Posl. br. Pn-5/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Kralja Tomislava 85A, Crikvenica

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, po sutkinji toga suda Mirti Tomac Podobnik, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun iz OD Marjanović, Perčić i Bilandžija, odvjetnicima iz Rijeke, protiv tuženika EČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave dana 28. siječnja 2026. godine, u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, te tuženika, dana 05. ožujka 2026. godine, javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku EČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju BČ, iz [adresa], B [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati 3.900,00 EUR-a, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana 07. veljače 2022. godine, po stopi određenoj čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, dok se u preostalom dijelu tužitelj odbija sa tužbenim zahtjevom.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.522,54 EUR-a, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana 05. ožujka 2026. godine, po stopi određenoj čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje:

1. Tužitelj u tužbi zaprimljenoj kod ovoga suda dana 07. veljače 2022. godine, u bitnome, navodi da je dana 11. veljače 2020.g. na parkiralištu ispred Autokampa Sibinj, tuženik bez ikakvog razloga i povoda fizički nasrnuo na njega i to na način da mu je kroz otvoreni prozor automobila zadao dva udarca zatvorenom šakom u predjelu lijeve strane glave i lica. Odmah nakon događaja tužitelj je u strahu za svoj život i zdravlje pobjegao s mjesta te je po dolasku kući telefonskim putem o navedenom događaju izvijestio nadležnu PP Crikvenica, a koji događaj se u evidencijama PP Crikvenica vodi pod posl.br. 511-09-27/05-5-35-1/2020. Povodom tužiteljeve dojave policijski službenici su obavili obavijesne razgovore te je nakon provedenog istraživanja nadležnom Općinskom sudu u Crikvenici podnijet optužni prijedlog broj 511-09-27/05-5-35-1/2020. Nakon dojave nadležnoj PP tužitelj je otišao na Zavod za hitnu medicinu PGŽ, Ispostava Crikvenica gdje su mu nakon učinjenog pregleda dijagnosticirane površinske ozljede lica i kože vrata s lijeve strane. Nakon primarnog pregleda tužitelj je otpušten na kućnu njegu, ali je zbog tegoba izazvanih povredom vrata i glave upućen na Kliniku za neurologiju KBC-a Rijeka gdje mu je zbog opisanih ozljeda propisano mirovanje uz nošenje Shantzovog ovratnika te mu je propisana terapija lijekom NSAR. Dakle, po opisanom ozljeđivanju, a nakon izvršenog specijalističkog pregleda tužitelju je dijagnosticirano iščašenje i nategnuće cervikalne kralježnice te je istome propisano ortopedsko pomagalo u vidu ortoze za vratnu kralježnicu koju je tužitelj nosio 3-4 mjeseca. Zbog ozljeđivanja vrata i vratne kralježnice tužitelj je u području zatiljka i u uzduž lijeve ruke osjećao bolove i trnce (sindrom karpalnog kanala), a koje osjeća i danas, te je isti upućen na dodatne pretrage fizijatru i na MRI torakalne i cervikalne kralježnice kojom pretragom su mu ustanovljene promjene u području intervertebralnog diska (hernija) u razini C6-C7 lijevo sa značajno suženim neuralnim foramenom. Za bolove mu je propisana terapija Dexomenom te kriomasaža lijevog lakta. Također je dobio uputnicu za pretragu EMNG i RTG snimke grudnog koša. Zbog učestale bolnosti, ograničenja pokreta i slabosti muskulature tužitelj je prema preporuci liječnika u razdoblju od 15.02.2021.g.

- 24.02.2021.g. bio na fizikalnoj terapiji. Ukupni oporavak kod tužitelja trajao je godinu dana za koje vrijeme je tužitelj trpio konstantne bolove zbog kojih je morao nekoliko mjeseci nositi ortozu, redovito piti propisane analgetike, zatim osjećao je trnce u području vrata, glave i lijeve ruke, zbog čega mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega obzirom da zbog opisanog ozljeđivanja nije mogao dugo vremena voziti automobil, nositi stvari i sl. jer je određeno vrijeme bol osjećao i pri običnom hodanju te na spavanju. Zbog opisanog fizičkog napada tužitelj je pretrpio veliki šok i strah i to ne samo za život i zdravlje u trenutku samog napada već i sekundarni strah u vidu bojazni za konačan ishod liječenja. Osim toga, dodatne neugodnosti tužitelj je pretrpio i prilikom obavljanja nužnih medicinskih zahvata, pretraga, kontrolnih pregleda. Zbog proživljene traume uzrokovane napadom od strane tuženika kod tužitelja je zaostao osjećaj pojačane uznemirenosti i anksioznosti koji se ponajviše očituje prilikom kontakta sa drugim osobama. Tužitelj povremeno i dan danas ima određenih poteškoća sa trncima u predjelu vrata i lijeve ruke zbog čega mora kod kuće redovito provoditi terapijske vježbe o kojima je educiran od strane fizioterapeuta. Tužitelj ovom tužbom od tuženika zahtjeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao i imovinsku štetu s naslova tuđe pomoći i njege te troškova liječenja pa predlaže da sud nakon provedene glavne rasprave donese presudu na način da se naloži tuženiku da ovdje tužitelju isplati iznos od 30.000,00 kn uvećano za zakonske zatezne kamate i troškove postupka.

2. U svom odgovoru na tužbu zaprimljenom kod ovog suda 16. ožujka 2022. godine tuženik u bitnom osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, te potražuje naknadu troškova postupka.

3. Obzirom na promjenu nacionalne valute tužitelj po pun na ročištu 28. siječnja 2026. godine uredio je tužbeni zahtjev na način pobliže opisan u izreci ove presude.

4. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u dokumentaciju priležeću spisu i to u: potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko goranske, Policijske postaje Crikvenica broj 511-09-27/05-5-35-1/2020 od 04. siječnja 2022. godine (stranica 5), medicinsku dokumentaciju za tužitelja (list 6 do 24 spisa), pouku o pravima okrivljeniku (list 31 spisa), izjavu o upoznavanju žrtve s pravima (stranice 32 do 34 spisa), zapisnik Pp J-32/20 (stranice 35 do 38 spisa), dopis (stranice 39 do 40 spisa), rješenje Općinskog suda u Rijeci posl. br. Kv-397/21, K-390/21 (stranice 41 do 44 spisa), dopis ODO u Rijeci (stranice 45 do 46 spisa), odluku Županijskog suda u Rijeci posl. br. Kž-440/2021 /stranice 47 do 48 spisa), rješenje Županijskog suda u Rijeci. posl br. Kir-759/2020 (stranice 49 do 54 spisa), rješenje Općinskog suda u Rijeci posl. br. Kov-864/2020 (stranice 55 do 56 spisa), presudu Općinskog suda u Crikvenici posl.br-Pp J-32/2020 (stranice 94 do 101 spisa), presudu Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Ppž-9095/23 (stranice 102 do 105 spisa), medicinsku dokumentaciju (stranice 112 do 137 spisa). Sud je tijekom postupka izveo dokaze saslušanjem svjedoka GČ, ŠČ, PČ, MČ, ĐČ, OČ, AČ, RČ, te SČ, tužitelja i tuženika kao parničnih stranaka, te je provedeno medicinskog vještačenje po vještaku traumatologu dr. ŽČ.

5. Uvidom u potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko Goranske, Policijske postaje Crikvenica broj 511-09-27/05-5-35-1/2020 od 04. siječnja 2022. godine (stranica 5) je utvrđeno da je uvidom u evidencije PP Crikvenica utvrđeno kako je dana 11. veljače 2020. godine telefonskim putem ovdje tužitelj dojavio operativnom dežurstvu PP Crikvenica da ga je u [adresa] napao ovdje tuženi i njegov zet RČ. Po zaprimljenoj dojavi policijski službenici su izišli na mjesto događaja, te su nakon obavljenih obavijesnih razgovora na okolnosti događaja utvrdili da su ostvarena obilježja prekršaja iz čl. 10 Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te je nakon provedenog kriminalističkog istraživanja podnijet optužni prijedlog 511-09-27/05-5-35-1/2020 nadležnom Općinskog sudu u Crikvenici, prekršajni odjel zbog počinjenja prekršaja iz čl. 10 st. 1 točka 1 zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

6. Uvidom u medicinsku dokumentaciju za tužitelja (stanice 6-24 spisa) je utvrđeno da je tužitelj dana 11. veljače 2020. godine pregledan od strane Zavoda za Hitnu medicinu PGŽ-a, u Crikvenici te da je pretrpio površinske ozljede glave zbog udaranja od strane druge osobe, i to površinsku ozljedu lica i kože vrata lijeve strane. Slabo primjetno crvenilo, bez razdora kože. Tužitelj je nastavno pregledan i u KBC RI od strane neurokirurga dana 14. veljače 2020. godine, a zbog povrede vrata i glave od prije dva dana, te mu je preporučeno mirovanje uz snošenje Shantz ovratnika, te kontrola za tjedan dana. Isti je od veljače 2020. godine do 31. ožujka 2021. godine podvrgnut nizu pregleda neurokirurga, fizijatra te fizikalnim terapijama.

7. Uvidom u pouku o pravima okrivljeniku (stranice 31 spisa) je utvrđeno da se ovdje tuženik dana 11. veljače 2020. godine nakon što je u prostorijama PP Crikvenica poučen o pravima branitelja izjavio da se izričito i nedvosmisleno odriče prava na branitelja.

8. Uvidom u zapisnik PpJ-32/20 (stranice 35 do 38 spisa) je utvrđeno da su isti dani u prekršajnom predmetu protiv 1. okrivljenika ovdje tuženika i 2. okrivljenika ovdje tužitelja zbog prekršaja iz čl. 22 st. 1 Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji u povodu optužnog prijedloga PP Crikvenica broj 511-09-27/05-5-35-1/2020 od 12. veljače 2020. godine te isti iznose svoju obranu.

9. Uvidom u ovosudnu presudu posl. br. Pp J-32/20 od dana 03. listopada 2023. godine (stanice 94-101 spisa) je utvrđeno da je 1. okrivljeni, ovdje tuženik, proglašen kriv što je dana 11. veljače 2020. godine oko 14,50 sati u mjestu [adresa], počinio nasilje u obitelji, na način da se sa svojom suprugom MČ nalazio na ulazu u odmaralište autokampa Sibinj kada se u blizini istih s osobnom vozilom marke Opel zaustavio 2. okrivljeni, ovdje tužitelj, koji je spustio prozorsko staklo vozila, te se riječima obratio tuženiku nakon čega dolazi o primjene fizičke sile 1. okrivljenog EČ, prema 2. okrivljeniku BČ i to udarcem zatvorenom šakom jednom u predio vrata, jednom u predio uha, dakle primijenio fizičku silu uslijed koje nisu nastupila tjelesne ozljede čime je počinio prekršaj iz čl. 22 st. 1 u svezi čl. 10 st. 1 alineja 1 ZZNO. Nadalje, istom presudom 2. okrivljeni oslobođen je od optužbe da bi dana 11. veljače 2020. godine oko 14,50 sati u mjestu Sibinj počinio nasilje u obitelji na način da se zaustavio osobnim vozilom marke Opel na ulazu u odmaralište autokampa Sibinj u blizini 1. okrivljenog EČ i njegove supruge MČ kada je kroz spušteno prozorsko staklo vozilo rekao 1. okrivljenom EČ riječi "da mu jebe oca i majku" pa nastavio vikati na njega govoreći mu "jebem ti mrtvu majku, ti si je otjerao u grob" te riječi "doklaćenac, sve si novce izgubio", dakle da bi primijenio fizičku silu uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda. Predmetna presuda potvrđena je presudom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, posl. br. PpŽ-9095/2023 od 08. svibnja 2023. godine.

10. Saslušana kao svjedok VČ, kći tužitelja, u svome iskazu navodi da nije prisustvovala predmetnom događaju obzirom živi na Lošinju, međutim, otac ju po događaju nazvao telefonom, te joj ispričao da je bio kod svog bratića ĆČ nekakvih 30 do 40 minuta u posjeti i da se autom vraćao od njega svojoj kući. Radi se o jedinom putu i morao je stati na magistrali obzirom se uključivao sa sporedne ceste i tada ga je kroz otvoreni prozor ovdje tuženik šakom dva puta udario u lijevu stranu vrata. Da je njena majka po događaju zvala policiju i oni su joj rekli da otac mora otići prvo na Hitnu pomoć u Crikvenicu , a kasnije doći u policijsku postaju Crikvenica dati iskaz. Da je njen otac od događaja bio jako uznemiren, prestrašen te u stanju šoka. Da su se njeni roditelji u rujnu 2020. a zbog učestalih situacija sa tuženikom i ostatkom obitelji, došli k njoj te ga je 2 tjedna vozila na fizikalne terapije koje je obavljao u Velom Lošinju. Da je zbog događaja trpio bolove u vratu, imao je glavobolje, a nosio je ovratnik zbog ozljede oko 5 mjeseci. Njemu je od događaja ostao strah tako da više uopće ne ide dole , a njoj je bilo mučno gledati ga kako to proživljava obzirom je bio jako potresen. Da je njegov oporavak trajao oko godinu dana.

11. Saslušana kao svjedok ŠČ, supruga tužitelja, u svome iskazu navodi da nije prisustvovala samom događaju koji se zbio 14. veljače 2020. između 15 i 16 sati obzirom je bila u kući, a suprug je odlučio otići kod svog bratića ĆČ, a morao je proći tim jedinim putem do groblja, crkve i kampa koji prolaz im EČ brani od 2018. godine. Da joj je suprug ispričao da se vraćao od bratića kod kojeg je po prilici bio 40-ak minuta i tada je stao na proširenju kod magistrale a kako bi se uključio u promet i tuženik ga je kroz otvoreni prozor šakom udario 2 puta u lijevu stranu vrata. Kada je došao doma, suprug je najprije problijedio pa požutio i tada je počeo povraćati, a ona je primijetila da mu se vrat crveni. Da je zvala policiju te su oni došli k njima, napravili mu alkotest te rekli da mora sa njima, a ona im je pak rekla da se on mora presvući i otići doktoru i da će se onda on njima javiti te je tako i bilo. Policija ga je tu večer zajedno sa EČ zatvorila , te je pušten oko 11 sati ujutro idućega dana kada je došao doma blijed i ispačen. Da mu je tada rekla da mora otići doktorici te su to i učinili i on je nakon toga odlazio na terapije u Senj, te je nosio ovratnik 5 mjeseci. Isto tako, odlazio je neurokirurgu E koji mu je u konačnici i bio prepisao terapiju. Isto tako, zbog daljnjih sukoba sa ostatkom obitelji bili su prisiljeni otići iz Sibinja te su u rujnu 2020. otišli kćeri na Lošinj, te je suprug u Velom Lošinju obavljao fizikalnu terapiju, a on i dalje trpi bolove, zna se žaliti na šum u lijevom uhu, te bol u glavi tako da i danas osjeća posljedice. Da mu je nakon događaja pomagala, stavljala mu obloge i masirala ga te mu pomagala ustati, a davala mu je lijekove za bol kao što su kafetin, aspirin i andol. Da je bio vidno preplašen od događaja a i danas osjeća strah, zna se trzati po noći i govoriti u snu što nije činio prethodno događaju. Po prilici opravak mu je trajao oporavak oko godinu dana.

12. Saslušana kao svjedok PČ, nećakinja tužitelja i tuženika, u svome iskazu navodi da nije bila prisutna predmetnom događaju, međutim kako često komunicira sa sestričnom, kćeri ovdje tužitelja, poznato joj je da je ovdje tuženi udario šakom ovdje tužitelja dva puta kroz otvoreni prozor automobila, a osobno je vidjela da je tužitelj dugo vremena zbog toga nosio ovratnik. Da je ovdje tuženik i njegova obitelj dugo vremena maltretiraju tužitelja kada prolazi kraj njih autom, prepriječe mu put ili mu dovikuju uvrede i to traje barem pet godina, misli od 2017.g. Da je osobno vidjela da su tužitelju auto gađali jajima dok je on bio u autu, a isto tako zna da ga je kći tuženika iz čistog mira polila sokom. Da tužitelj ne može pristupiti niti na državne nekretnine obzirom tuženik i njegova obitelj čim ga vide zovu policiju pa mu je ograničeno kretanje, tako da vjeruje da se tužitelj boji tuženika jer bih se i ona na njegovom mjestu bojala.

13. Saslušana kao svjedok MČ, supruga tuženika, sestra tužitelja, u svome iskazu navodi da su predmetnog dana čistili dolje, s time da sada zbog proteka vremena ne zna točno o kojem datumu se radilo i bile su prisutne njene kćeri OČ i AČ, ona te zet, a njen suprug ovdje tuženik je došao poslije te je sjedio na zidu. Da je njen brat prošao je s autom, a išao je gore dole po 100 puta u danu. Da je bila udaljena po prilici 15 m i čula je neke glasove odnosno kako si tužitelj i tuženik nešto dobacuju jedan drugome. Da ne zna što je dalje bilo ali se sjeća da ih je policija zvala na saslušanje. Da je tužitelj cijelo vrijeme bio u svome automobilu, da ga je nakon tog događaja viđala kako nosi šancov ovratnik.

14. Saslušan kao svjedok ĐČ, rođak stranaka, u svome iskazu navodi da ga je tužitelj zamolio da svjedoči oko toga što su on i tuženik imali između sebe. Da nije prisustvovao samom događaju ali zna da je ovdje tužitelj išao od njegova oca, kada se to desilo. Isto tako zna da je nosio šancov ovratnik, da je govorio da ga boli glava i vrat a da ga je tuženik udario šakom u glavu i da je nekoliko mjeseci išao na terapije.

15. Saslušana kao svjedok OČ kći tuženika, nećakinja tužitelja, u svome iskazu navodi da su čistili i kosili travu u kampu, obzirom njena majka i drugi ujak imaju dio tog kampa, a ovdje tužitelj dnevno prođe puno puta. Da je došlo do nekakvog nadvikivanja pa se s djecom pokupila ća. Da je tužitelj prolazio u vozilu i nije izlazio iz automobila. Da se tužitelj obično ne zadržava, nego samo prolazi i provocira bez zadržavanja i tuda prolazi po 50-ak puta. Da je policija je dolazila svaki dan pa vjerojatno i taj put. Da misli da tužitelj nije imao ozljeda vezano za taj događaj, sjeća se da je nosio ovratnik, ali po njoj on to bezveze nosi, stavi ga pa skine.

16. Saslušana kao svjedok AČ, kći tuženika, nećakinja tužitelja, u svome iskazu navodi da su čistili kamp, a bili su prisutni ovdje tuženik, njena majka, sestra, suprug i bratić, ona te djeca sestre i nje. Tužitelj je kao svaki dan prolazio gore dolje, te se obratio njenoj majci nazvavši je kozom, te je isto tako dobacivao sestri i njoj, s time da je sestra otišla, a ona je sjedila na zidiću. Da je tužitelj otišao prema gore, putem kojim svi prolaze, obzirom živi iznad njih. Da je tužitelj bio u vozilu i nije izlazio van, da on ima naviku imati otvoren prozor kada puši i kada trepa pepel kroz prozor, ali ne zna da li je tom prilikom imao otvoren prozor. Da je otac cijelo vrijeme sjedio na zidiću, na ulazu u kamp, a nije vidjela da bi bilo kakvog fizičkog kontakta. Da tužitelj nije imao ozljeda vezano za ovaj događaj, on svaki put kad se posvađa sa ženom stavi ovratnik.

17. Saslušan kao svjedok RČ, zet tuženika, u svome iskazu navodi da je toga dana kosio parcele po kampu i ovdje tužitelj je tuda prolazio sa svojim automobilom, te je zastao i počeo psovati njega, ženu, njezinu sestru i ovdje tuženika kroz otvoren prozor automobila. Da ga nije htio slušati i nastavio je s košnjom da bi on na izlazu iz kampa stao i psovao boga, oca i slično i otišao ća. Da nije vidio da bi se tuženik približavao tužitelju, on je cijelo vrijeme stajao blizu njega na udaljenosti 2 do 3 metra, a automobil tužitelja je također bio udaljen po prilici 2 do 3 m. Da tužitelj tom prilikom nije izlazio iz auta, a nije čuo ili vidio da bi ovdje tuženik prema tužitelju postupao agresivno, a ne sjeća se da je dolazila policija ili da bi se vodio postupak u vezi predmetnog događaja.

18. Saslušan kao svjedok SČ, nećak tužitelj i tuženika, u svome iskazu navodi da se kosilo u kampu i tužitelj bio stao automobilom i kroz prozor nešto dobacivao RČ i tuženiku da bi kasnije još jednom stao. Da je tome bio prisutan ali se ne sjeća gdje je bio, najvjerojatnije na recepciji, bilo je puno takvih događaja. Da mu nije poznato da bi bilo kakve primjene fizičke sile između stranaka prilikom tog događaja. Da je potez od otprilike 20-ak metra, da je bio udaljen 10 do 15 metara. Da je policija dolazila svakodnevno, od 2017. godine 100-tinjak puta pa ne zna da li je dolazila baš toga dana, a ne zna ni da li se u vezi ovog događaja vodio još kakav postupak. Da je tužitelj cijelo vrijeme bio u svom vozilu, a nije vidio da bi se ovdje tuženik približavao vozilu tužitelja.

19. Saslušan kao parnična stranka tužitelj BČ u svome iskazu navodi da je dana 11. veljače 2020. godine oko 14,00 sati išao u posjet svome bratiću u kamp gdje je odlazio po prilici skoro svaki dan. Dotični su bili na djelu koji se nalazi po prilici 20-ak metara od ulaza i vikali su mu "ne prolazi tuda, to nije tvoje". Da se kod bratića zadržao po prilici 1 sat i kada se vraćao na cesti su bile nabacane kante, grablje, motike, alat koji su oni u tom trenutku imali i tada je jedva tuda prošao te je stao na jednom proširenju. Kako je u to vrijeme pušio imao je otvoren prozor cijelo vrijeme i tada im je rekao da to nije u redu, da oni njemu ne mogu braniti da tuda prolazi i tada ga je tuženik zatvorenom šakom kroz otvoren prozor automobila dva puta udario u glavu i to u lijevu stranu glave i vrata. Da je nakon događaja ostao sjediti u autu i nije mu u glavi bilo dobro. Automobilom je krenuo prema kući i dovezao se do iste koja je po prilici 200 m udaljena i tada mu je supruga pomogla, a on je povraćao i bilo mu je zlo. Pozvali su policiju koja je došla po prilici 45 minuta kasnije, te ga alko testirala i nakon toga savjetovala da ode na hitnu u Crikvenicu što je i napravio. Da je od tog događaja trpio bolove u glavi i vratu, nekakvih 5,6 mjeseci nosio je ovratnik, osjećao trnce u glavi, posebno u predjelu lijeve strane i ti su bolovi trajali po prilici 1 godinu. Da radi svega toga nije mogao niti raditi, a povodom ovog događaja osjećao strah. U dva navrata odlazio je na fizikalne terapije i to jednom u Senj, i jednom u [adresa].

20. Saslušan kao parnična stranka tuženik EČ u svome iskazu navodi da je predmetnoga dana sjedio na zidiću u blizini recepcije obzirom ga bole noge a njegova supruga, kćeri i zet su radili, nešto su grabljali. Tužitelj je tuda prolazio kao svaki dan i psovao svašta ružno, čuo je da im je svašta govorio pa je onda zet jače upalio kosilicu. On je tada krenuo uzbrdo i stao je kraj njega te mu svašta govorio a on ga je tada pitao da li mu je odgovorio G obzirom mu je pričao da mu je pisao na što mu je počeo psovati oca i mater te je u jednom trenutku dodao gasa i krenuo prema gore. Po prilici nakon sata, sata i pol došla je policija te ga je policijski službenik Š pitao šta se desilo i tko od n jih želi dati izjavu pa je rekao da će on, a javila se i žena i onda su otišli u policijsku postaju u Crikvenici te su svi dali izjave i onda su suprugu pustili a rekli su da će njega i tužitelja zadržati, te su ih odveli u pritvor i čekali su odluku suca. Kada mu je priopćeno da će ga pritvoriti tužitelj je svih jako tužno psovao tako da policijski službenici nisu zali što će. Sutradan su dali izjavu pred sutkinjom Cvitković što se desilo i zna da je ovdje tužitelj rekao da ne priznaje sud u Crikvenici i da želi da mu se sudi u Delnicama. Da predmetnog dana nije bilo fizičkog kontakta između tužitelja i njega. Da je u vezi ovog događaja vođen postupak i da je proglašen krivim za fizičko nasilje. Da je nakon događaja viđao tužitelja sa šancovim ovratnikom.

21. Stalni sudski vještak medicinske struke dr. med ŽČ u svome pisanom nalazu i mišljenju kojeg daje po pregledu medicinske dokumentacije i vlastitog pregleda tužitelja, navodi da je uvidom u dokumentaciju priloženu u sudskom spisu utvrdio da je tužitelj nastradao 11.2.2020. u napadu druge osobe za što postoji policijski zapisnik pri čemu je zadobio ozljedu vratne kralježnice i muskulature, što su lake tjelesne ozljede. Tužitelj se javio na pregled na hitnu pomoć nakon napada jer je zadobio udarce po glavi i vratu, te se nakon inicijalne hitne pomoći Crikvenica kasnije kontrolira kod neurokirurga u KBC Rijeka, te fizijatra u Lječilištu Veli Lošinj. Ozlijeđeni je po pregledu hitne pomoći Crikvenica inicijalno pregledan i zbrinut te upućen na daljnje liječenja kod svog obiteljskog liječnika. Dva dana po ozljedi javlja se u KBC Rijeka na pregled neurokirurga gdje se dalje konzervativno liječi. Zbog slabijeg oporavka od ozljede upućen na daljnju radiološku obradu i MR vratne kralježnice. Upućen na liječenje fizijatra te fizika lnu terapiju. Kirurško liječenje koje je predloženo nije provodio. Provodi fizikalnu terapiju te se pridržava uputa nakon čega prema dostupnoj medicinskoj dokumentaciji dolazi do značajnog poboljšanja tegoba. Vještak je utvrdio da je tužitelj trpio boli jakog intenziteta u trajanju od 3-4 dana, srednjeg intenziteta u ukupnom trajanju od ukupno 15 dana, bolove slabog intenziteta tijekom 30 dana. Nadalje, tužitelj je pretrpio primarni jaki straha u trenutku napada i neposredno nakon istog cca 30 m, te sekundarni strah jakog intenziteta tijekom cca 2 sata, slabog intenziteta zbog straha od posljedica povreda i ishoda liječenja u trajanju od 2 mjeseca. Trajnog straha i zabrinutost za zdravlje prema medicinskoj dokumentaciji sa trajnim posljedicama nije bilo. Tuđa pomoć stručne osobe nije bila potrebna , a tuđa pomoć nestručne osobe 1- 2 sata dnevno tijekom 15 dana za svakodnevni život i teže poslove te vožnju na preglede i liječenje te kasnije reducirano na 2 sata jedno još 6 tjedna. Pojačana proteinska prehrana nije bila potrebna. Naruženja nema. Pogoršanje kroničnih degenerativnih promjena kralježnice kao posljedica traume 3%. Radi se o osobi srednje aktivne dobi, u vrijeme ozljede star 60 godina. Zaostale posljedice u vidu pogoršanja degenerativnih promjena vratne kralježnice nakon ozljede u određenoj mjeri smanjuju kvalitetu života tužitelja. Navedena ozljeda je zbog pogoršanja degenerativnih promjena vratne kralježnice dovela do potrebe aktivnog liječenja promjena na vratnoj kralježnici koje su degenerativne prirode no do ozljede nisu predstavljale problem tužitelju. Nakon ozljede zbog tegoba ima potrebu za liječenjem i fizikalnom terapijom te će u daljnjem tijeku života imati potrebu za daljnjim liječenjem. Navedene degenerativne promjene opisane na MR vratne kralježnice bi moguće u svom razvoju i bez ozljede dovele do bolova i tegoba koje bi iziskivale aktivno liječenje u daljnjem tijeku života. Iz kartona obiteljskog liječnika nema naznaka da je ranije imao potrebu za liječenjem tegoba sa vratnom kralježnicom te se navedena ozljeda može dovesti u vezu sa pogoršanjem degenerativnih promjena vratne kralježnice. Obzirom na opisane promjene na MR vratne kralježnice nije moguće da su opisane promjene nastale isključivo traumom tužitelja koje je zadobio u predmetnom napadu te je isto uzeo u obzir kod određivanja SOŽA.

22. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05.,

2/07. – Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08. – ispr., 57/11., 148/11. – proč. tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP)., ovaj sud zaključuje da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti u odnosu na osnov te djelomično osnovan u odnosu na visinu.

23. Među strankama je sporan osnov i visina tužbenog zahtjeva.

24. Prilikom donošenja odluke sud je cijenio okolnosti utvrđene provedenim dokaznim postupkom, pri čemu je poklonio vjeru ispravama u koje je izvršio uvid jer njihovu vjerodostojnost niti jedna stranka nije dovela u sumnju, kao i stoga što su te isprave sukladne kako međusobno, tako i ostalim provedenim dokazima. Sud nije posebno obrazlagao i cijenio sadržaj dopisa (stranice 39 do 40 spisa), rješenja Općinskog suda u Rijeci posl. br. Kv-397/21, K-390/21 (stranice 41 do 44 spisa), dopis ODO u Rijeci (stranice 45 do 46 spisa), odluke Županijskog suda u Rijeci posl. br. Kž-440/2021 /stranice 47 do 48 spisa), rješenja Županijskog suda u Rijeci. posl br. Kir-759/2020 (stranice 49 do 54 spisa), rješenja Općinskog suda u Rijeci posl. br. Kov-864/2020 (stranice 55 do 56 spisa), obzirom se predmetna dokumentacija ne odnosi na predmet ovog postupka.

25. Sud je nalaz vještaka medicinske struke spec. dr. med ŽČ, specijalista opće kirurgije, subspecijalista traumatologije, prihvatio u cijelosti, smatrajući ga izrađenim u skladu sa pravilima znanosti i vještine, te korektnim i sadržajnim. Ovo tim više što je isti svoj nalaz i mišljenje dao po osobnom pregledu tužitelja, te temeljem medicinske dokumentacije priležeće spisu , a na njegov nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi.

26. Svjedoci saslušani tijekom postupka su svi mahom bliski srodnici bilo tužitelja, bilo tuženika, svi međusobno suglasni da su odnosi među strankama narušeni i da je policija zbog toga tamo vrlo često intervenirala, da je tužitelj predmetnog dana prolazio automobilom pored kampa dok su tuženik i njegova obitelj tamo radili, da isti nije izlazio iz automobila i da su viđali tužitelja s ovratnikom nakon tog dana. Njihovi iskazi ovisno o tome da li se radi o svjedocima tužitelja ili tuženika su oprečni u dijelu da li je došlo do napada od strane tuženika na tužitelja. Brižljivo ocjenjujući svakog iskaz svakog svjedoka zasebno i svih iskaza zajedno sud je u konačnici prihvatio iskaze svjedoka GČ (kćeri tužitelja), ŠČ (supruge tužitelja), te PČ i ĐČ (oboje rođaka stranaka), iako isti nisu osobno vidjeli sam događaj, međutim njihovi iskazi suglasni u opisu istoga tj. svi navode dva udarca tuženika šakom kroz otvoren prozor u predio vrata i lica tužitelja, a što se podudara sa iskazom samog tužitelja, liječničkom dokumentacijom priležećom spisu, te opisom djela za koji je ovdje tuženik oglašen krivim iz presude ovog suda posl. PP J-32/2020. Ako se njihovi iskazi uzmu kao istiniti tada sudu iskazi svjedoka MČ (supruge tuženika), OČ (kćeri tuženika), AČ (kćeri tuženika), RČ (zeta tuženika), te SČ (nećaka stranaka) nisu prihvatljivi u djelu u kojem isti negiraju da bi došlo do napada tuženika na tužitelja predmetnog dana, odnosno u dijelu u kojem navode da nije došlo do fizičkog kontakta, odnosno da je tuženik cijelo vrijeme sjedio na zidiću ili bio udaljen nekoliko metara, te nije prilazio automobilu niti je bilo fizičkog dodira.

27. Što se tiče iskaza tužitelja, te tuženika valja naglasiti da ih je sud cijenio u kontekstu ostalih provedenih dokaza, pritom sud navode iskaza saslušanih stranaka nalazi upravljenim ka' subjektivnim težnjama i interesima, međutim kako je tužitelja tu u skladu sa ostalim izvedenim dokazima prije svega medicinskom dokumentacijom to je sud njegov iskaz prihvatio kao istinit, a iskaz tuženika koji je u suprotnosti sa ostalim izvedenim dokazima sud nije prihvatio kao istinit posebno u dijelu u kojem negira fizički kontakt njega i tužitelja predmetnoga dana.

28. Odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 dalje ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Iako samom napadu tuženika na tužitelja predmetnoga dana nije osobno prisustvovao nitko od svjedoka čiji su iskazi sudu prihvatljivi kao istiniti, po mišljenju ovoga suda, isti se svakako dogodio i nije dokazan niti jedan drugi uzrok ozljeda tužitelja predmetnog dana, pa sud drži dokazanom uzročno-posljedičnu vezu štetnog događaja i ozljede tužitelja. Naime, iz suglasnih iskaza svjedoka GČ, ŠČ, PČ i ĐČ, te samog tužitelja proizlazi da je predmetnoga dana tuženik kroz otvoren prozor automobila zatvorenom šakom dva puta udario ovdje tužitelja u predio vrata i lica tužitelja. Iz medicinske dokumentacije tužitelja proizlazi da je dana 11. veljače 2020. godine pregledan od strane djelatnika Zavoda za Hitnu medicinu PGŽ-a, u Crikvenici, te da je pretrpio površinske ozljede glave zbog udaranja od strane druge osobe, dok mu je od strane neurokirurga dana 14. veljače 2020. godine, a zbog povrede vra ta i glave od prije dva dana preporučeno mirovanje uz snošenje Shantz ovratnika, te kontrola za tjedan dana. Iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke, kirurga- traumatologa koji je kako je navedeno ovome sudu u cijelosti prihvatljiv proizlazi da tužitelj nastradao 11.2.2020. u napadu druge osobe za što postoji policijski zapisnik pri čemu je zadobio ozljedu vratne kralježnice i muskulature, što su lake tjelesne ozljede. Isto tako iz pravomoćne presude ovoga suda posl.br. Pp J-32/20 od dana 03. listopada 2023. godine proizlazi da je ovdje tuženik proglašen krivim što je dana 11. veljače 2020. godine oko 14,50 sati u mjestu [adresa], počinio nasilje u obitelji, na način da se sa svojom suprugom MČ nalazio na ulazu u odmaralište autokampa Sibinj kada se u blizini istih s osobnom vozilom marke Opel zaustavio ovdje tužitelj, koji je spustio prozorsko staklo vozila, te se riječima obratio tuženiku nakon čega dolazi do primjene fizičke sile tuženika spram tužitelja i to udarcem zatvorenom šakom jednom u predio vrata, jednom u predio uha. Iz svega navedenog po mišljenju ovoga suda proizlazi da je ovdje tuženik dana 11. veljače 2020.g. na parkiralištu ispred Autokampa Sibnj, fizički nasrnuo na tužitelja koji je u tom trenutku sjedio u svom automobilu i to na način da je kroz otvoreni prozor automobila istome zadao dva udarca zatvorenom šakom u predjelu lijeve strane glave i lica, pa je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

29. Kraj navedenog, s obzirom na ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u pogledu neimovinske štete, sud je došao u poziciju odlučivati o njezinoj visini, a sud pravičnom naknadom, u smislu odredbe čl. 1100 ZOO-a, smatra upravo dosuđeni iznos. S time u vezi treba reći kako je pri ocijeni štete nastale tužitelju sud krenuo od nalaza i mišljenja vještaka ŽČ, koji je sudu kako je ranije navedeno u cijelosti prihvatljiv, te je na temelju istoga utvrdio kako tužitelju pripada pravo na neimovinsku štetu, koje se kontekstu odredbe čl. 1046 ZOO-a očituje u povredi prava osobnosti, a pod tim se u smislu odredbe čl. 19 st. 2 ZOO-a razumijevaju između ostalog pravo na tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast i dostojanstvo. Podredno se napominje da se sud pri naknadi neimovinske štete rukovodio Orijentacijskim kriterijima VSRH od 29. studenoga 2002. godine koji su pak pravnim shvaćanjima Građanskog odjela VSRH od 05. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. godine promijenjeni na način da se prihvaćeni iznosi uvećavaju za 50 % i u primjeni su na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja od dana prihvaćanja shvaćanja VSRH.

30. Pa tako po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje vezano za izazvane fizičke bolove, sud smatra da tužitelju pripada iznos od 1.290,00 EUR- a, odnosno za jake bolove iznos od 220,00 EUR-a, za srednje bolove iznos od 650,00 EUR-a, a na ime bolova slabog intenziteta iznos od 420,00 EUR-a. Ovo stoga što uzimajući u obzir trajanje i jačinu bolova kod tužitelja na koje upućuje nalaz vještaka ŽČ tužitelj je trpio boli jakog intenziteta u trajanju od 3 do 4 dana, tjelesne boli srednjeg intenziteta u ukupnom trajanju od 15 dana, bolove slabog intenziteta su se javljali tijekom 30 dana, dok su bolovi slabog i povremenog karaktera prisutni su trajno i procijenjeni u okviru SOŽA - e.

31. Što se tiče straha sud drži da iznos od 1.000,00 EUR-a predstavlja pravičnu novčanu naknadu po toj osnovi. Pri tom je cijenio okolnosti koje proizlaze iz nalaza i mišljenja vještaka ŽČ u svezi ovog vida štete odnosno trajanje i duljinu straha, kao i činjenicu da se u odnosu na tužitelja napad desio iznenada. Po vještaku tužitelj je pretrpio primarni jaki strah u trenutku napada i neposredno nakon istog cca 30 m, te sekundarni strah jakog intenziteta tijekom cca 2 sata, slabog intenziteta zbog straha od posljedica povreda i ishoda liječenja u trajanju od 2 mjeseca.

32. Po osnovi pravične naknade za smanjenje općih životnih aktivnosti (SOŽA), valja reći da se sud rukovodio nalazom i mišljenjem vještaka ŽČ, koji ocjenjuje smanjenje općih životnih aktivnosti tužitelja uslijed predmetne ozljede od 3 %. Vještak je naveo da se radi o osobi srednje aktivne dobi a da zaostale posljedice u vidu pogoršanja degenerativnih promjena vratne kralježnice nakon ozljede u određenoj mjeri smanjuju kvalitetu života tužitelja, pa sud drži primjerenim iznos od 1.400,00 EUR-a, na ime SOŽA-e.

33. U pogledu tuđe pomoći i njege ističe se da tužitelju je priznat iznos od 210,00 EUR-a, s te osnove koji je sud utvrdio prema slobodnoj ocijeni, pozivom na odredbu čl. 223 ZPP-a, ovo stoga što sud nije mogao pouzdano i na temelju nekog određenog parametra npr kroz usporedbu sa zaradom osobe u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružena obavlja takvu vrstu usluge, utvrditi visinu ove štete, između ostalog i zbog nepredlaganja dokaza u tom pravcu po strankama postupka. Pri dosudi naknade s ove osnove sud je cijenio nalaz vještaka ŽČ koji je naveo da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć nestručne osobe 1-2 sata dnevno tijekom 15 dana za svakodnevni život i teže poslove, te vožnju na preglede i liječenje te kasnije reducirano na 2 sata tjedno još 6 tjedna. Ako se uzme da sat vremena nestručne pomoći iznosi 5,00 EUR-a, a sukladno nalazu vještaka tužiteljici je takva pomoć bila potrebna ukupno 42 sata, to ukupno iznosi 210,00 EUR-a, na ime tuđe pomoći i njege.

34. Sud nije priznao tužitelju troškove liječenja obzirom tužitelj tijekom postupka nije specificirao iste, niti je u tome pravcu predlagao dokaze, pa je tužbeni zahtjev tužitelja u tome dijelu valjalo dobiti kao neosnovan.

35. Dakle, obzirom na navedeno valjalo je obvezati tuženika da isplati upravo iznos 3.690,00 EUR-a sa osnova neimovinske štete, te s osnova imovinske štete (tuđe pomoći i njege) iznos od 210,00 EUR-a, odnosno ukupno na ime neimovinske i imovinske štete iznos od 3.900,00 EUR-a, dok ga je sa preostalim zatraženim iznosom, a u odnosu na troškove liječenja valjalo odbiti kao nesnovanim. Zakonske zatezne kamate na neimovinsku štetu u smislu odredbe čl. 1103 ZOO -a teku od podnošenja zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala kasnije. Kako je tužba podnesena dana 07. veljače 2022. godine, to je tužitelju trebalo priznati zakonske zatezne kamate od toga dana do isplate. Nadalje, odredbom članka 1068 ZOO -a određeno je da se obveza naknade štete smatra dospjelom danom nastanka štete. Kako je tužitelj zatražio zakonsku zateznu kamatu na imovinsku štetu od dana 07. veljače 2022. godine kao dana podnošenja tužbe, to je sud istome priznao zakonsku zateznu kamatu od toga datuma pa do isplate, sukladno gore citiranoj zakonskoj odredbi, dok je visina istih određena u skladu sa odredbom čl. 29. st 2 ZOO -a, te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

36. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 i 5 ZPP- a, a koja određuje da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje je imala protivna stranka ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u odnosu na osnov, te u odnosu na visinu osim u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva, to je sud stava da je tuženik dužan naknaditi troškove tužitelju u cijelosti. Dosuđeni trošak se odnosi na trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od 86,27 EUR-a, te trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 600,00 EUR-a, dok se preostali dio troška odnosi na trošak zastupanja tužitelja u parnici po punomoćniku odvjetniku u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od po 200,EUR-a, te trošak zastupanja na ročištima 01. ožujka 2023. godine, 06. rujna 2023. godine, 22. studenoga 2023. godine, 21. lipnja 2024. godine, 02. prosinca 2024. godine i 28. siječnja 2026. godine u iznosima od po 200,00 EUR-a. Slijedom navedenog, tužitelju je priznat ukupni trošak zastupanja u iznosu od 1.400,00 EUR-a, uvećano za PDV u iznosu od 350,00 EUR-a, ukupno 1.750,00 EUR-a, što uvećano za trošak vještačenja i pristojbi ukupno iznosi 2.522,54 EUR-a, te je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

U Crikvenici, 05. ožujka 2026. godine.

S U T K I NJ A:

Mirta Tomac Podobnik

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude, donesene u prvom stupnju, stranke mogu podnijeti žalbu, u roku od petnaest (15) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Pravovremeno podnesena žalba sprečava da presuda postane pravomoćna u dijelu koji se pobija žalbom. O žalbi protiv presude odlučuje drugostupanjski sud.