyundai Tuscon" i "Hyundai I 20", a koji se navode u izmijenjenoj optužnici jer je bilo jako puno ugovora. Tužitelj je krivo shvatio da su tim ugovorom pokrivena predmetna vozila. Naime, to ne znači da su oni dobili 300.000,00 eura kredita, već znači da su se povlačili svi leasinsi, ne baš svi, ali većina. Riječ je o leas and back. Radi se o tome da se time procedura samo ubrzavala, da se skraćivalo na trajanje dva do tri dana. Tvrtka Robak je kupovala vozila i onda ih je prodavala Hypo leasingu i za uzvrat su oni financirali taj lager. Ta vozila su stajala na Robakovom lageru, nisu bila registrirana i imala su svu potrebnu dokumentaciju. Ta vozila su unesena u trajnu stavku bilance društva Robak d.o.o., takva vozila se vode kao osnovno sredstvo i deponirana su na lageru. Vlasnik vozila koja se spominju u dva ugovora o financijskom leasingu koja su predmet izmijenjene optužnice su Hypo – leasing Kroatien formalno, a faktički su bila zavedena kao osnovna sredstva tvrtke Robak d.o.o. Društvo Robak d.o.o. je za ta vozila plaćalo rate leasinga i to sve do trenutka blokade kada se dalje više nije moglo. Procedura prodaje tih vozila trećim osobama je bila takva da kada su djelatnici pronašli kupca, po uplati je fakturirano i isporučeno kupcu. Napomenuo je da je to bilo moguće jer su svi dokumenti bili kod njih. Knjižica vozila nije bila kod njih jer nema knjižice vozila jer su ta vozila bila neregistrirana. Osoba KD mu je poznata jer je bio jedna od niže rangiranih osoba u Hypo – leasingu u [adresa]. Napomenuo je vezano za prodaju auta da se naknadno ili istodobno traži otkup od leasinga i da se zatvara leasing, plaća i zatvara dotični ugovor. Te radnje, a vezano za Hyundai Tuscon i I20 nisu obavljene, odnosno prethodni otkup i zatvaranje leasinga nisu obavljeni, on ne bi bio tu da jesu. Istaknuo je da je tvrtka Robak sklopila desetke sličnih ugovora, a zbog blokade je ovih par vozila ostalo visiti, nije se moglo otkupiti. Hypo leasing nikada nije imao problema s tvrtkom Robak d.o.o., a imali su česte kontrole. Prva interna blokada društva Robak d.o.o. je zbog njihove banke, zbog kašnjenja plaćanja rate kredita, bila u srpnju 2009. Tada je bio blokiran samo jedan račun Hypo bank d.d. Blokada svih računa je bila 23. rujna 2009. To je došlo zbog toga jer im je ova prva blokada poremetila platnu bilancu. Ne sjeća se kada su ova dva vozila prodana jer je to bilo davno. Kupci su platili ta vozila, naravno da jesu. O prodaji nije obavijestio Hypo leasing Kroatien jer nije imao obvezu ikoga obavještavati o tome, samo je trebao otkupiti vozilo u dogledno vrijeme. To je očito funkcioniralo cijelo vrijeme, u protivnom bi im pustili zadužnice na naplatu koje su imali. Raskidi ta dva ugovora su uslijedili krajem 2009. pa i 2010. godine i to raskidi svih vozila koja nisu bila zatvorena, to je uslijedilo nakon tri mjeseca otprilike jer je presudilo to što nisu platili, nisu mogli platiti. To je jedini razlog raskida. Hypo – leasing Kroatien su došli po dva testna vozila koja su bila registrirana i na dvorištu. Da li bi našli ova dva Hayundaia da su došli po njih je hipotetsko pitanje, jer ovisi kada bi došli. Tvrtka Robak d.o.o. prestala je s radom 30. listopada 2009. pa se ta vozila u trenutku prestanka rada tvrtke očito nisu nalazila kod Robak d.o.o Nikada nije bio u faktičnom posjedu tih vozila. On je bio direktor te tvrtke, a ne manipulator tim vozilima, a ne prodavač. On je kao odgovorna osoba potpisao ugovor o leasingu kao direktor te tvrtke, a ne u osobnom svojstvu. Nije osobno prodao ta vozila AD i ND jer je on bio direktor te tvrtke i imao je zaposlenike koji su to radili. Ugovor o leasingu je sklopilo trgovačko društvo Robak d.o.o., a on je potpisao ugovor kao direktor. On nije osobno razgovarao s Hypo leasing Kroatien i nije se obvezao da neće prodati navedena vozila. Nije prisvojio ta vozila. Ta vozila nisu njemu povjerena jer su povjerena tvrtki Robak. On osobno nije otplaćivao rate leasinga već je to uplaćivala tvrtka Robak d.o.o. koja je to bila i dužna činiti.

5. Svjedok KD ispitan 10. svibnja 2016. na raspravi pred Općinskim sudom u Sisku u bitnom je iskazao da je u inkriminiranom razdoblju bio zaposlenik Hypo leasing Kroatien te mu je poznato da su isti financirali vozila za trgovačko društvo Robak d.o.o. Oni sa kupcima tih vozila nemaju nikakav kontakt, te smatra da nije bitno da li se to financiranje vršilo putem financijskog ili operativnog leasinga jer je u oba slučaja vlasnik tog financiranog vozila Hypo leasing Kroatien a ne Robak d.o.o. Sjeća se da su kod oba sporna vozila ista bila financirana kao salonska vozila što znači da stoji u salonu i ne smije se registrirati. Kod testnih vozila onaj koji financira kupnju tih vozila traži kao dodatni element osiguranja da mu stranka preda knjižicu vozila koja se stavlja u arhivu Hypo leasinga. Vozila oštećenih Balenović i Jugović su financirana kao salonska vozila. Poznato mu je da su ugovori za ta dva auta raskinuti a razlog raskidanja se vrši automatizmom nakon 3 neuplaćene rate. Poznato mu je da je Hypo leasing Kroatien imao saznanje da se prodaju testna vozila i salonska. Međutim, da bi se ta vozila mogla prodati trećoj osobi, Robak d.o.o. je trebao zatražiti ponudu za prijevremeni otkup vozila od Hypo leasing Kroatien te nakon što bi zatvorio dug prema Hypo leasingu mogao je to vozilo prodati trećim osobama. Poznato mu je da je bilo više ugovora o financiranju Robak d.o.o. ali ne zna koliko, te su oba sporna vozila bila financirana kao financijski leasing a što znači da su ista vozila ostala u vlasništvu Hypo leasinga a knjigovodstveno kao osnovna sredstva vode se u T.D. Robak d.o.o. Ako Robak d.o.o. direktno ne primi novčana sredstva namijenjena za kupnju vozila Hypo leasinga dužan ih je proslijediti svom dobavljaču, npr. generalnom uvozniku. Provjerio je u sistemu ugovor za vozilo čiji broj šasije završava na 290, te utvrdio da se radi o ugovoru koji je ugovor o operativnom leasingu, da je vozilo financirano na 60 mjeseci, te je element osiguranja bila knjižica vozila, a iz sustava slijedi da je od strane službene osobe Hypo leasinga navedena knjižica vozila preuzeta dana 20.11.2009.g. iz čega bi se zaključilo da prije toga knjižica nije bila u Hypo leasingu. Testna i salonska vozila mogla su se prodati trećoj osobi samo ako bi se zatražila ponuda za prijevremen i otkup takvih vozila, te se u praksi događalo da bi dobavljač zatražio navedenu ponudu koja bi sadržavala stvarni dug sa kamatama, ali navedena ponuda nije bila nužna da se izrealizira te u konkretnom slučaju ne zna da li je Robak d.o.o. tražio ponudu za prijevremeni otkup takvih vozila. Opis njegovog posla u inkriminirano vrijeme u Hypo leasingu bio je zaprimanje zahtjeva za financiranje, obrada navedenog zahtjeva, prikupljanje dokumentacije te slanje dokumentacije na odobrenje, potpis ugovora sa navedenim korisnikom leasinga i slanje ugovora radi realizacije. On je osobno sklapao sve ugovore sa trgovačkim društvom Robak d.o.o. Oni su samo financirali kupnju vozila, ali je vozila dobavljao Robak d.o.o. Vlasništvo navedenih vozila nakon isplate, nakon dostavljene fakture od strane H te i potvrde o preuzimanju od strane H je bio Hypo leasing. Nije se bavio knjigovodstvenom evidencijom te ne zna tko je knjižio navedena vozila. Hypo leasing je bio upisan kao vlasnik u knjižici vozila. Ugovor se mogao raskinuti prema općim uvjetima i stavkama ugovora, te se i financijski i operativni leasing mogao raskinuti jednostrano iz više razloga. On nije imao osobni kontakt sa oštećenim RD i ŠD. Testna vozila služila su kako bi ih kupci mogli isprobati, ona su bila registrirana, te nigdje nije bilo definirano koliko dugo se navedena testna vozila mogu isprobavati, par dana ili par mjeseci i na koji način se ista ispituju. Salonska vozila se nisu registrirala te su bila pokazni primjerci koji su bili u salonu, ali je postojala jedna prijelazna faza, a budući su neki dobavljači registrirali salonska vozila Hypo je tražio kao element osiguranja izjavu o sukladnosti vozila i carinsku deklaraciju, te ne zna da li je to traženo u ugovorima koji su sklopljeni sa Robakom d.o.o., a u odnosu na salonska vozila. Knjižica vozila izdavala se za registrirano vozilo. Procedura je bila takva da je korisnik leasinga najprije trebao potpisati ugovor u kojem je bilo navedeno da je dužan dostaviti knjižicu vozila, a nakon potpisivanja ugovora i dostave sredstva osiguranja mjenice i zadužnice i kada se izvrši uplata prema dobavljaču nakon toga se išlo registrirati vozilo te se dobivala knjižica vozila. Hypo leasing nije imao podatak da bi H otuđio bilo koje vozilo jer da su imali taj podatak onda bi to bio uvjet za raskid ugovora.

6. Svjedok ŠD ispitan na raspravi 10. svibnja 2016. pred Općinskim sudom u Sisku u bitnom je iskazao da je od 2004. bio stalni klijent trgovačkog društva Robak d.o.o. od kojeg je kupio 2 vozila i obavljao servise na istima. U 5. ili 6. mjesecu 2009. došao je u salon te vidio testno vozilo marke Hyundai i 30 te se interesirao da li bi ga mogao kupiti. U 7. mjesecu 2009. nazvao ga je prodavač ID i rekao da je razgovarao sa optuženikom i da će vozilo biti na prodaju te je on u 8. mjesecu 2009. došao u salon te razgovarao sa optuženikom za kupnju tog testnog vozila. Dogovorili su cijenu tog vozila za iznos od 90.000,00 kuna te je dogovoreno da čim on uplati cjelokupni iznos da će vozilo biti preneseno u njegovo vlasništvo. Dobio je predmetnu dozvolu i punomoć kojom ga Robak d.o.o. ovlašćuje da može koristiti njihovo vozilo. On je tu prometnu sa punomoći stavio u vozilo i uopće prometnu dozvolu za vozilo nije gledao jer je smatrao, budući su mu dali punomoć, da je to vozilo njihovo vlasništvo. Nisu mu rekli zbog čega mu ne daju knjižicu vozila niti je on to tražio. Nakon par dana ga je nazvao ID i rekao da optuženik traži da uplati jamčevinu od 10.000,00 kn što je on učinio, a nakon par dana od toga ga je ponovno nazvao i rekao da mora uplatiti cjelokupni iznos ako želi kupiti vozilo te je 23. kolovoza 2009. uplatio 80.000,00 kn. Nakon nekih 10-ak dana došao je u salon te je tražio da idu izvršiti prijenos vlasništva ali tada mu je rečeno da se još moraju srediti neki dokumenti i da će tek tada moći prenijeti automobil u vlasništvo na svoje ime. Tu je bio prisutan optuženik i još dvojica zaposlenika. Nakon toga pa sve do 4. listopada 2009. u par navrata telefonom se čuo sa optuženikom u vezi tog vlasništva a on ga je svaki put molio da se još strpi da još neke dokumente treba srediti, dok su ga 4. listopada 2009. zvali da dođe u salon te mu je optuženik rekao da je Robak d.o.o. pao u blokadu, ali da će oni to riješiti, međutim prijenos vlasništva na vozilu nije izvršen na njegovo ime. Vozilo je koristio ali nije vlasnik istog. Registraciju vozila je vršio svake godine budući je imao račun da je vozilo plaćeno, ali se registracija vrši na ime vlasnika koji je uveden u prometnoj dozvoli. Nakon toga je u više navrata pokušao kontaktirati optuženika te su se jedno vrijeme dva ili tri mjeseca intenzivno čuli ali je nakon toga mobitel bio ugašen i nije uspio kontaktirati s optuženikom. Dodao je da je optuženik njemu predao ponudu i predračun. Smatra da je oštećen za 90.000,00 kuna iz tog razloga što vozilo ne može prodati niti otuđiti jer za isto nije upisan kao njegov vlasnik. Svaki puta kada je bio u salonu bio je prisutan optuženik i ne zna tko mu je osobno uručio ponudu i predračun. Cijelo vrijeme kao vlasnik vozila je bio Hypo leasing, odnosno Heta, te se na početku htio dogovoriti s njima oko navedenog vozila ali nije uspio. 2015. godine su ga zvali iz Hete te tražili da preda vozilo što je i učinio pa je postavio imovinsko pravni zahtjev u iznosu od 90.000,00 kuna za koji iznos je oštećen. Potpisao je navedeni ugovor negdje u kolovozu 2009. godine, a kaznenu prijavu podnio u ožujku 2010., a iz tog razloga jer je vjerovao optuženiku, te se sa istim pokušavao dogovoriti u vezi navedenog auta. Primopredaji je prisustvovao optuženik, zaposlenik Grgurač i još jedan zaposlenik. Vozilo je koristio od 2009. do 2015. godine. Punomoć, a koju je njemu dalo trgovačko društvo Robak glasilo je na upravljanje, registraciju vozila, ali ne otuđenje.

7. Svjedok RD ispitan na raspravi 22. svibnja 2015. pred Općinskim sudom u Sisku u bitnom je iskazao da je u 12. mjesecu 2007. došao u trgovačko društvo Robak d.o.o. te u salonu razgovarao sa prodavačem ID da bi kupio testno rabljeno vozilo. Odabrao je vozilo marke Hyundai i 30 na što mu je ID rekao da mora razgovarati sa direktorom- optuženikom jer se za rabljena vozila mora dogovoriti cijena te da će mu javiti uvjete prodaje. Nakon nekoliko dana ID ga je nazvao i rekao da je direktor pristao i da dođe u salon te se on tada susreo sa optuženikom u 12. mjesecu 2007., a kojeg i od prije poznaje. Optuženik mu je rekao da mu može nabaviti takav automobil, da mora kod njih ranije biti oko 3 mjeseca kao testno vozilo te da će ga prodati za iznos od 126.000,00 kn, ali da treba platiti jamčevinu 10.000,00 kuna. ID mu je predao ponudu za kupnju te je rekao da će odmah platiti 40.000,00 kuna što je učinio u 12. mjesecu 2007. Kod tog razgovora optuženik njemu nije rekao da vozilo nije vlasništvo Robak d.o.o. već mu je rekao da nakon što prođu 3 mjeseca od kad vozilo stigne u salon da otplati punu cijenu te da će se izvršiti prijenos tog vlasništva. U prvom mjesecu 2018. vozilo je došlo u salon te ga je on vidio a nakon što je prošlo tri mjeseca zvao je te mu je ID rekao da mora pitati direktora da li je sve u redu sa vozilom i kada će mu ga prenijeti u vlasništvo. Nakon toga razgovarao je s optuženikom i on mu je rekao da uplati punu cijenu vozila i da će mu vozilo biti preneseno u vlasništvo. Nakon toga u dva navrata uplatio je ostatak dogovorene kupoprodajne cijene te mu je vozilo predao ID. Rekao je da će prijenos vlasništva biti kroz 10-ak dana do dva tjedna da to treba srediti direktor i predao mu knjižicu vozila koju je pogledao tek nakon par dana te tada vidio da je vlasnik vozila Hypo leasing a ne Robak d.o.o., a to mu do tada nitko nije rekao, niti spomenuo. Pitao je o tome ID a on mu je odgovorio da je to uobičajeni način kupnje putem Hypo leasinga i da će on s ovim iznosom koji je platio zatvoriti dugovanje prema Hypo leasingu i postati vlasnikom vozila koje će potom prenijeti na njega . To mu je, kada je pitao optuženika o prijenosu vlasništva, potvrdio optuženik osobno. Nakon mjesec dana došao je u salon i razgovarao s optuženikom a on mu je rekao da su zaboravili riješiti papirologiju u vezi auta te obećao da će učiniti to kroz tjedan -dva. Kako se ni nakon mjesec dana ponovno nije ništa dogodilo, zvao je optuženika koji mu je rekao da nema novaca zatvoriti cijeli leasing te da se strpi još mjesec dana da će to riješiti. I tako je to išlo iz mjeseca u mjesec. Optuženik mu je uvijek obećavao da će to riješiti. S njim je uvijek jednom mjesečno razgovarao o tome. Početkom 2009. ponovno se interesirao što je sa prijenosom vlasništva na što mu je optuženik rekao da kod Hypo banke podiže kredit da se strpi još mjesec dana da je kredit već odobren ili obećan da će biti odobren, ali da banci treba par mjeseci da provede isplatu. To obećanje je trajalo sve do ljeta 2009. a kada je čuo da Robak d.o.o. propada. Razgovarao je sa optuženikom koji mu je rekao da je u 9. mjesecu 2009. račun blokiran ali da se ne treba brinuti jer da će on prodati salon i namiriti sva njegova potraživanja. On je ponovno razgovarao s optuženikom i htio je da mu potpiše osiguranje u svoje osobno ime kako bi bio siguran da će se njegovo obećanje ispuniti, ali je on to odbio. Provjerio je i utvrdio da je nekretnina koju je optuženik tvrdio da će prodati opterećena kreditom koji je dobio od Hypo banke te je shvatio da je isti dobio kredit u vrijeme kad mu je govorio da će kreditom riješiti njegov problem. Tražio je od optuženika da se upiše kao založni vjerovnik nakon Hypo banke što je isti pristao. Pokušao je ovrhu na nekretninama i putem žiro-računa te se namirio oko 40.000,00 kuna. Ponudu za kupnju vozila dobio je u salonu u prisutnosti optuženika. Ponudu mu je fizički dao FD i on je potpisao tu ponudu. Od kada je dobio ponudu 3. prosinca 2007. do 29. veljače 2008. u par navrata došao je pogledati vozilo i raspitivao se koliko je prošlo vremena od kad su oni počeli koristiti vozilo, koliko je kilometara proš lo i kada će mu biti preneseno u vlasništvo. Tada mu je optuženik rekao da će mu vozilo biti preneseno u vlasništvo kada isplati punu cijenu. S optuženikom nije dogovarao kupnju na obroke a uplatu je vršio zbog toga što je tada dobio pozajmicu i jer su mu rekli da će slijedeći mjesec isteći 3 mjeseca testnog vozila i da će mu vozilo predati u vlasništvo. Auto mu je predan u posjed iza **.**.2008. FD mu nije osobno predao prometnu dozvolu već je rekao da je prometna knjižica od vozila u automobilu, u što je povjerovao i nije ju taj dan pogledao. U tom momentu je vozilo bilo registrirano i on ga nije registrirao. U siječnju 2009. vozilo je ponovo registrirao Robak d.o.o. jer on nije mogao budući nije bio vlasnik te mu je vozilo oduzeto od Hypo leasinga u 11. mjesecu 2009. On je za cijelo to vrijeme kontaktirao sa optuženikom i osobno i putem telefona te mu je isti stalno obećavao da će riješiti vlasništvo automobila i prenijeti ga na njega. Čak je i za vrijeme dražbe optuženik stalno govorio da se strpi da će sve riješiti, međutim svoj dug nije podmirio. Njega je optuženik naveo da uplati 126.000,00 kuna za kupnju vozila Hyundai, ali ne može reći da li je bilo 3. prosinca ili možda dan prije ili poslije kada ga je FD naručio da je obavio razgovor s direktorom i da osobno dođe direktoru što je i učinio. Njemu je optuženik osobno rekao da će za iznos od 126.000,00 kn dobiti u vlasništvo izabrani automobil koji će se tri mjeseca koristiti kao testno vozilo u salonu a za potrebe trgovačkog društva Robak.

U bitnom je dodao da je pisanu ponudu dobio 3. prosinca 2007. i tog dana je razgovarao s optuženikom koji mu je rekao uvjete prodaje. Optuženik mu se predstavio kao direktor i odgovorna osoba Robak d.o.o. te mu je rekao da će se vozilo prenijeti u njegovo vlasništvo. Njemu je vozilo u posjed dao prodavač FD. Vozilo je koristio godinu dana odnosno nešto više, te se ne sjeća da li je imao kakvu punomoć budući je svaki mjesec trebalo biti predano u vlasništvo.

8. Svjedok ID ispitan na raspravi 7. veljače 2018. pred Općinskim sudom u Sisku iskazao je da je bio zaposlen kao prodavač u trgovačkom društvu "Robak" d.o.o. te je njemu poznat slučaj sa oštećenima RD i ŠD. Kod njih, a i u drugim auto kućama, bilo je uobičajeno da imaju testno vozilo koje je uzeto na leasing i koje se trebalo voziti nekih tri mjeseca, a nakon toga bi se moglo kupiti povoljnije na način da kupac da određenu sumu novaca dok bi optuženik s tim novcem zatvorio leasing te bi se tada auto koji je bio u vlasništvu leasinga prebacio na kupca. U tome slučaju korisnik vozila je bio Robak d.o.o. U ovom konkretnom slučaju oštećeni RD i ŠD su htjeli kupiti testna vozila, a koliko se sjeća RD je dao nekih 130.000,00 kuna, dok se ne sjeća koliko je dao ŠD. Oštećenici su koristili navedena vozila te je optuženik trebao s tim novcem zatvoriti leasing kako bi oni mogli postati vlasnici tog leasinga, te je rok bio 3-4 dana, ali optuženik to nije učinio te su zbog toga oštećenici počeli stalno dolaziti i tražiti da se to riješi. Pitao je optuženika da to riješi, te je on stalno izbjegavao susret sa oštećenicima, i rekao je da će to riješiti, ali to nikada nije učinio, te iako nije imao uvid u nikakvu dokumentaciju optuženika vidio je da se nešto događa, budući da njima optuženik nije niti isplaćivao 2-3 plaće. Ne zna ništa o pribavljanju vozila na leasing i plaćanju rata budući nije imao nikakav uvid u knjigovodstvenu dokumentaciju niti ništa drugo već je bio prodavač. Bio je zaposlen u Robak d.o.o. kao voditelj prodaje-prodavač i to zadnje dvije godine, dok je prve tri godine radio isključivo kao prodavač. Prezentirao je vozilo, njihove karakteristike i opremu te je oštećenicima prezentirao vozilo i sve što ide uz to i to sve do trenutka odnosno do zaključenja kupoprodajne cijene, a koju je određivao isključivo optuženik. Optuženik je određivao tržišnu cijenu vozila i način na koji će se vozilo prodavati. Za konkretna testna vozila nije bila izložena cijena jer su se ista još koristila, te za ta vozila i rabljena vozila cijenu je isključivo određivao optuženik. U konkretnom slučaju oštećeni je bio zainteresiran za testno vozilo budući se znalo da isto ima nižu cijenu od novog vozila, te je on sa oštećenim išao na testnu vožnju, objasnio mu potrošnju i tehničke karakteristike vozila, te u odnosu na cijenu ga je spojio sa optuženikom. U konkretnom slučaju samo je isprintao informativnu ponudu koja je sadržavala cijenu koju je određivao optuženik dok nije primao novac, niti poduzimao bilo kakve daljnje radnje u vezi toga. Ta informativna ponuda sadržavala je osim cijene i karakteristike vozila i broj žiro računa na koji je trebalo uplatiti novac. Nakon što mu je predočena ponuda u odnosu na oštećenog RD od 3.12.2007. naveo je da je to njegov potpis na navedenoj ponudi te je i udaren štambilj Robak d.o.o., te je cijela ta ponuda sastavljena uz suglasnost optuženika, ista nije bila obavezujuća, iako je vozilo bilo prodano na temelju te ponude. Oštećenicima nije bila uručena nikakva dokumentacija budući su knjižice vozila bile deponirane na leasingu, prometna dozvola bila je predana, a ne sjeća se da li im je on predao i ne zna da li je leasing kuća bila obaviještena da postoje kupci za navedena testna vozila, da su isti predali novac ili slično. Koliko se sjeća oštećenici su u nekih tjedan dana došli tražiti optuženika nakon što su uplatili kupoprodajnu cijenu. Zvali su njega i tražili da razgovaraju sa optuženikom, a on s naplatom nije bio u vezi.

9. Svjedok OD ispitan 7. veljače 2018. pred Općinskim sudom u Sisku iskazao je da je bio zaposlen u trgovačkom društvu "Robak" d.o.o. kao prodavač u razdoblju od ožujka 2007. do rujna 2009. Ne zna ništa u vezi prodaje vozila oštećenicima RD i ŠD, budući to nije radio, niti mu je poznato ništa od prodaje testnih vozila. Prodavao je rabljena i nova vozila. Cijenu rabljenih vozila je isključivo određivao optuženik, a kada bi kupac ponudio neku cijenu, morali su prvo pitati optuženika da li je on suglasan sa tom cijenom. Kupci su uplaćivali vozila na žiro račun firme ili su ostavljali kaparu koju bi on dao optuženiku. Zbog proteka vremena od 10 godina ne sjeća se detalja. On je kupcu objašnjavao sve o karakteristikama vozila te mu govorio i cijenu ukoliko je ista bila istaknuta, a za sve daljnje eventualne popuste i slično kupac se mora obratiti optuženiku. Prodavač je izdavao predračun i ponude, a sve ostalo je radio optuženik, odnosno za potpise račune je bio ovlašten optuženik. Ne sjeća se tko je izdavao otpremnice te su papire za prodaju auta izdavali ili on ili prodavači ili optuženik.

10. Svjedok ĆD ispitana 7. veljače 2018. pred Općinskom sudom u Sisku iskazala je da je u trgovačkom društvu Robak bila zaposlena u razdoblju od 2006. do 2008., te je radila u knjigovodstvu i nije imala nikakve veze sa prodajom vozila. Koliko se sjeća, plaćanja rate leasinga i ostalog je išlo uobičajeno, nekada se samo kasnilo sa plaćanjem dobavljaču. Nema nikakva saznanja u odnosu na poslovanje što se tiče RD i ŠD. U to vrijeme je sama radila u računovodstvu te nije nitko drugi tamo radio. Koliko se sjeća bilo je njih desetak zaposlenih i to prodavači i mehaničari. Firma je uspješno i uredno poslovala te je u jednom periodu bio porezni nadzor, ali je bilo sve u redu.

11. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka Vedrana Panjkovića u bitnom je utvrđeno da je ukupno dugovanje trgovačkog društva Robak prema Heta Asset Resolution (sada Blue Iris Resolution d.o.o.) na dan 6. rujna 2017. po točki 1/a iznosilo 212.690,55 kuna, a po točki 1/b 170.694,72 kuna te da je RD oštetio za iznos od 73.816,66 kuna a ŠD za iznos od 90.000,00 kuna.

11.1. Uvidom u iskaz vještaka Vedrana Panjkovića na raspravi 7. veljače 2018. u bitnom je utvrđeno da je vještak ostao kod pisanog nalaza i mišljenja te da se prigovori optuženika na nalaz i mišljenje odnose isključivo na pravne aspekte i to u odnosu na nalog za vještačenje dok samu ekonomsku suštinu optuženik nije kritizirao niti je davao ikakve prigovore na isto. Nalaz i mišljenje izradio je prema pravilima struke, i na temelju dokumentacije koja se nalazi u spisu i na temelju dokumentacije koja je dostavljena od oštećenog Impuls leasing i Hetta. Njemu su oštećenici dostavili dokumentaciju odnosno specifikaciju nepodmirenog duga po spornim ugovorima o leasingu. Izradio je nalaz i mišljenje sukladno nalogu suda. Nije pribavljao nikakvu dodatnu dokumentaciju oštećenih ŠD i RD, osim one koju je imao u spisu niti je bila potrebna neka dodatna dokumentacija.

Poznata mu je činjenica da je oštećeni RD koristio vozilo koje je kupio od Robak d.o.o., a nije mu poznata činjenica koliko dugo ga je koristio. H nije bio vlasnik vozila koje je koristio oštećenik, te nije sklopljen nikakav ugovor o najmu istoga, te smatra da bez obzira što je oštećeni koristio navedeno vozilo šteta se ne umanjuje za vrijeme dok je koristio vozilo, ako to nije ugovoreno ugovorom, a što vrijedi i za oštećenog ŠD, te mu nije poznato koliko dugo je isti koristio vozilo.

11.2. Uvidom u iskaz vještaka Vedrana Panjkovića na raspravi 12. prosinca 2019. utvrđeno je da je u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja i dopune nalaza i mišljenja.

12. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka Davora Burazera od 20. siječnja 2023. u odnosu na kazneno djelo utaje u bitnom je utvrđeno je da je društvo Robak d.o.o. u vrijeme zaključenja ugovora o operativnom/financijskom leasingu vozila marke Hyundai, model TUSCON 2.0 DOHC DYNAMIC, broj šasije [broj šasije] i vozila marke Hyundai, model I 20, broj šasije [broj šasije], bilo prezaduženo te su svi financijski pokazatelji ukazivali na veliku opasnost te mogućnost od bankrota i nemogućnosti plaćanja.

12.1. Trgovačko društvo Robak d.o.o. kroz poslovnu suradnju s Hypo Leasing Kroatien u razdoblju od 1.1.2007. do 31.12.2009. godine ostvarilo je promet u iznosu od 5.475.929,09 kuna od čega je plaćeno 5.174.636,27 kuna. Društvo Robak d.o.o. je do sredine 7. mjeseca 2009. godine uspješno podmirivalo sve dospjele rate i obveze po ugovorima, stoga se moglo očekivati da će navedeno trgovačko društvo u vrijeme sklapanja ugovora i datuma dospijeća obveza iz ugovora o operativnom/financijskom leasingu vozila marke Hyundai, model TUSCON 2.0 DOHC DYNAMIC, broj šasije [broj šasije] i vozila marke Hyundai, model I 20, broj šasije [broj šasije] ispuniti svoju ugovornu obvezu prema Heta Asset Resolution Hrvatska d.o.o. (ranije Hypo Leasing Kroatien).

12.2. Nadalje, utvrđeno je da je za Ugovor o financijskom leasingu motornog vozila oznake HR/010902572 posljednja rata plaćena dana 22.7.2009., a prema Heta Asset Resolution Hrvatska d.o.o. ukupno dospjela neplaćena potraživanja zbog raskida ugovora na dan 16.4.2010. iznose 104.631,50 kuna, dok je za Ugovor o financijskom leasingu motornog vozila oznake HR/010904905 utvrđeno da je posljednja rata plaćena dana 14.7.2009. , a prema Heta Asset REsolution Hrvatska d.o.o. ukupno dospjela neplaćena potraživanja zbog raskida ugovora na dan 25.5.2010. iznose 84.224,32 kuna.

12.3. Također je utvrđeno da motorna vozila marke Hyundai model TUSCON 2.0. DOHC DYNAMIC broj šasije [broj šasije] godina proizvodnje 2008, reg. oznake [registarska oznaka] i marke Hyundai, model l20 broja šasije [broj šasije], godina proizvodnje 2009., reg oznake KT351CB, nisu vraćena davatelju leasinga Heta Asset Hrvatska d.o.o. (ranije Hypo Leasing Kroatien d.o.o.) time da u spisu ne prileže dokumentacija koja dokazuje da je TD Heta Asset Resolution Hrvatska d.o.o. (ranije Hypo Leasing Kroatien) uspjelo namiriti neplaćena potraživanja po predmetnim ugovorima.

13. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka Davora Burazera od 20. siječnja 2023. u odnosu na kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju na štetu RD u bitnom je utvrđeno da je dana 3. prosinca 2007. godine kada je trgovačko društvo Robak d.o.o. ispostavilo ponudu 0700190 kupcu ČD vozilo Hyundai I30 1.5. CRDI broja šasije [broj šasije] godine proizvodnje 2008., uvoznik vozila Hyundai Auto Zagreb d.o.o. dana 10. siječnja 2008. godine vozilo prodao kupcu društvu Robak d.o.o., a društvo Robak d.o.o. je konačno 14. siječnja 2008. godine prodalo društvu Hypo-Leasing Kroatien d.o.o. koje je u službenim evidencijama MUP-a upisano kao vlasnik vozila od dana 31. siječnja 2008. godine. Trgovačko društvo Robak d.o.o. nije otkupilo vozilo marke Hyudai i30 1.6. CRDI broja šasije [broj šasije] od davatelja leasinga HETA Asset Resolution Hrvatska d.o.o. (ranije Hypo-Leasing Kroatien d.o.o.). Oštećeni RD na žiro račun trgovačkog društva Robak d.o.o. izvršio je plaćanje u tri navrata te je sveukupno uplatio iznos od 126.000,00 kuna i to dana 6. 12.2007. u iznosu od 40.000,00 kuna, dana 22. 2.2008. iznos od 60.000,00 kuna i dana 18.4.2008. iznos od 26.000,00 kuna. Dakle, sveukupno 126.000,00 kuna, no taj uplaćeni iznos nije iskorišten za podmirenje obveze davatelju leasinga HETA Asset Resolution Hrvatska d.o.o. za vozilo marke Hyundai i30 1.6. CRDI. U vrijeme ugovaranja prodaje 3.12.2007. te uplate od strane oštećenog RD za vozilo marke Hyundai i30 1.6. CRDI na račun trgovačkog društva Robak d.o.o. bila su dostatna sredstva za plaćanje navedenog vozila davatelju leasinga HETA Asset Resolution Hrvatska d.o.o., ali nije osigurao sredstva za plaćanje u tu svrhu. Oštećeni RD potraživanje u iznosu od 126.000,00 kuna pokrenutim postupcima ovrhe na svim novčanim sredstvima kod banaka, zabilježbom ovrhe na nekretninama u njegovu vlasništvu, te zapljenom, procjenom, oduzimanjem i otpremanjem pokretnih stvari, namirio je ovršnim predmetom pod poslovnim brojem Ovr- 2778/09 Općinskog suda u Sisku iznos od 23.183,34, ovršnim predmetom pod poslovnim brojem Ovr-169/15 kod Općinskog suda u Sisku iznos od 1.373,38 kune, od pokretnina u ovrsi iznos od 19.000,00 kuna te iznos od 10.000,00 kuna nakon što je prodao zaplijenjeni stroj od trgovačkog društva Orbiko oštećeni RD se tako uspio namiriti za potraživanje od trgovačkog društva Robak d.o.o. ukupno za iznos od 53.558,72 kune.

13.1. U odnosu na kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju na štetu ŠD, vještak je utvrdio da je vozilo marke Hyundai i30 1.6. na dan 31. kolovoza 2009. godine bilo u vlasništvo društva Hypo-leasing Kroatien d.o.o., Podružnica Sisak MB 00846538, [adresa]. Trgovačko društvo Robak d.o.o. nije u cijelosti izvršilo obvezu iz Ugovora o financijskom leasingu motornog vozila HR /010902350 odnosno nije otkupilo vozilo marke Hyundai i130 1.6. CRDI od davatelja leasinga Heta Asset Resolution Hrvatska d.o.o. (ranije Hypo-leasing Kroatien d.o.o.). Oštećeni ŠD na žiro račun trgovačkog društva Robak d.o.o. izvršio je plaćanje u dva navrata te je sveukupno uplatio iznos od 90.000,07 kuna . Dana 13.08.2009. izvršio je uplatu u iznosu od 10.000,00 kuna, a dana 21. 8.2009. uplatu u iznosu od 80.000,07 kuna, dakle u ukupnom iznosu od 90.000,07 kuna, te je utvrđeno da taj iznos nije iskorišten za podmirenje obveze davatelju leasinga Heta Asset Resolution Hrvatska d.o.o. za vozilo marke Hyundai i30 1.6. U vrijeme ugovaranja prodaje (kolovoz 2009.) i uplate oštećenika ŠD za vozilo marke Hyundai i30 1.6. CRDI na račun trgovačkog društva Robak d.o.o. (90.000,07 kuna), na računu trgovačkog društva Robak d.o.o. bila su dostatna sredstva za plaćanje navedenog vozila davatelju leasinga Heta Asset Resolution Hrvatska d.o.o. ali nije osigurao sredstva za plaćanje u tu svrhu. Oštećeni ŠD potraživanje za uplaćeni iznos od 90.000,07 kuna trgovačkom društvu Robak d.o.o. za vozilo marke Hyundai i30 1.6. nije uspio namiriti.

14. Vještak Davor Burazer na raspravi 17. listopada 2023. u cijelosti je ostao kod nalaza i mišljenja kojeg je dao u pisanom obliku te naveo da su sva utvrđenja napravljena isključivo na osnovi dokumentacije koja se nalazi u sudskom spisu. Nije razmatrao vrijednosti pokretnina i nekretnina na kojima je provođena ovrha, ali je razmatrao u potpunosti rezultate ovršnog postupka koji je proveden i iznose koji su utvrđeni odnosno iznose kojima bi optuženik djelomično namirio oštećenike. Nije u kontradikciji kada navodi da su bila u vrijeme ugovaranja prodaje 3. prosinca 2007. dostatna sredstva kojima je bilo moguće izvršiti plaćanje otkupa navedenog vozila, a potom navodi da se može smatrati da nisu bila osigurana sredstva u tu svrhu iz razloga jer osiguranje sredstva plaćanja nije isto što i iznos aktive na računima optuženika ali je bilo dovoljno novca za podmirenje tih obveza, ali ona nisu bila namijenjena za plaćanje tih obveza. Utvrdio je da je iznos aktive i priljeva na dan ugovaranja te prodaje bio dostatan iznos, ali sada ne može navesti točno koji iznos aktive je bio na taj dan te je potrebno izvršiti uvid u izvadak iz računa na dan koji se traži. Financijski pokazatelji trgovačkog društva Robak ukazuju na probleme u poslovanju no podmirivanje obveza prema oštećeniku Hetta (sada Blue Iris Resolution) do 7. mjeseca 2009. godine je bilo uredno, odnosno sve dospjele rate su do tog datuma bile podmirivane i nisu imali blokirane račune, stoga se moglo očekivati da će društvo optuženika u budućnosti podmirivati svoje obveze. Međutim, financijski pokazatelji društva optuženika nisu bili povoljni i ukazivali su na insolventnost i prezaduženost. To je utvrdio na temelju godišnjih financijskih izvješća trgovačkog društva Robak gdje se utvrđuju koeficijenti tekuće likvidnosti, financijske stabilnosti, zaduženosti i drugo, te se iz tih financijskih pokazatelja može zaključiti poslovanje trgovačkog društva Robak i zaduženost. Vozilo koje je pripadalo oštećenom RD tvrtka Robak d.o.o. kupila je od Hyundai Auto Zagreb te je prodano Hypo Leasingu da bi Hypo leasing zaključio ugovor o leasingu sa trgovačkim društvom Robak, a radi se o principu poslovanja "Sell & lease back" što znači da se vozilo nabavilo od glavnog uvoznika za Republiku Hrvatsku potom prodano leasing kući te se za to isto vozilo sklopio ugovor o leasingu sa istom pravnom osobom koja je izvorno kupila to vozilo, s ciljem pribavljanja novčanih sredstava odnosno financiranja. Prilikom izrade nalaza i mišljenja nije razmatrao tržišnu situaciju u tom momentu pritom misleći na krizu koja je nastupila 2008. godine i utjecala na poslovanje brojnih poslovnih subjekata. Poznata mu je činjenica da je Hypo banka dala kredit optuženiku u iznosu od 340.000 eura dana 23. srpnja 2009. godine ali ne može komentirati taj potez banke odnosno zašto je dobila takav kredit, ali je jasno da je trgovačko društvo Robak taj kredit tražio radi podmirenja obveza iz tekućeg poslovanja što posebno govori da trgovačko društvo Robak ima financijskih problema čim traži kredit za tekuće poslovanje. Navedeni poslovni kredit ne može biti pokazatelj solventnosti ili insolventnosti trgovačkog društva Robak. Ostao je kod mišljenja da je trgovačko društvo Robak ispostavilo ponudu broj 0700190 kupcu RD, taj navod stoji, isto kao što stoji navod da na dan 3. prosinca 2007. tj. na dan ispostavljanja te ponude u spisu se ne nalazi dokaz o vlasništvu vozila Hyundai i30. Njegovo mišljenje o tome da li je postupanje trgovačkog društva Robak zbog činjenice da je prvo kupio predmetno vozilo Hyudai i30 od Hyundai Auto Zagreb, a potom ga prodao društvo Hypo leasing Kroatien , a da je u stvarnosti zadržao posjed nad vozilom zapravo fiktivni pravni posao između trgovačkog društva Robak i Hypo leasing Kroatien, je da smatra da se ne radi o fiktivnom pravnom poslu obzirom postoje račun o kupoprodaji vozila između Hyundai Auto Zagreb i trgovačkog društva Robak te postoji ugovor o leasingu između trgovačkog društva Robak i Hypo leasinga, a što su valjani pravni poslovi te smatra da ovakvo postupanje nije neuobičajeno u poslovanju. Podatak da je oštećeni RD uspio namiriti potraživanje za iznos od 53.558,72 kuna proizlazi iz sporazuma (list 53-54 spisa) i prijedloga za ovrhu na temelju ovršne isprave od 9. listopada 2009. (list 55-57 spisa). Radi se ovršnom predmetu poslovni broj Ovr- 2778/09 kojim je RD od ovršenika Robak d.o.o. naplatio 23.183,34 kune, na javnoj dražbi pokretnina na kojoj je sudjelovao RD te je za taj iznos umanjeno glavno potraživanje. Nadalje, postoji umanjenje temeljem prodaje motornog vozila Hyundai Elantra 1.6 GL VD za iznos od 3.000,00 kuna, ali od tog iznosa glavnica je umanjena za 1.375,38 kuna dok se ostatak iznosa odnosi na troškove ovrhe, naknadu FINA. Također, RD navodi na raspravnom zapisniku od 22. svibnja 2015. da je on putem pljenidbe pokretnina u ovrsi primio 19.000,00 kuna, na drugoj dražbi kupio ostatak pokretnina čija je vrijednost bila 23.000,00 kuna, te mu je i firma Orbico dala iznos od 10.000,00 kuna nakon što im je dobrovoljno predao stroj. Te podatke je koristio kako bi izračunao iznos ukupnog namirenja potraživanja oštećenog RD. U spisu ne postoji dokaz o vrijednosti tih pokretnina koje su prodane na ovrsi, a prilikom izrade nalaza i mišljenja nije uzeo podatke iz stečajnog postupka protiv trgovačkog društva Robak obzirom mu to nije dano u zadatak nalogom suda. Uzeo je sve relevantne podatke, a koji su ranije bili dostavljeni u spis uključujući sve podatke koje je branitelj dostavio uz podneske pa i od 5. listopada 2019. godine. Vlasnik vozila u vrijeme zaključenja ugovora o leasingu je leasing kuća koja je bila vlasnik istih vozila, a nema uvida u instrumente osiguranja vraćanja leasinga. Korisnik leasinga odnosno primatelj smije koristiti vozila koja su predmet leasinga s time da im nije dopušteno otuđiti ista vozila za vrijeme trajanja leasinga.

15. Uvidom u ugovore o operativnom leasingu od 4. siječnja 2008. i 18. travnja 2008. utvrđeno je da Hypo Leasing Kroatien kao davatelj leasinga daje društvu Robak d.o.o. na korištenje u obliku operativnog leasinga motorno vozilo marke Hyundai I 30 broja šasije [broj šasije] i marke „Hyundai i30“ broj šasije:

KMHDC51TP8U076260, time da je propisano da su razlozi za prijevremeni prestanak leasinga ako primatelj leasinga pravnim poslom ili po bilo kojoj drugoj osnovi otuđi objekt leasinga, da ga na korištenje trećim osobama, uspostavi založno pravo na objektu leasinga ili na bilo koji drugi način ugrozi pravo vlasništva i posrednog posjeda kojeg davatelj leasinga ima na objektu leasinga ili izvrši promjene na objektu leasinga bez pismene suglasnosti davatelja leasinga.

16. Uvidom u ugovore o financijskom leasingu od 23. svibnja 2008. i 14. svibnja 2009. utvrđeno je da su Hypo legasing Kroatien i Robak d.o.o. zastupano po optuženiku sklopili ugovore o financijskom leasingu za vozila marke Hyundai, model TUSCON 2.0 DOHC DYNAMIC, broj šasije [broj šasije] i marke Hyundai, model I 20, broj šasije [broj šasije] time da je propisano da su razlozi za prijevremeni prestanak leasinga ako primatelj leasinga pravnim poslom ili po bilo kojoj drugoj osnovi otuđi objekt leasinga, da ga na korištenje trećim osobama, uspostavi založno pravo na objektu leasinga ili na bilo koji drugi način ugrozi pravo vlasništva i posrednog posjeda kojeg davatelj leasinga ima na objektu leasinga ili izvrši promjene na objektu leasinga bez pismene suglasnosti davatelja leasinga a alinejom 5. ako primatelj leasinga kasni s plaćanjima dvije uzastopne rate.

17. Uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra za društvo Hypo – leasing Kroatien utvrđeno je da je pravni sljednik navedenog društva Heta Asset Resolution Hrvatska d.o.o. a zatim Blue Iris Resolution d.o.o.

18. Uvidom u kopiju zaključka iz zapisnika iz spisa Ovr-2778/09 na listu 58-64 spisa i kopija rješenja i zaključka Ovr-169/15 na listu 823-825 spisa utvrđeno je da je oštećeni kao tužitelj ZD provodio ovrhu na pokretninama ovršenika Robak d.o.o.

19. Uvidom u izvod iz kaznene evidencije za optuženika utvrđeno je da optuženik nije kazneno osuđivan.

20. Sud je materijalnu dokumentaciju u cijelosti prihvatio kao vjerodostojnu jer je jasna i određena, izdana od ovlaštenih osoba te nema niti jedne okolnosti koja predmetnu dokumentaciju dovodi u pitanje.

21. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Vedrana Panjkovića kao vjerodostojan jer je dan određeno, jasno i precizno na temelju pravila struke, znanosti i iskustva.

21.1. Od odlučne važnosti za odluku o krivnji bio je nalaz i mišljenje sudskog vještaka Davora Burazera koji je sud u cijelosti prihvatio kao objektivan, nepristran, istinit i stručan, budući da ga je vještak sačinio u skladu s pravilima struke, a nakon što je detaljno proučio cjelokupnu materijalnu dokumentaciju koja mu je bila na raspolaganju.

22. Sud je prihvatio iskaze KD, ŠD, RD, ID, OD i ĆD kao vjerodostojne jer su isti u bitnom međusobno suglasni, potvrđeni materijalnom dokumentacijom koja se nalazi u spisu, a dani su jasno i određeno o onome što im je poznato iz neposrednih opažanja. Zaključno, nije životno niti logično da bi šest svjedoka dalo lažan iskaz, i to nakon upozorenja da lažni iskaz predstavlja kazneno djelo, a za koje mogu odgovarati i snositi sankcije. Također, niti jedan od navedenih svjedoka nema motiv lažno iskazivati i time se dovesti u situaciju da se protiv njih pokrene kazneni progon. Nasuprot tome, optuženik ima motiv za lažno iskazivanje, a koji se odnosi izbjegavanje kaznene odgovornosti.

U odnosu na kazneno djelo pod točkom 1/

23. U ovom postupku nije bilo sporno da je optuženik u razdoblju od 23. svibnja 2008. do 14. svibnja 2009. u [adresa] bio vlasnik i direktor trgovačkog društva „ROBAK“ d.o.o. iz [adresa], da je sa trgovačkim društvom „Hypo-Leasing Kroatien“ d.o.o. iz Zagreba, kao vlasnikom vozila i davateljem leasinga zaključio ugovore o leasingu motornih vozila, da je davatelj leasinga isporučio vozila njegovom društvu, da kao direktor i vlasnik primatelja leasinga nije otplaćivao rate leasinga sukladno sklopljenim ugovorima, da su se vozila nalazila u posjedu njegovog društva , da je vozila prodao trećim osobama.

23.1. U ovom postupku bilo je sporno da li se optuženik obvezao da njegovo trgovačko društvo „Robak" d.o.o. kao korisnik leasinga neće raspolagati vozilima, a da je u vremenu od 4. do 20. svibnja 2009. navedena vozila neovlašteno prodao trećim osobama, pa je tako:

24. U odnosu na kazneno djelo utaje koje se izmijenjenom optužnicom stavlja na teret optuženiku, a s obzirom je 01. siječnja 2013. stupio na snagu KZ/11, u smislu odredbe članka 3. stavka 3. KZ/11 sud je ispitao postoji li pravni kontinuitet jer ako ne postoji, nema kaznenog djela optuženog činjeničnog stanja kvalificiranog kao kazneno djelo utaje iz članka 220. stavka 4. u vezi sa stavkom1. KZ/97 i utvrdio da postoji u kaznenom djelu utaje iz članka 232. stavka 3. u vezi stavka 1. KZ/11. Naime, kaznenom djelu iz članka 232. stavka 3. KZ/11 odnosno kvalificiranom obliku kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina odgovara odredba članka 220. stavka 4. KZ/97 koja propisuje isti raspon kazne. Prema tome, u navedenim odredbama nema razlike u visini propisane kazne. No, prema kriteriju visine zakonskog obilježja blaži je KZ/11, budući je pravnim shvaćanjem Kaznenog odjela Vrhovnog suda RH od 27. prosinca 2012. broj Su- IV K- 4/12 -7 u točki 17. određeno da zakonsko obilježje "velika vrijednost" kod kaznenog djela utaje iz članka 232. stavka 3. KZ/11 postoji kada vrijednost utajene stvari prelazi 60.000,00 kn. To je dakle, za optuženika povoljnije, u odnosu na vrijednost zakonskog obilježja kaznenog djela od preko 30.000,00 kn koje vrijedi za članak 220. stavak 4. KZ/97, važećeg u vrijeme počinjenja kaznenog djela. Primjenom novog iznosa neodređene vrijednosti zakonskog obilježja smanjena je kriminalna količina kada se radi o velikoj vrijednosti utajene stvari.

25. Kazneno djelo utaje iz članka 232. stavka 1. KZ/11 sastoji se od prisvajanja tuđe pokretne stvari koja je povjerena počinitelju odnosno koja se nalazi u detenci ji počinitelja. Dakle, počinitelj tog imovinskog delikta je osoba koja je po bilo kojem dopuštenom temelju u posjedu tuđe pokretne stvari s kojom je u takvom odnosu da s njom može raspolagati kao svojom, pa je tako primjerice ponuditi na prodaju, prodati je, zamijeniti, i drugo. Bitno je da je temelj detencije dopušten i da on pruža počinitelju stvarnu mogućnost nesmetanog raspolaganja pokretnom stvari u trenutku počinjenja kaznenog djela. Dakle, počinitelj tog imovinskog delikta je osoba koja s takvom stvari raspolaže kao svojom.

25.1. S tim u vezi, u ovom postupku nije bilo sporno da je optuženik kao vlasnik i direktor trgovačkog društva Robak d.o.o., koje je u međuvremenu brisano iz sudskog registra, s Hypo leasing Kroatien sklopio ugovore o operativnom leasingu, i to 23. svibnja 2008. ugovor o financijskom leasingu motornog vozila oznake HR/010902572, za motorno vozilo marke Hyundai, model TUSCON 2.0 DOHC DYNAMIC, broj šasije [broj šasije] i 14. svibnja 2009. ugovor o financijskom leasingu motornog vozila oznake HR/010904905, za motorno vozilo marke Hyundai, model I 20, broj šasije [broj šasije], da je Hypo leasing Kroatien temeljem tih ugovora predmetna vozila predao u posjed društvu Robak d.o.o., da je Hypo leasing Kroatien bio vlasnik vozila a društvo optuženika korisnik leasinga te da su vozila prodana AD i ND.

25.2. Dakle, optuženik je kao vlasnik i direktor društva Robak d.o.o. temeljem ugovora o leasingu bio u dopuštenom posjedu tuđih pokretnih stvari, i to motornih vozila marke Hyundai, model TUSCON 2.0 DOHC DYNAMIC, broj šasije [broj šasije] i marke Hyundai, model I 20, broj šasije [broj šasije], koji su vlasništvo Hypo leasinga Kroatien te je bio u mogućnosti istima raspolagati, a što je i učinio na način da je iste kao direktor i ovlaštena osoba društva Robak d.o.o. prodao trećim osobama, i to AD i ND.

26. Međutim, u oba ugovora o operativnom leasingu, i to od 23. svibnja 2008. i 14. svibnja 2009. propisano je da su razlozi za prijevremeni prestanak leasinga ako primatelj leasinga, pravnim poslom ili po bilo kojoj drugoj osnovi otuđi objekt leasinga, da ga na korištenje trećim osobama, uspostavi založno pravo na objektu leasinga ili na bilo koji drugi način ugrozi pravo vlasništva i posrednog posjeda kojeg davatelj leasinga ima na objektu leasinga ili izvrši promjene na objektu leasinga bez pismene suglasnosti davatelja leasinga.

26.1. Dovodeći u vezu citirane odredbe oba ugovora o operativnom leasingu sa nalazom i mišljenjem vještaka Davora Burazera iz kojeg je utvrđeno da korisnik leasinga odnosno primatelj smije koristiti vozila koja su predmet leasinga time da im nije dopušteno otuđiti ista vozila za vrijeme trajanja leasinga, kao i sa iskazom svjedoka KD koji je iskazao da su se ta vozila mogla prodati trećoj osobi ali je trgovačko društvo Robak d.o.o. trebalo zatražiti ponudu za prijevremeni otkup vozila od Hypo leasing Kroatien te nakon što bi zatvorio dug prema Hypo leasingu mogao je to vozilo prodati trećim osobama, dakle da su se vozila mogla prodati trećoj osobi samo ako bi se zatražila ponuda za prijevremeni otkup takvih vozila te da Hypo leasing nije imao podatak da bi H otuđio bilo koje vozilo jer da su imali taj podatak onda bi to bio uvjet za raskid ugovora, kao i sa navodom optuženika da prethodni otkup i zatvaranje leasinga nisu obavljeni, to sud na nedvojben način zaključuje da je optuženik kao vlasnik i direktor trgovačkog društva Robak d.o.o. neovlašteno otuđio odnosno prodao predmetna motorna vozila trećim osobama.

27. Na navedeno nemaju, i ne mogu imati, utjecaja navodi optuženika da nikada nije bio u faktičnom posjedu tih vozila, da je on kao odgovorna osoba potpisao ugovor o leasingu kao direktor te tvrtke, a ne u osobnom svojstvu, da nije osobno prodao ta vozila AD i ND jer je on bio direktor te tvrtke, da on nije osobno razgovarao s Hypo leasing Kroatien i nije se osobno obvezao da neće prodati navedena vozila i da vozila nisu njemu povjerena jer su povjerena tvrtki Robak.

27.1. Naime, optuženik je kao direktor i vlasnik trgovačkog društva Robak d.o.o., odnosno kao ovlaštena osoba trgovačkog društva koje je korisnik leasinga, na kojeg su temeljem ugovora o leasingu prenesena određena prava, bio u posjedu predmetnih vozila, a ne u vlasništvu, a raspolagao je vozilima, konkretno prodao vozila, kao da je njihov vlasnik.

28. Također, sud ne prihvaća navode optuženika da je zbog blokade ovih par vozila ostalo visiti, da se nije moglo otkupiti. Upravo suprotno, iz nalaza i mišljenja vještaka Davora Burazera utvrđeno je da su financijski pokazatelji trgovačkog društva Robak ukazivali na probleme u poslovanju no podmirivanje obveza prema oštećeniku Heta (sada Blue Iris Resolution) do 7. mjeseca 2009. godine je bilo uredno, sve dospjele rate su do tog datuma bile podmirivane i nisu imali blokirane račune, slijedom čega se moglo očekivati da će društvo optuženika u budućnosti podmirivati svoje obveze, a što ipak nije učinjeno slijedom čega je došlo do raskida predmetnih ugovora o financijskom leasingu. Dakle, utvrđeno je da je optuženik mogao prethodno otkupiti vozila, zatvoriti predmet leasinga, postati vlasnikom vozila te ista kao vlasnik prodati, ali to nije učinio. Upravo suprotno, optuženik nije otplaćivao rate leasinga zbog čega je došlo do raskida ugovora o leasingu, Robak d.o.o. nije postao vlasnik vozila, ali je optuženik usprkos tome kao direktor i ovlaštena osoba Robak d.o.o. istima neovlašteno raspolagao, konkretno neovlašteno prodao motorna vozila i time pribavio nepripadnu imovinsku korist, a oštetio društvo Hypo leasing Kroatien.

29. Budući je iz nalaza i mišljenja vještaka Davora Burazera od 20. siječnja 2023. utvrđeno da ukupna dospjela neplaćena potraživanja Heta Asset Resolution Hrvatska d.o.o. (prije Hypo leasing Kroatien, sada Blue Iris Resolution d.o.o.) zbog raskida ugovora o financijskom leasingu motornog vozila oznake HR/010902572 iznose 104.631,50 kuna, u protuvrijednosti 13.886,99 eura, a zbog raskida ugovora o financijskom leasingu motornog vozila oznake HR/010904905 iznose 84.224,32 kuna, u protuvrijednosti 11.178,49 eura, to sud zaključuje da je optuženik kao direktor neovlaštenom prodajom predmeta leasinga, svojem trgovačkom društvu „Robak“ d.o.o. pribavio nepripadnu imovinsku korist u iznosu od 25.065,48 eura, oštetivši time trgovačko društvo Hypo leasing Kroatien, sada Blue Iris Resolution, za navedeni iznos.

30. Ispunjene su sve pretpostavke iz članka 52. KZ/11 koje su potrebne da bi se radilo o produljenom kaznenom djelu, zato što postoje svi objektivni i subjektivni elementi iz članka 52. stavka 1. KZ/11. Naime, za počinjenje produljenog kaznenog djela potrebno je da počinitelj s namjerom izvrši više odvojenih radnji u prirodnom smislu, tako da se može zaključiti da one čine logičnu cjelinu, zatim da se tim radnjama ostvari biće istog ili istovrsnih kaznenih djela, što je u ovom predmetu slučaj zato što se radi o radnjama koja imaju obilježja kaznenog djela utaje iz članka 232. stavka 1. i 3. KZ/11. Također, potrebno je da te radnje s obzirom na njihovu vremensku i prostornu povezanost čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu, a sve radnje počinjene su u razdoblju od 23. svibnja 2008. do 20. svibnja 2009., što ih čini vremenski povezanim te su sve počinjene na području grada [adresa], konkretno u trgovačkom društvu Robak. Također, sve radnje poduzete su s istim ciljem protupravnog prisvajanja tuđe pokretne stvari koje su optuženiku povjerene.

31. Stoga su ispunjeni i objektivni i subjektivni elementi kaznenog djela utaje iz čl. 232. stavka 1. i 3. KZ/11 u vezi članka 52. KZ/11 odnosno kvalificiranog oblika produljenog kaznenog djela jer je vrijednost utajenih stvari velika jer prelazi zakonski cenzus od 7.963,37 eura u skladu s odredbom članka 87. točke 29. KZ/11.

32. Stoga je, nakon ovako provedenog dokaznog postupka, analizirajući svaki dokaz posebno te ih dovodeći u međusobnu vezu sud našao nedvojbeno dokazanim da je optuženi CD počinio kazneno djelo protiv imovine - utajom, opisano po članku 232. stavku 1. i 3. KZ/11 u vezi članka 52. KZ/11, a kažnjivo po članku 232. stavku 3. KZ/11 u vezi članka 52. KZ/11.

33. Na temelju članka 23. KZ/11 kriv je za kazneno djelo počinitelj koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, koji je bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji niti jedan ispričavajući razlog.

33.1. Tijekom postupka nije bilo sumnje u ubrojivost optuženika.

33.2. Optuženik je bio svjestan svoje radnje, odnosno bio je svjestan da je kao direktor trgovačkog društva Robak d.o.o. samo u posjedu motornih vozila, odnosno bio je svjestan da je vlasnik istih Hypo leasing Kroatien i da ih on nije ovlašten prodati jer nije izvršio prethodni otkup istih. Unatoč takvoj svijesti, optuženik je neovlašteno raspolagao motornim vozilima te ih prodao trećim osobama.

33.3. Stoga je bio svjestan da čini kazneno djelo i da je takvo postupanje protuzakonito i društveno neprihvatljivo. Navedeno proizlazi i iz navoda optuženika da prethodni otkup i zatvaranje leasinga nisu obavljeni te da on ne bi bio tu da jesu, a iz čega sud nedvojbeno zaključuje o postojanju svijesti optuženika o počinjenju ovog kaznenog djela.

33.4. Optuženik je postupao s ciljem pribave protupravne imovinske koristi svojem društvu u iznosu neplaćenog potraživanja nakon raskida ugovora. Dakle, optuženik je postupao s izravnom namjerom jer je bio svjestan svog djela i htio je njegovo počinjenje.

33.5. Stoga je utvrđeno da je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenog djela protiv imovine - utajom, opisano po članku 232. stavku 1. i 3. KZ/11 u vezi članka 52. KZ/11, a kažnjivo po članku 232. stavku 3. KZ/11 u vezi članka 52. KZ/11, bio ubrojiv, da je postupao s izravnom namjerom i bio svjestan protupravnosti svog postupanja, slijedom čega su ispunjeni svi elementi za kaznenopravnu odgovornost optuženika te je proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela iz članka 232. stavku 1. i 3. KZ/11 u vezi članka 52. KZ/11, a kažnjivo po članku 232. stavku 3. KZ/11 u vezi članka 52. KZ/11.

U odnosu na kazneno djelo pod točkom 2/

34. U ovom postupku nije bilo sporno da je optuženik u razdoblju od 03. prosinca 2007., pa do neutvrđenog dana tijekom kolovoza 2009. god., u [adresa], bio vlasnik i direktor trgovačkog društva ROBAK d.o.o. iz [adresa], da je znao da njegovo trgovačko društvo nije vlasnik vozila već je ista operativnim leasingom dobilo samo u najam i steklo pravo korištenja od davatelja leasinga Hypo Leasing Kroatien d.o.o.

34.1. U ovom postupku bilo je sporno da li je optuženik u namjeri da za ovo trgovačko društvo pribavi nepripadnu materijalnu dobit sa kupcima ugovarao prodaju osobnih automobila, obavezujući se u roku od 15 dana po uplati dogovorene cijene vozila prenijeti u vlasništvo kupaca, znajući da to neće biti u mogućnosti, jer njegovo trgovačko društvo vozila nije otkupilo od davatelja leasinga, pa je tako:

ŠD za isti novčani iznos,

odnosno sporna je prijevarna namjera.

35. Od počinjenja djela, koje je optuženiku stavljeno na teret pa do presuđenja, izmijenjen je kazneni zakon jer je KZ/11 na snazi od 1. siječnja 2013. Zato je prije svega, sukladno članku 3. stavku 2. i 3. KZ/11, potrebno ocijeniti postoji li pravni kontinuitet te, ukoliko postoji, koji je zakon blaži za optuženika. U vrijeme počinjena kaznenog djela na snazi je bio KZ/97, a u vrijeme presuđenja je KZ/11. Radnju iz činjeničnog opisa optužnice iz točke 2. treba podvesti pod zakonski opis kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 1. i 2. KZ/11 kako bi utvrdili da li postoji pravni kontinuitet sa kaznenim djelom prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 293. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/97. Naime, djelo iz članka 247. stavka 1. KZ/11. čini onaj tko u gospodarskom poslovanju s ciljem da pravnoj osobi koju zastupa ili drugoj pravnoj osobi pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini. Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. prouzročena znatna šteta počinjeno je djelo iz stavka 2. istog članka. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 24. studenoga 1997. godine znatna šteta iz čl. 293. st. 2. KZ/97. definira se kao iznos koji prelazi 30.000,00 kuna, pa bi počinitelj već premašivanjem toga iznosa činio kvalificirani oblik kaznenog djela iz članka 293. st. 2. KZ/97, što je strože od KZ/11. Znatna imovinska korist ili šteta kod ovog djela postoji kad imovinska korist pribavljena ili šteta prouzročena izvršenjem kaznenog djela prelazi 60.000,00 kuna, prema pravnom shvaćanju kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Radnje optuženika iz činjeničnog opisa točke 2./ upravo je obilježje kaznenog djela iz članka 247. stavak 2. KZ/11. Stoga postoji pravni kontinuitet. Primarni kriterij za ocjenu koji je zakon blaži za počinitelja je ocjena obilježja kaznenog djela iz ranijeg zakona i zakona koji je donesen nakon toga. Budući je za ostvarenje kvalificiranog oblika kaznenog djela iz članka 247. stavka 2. KZ/11. potrebna veća količina neprava, jer je potrebno pribaviti imovinsku korist koja prelazi 60.000,00 kuna, to je u odnosu na kvalificirani oblik kaznenog djela iz članka 293. stavak 2. KZ/97 (ako pribavljena imovinska korist prelazi 30.000,00 kuna, odnosno 7.963,37 eura) KZ/11 nedvojbeno blaži zakon, usprkos propisanom većem posebnom maksimumu od deset godina prema KZ/11, jer je sud vezan onim maksimum propisane kazne koji je za optuženika povoljniji.

36. Kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 1. KZ/11 čini onaj tko u gospodarskom poslovanju s ciljem da pravnoj osobi koju zastupa ili drugoj pravnoj osobi pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje imovine nešto učini ili ne učini, a člankom 247. stavkom 2. KZ/11 propisan je kvalificirani oblik navedenog kaznenog djela i to na način da je kaznenim djelom iz članka 247. stavka 1. KZ/11 prouzročena znatna šteta.

37. Da bi se ostvarila obilježja kaznenog djela iz članka 247. KZ/11, počinitelj mora u trenutku sklapanja pravnog posla postupati prijevarno, odnosno već tada lažno prikazivati ili prikrivati neke činjenice da bi doveo oštećenika u zabludu, tako da ovaj na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini, i da to počinitelj kaznenog djela čini isključivo s ciljem da pravnoj osobi koju zastupa pribavi protupravnu imovinsku korist. To bi u ovom konkretnom slučaju značilo da je optuženik dovodeći svakog oštećenika kao tužitelja lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ih održavajući u zabludi naveo da oni na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učine ili ne učine.

37.1. Dakle, prijevarna namjera, kao bitno obilježje kaznenog djela iz članka 247. stavak 1. i 2. KZ/11, mora postojati u vrijeme sklapanja pravnog posla, ovdje u vrijeme ugovaranja prodaje osobnih automobila. S tim u vezi, o postojanju prijevarne namjere, sud zaključuje na temelju ponašanja optuženika te tijeka cjelokupnog poslovnog odnosa između optuženika kao direktora i ovlaštene osobe društva Robak d.o.o. sa A i N.

38. Iz iskaza oštećenih kao tužitelja RD i ŠD utvrđeno je da su sa optuženikom kao direktorom i odgovornom osoba društva Robak d.o.o. dogovorili kupnju motornih vozila, da im optuženik nije rekao da vozila nisu u vlasništvu društva Robak d.o.o., da im je prikrio činjenicu da su vozila u vlasništvu Hypo leasing Kroatien, da im je obećavao prenijeti vozila u vlasništvo, da su uplatili cjelokupnu dogovorenu cijenu a da vlasništvo vozila nikada nisu stekli, da bi na kraju ista od njih bila oduzeta od strane vlasnika Hypo leasing Kroatien.

38.1. Naime, iz iskaza oštećenog kao tužitelja RD utvrđeno je da mu optuženik nije rekao da vozilo marke „Hyundai I 30 1.6 CRDI“ broja šasije:

KMHDC51TP8U051290 nije vlasništvo Robak d.o.o. već mu je rekao da nakon što prođu 3 mjeseca od kad vozilo stigne u salon da otplati punu cijenu te da će se izvršiti prijenos tog vlasništva, da je nakon toga razgovarao s optuženikom i on mu je rekao da uplati punu cijenu vozila i da će mu vozilo biti preneseno u vlasništvo, da mu je optuženik rekao su zaboravili riješiti papirologiju u vezi auta te obećao da će učiniti to kroz tjedan-dva time da je za cijelo to vrijeme kontaktirao sa optuženikom i osobno i putem telefona te mu je isti stalno obećavao da će problem riješiti , da mu je rekao da se strpi još mjesec dana da će to riješiti i tako je to išlo iz mjeseca u mjesec, da mu je optuženik uvijek obećavao da će to riješiti, da se početkom 2009. ponovno interesirao što je sa prijenosom vlasništva na što mu je optuženik rekao da se strpi još mjesec dana.

38.2. Nadalje, iz iskaza ŠD utvrđeno da je u 8. mjesecu 2009. došao u salon te razgovarao sa optuženikom za kupnju Hyundai i 30, da su dogovorili su cijenu tog vozila za iznos od 90.000,00 kuna, da je dogovoreno da čim on uplati cjelokupni iznos da će vozilo biti preneseno u njegovo vlasništvo, da je nakon uplate ugovorenog iznosa došao u salon te je tražio da idu izvršiti prijenos vlasništva ali mu je rečeno da se još moraju srediti neki dokumenti, da se nakon toga pa do 4. listopada 2009. u par navrata telefonom čuo sa optuženikom u vezi tog vlasništva a on ga je svaki put molio da se još strpi, da su ga 4. listopada 2009. zvali da dođe u salon te mu je optuženik rekao da je Robak d.o.o. pao u blokadu, ali da će oni to riješit i nakon čega je u više navrata pokušao kontaktirati optuženika te su se neko vrijeme čuli ali je nakon toga mobitel bio ugašen.

39. Stoga, zaključak o prijevarnoj namjeri optuženika sud izvodi iz činjenice da je oštećenicima kao tužiteljima prikrio činjenicu da Robak d.o.o. nije vlasnik vozila, a što je znao odmah pri ugovaranju prodaje vozila, pa da kao takav ne može prenijeti vlasništvo vozila, a da je od njih tražio da uplate dogovorne iznose za vozila, da uplaćene iznose nije iskoristio da otkup vozila od Hypo leasinga, da oštećenicima kao tužiteljima nikada nije prenio vlasništvo vozila niti vratio uplaćen novac, time da ŠD naknadno s optuženikom nije mogao niti stupiti u kontakt jer je optuženik ugasio mobitel.

39.1. Nadalje, u isto vrijeme kad i ŠD, kupnju Hyundai vozila naručio je ĐD i optuženik je koristeći sredstva koja su sjela kod RBA od U naručio i kupio vozilo za ĐD pa ga nije mogao kupiti za oštećenog ŠD od Hypo leasing Kroatien, a kako to proizlazi iz iskaza optuženika. Također, i te činjenice optuženik je prikrio od ŠD.

40. Na navedeni zaključak o prijevarnoj namjeri ne utječe činjenica da je RD dao ovršnu ispravu kao osiguranje jer to nije učinio samoinicijativno već na izričit zahtjev oštećenog kao tužitelja koji je to tražio naknadno u trenutku kada je shvatio da neće steći vlasništvo kupljenog vozila za koje je uplato dogovoreni iznos.

41. Pored navedenog, iako društvo Robak d.o.o. nije bilo vlasnik tih vozila, optuženik je kao direktor mogao otuđiti ista na način da je naknadno ili istodobno tražio otkup od leasinga i zatvorio leasing, odnosno platio i zatvorio dotični ugovor, a kako je to iskazao. Da je to mogao učiniti proizlazi iz navoda optuženika sa ispitivanja na Županijskom sudu u Sisku 6. rujna 2011. kada je naveo da je njegova namjera bila da oštećeni A kupi vozilo po povoljnim uvjetima te je u to vrijeme dobro stajao financijski, a da otkup vozila od Hypo leasinga nije obavljen jer je on bio okupiran drugim poslovima.

42. Međutim, iako su oštećenici kao tužitelji uplatili dogovorenu cijenu, optuženik uplaćene iznose nije iskoristio za otkup leasinga, odnosno nije platio i zatvorio ugovore o leasingu. Da je to učinio, postao bi vlasnikom vozila i mogao bi prenijeti vlasništvo na oštećene kao tužitelje. Dakle, navedeno dodatno potvrđuje postojanje prijevarne namjere kod optuženika.

42.1. Navode da to nije učinio zbog prezaduženosti, ovo vijeće ne može prihvatiti budući iz nalaza i mišljenja vještaka Davora Burazera proizlazi upravo suprotno. Tako je iz nalaza i mišljenja vještaka Davora Burazera, a vezano za iznos od sveukupno 126.000,00 kuna koje je uplatio A, utvrđeno da taj iznos nije iskorišten za podmirenje obveze davatelju leasinga HETA Asset Resolution Hrvatska d.o.o. (prije Hypo leasing Kroatien) za vozilo marke Hyundai i30 1.6. CRDI i da su u vrijeme ugovaranja prodaje 3.12.2007. te uplate od strane oštećenika RD za vozilo marke Hyundai i30 1.6. CRDI na račun TD robak d.o.o. bila su dostatna sredstva za plaćanje navedenog vozila davatelju leasinga HETA Asset Resolution Hrvatska d.o.o., ali optuženik nije osigurao sredstva za plaćanje u tu svrhu.

Također, utvrđeno je da su u vrijeme uplate oštećenog ŠD za vozilo marke Hyundai i30 1.6. CRDI na račun trgovačkog društva Robak d.o.o. 90.000,07 kuna, na računu trgovačkog društva Robak d.o.o. bila dostatna sredstva za plaćanje navedenog vozila davatelju leasinga Heta Asset Resolution Hrvatska d.o.o. ali optuženik nije osigurao sredstva za plaćanje u tu svrhu.

43. Slijedom navedenog, sud smatra utvrđenim da je optuženik svojim radnjama koje treba promatrati povezano u cijelosti, u namjeri da pravnoj osobi kojoj je direktor i ovlaštena osoba pribavi protupravnu imovinsku korist, što predstavlja uplaćene iznose za kupnju vozila, sve s lažnim prikazivanjem oštećenicima kao tužiteljima da će im prenijeti vlasništvo vozila te ih održavajući u zabludi da će izvršiti tu obvezu stalno obećavajući da će riješiti problem vlasništva, pa zadržavanjem za pravnu osobu koju zastupa uplaćenih novčanih iznosa od oštećenika kao tužitelja kao ostvarenu protupravnu korist, pri čemu su oštećenici kao tužitelji uplatom dogovorenih iznosa postupili na štetu svoje imovine.

44. Stoga sud zaključuje da je optuženik kao direktor i odgovorna osoba društva Robak d.o.o., u gospodarskom poslovanju obavljajući djelatnost tog trgovačkog društva u cilju da pravnoj osobi koju zastupa odnosno da društvu Robak d.o.o. pribavi protupravnu imovinsku korist na način da je s RD i ŠD dogovorio prodaju motornih vozila i doveo oštećene kao tužitelje RD i ŠD u zabludu lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica tako da im nije rekao da društvo Robak d.o.o. nije vlasnik tih vozila, da uplaćene iznose ne koristi za zatvaranje leasinga i otkup vozila, i da zbog toga ne može njima prenijeti vlasništvo vozila i tako naveo oštećene kao tužitelje da na štetu svoje imovine nešto učine, odnosno da plate dogovorenu cijenu vozila, a što su oštećeni kao tužitelji i učinili, i to RD iznos od 126.000,00 kuna a ŠD od 90.000,00 kuna.

45. Budući je radnjama iz točke 2/ riječ o počinjenju istih kaznenih djela na štetu dva različita oštećenika, time da optuženik pojedine radnje poduzima u kontinuitetu, koje obilježava isti modus operandi, te su počinjenje na istom mjestu u gradu [adresa], konkretno u trgovačkom društvu Robak d.o.o., to se očito radilo o uhodanom načinu činjenja kaznenih djela, koja i u prostornom i vremenskom smislu čine cjelinu, pri čemu su oboje oštećenika fizičke osobe kupci motornih vozila. Stoga su ispunjene sve pretpostavke iz članka 52. KZ/11 koje su potrebne da bi se radilo o produljenom kaznenom djelu.

46. Obzirom je time prouzročena znatna šteta RD u iznosu od 9.614,61 eura, a ŠD od 11.945,05 eura, odnosno u ukupnom iznosu od 21.559,66 eura, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Davora Burazera, to jest pribavljena je imovinska korist u iznosu koji premašuje 7.963,37 eura, čime su ispunjena obilježja kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 2. KZ/11.

47. Stoga su utvrđeni svi objektivni i subjektivni elementi produljenog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju, jer je optuženik kao odgovorna osoba u pravnoj osobi s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za tu pravnu osobu lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica doveo RD i ŠD u zabludu i time ih naveo da na štetu svoje imovine uplate dogovorene iznose za vozila, a počinjenjem kaznenog djela pribavljena je znatna imovinska korist te je počinitelj postupao s ciljem pribavljanja takve koristi, dok je u pogledu subjektivnog elementa utvrđeno da je postupao s izravnom namjerom jer je bio svjestan svog djela i htio je njegovo počinjenje.

48. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka analizirajući svaki dokaz posebno te ih dovodeći u međusobnu vezu sud je našao nedvojbeno dokazanim da je optuženi CD počinio kazneno djelo protiv gospodarstva – prijevarom u gospodarskom poslovanju – opisano po članku 247. stavak 1. i 2. KZ/11 u vezi članka 52. KZ/11, kažnjivo po članku 247. stavak 2. KZ/11 u vezi članka 52. KZ/11.

49. Na temelju članka 23. KZ/11 kriv je za kazneno djelo počinitelj koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, koji je bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno , a ne postoji niti jedan ispričavajući razlog.

49.1. Tijekom postupka nije bilo sumnje u ubrojivost optuženika.

49.2. Optuženik je bio svjestan svoje radnje, odnosno bio je svjestan da je kao direktor trgovačkog društva Robak d.o.o. dogovorio s RD i ŠD prodaju motornih vozila, bio je svjestan da im predmetna vozila ne može prenijeti u vlasništvo, a koju činjenicu im je prikrio i obećavajući da će im vozila prenijeti u vlasništvo naveo ih da plate dogovorenu cijenu, a što su oba oštećenika i učinila, a optuženik nije imao stvarnu namjeru prenijeti vozila u njihovo vlasništvo jer nije poduzeo niti jednu radnju kako bi to omogućio.

Upravo suprotno, namjera mu je bila da se pravna osoba koju zastupa nepripadno okoristi jer je unaprijed znao da neće oštećenicima prenijeti vlasništvo motornih vozila. Takvim lažnim prikrivanjem stvarnog vlasništva motornih vozila i obećavanjem da će prenijeti vlasništvo vozila doveo je u zabludu oštećenike kao tužitelje te ih naveo da na svoju štetu, a u korist njegovog društva, izvrše plaćanje vozila.

49.3. Stoga je bio svjestan da čini kazneno djelo i da je takvo postupanje protuzakonito i društveno neprihvatljivo. Optuženik je postupao s ciljem pribave protupravne imovinske korist svojem društvu u iznosu vrijednosti motornih vozila. Dakle, optuženik je postupao s izravnom namjerom jer je bio svjestan svog djela i htio je njegovo počinjenje.

49.4. Stoga je utvrđeno da je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenog djela protiv gospodarstva – prijevarom u gospodarskom poslovanju – opisano po članku 247. stavak 1. i 2. KZ/11 u vezi članka 52. KZ/11, kažnjivo po članku 247. stavak 2. KZ/11 u vezi članka 52. KZ/11 bio ubrojiv, da je postupao s izravnom namjerom i bio svjestan protupravnosti svog postupanja, slijedom čega su ispunjeni svi elementi za kaznenopravnu odgovornost optuženika te je proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela iz članka 247. stavak 1. i 2. KZ/11 u vezi članka 52. KZ/11, kažnjivo po članku 247. stavak 2. KZ/11 u vezi članka 52.

U odnosu na kaznu

50. Pri izboru vrste i mjere kazne optuženiku sud je, temeljem članka 47. KZ/11, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, odnosno olakotne i otegotne okolnosti.

51. Stupanj krivnje optuženika je maksimalan, jer je ubrojiv, postupao je s izravnom namjerom te je bio svjestan protupravnosti svog postupanja, a ne postoji niti jedan ispričavajući razlog.

52. Sud je olakotnim cijenio optuženikovu kaznenu neosuđivanost iz čega proizlazi, s obzirom na dob optuženika od 65 godina, da je veći dio života njegovo ponašanje u okviru socijalno prihvatljivog, iz čega je sud zaključio da je počinjenje ovih kaznenih djela eksces u njegovom urednom ponašanju, protek vremena od počinjenja kaznenog djela u kojem periodu je njegovo ponašanje bilo u skladu sa zakonom, te činjenicu dugotrajnosti vođenja ovog kaznenog postupka (rješenje o provođenju istrage iz 2011.), a kojoj dugotrajnosti nije posebno pridonio optuženik svojim procesnim postupanjem, dok otegotnih okolnosti nije našao.

53. Za kazneno djelo utaje iz točke 1/ kazneni zakon propisuje kaznu zatvora od šest mjeseci do pet godina, dok je za kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz točke 2/ propisana kazna zatvora od jedne do deset godina.

53.1. Temeljem članka 52. KZ/11 za produljeno kazneno djelo može se izreći kazna za polovicu veća od gornje mjere kazne propisane za utvrđeno djelo , koja ne smije prijeći gornju mjeru propisanu za tu vrstu kazne.

54. Uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, sud smatra da je optuženiku kazna zatvora za kazneno djelo iz članka 232. stavku 1. i 3. KZ/11 u vezi članka 52. KZ/11 iz točke 1/ u trajanju osam mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 247. stavak 1. i 2. KZ/11 u vezi članka 52. KZ/11 iz točke 2/ u trajanju od jedne godine i dva mjeseca prikladna počinjenom djelu i težini posljedice kaznenog djela.

55. Obzirom na vrstu i mjeru kazne propisane zakonom za svako kazneno djelo za koje je optuženik proglašen krivim te nizu utvrđenih olakotnih okolnosti bez ijedne otegotne okolnosti, a koje utječu da kazna po vrsti i mjeri za istog bude blaža ili teža, optuženiku je utvrđena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci za produljeno kazneno djelo utaje, te kazna zatvora u trajanju jedne godine i dva mjeseca za produljeno kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju, kao primjerena težini svakog počinjenog kaznenog djela, stupnju krivnje i jačini ugrožavanja zaštićenog dobra te nizu utvrđenih olakotnih, a bez otegotnih okolnosti na strani optuženika. Stoga su, uzimajući u obzir utvrđenje brojnih olakotnih okolnosti, a bez ijedne otegotne okolnosti, kazne zatvora odmjerene tek nešto više od najmanje mjere kazne zatvora propisane za svako kazneno djelo.

56. Odredbom članka 51. KZ/11 propisano je da ako počinitelj jednom ili više radnji počini više kaznenih djela za koja mu se istodobno sudi, sud će za svako kazneno djelo utvrditi kaznu, a zatim će počinitelja, na temelju ocjene počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnost i osuditi na jedinstvenu kaznu zatvora, koja se sastoji u povišenju najviše pojedinačne utvrđene kazne, ali ne smije doseći zbroj pojedinačnih kazni niti premašiti najveću mjeru kazne dugotrajnog zatvora. Slijedom navedenog, sud je primjerenim svim utvrđenim okolnostima počinjenja predmetnih kaznenih djela optuženiku utvrdio kazne zatvora u navedenim trajanjima te ga temeljem odredbe članka 51. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i četiri mjeseca, pri tome posebno uzimajući u obzir da je optuženik kazneno neosuđivana osoba stara 65 godina.

57. Cijeneći pri tome ponašanje nakon počinjenih kaznenih djela, činjenicu da optuženik više nije direktor i odgovorna osoba trgovačkog društva Robak d.o.o. jer je isto u međuvremenu brisano iz sudskog registra, a posebno činjenicu da se nakon počinjenja ovih kaznenih djela pridržavao zakona, sud smatra da postoji visok stupanj vjerojatnosti da optuženik i bez izvršenja cijele kazne više neće činiti kaznena djela, te da će takva kazna utjecati na optuženika da i nadalje uskladi svoje ponašanje s pozitivnim zakonskim propisima, pri čemu će mu se prijetiti izvršenjem cijele kazne ukoliko bi kroz duže vrijeme provjeravanja od tri godine počinio novo kazneno djelo, te da će se u potrebnoj i primjerenoj mjeri utjecati na istog da shvati kažnjivost svog postupanja i da se više nikad ne javi kao počinitelj kaznenog djela. Stoga je sud optuženiku na temelju članka 57. KZ/11 izrekao djelomičnu uvjetnu osudu te s obzirom na njegovu dob i neosuđivanost odredio rok provjeravanja u trajanju od tri godine u kojem vremenu će optuženik imati priliku pokazati pozitivnu promjenu u svom ponašanju na način da u cijelosti korigira svoje ponašanje i izbjegne sve situacije koje ga mogu eventualno dovesti do počinjenja bilo kakvog nezakonitog djela, a u čemu će ga poticati činjenica da ima obitelj, odnosno suprugu i djecu.

57.1. Stoga je određeno da se od kazne zatvora na koju je osuđen izvršava šest mjeseci, a koje vrijeme će po ocjeni ovog suda zaista utjecati na optuženika da shvati neprihvatljivost svog ponašanja te težinu posljedica takvog postupanja.

57.2. Dakle, ovakva kazna je primjerena težini počinjenih djela i osobnosti optuženika te dostatna da se njome ostvari zakonom propisana svrha kažnjavanja dok bi strože kažnjavanje, odnosno osuda na bezuvjetnu kaznu zatvora u cijelosti, s obzirom na sve okolnosti ovog konkretnog slučaja, imalo prenaglašen retributivni karakter budući se svrha kažnjavanja može postići i djelomično uvjetnom osudom.

57.3. Upravo takvom kaznom sud smatra da će se ostvariti svrha specijalne prevencije u odnosu na optuženika da ga se odvrati od činjenja kaznenih djela, počinjenje kojih predstavlja opasnost za društvenu zajednicu pa se u svakom slučaju ukazuje potrebnim kroz određeno vremensko razdoblje djelovati na optuženika da se kloni činjenja kaznenih djela, kao i da se drugima ukaže na pogibeljnost i štetnost činjenja kaznenih djela.

58.Takva kazna je primjerena kaznenoj odgovornosti optuženika i time će doći do izražaja načelo opće i posebne prevencije te princip individualizacije u kažnjavanju te pozitivno utjecati na optuženika da shvati štetnost svog djela i preispita svoje dosadašnje ponašanje, a i druge da se ubuduće suzdrže izvršenja takvih i sličnih kaznenih djela.

59. Iz stanja spisa proizlazi da je optuženik proveo vrijeme u uhićenju i istražnom zatvoru od 29. kolovoza 2011. do 29. rujna 2011., slijedom čega mu je, temeljem članka 54. KZ/11, navedeno oduzimanje slobode u vezi s ovim kaznenim djelom uračunato u izrečenu kaznu zatvora.

60. U odnosu na imovinskopravni zahtjev oštećenog Blue Iris Resolution (prije Hypo leasing Kroatien i Hetta Asset Reslolution), isti je temeljem odredbe članka 158. stavka 2. ZKP/08 dosuđen oštećeniku u iznosu od 25.065,48 eura, a koji iznos se odnosi na štetu u vidu dospjele neplaćene obveze zbog raskida dva ugovora o leasingu za motorna vozila marke Hyundai, model TUSCON 2.0 DOHC DYNAMIC, broj šasije [broj šasije] i marke Hyundai, model I 20, broj šasije [broj šasije], time da je visina dosuđenog imovinskopravnog zahtjeva utvrđena iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Davora Burazera, dok je u pogledu ostatka postavljenog zahtjeva oštećenik upućen u parnicu.

61. Temeljem članka 158. stavak 2. ZKP/08 usvojen je imovinsko pravni zahtjev oštećenog kao tužitelja RD u iznosu od 9.614,61 eura. Naime, od njega je od strane vlasnika vozila Hypo leasing Kroatien oduzeto vozilo marke „Hyundai I 30 1.6 CRDI“ broja šasije: [broj šasije] koje je platio 126.000,00 kuna u protuvrijednosti 16.723,07 eura, a koji iznos društvo Robak d.o.o. nije vratilo oštećeniku, pa je isti pretrpio štetu u navedenom iznosu. Međutim, iz stanja spisa, a posebice iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Davora Burazera od 20. siječnja 2023., proizlazi da se A uspio namiriti prisilnim putem za iznos od 53.558,72 kune u protuvrijednosti 7.108,46 eura. Sukladno tome, sud je naložio optuženiku da isplati oštećenom kao tužitelju RD iznos od 9.614,61 eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

61.1. Na visinu iznosa prouzročene štete nema utjecaja činjenica da je RD koristio predmetno vozilo jer društvo Robak d.o.o. nije bilo vlasnik istog niti je sklopljen ugovor o najmu. Stoga se šteta ne umanjuje zbog korištenja vozila, a sve sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka Vedrana Panjkovića.

62. Temeljem članka 158. stavak 2. ZKP/08 usvojen je imovinsko pravni zahtjev oštećenog kao tužitelja ŠD u iznosu od 11.945,05 eura jer je od njega od strane vlasnika vozila Hypo leasing Kroatien oduzeto vozilo „Hyundai i30“ broj šasije:

KMHDC51TP8U076260 koje je platio 90.000,00 kuna u protuvrijednosti 11.945,05 eura, a koji iznos mu društvo Robak d.o.o. nije vratilo, pa je pretrpio štetu u navedenom iznosu. Slijedom navedenog sud je naložio optuženiku da isplati oštećenom kao tužitelju ŠD iznos od 11.945,05 eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

62.1. Na visinu iznosa prouzročene štete nema utjecaja činjenica da je ŠD koristio predmetno vozilo jer društvo Robak d.o.o. nije bilo vlasnik istog niti je sklopljen ugovor o najmu. Stoga se šteta ne umanjuje zbog korištenja vozila, a sve sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka Vedrana Panjkovića.

63. Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 1. i stavak 2. točka 1. do 7. ZKP/08, sud je obvezao optuženika na plaćanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 800,00 eura (osam stotina eura) uzimajući u obzir složenost i duljinu trajanja postupka, te nagrade i nužnih izdataka opunomoćenice oštećenika kao tužitelja koji će biti određeni posebnim rješenjem, a sve s obzirom na imovinske prilike optuženika koji je zaposlen i prima plaću, a nema maloljetne djece niti drugih osoba koje uzdržava pa plaćanjem ovako odmjerenih troškova neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje. Međutim, s obzirom da optuženik ostvaruje primanje od 900,00 eura, a da nema ni pokretnina ni nekretnina, to sud smatra da bi plaćanjem ostalih troškova ovog postupka bila ugrožena njegova egzistencija. Stoga je sud , temeljem članka 148. stavka 6. ZKP/08 oslobodio optuženika plaćanja troškova na ime nagrade i nužnih izdataka postavljene mu braniteljice po službenoj dužnosti i troška financijskih vještačenja po vještacima Vlasti Panjković, Vedranu Panjkoviću i Davoru Burazeru.

U Sisku, 10. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Marija Jurić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba sukladno članku 463. stavku 1. ZKP/08 u roku od 15 (petnaest) dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 (četiri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO Sisak, na broj K-DO-179/10

2. Oštećeni kao tužitelj RD

3. Oštećeni kao tužitelj ŠD

4. Opunomoćenica oštećenika kao tužitelja HD, odvjetnica u [adresa]

5. optuženi DD

6. Branitelj optuženika Draško Šoć, odvjetnik u Zagrebu

7. Oštećeni Blue Iris Resolution d.o.o.

Broj odluke: K-138/2025-31
Sud: Općinski sud u Sisku
Datum odluke: 05.03.2026.
Pravomoćnost: Nepravomoćna odluka
Datum objave: 22.03.2026.
Upisnik: Kazneni upisnik
Vrsta odluke: Presuda
Prethodne odluke:

K-10/2021-53, Općinski sud u Sisku, 29.03.2024

Zakonsko kazalo:

Kazneni zakon, NN 125/2011, 07.11.2011, čl. 23.
Kazneni zakon, NN 125/2011, 07.11.2011, čl. 232. st. 1.
Kazneni zakon, NN 125/2011, 07.11.2011, čl. 232. st. 3.
Kazneni zakon, NN 125/2011, 07.11.2011, čl. 247.
Kazneni zakon, NN 125/2011, 07.11.2011, čl. 247. st. 1.
Kazneni zakon, NN 125/2011, 07.11.2011, čl. 247. st. 2.
Kazneni zakon, NN 125/2011, 07.11.2011, čl. 3. st. 2.
Kazneni zakon, NN 125/2011, 07.11.2011, čl. 3. st. 3.
Kazneni zakon, NN 125/2011, 07.11.2011, čl. 47.
Kazneni zakon, NN 125/2011, 07.11.2011, čl. 51.
Kazneni zakon, NN 125/2011, 07.11.2011, čl. 52.
Kazneni zakon, NN 125/2011, 07.11.2011, čl. 52. st. 1.
Kazneni zakon, NN 125/2011, 07.11.2011, čl. 54.
Kazneni zakon, NN 125/2011, 07.11.2011, čl. 57.
Kazneni zakon, NN 125/2011, 07.11.2011, čl. 87. toč. 29.

Izvor: https://odluke.sudovi.hr/Document/View?id=b6d39189-99ce-4527-bb16-991862f0c4c8