Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Trg sv. Josipa 12, 33520 Slatina

Poslovni broj: P-392/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu Tomislavu Kuči, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja JK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Bojan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar Štargl, protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, koga zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 9. veljače 2026. u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanih tuženika i punomoćnika tuženika, dana 5. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e :

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 10. Ugovora o kreditu broj: 2402006 - 1031262160/51400607-5102993529, zaključenog između tužitelja JK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, dana 19. svibnja 2006. godine, koja glasi:

„Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 1,000% (jedan posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 HRK (dvjestoHRK), obračunate s datumom Ugovora.”

II. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, da isplati tužitelju JK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 160,69 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje počev od 19. svibnja 2006. godine do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14% godišnje počev od 1. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine, po stopi od 12% godišnje počev od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počev od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena počev od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine, a od 1. siječnja 2024. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, do isplate, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 187,50 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počev od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Dana 10. srpnja 2025. tužitelj je podnio kod ovog suda tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate. U tužbi se navodi da su stranke sklopile ugovor o kreditu 2006. kojim je tužitelju odobren i isplaćen kredit u iznosu od 25.924,18 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Člankom 10. predmetnog ugovora ugovoreno je da je tužitelj dužan prije korištenja kredita platiti 1% naknade na iznos kredita, odnosno minimalno 200,00 kuna koji iznos je naplaćen prilikom isplate plasmana bez da je tuženik informirao tužitelja o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade, a o naknadi se nije moglo pregovarati, što ugovornu odredbu čini u potpunosti neodređenom, te posljedično tome nepoštenom i ništetnom, a koja odredba je prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača, sukladno čl. 53. Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP). Sporna odredba ugovora o kreditu se nalazila na tipskom ugovoru i unaprijed je bila formulirana od strane tuženika, a o njoj se nije pojedinačno pregovaralo, a naknada je tužitelja dovela u neravnopravni položaj jer nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora. Tuženik je 19. svibnja 2006. prilikom isplate kredita naplatio od tužitelja na ime naknade iznos od 1.210,71 kuna/160,69 eura. S obzirom da je tuženik dužan vratiti tužitelju sve što je stekao bez osnove, a na temelju nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, predlaže da sud donese presudu kao u dispozitivu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti spori osnovanost tužbe i to s više osnova, dok ne spori visinu tužbenog zahtjeva. Osporava tužitelju status potrošača. Osporava navode tužitelja da bi se ugovorna odredba o naknadi za obradu kredita imala smatrati nepoštenom, odnosno ništetnom. Tvrdi da je ugovorna odredba jasna, razumljiva i lako uočljiva. Tvrdi da ugovorna odredba ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama među strankama. Ističe prigovor zastare.

3. U dokaznom postupku sud je saslušao tužitelja kao stranku, te je izvršio uvid u: ugovor o kreditu od 19.5.2006., pregled prometa po kreditu i dopis od 6.5.2025.

4. Tužitelj JK naveo je u svom iskazu da negdje 2006. namjeravao je kupiti stan, pa je išao u banku kod tuženika, te se raspitivao za stambeni kredit, a to je bilo u poslovnici u [adresa]. U banci su mu rekli da je najpovoljniji kredit u CHF valuti, a kredit mu je bio za kupnju stana. Kad mu je isplaćen kredit novac nije uopće išao njemu već odmah prodavatelju stana, a kupio je stan od NK i u tom stanu je i sada, a nalazi se u [adresa] u [adresa]. U banci mu ništa nisu govorili o tzv. ulaznoj naknadi, a on ih nije u vezi toga ništa posebno ni pitao. S bankom nije bilo nikakvih pregovora oko uvjeta, pa tako nije bilo niti pregovora u vezi te ulazne naknade. Ugovor o kreditu bio je već unaprijed otiskan na obrascu. Solemnizacija ugovora bila je kod javnog bilježnika, a ne sjeća se je li mu on nešto pričao u vezi ugovora, uglavnom tamo je ugovor potpisao, a javni bilježnik mu je ovjerio potpis. Što se tiče ulazne naknade koliko se sjeća, to nije posebno plaćao, već mu je za iznos te ulazne naknade umanjena isplata, a više se točno i ne sjeća koliko je iznosila ta ulazna naknada.

5. Iz ugovora o kreditu utvrđeno je da je sklopljen između tuženika kao banke i tužitelja kao korisnika kredita 19.5.2006., kojim je banka odobrila korisniku kredita stambeni kredit u iznosu od 25.924,18 CHF u kunskoj protuvrijednosti na rok od 240 mjeseci. Člankom 10. ugovoreno je da za naknadu zahtjeva i odobravanje kredita korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 1% naknade na iznos kredita, odnosno minimalno 200,00 kuna obračunate s datumom ugovora.

6. Iz pregleda prometa po kreditu, te iz dopisa od 6.5.2025. proizlazi da je tuženik izvijestio tužitelja da je naknada za obradu kredita naplaćena 19.5.2006. u iznosu od 1.210,71 HRK.

7. Tuženik ne spori da su stranke sklopile ugovor o kreditu dana 19.5.2006. Sporna je u ovoj parnici ništetnost odredbe čl. 10. ugovora o kreditu. Iz ugovora o kreditu, te iz iskaza tužitelja, sud je utvrdio da je tužitelj kredit podigao kao fizička osoba i da se radi o stambenom kreditu za kupnju stana. Iz ugovora o kreditu, te iz iskaza samog tužitelja, proizlazi da se radi o tipskom ugovoru koji je već unaprijed bio otiskan. Iz iskaza tužitelja, koji je sud u cijelosti prihvatio kao istinit, utvrđeno je da mu banka nije prezentirala o kakvim se točno stvarnim troškov ima radi, a koji se odnose na tzv. naknadu za obradu kredita, niti se o spornoj odredbi pojedinačno pregovaralo. Iz sporne ugovorne odredbe proizlazi da je naknada određena u pos totku i da se isplaćuje jednokratno prije korištenja kredita. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a prema st. 2. smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Sud smatra da je okolnost da tužitelju banka nije prezentirala o kakvim se točno stvarnim troškovima koji ulaze u spornu naknadu radi, okolnost da se radi o tipskom ugovoru, okolnost da je naknada određena u postotku, a ne u nominalnom iznosu, te okolnost da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, sveukupno očito prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama strana na štetu potrošača, pa je takva ugovorna odredba ništetna u smislu odredbi čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. ZZP-a.

8. Prema odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovu ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa neovisno kad je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe bilo nije. Visina naknade za odobrenje kredita utvrđena je iz dopisa od 6.5.2025., stoga je sud odlučio da tuženik isplati tužitelju utuženi iznos sa zakonskom zateznom kamatom od dana isplate (čl. 29. st. 1. ZOO-a).

9. Odredba čl. 3. st. 1. ZZP-a (NN 96/03) propisuje da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz samog ugovora o kreditu proizlazi da ga je tužitelj sklopio kao fizička osoba, a iz iskaza tužitelja kao stranke proizlazi da u kritično vrijeme nije imao obrt i da je novac dobiven od banke utrošio za kupnju stana u kojem i sada živi. Stoga je neosnovan prigovor tuženika da tužitelj nije imao svojstvo potrošača.

10. Aktivna legitimacija tužitelja je neupitna. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je on osobno banci platio spornu naknadu, odnosno da je ustvari nije posebno platio, već mu je banka za taj iznos umanjila isplatu kredita.

11. Neosnovan je prigovor zastare tuženika. Iz pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020. proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Uzimajući u obzir navedeno zastara nije niti počela teći.

12. Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev, te je odlučio kao u dispozitivu.

13. Po osnovi odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku sud je odlučio da tuženik naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 187,50 eura i to za: sastav tužbe 50,00 eura, zastupanje na ročištu 3.11.2025. 50,00 eura, zastupanje na ročištu 9.2.2026. 50,00 eura i PDV 37,50 eura.

U Slatini 5. ožujka 2026.

Sudac:

Tomislav Kuči

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana prijema iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni županijski sud, u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Tužitelj: po Zajedničkom odvjetničkom uredu Bojan Doneski, EK, HK, FK i JKN, [adresa]/I,

2. Tuženik: po Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o., Zagreb, Lopašićeva 6.