REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika: ST, zbog prekršaja iz čl.45.st.1. i st.4. u vezi čl.293.st.2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24), pokrenutim povodom podnesenog prigovora protiv Obaveznog prekršajnog naloga izdanog od ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/25-4/35889 URBROJ: 511-19-36-25-1, koji su ovom Sudu dostavljeni dana 10.07.2025.g., nakon provedenog žurnog postupka kod ovog Suda dana 05.03.2026.g., temeljem čl.94., čl.182.st.1.t.3. i čl.222.st.3. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o j e

I/

Okrivljenik ST, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin S i P rođene L, rođen **.**.1976. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, SSS, pismen, po zanimanju trgovac, zaposlen u Veterina Velika Gorica, primanja oko 1.150,00 eura, srednjeg imovnog stanja, neoženjen, otac dvoje punoljetne djece, prekršajno neosuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak niti kazneni postupak,

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da bi 25. studenog 2024. u 08:50 sati u mjestu Velika Gorica, kao vozač vozila M1, marke Kia, registarske oznake [registarska oznaka], upravljao označenim osobnim automobilom parkirališnim prostorom s istočne strane kolnika Ulice Antuna Cvetkovića ispred kbr. 6/1, vožnjom unatrag u smjeru zapada, uključujući se u promet preko nogostupa na kolnik Ulice Antuna Cvetkovića i tom prilikom ne bi propustio vozila i pješake koji se kreću površinom na koju se uključuje, uslijed čega bi stražnjim djelom vozila naletio na pješakinju PT, koja se kretala nogostupom s istočne strane kolnika navedene ulice u smjeru juga, a od naleta pješakinja PT je pala na nogostup i u prometnoj nesreći zadobila tjelesne ozlijede,

pa da bi time počinio prekršaj iz čl.45.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po čl.45.st.4. uz primjenu čl.293.st.2. istog Zakona.

II/

Temeljem odredbe čl.140.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka iz čl.138.st.2.t.2. do 5. i t.7. istog Zakona, padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

Obrazloženje

I/

1.

Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, temeljem čl.243.st.1. Prekršajnog zakona, pod navedenim brojem, dana 10.07.2025.g., kao ovlašteni tužitelj, dostavio je ovom Sudu prigovor imenovanog okrivljenika, protiv Obaveznog prekršajnog naloga koji mu je izdan zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2.

Ovlašteni tužitelj je dana 05.04.2025.g. izdao Obavezni prekršajni nalog broj: KLASA: 211-07/25-4/35889 URBROJ: 511-19-36-25-1, kojim je okrivljenika za navedeni prekršaj oglasio krivim i kaznio ga novčanom kaznom u iznosu od 390,00 eura te ga obvezao na plaćanje troška u iznosu od 39,81 eura, ali je imenovani pravodobno podnio prigovor zbog poricanja prekršaja, zbog čega je označeni Obavezni prekršajni nalog stavljen izvan snage, nakon čega je Sud temeljem odredbe čl.244.st.1. Prekršajnog zakona proveo žurni postupak.

3.

Okrivljenik u svojoj pisanoj obrani iznosi kako se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret.

Iskazuje kako je istina da je dana 25.11.2024. oko 08,50 sati upravljao osobnim automobilom [registarska oznaka] te se kretao vožnjom unazad po parkirališnom prostoru ispred Elektromaterijala u Velikoj Gorici. Kretao se vrlo polako, kada je došao do nogostupa. Iza jednog parkiranog kombija je naišla pješakinja, starije životne dobi, na štakama, koja se prepala te je zbog iznenađenja pala na nogostup. Ističe kako nije došlo do kontakta između stražnjeg dijela njegovog automobila i pješakinje već je ona zbog iznenađenja sama pala. Izašao je iz automobila u namjeri da joj pomogne pa ju je smjestio u svoj automobil i odvezao na Hitnu pomoć u Velikoj Gorici. Pješakinja nije željela ići na Hitnu ali s obzirom da joj je od pada iskočio hematom na glavi, bio je zabrinut i inzistirao da ju vozi na Hitnu pomoć. Pritom je obavijestio njezinog sina o događaju pa se i sin složio da ju odveze na Hitnu, a ubrzo je i sam došao te je kasnije majku prevezao u Zagreb, u bolnicu. Smatra da nije kriv za prekršaj koji mu je stavljen na teret i predlaže sudu da donese oslobađajuću odluku. U vozilu je bio sam, a predmetnom događaju, osim pješakinje i njega, nije bio nitko nazočan. Kada je sa pješakinjom bio u Hitnoj pomoći u Velikoj Gorici, po pozivu pješakinjinog sina, došao je policajac koji je obavio obavijesni razgovor sa njim i pješakinjom kao i alkotest. To je sve što ima za iskazati.

4.

U dokaznom postupku ispitana je svjedokinja PT koja je u svom iskazu iznijela kako se sjeća da se dana 25.11.2024.g. malo prije 09,00 sati kretala Ulicom Antuna Cvetkovića u Velikoj Gorici, uz pomoć štaka. U jednom trenutku jedan osobni automobil ju je malo trknuo pa je pala na tlo, a vozač tog vozila je odmah priskočio, podigao ju te odvezao na Hitnu pomoć u Velikoj Gorici. To je sve što ima za iskazati.

Nakon što je upoznata s obranom okrivljenika ističe kako on zna ali vidjela je automobil i pala je, uglavnom može reći da je pala ali ne zna od čega i kako.

5.

Sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Obavezni prekršajni nalog Policijske postaje Velika Gorica, KLASA: 211-07/25-4/35889, URBROJ: 511-19-36-25-1 izdan 5. travnja 2025., fotografije (list 2-3 spisa), prigovor podnesen 5. svibnja 2025., izvješće o poduzetom Ministarstva unutarnjih poslova, policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica od 25. studenog 2024., zapisnik o očevidu (promet/prekršaj) Policijske postaje Velika Gorica, Klasa: 211-08/24-4/42702, Urbroj: 511-19-36-24-5 od 25. studenog 2024., bolnička prijava Kliničkog bolničkog centra Zagreb na ime PT od 25. studenog 2024., situacijski plan prometne nesreće koja se dogodila 25. studenog 2024. i potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za Sašu Pavčec od 3. studenog 2025.

II/

1.

Nakon provedenog žurnog prekršajnog postupka, povodom obrane okrivljenika, a temeljem izvedenih dokaza, sudac nije mogao sa sigurnošću i nesporno utvrditi niti s uvjerenjem zaključiti da li je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaj naveden u čl.45.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, postupajući na način opisan u izreci presude, pa da bi tako počinio prekršaj kažnjiv po čl.45.st.4. uz primjenu čl.293.st.2. istog Zakona.

2.

Sudac je cijenio obranu okrivljenika, pa je zaključio da je njegova obrana jasna i razumljiva, uvjerljiva i životna, ali ju je ipak uzeo s oprezom odnosno sumnjom jer smatra kako postoji izvjesna mogućnost da je okrivljenik svoju obranu oblikovao na način da je prešućivao svoje protupravno postupanje, pa da je svoju obranu iznio u cilju vlastite koristi, odnosno kako bi kod suca stvorio dojam i uvjerenje da on predmetne zgode svojim ponašanjem, to jest propustom, nije postupio suprotno zakonskim odredbama, a s namjerom da bi se zaštitio od prekršajne odgovornosti, oslobodio od krivnje i izbjegao kažnjavanje za prekršaj koji mu se stavlja na teret.

3.

Sudac je cijenio iskaz svjedokinje PT u dijelu gdje iznosi kako ju je predmetne zgode u jednom trenutku jedan osobni automobil malo trknuo pa je ona pala na tlo. Cijenio je iskaz svjedokinje i u dijelu gdje nakon upoznavanja s obranom okrivljenika iznosi da ona ne zna, ali vidjela je automobil i pala je te da uglavnom može reći da je pala ali ne zna od čega i kako.

Sudac je zaključio kako je iskaz svjedokinje uvjerljiv i životan te kako je svoja opažanja iznosila objektivno, vjerodostojno i nepristrano.

Zaključio je i kako ispitana svjedokinja zapravo nema potpunih saznanja o činjenicama važnim za utvrđivanje krivnje okrivljenika, pa stoga nije iskazala ništa odlučno o postupanju odnosno propustu okrivljenika predmetne zgode, zbog čega nakon izvođenja ovog dokaza sudac nije mogao utvrditi nikakve dodatne bitne okolnosti o činjenicama navedenim u Obaveznom prekršajnom nalogu kao optužnom aktu.

4.

Uvidom u Obavezni prekršajni nalog sudac je utvrdio da je u obrazloženju istog navedeno kako je policijski službenik PP Velika Gorica protiv okrivljenika podnio Izvješće o počinjenom prekršaju broj 1056356928, zbog prekršajnog djela opisanog u izreci tog prekršajnog naloga, da je neposrednim zapažanjem ili obavljenim nadzorom utvrđeno da je okrivljenik počinio opisani prekršaj, te da je prekršaj utvrđen sukladno čl.233. Prekršajnog zakona.

5.

Sudac je uvidom u sve ostale izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, utvrdio da su u označenoj dokumentaciji navedene činjenice i okolnosti povodom kojih je protiv okrivljenika izdan Obavezni prekršajni nalog i pokrenut prekršajni postupak.

6.

Sudac je uvidom u Potvrdu izdanu od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, izdanu dana 03.11.2025.g., za osobu: ST, utvrdio da okrivljenik do tada nije bio prekršajno osuđivan.

7.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

8.

Sudac nije izvodio druge eventualne dokaze, iz razloga što je, uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem novih dokaza, nakon iznesene obrane okrivljenika te nakon izvođenja svih dostupnih dokaza, činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi i ne bi doprinijelo dodatnom pojašnjenju već utvrđenih činjenica odlučnih za nesporno dokazivanje da li je okrivljenik počinio prijavljeni prekršaj, pa sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv okrivljenika, osim o njegovom oslobađanju.

Pored toga, sudac nije izvodio nove dokaze i radi izbjegavanja odugovlačenja žurnog prekršajnog postupka i izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.

Konačno, sudac nije izvodio nove dokaze osobito iz razloga što je zaključio kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez izvođenja dodatnih dokaza.

III/

1.

Nakon provedenog žurnog prekršajnog postupka, cijeneći sve izvedene dokaze i povezujući iste s obranom okrivljenika, dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu kao i temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, sudac nije mogao sa sigurnošću i nesporno utvrditi da li je okrivljenik predmetne zgode počinio Zakonom opisani prekršaj na način naveden u izreci ove presude, odnosno nije mogao s uvjerenjem zaključiti da li je okrivljenik počinio prekršajno djelo za koje se optužuje Obaveznim prekršajnim nalogom ovlaštenog tužitelja.

2.

Zakon o sigurnosti prometa na cestama u čl.45. propisuje, uz ostalo, da je vozač koji se vozilom uključuje u promet na cesti ili drugoj prometnoj površini (izlazak vozila iz garaže, dvorišta, parkirališta, stajališta, s površine na kojoj se ne obavlja promet vozila ili s drugih sličnih površina) dužan je propustiti sva vozila i pješake koji se kreću cestom, odnosno prometnom površinom na koju se uključuje.

U istom članku označeni Zakon propisuje i da će se novčanom kaznom u iznosu od 130,00 eura kaznit za prekršaj vozač koji pri uključivanju u promet postupi suprotno tim odredbama.

Zakon o sigurnosti prometa na cestama u čl.293. propisuje, uz ostalo, da ukoliko je prekršajem izazvana prometna nesreća u kojoj ima ozlijeđenih osoba, kaznit će se počinitelj prekršaja novčanom kaznom propisanom za taj prekršaj uvećanom za iznos od 260,00 eura.

3.

Nakon provedenog dokaznog postupka sudac smatra kako se temeljem svih izvedenih i svrhovitih postojećih dokaza, ne može utvrditi pravo činjenično stanje, to jest ne može se nesporno dokazati odlučne činjenice, odnosno da bi imenovani okrivljenik predmetne zgode ostvario biće prekršaja koji mu je stavljen na teret, pa stoga sudac nije mogao utvrditi niti stvarnu prekršajnu odgovornost i krivnju okrivljenika.

4.

Sudac je temeljem izvedenih dokaza nesporno utvrdio da je okrivljenik u vrijeme inkriminiranog prekršaja, na navedenom mjestu, upravljao označenim osobnim automobilom i kretao se parkirališnim prostorom vožnjom unatrag uključujući se u promet preko nogostupa na kolnik ulice.

Također je nesporno utvrdio da je ispitana svjedokinja, pješakinja PT, pala na nogostup i zadobila tjelesne ozljede.

Sudac nije mogao sa sigurnošću utvrditi da bi okrivljenik predmetne zgode zbog eventualnog svog propusta, to jest zbog toga što ne bi propustio vozila i pješake koji se kreću površinom na koju se uključuje, stražnjim djelom svog vozila naletio na imenovanu pješakinju koja se kretala nogostupom, pa da je ista od naleta pala na nogostup.

5.

Nakon provedenog postupka i izvođenja dokaza, sudac nije našao dovoljno dokazanim da bi okrivljenik počinio prekršajno djelo za koje se optužuje, na način opisan u izreci ove presude.

Sudac je utvrdio kako okrivljenik u svojoj obrani čvrsto i ustrajno poriče da bi počinio terećeni prekršaj.

Usporednom analizom i procjenom svih izvedenih, dostupnih i svrhovitih dokaza, sudac je zaključio kako ne može utvrditi pravo činjenično stanje, odnosno ne može nesporno dokazati da li je okrivljenik kao vozač predmetne zgode počinio prekršaj na način kako mu je stavljeno na teret, pa stoga nije mogao utvrditi niti stvarnu prekršajnu odgovornost i krivnju okrivljenika.

Tijekom vođenja postupka sudac je posumnjao u istinitost obrane okrivljenika, ali se pritom učvrstio u dojmu o uvjerljivost iznesene obrane te je zaključio kako postoji osnovana vjerojatnost da okrivljenik predmetne zgode na navedenom mjestu, nije postupio suprotno zakonskim odredbama, odnosno kako postoji stvarna mogućnost, izvjesnost i vjerojatnost da prilikom vožnje unatrag nije zbog nepropuštanja pješakinje koja se kretala površinom na koju se uključivao stražnjim dijelom naletio na istu, pa da bi ona zbog toga pala na nogostup, već da je pala zbog prepasti i iznenađenja.

Slijedom rezultata dokaznog postupka kod suca su se, obzirom na obranu okrivljenika, odnosno njegovo čvrsto i odlučno poricanje počinjenja prekršaja, kao i obzirom na činjenice utvrđene izvedenim dokazima, a budući osim već ispitane svjedokinje nije bilo drugih nezainteresiranih svjedoka kao neposrednih očevidaca događaja čijim bi iskazima sudac mogao pokloniti vjeru, odnosno nije bilo drugih vjerodostojnih dokaza izvođenjem kojih bi mogao sa sigurnošću utvrditi postojanje ne/krivnje okrivljenika, pojavile snažne, ozbiljne i osnovane sumnje koje nije mogao otkloniti izvođenjem postojećih, svrhovitih i dostupnih dokaza.

Sve tijekom dokaznog postupka utvrđene činjenice, konačno su učvrstile sumnju suca da bi okrivljenik stvarno počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret.

6.

Stoga je sudac, uvažavajući načelo da sve činjenice koje idu na štetu okrivljenika moraju biti dokazane, dok je činjenice koje mu idu u korist dovoljno učiniti vjerojatnim, a vodeći se načelom da u slučaju sumnje treba odlučiti u korist okrivljenika, odlučio da okrivljenika treba osloboditi od optužbe za prekršajno djelo opisano u izreci presude, a u smislu odredbe čl.182.st.1.t.3. Prekršajnog zakona.

7.

Zbog svega navedenog, temeljem propisa označenih u izreci presude, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

Velika Gorica, 5. ožujka 2026.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti, v.r.

Damir Tepeš, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude temeljem odredbe čl.244.st.1. Prekršajnog zakona nije dopuštena žalba.