RepublikaHrvatska

Općinski sudu

Karlovcu Trg hrvatskih

branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: 11 Pr-818/2017-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Tomislavu Maras u pravnoj stvari tužitelja ŠH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Velimiru Švigir, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d., Zagreb, Oreškovićeva 6 D/1 protiv tužene REPUBLIKE HRVATSKE - Ministarstvo obrane OIB 66486182714 zastupane po ODO u Karlovcu, Građansko upravnom odjelu, radi isplate, na ročištu glavne i javne rasprave održane dana 10.veljče 2026. godine, u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene dana 05. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženoj REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB: 52634238587 - za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, isplatiti tužitelju ŠH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime neisplaćene plaće za prekovremeni rad s dodacima za rad subotom i nedjeljom u razdoblju od 18.10.2011.g. do 01.06.2014.g. u iznosu od 101,84 EUR bruto sa zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

-za studeni 2012. na iznos od 39,98 EUR počev od 16. prosinca 2012. do isplate,

-za lipanj 2013. na iznos od 17,56 EUR počev od 16. srpnja 2013. do isplate,

-za ožujak 2014. na iznos od 16,80 EUR počev od 16. travnja 2014. do isplate,

-za travanj 2014. na iznos od 27,50 EUR počev od 16. svibnja 2014. do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II.

Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom na ime neisplaćene plaće za prekovremeni rad s dodacima za rad subotom i nedjeljom za listopad 2011. na iznos od 12,21 EUR počev od 16. studenog 2011. do isplate,

III.

Nalaže se tuženoj REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB: 52634238587 - za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, isplatiti tužitelju ŠH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za razdoblje od 18.10.2011.g do 01.06.2014.g u iznosu od 195,50 EUR bruto s zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

-za prosinac 2012. na iznos od 55,32 EUR počev od 16. siječnja 2013. do isplate,

-za siječanj 2013. na iznos od 29,53 EUR počev od 16. veljače 2013. do isplate,

-za srpanj 2013. na iznos od 27,89 EUR počev od 16. kolovoza 2013. do isplate,

-za kolovoz 2013. na iznos od 26,28 EUR počev od 16. rujna 2013. do isplate,

-za prosinac 2013. na iznos od 34,71 EUR počev od 16. siječnja 2014. do isplate,

-za siječanj 2014. na iznos od 21,77 EUR počev od 16. veljače 2014. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV.

Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za prosinac 2011. na iznos od 46,84 EUR počev od 16. siječnja 2012. do isplate, za siječanj 2012. na iznos od 35,40 EUR počev od 16. veljače 2012. do isplate, za srpanj 2012. na iznos od 56,33 EUR počev od

16. kolovoza 2012. do isplate

V.

Nalaže se tuženoj REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB: 52634238587 - za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, isplatiti tužitelju ŠH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike neisplaćenog terenskog dodatka za razdoblje od dana 18.10.2011.g. do 01.06.2014.g. iznos od 199,09 EUR neto sa zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

-za velječu 2014. na iznos od 49,77 EUR počev od 16. ožujka 2014. do isplate,

-za ožujak 2014. na iznos od 59,73 EUR počev od 16. travnja 2014. do isplate,

-za travanj 2014. na iznos od 89,59 EUR počev od 16. svibnja 2014. do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

VI.

Nalaže se tuženoj REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB: 52634238587 - za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, isplatiti tužitelju ŠH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupkaispolatom iznosa od 1.327,73 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja tj. 05. ožujka 2026. godine, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je zaposlenik kod tužene MORH – Hrvatska kopnena vojska, gardijska oklopno mehanizirana brigada na poslovima djelatne vojne osobe na ustrojbenom mjestu zapovjednika desetine, ustrojbeni čin desetnik s mjestom službe u Vinkovcima.

2. Tužitelj tvrdi da je u vremenskom razdoblju od 18. listopada 2011. godine do podnošenja tužbe 07. rujna 2017. godine imao pravo na uvećanu plaću i dodatke na plaću za rad noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama, rada na terenu (vojne vježbe, obuke, obavljanje počasnih straži na pogrebima sa sav ostali rad na terenu ) te stražarsku službu, dežurstvo i požarnu dužnost. Također tužitelj je sukladno propisima Zakona o radu, kolektivnom ugovoru i Pravilniku imao pravo na naknadu plaće u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna 3 mjeseca.

3. Tužena nije u skladu s propisima isplaćivala dio plaće i dodatke na plaću pa je tužitelj zbog neisplaćivanja dijela plaće i dodatke na plaću za rad noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama, rada na terenu (vojne vježbe, obuke, obavljanje počasnih straži na pogrebima sa sav ostali rad na terenu) stražarsku službu te dežurstvo i požarnu dužnost u svojim materijalnim pravima iz osnova vojne službe u OS RH uskraćen za mjesečni iznos od 156,33 kuna bruto u vremenskom razdoblju od 18. listopada 2011. godine do dana podnošenja tužbe 07. rujna 2017. godine odnosno ukupno iznos. 11.100,00 kuna bruto. Također, tužena u razdoblju od 18. listopada 2011. godine do dana podnošenja tužbe 07. rujna 2017. godine nije isplaćivala naknade plaće za godišnji odmor sukladno propisima ( Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom i Pravilnikom) u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna 3 mjeseca već mu je isplaćivana naknada koja je znatno manja od one koja pripada tužitelju. Zbog neplaćanja naknada plaće za godišnji odmor) u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna 3 mjeseca, sukladno propisima tužitelj smatra da je oštećen za iznos 1.200,00 kuna godišnje, odnosno za ukupno bruto iznos od 6.000,00 kuna. Tužitelj stoga nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja predlaže da sud donese presudu kao u izreci.

4. U odgovoru na tužbu tužena stavlja prigovor zastare od kraja lipnja 2012. jer je zahtjev podnesen 18.listopada 2016. a tužba 7.rujna 2017. Prema praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske već je utvrđeno da se straža i dežurstvo ne smatra prekovremenim radom nakon donošenja Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba ,službenika i namještenika (NN-118/09), a to je 01.listopada 2009., a presudama županijskih sudova zauzet je stav da nakon donošenja Pravilnik o dodacima na plaću djel.vojnih osoba(NN-33/14, 41/14 i 53/14) i Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika i (NN-54/14) ,a to je 01.lipnja 2014. ne postoji osnova za dosudu razlike godišnjeg odmora i dodataka za prekovremeni rad na terenu.

5. Tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

6. Tužitelj dostavlja općenitu tužbu ,identičnu kao i za ostalih stotine tužitelja. Tužitelj ne navodi koje poslove je prekovremeno radio i kada.

7. U utuženom razdoblju na snazi je bilo više propisa.U razdoblju do 1.lipnja 2014. primjenjivao se Zakon o oružanim snagama RH (NN-33/02) i Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN-50/08) i Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba ,službenika i namještenika (NN-118/09) i Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (»Narodne novine« broj 140/02, 68/11).

8. Na tužitelja su se u utuženim periodu primjenjivali podzakonski akti koji su doneseni temeljem Zakona o službi u OS RH glede radnog vremena, isplate plaće i dodataka na plaću u utuženom razdoblju, a to su Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće i Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (NN br. 118/09).

9. Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba ,službenika i namještenika (NN-118/09) propisan je raspored tjednog i dnevnog radnog vremenu OS RH ,te pravo na uvećanu plaću za rad noću, blagdanom , subotom, nedjeljom , rad u smjenama, turnusima, te prekovremeni rad, dežurstva i stražarska služba. Ovom se Odlukom propisuje raspored tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika u Oružanim snagama Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: OS RH), pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, mogućnost rada u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad te dežurstvo i stražarska služba.

10. Pravilnikom o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN-50/08) detaljno su propisana sva prava vezana za isplatu plaće i dodataka na plaću djelatnih vojnih osoba. Tužitelj je obavljao straže i dežurstva što se ne smatra prekovremenim radom sukladno čl.V. i VIII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba ,službenika i namještenika.(NN-118/12).Tom Odlukom t.XII. određeno je da je isplata novčane naknade omogućena kad djelatnik nije koristo preraspodjelu radnog vremena.

11. Dana 26.lipnja 2013. stupio je na snagu Zakon o oružanim snagama RH (NN-73/13) temeljem kojeg su donosena Odluka o rasporedu radnog vremena(NN-66/14) i Pravilnik o dodacima na plaću djel.vojnih osoba(NN- 33/14, 41/14 i 53/14).

12. Tom Odlukom je određen je rad ne terenu u točki II. prema kojoj s radno vrijeme prema posebnom rasporedu obuhvaća rad u vrijeme vojnih vježbi, uvježbavanja i ostalih oblika obuke u vojnim lokacijama i građevinama, dežurstava, stražarske službe, unutarnje službe, sudjelovanja u operacijama potpore miru, operacijama odgovora na krize, humanitarnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu, rada na terenu, na taborovanju i obveznog smještaja u vojnim lokacijama i građevinama ili na drugom mjestu rada odnosno obavljanja zadaća zbog potreba službe o dodatku adjelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu Pravilniku koji uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba. Rad iz stavka 1. točke XIII uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i turnusima.

13. Prema čl. 153. Zakona služba u Oružanim snagama organizirana je na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan.Radno vrijeme je razdoblje u kojem je djelatna vojna osoba obvezna obavljati poslove dužnosti koju obnaša prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadležne osobe.Raspored radnog vremena odlukom određuje ministar obrane.

14. Prema čl. 155. Zakona djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139. ovoga Zakona,a koji su određeni Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN- 33/14,41/14 i 53/14).

15. Prema točki IV. Odluke o rasporedu radnog vremena (NN-66/14) djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba. Puno radno vrijeme utvrđuje se u pravilu u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno u pet dana.

16. Prema čl 154. i 155. Zakona o oružanim snagama (NN-73/13) ,radno vrijeme zbog specifičnosti vojne službe ne mora biti ravnomjerno raspoređeno po tjednima te se može preraspodijeliti unutar razdoblja koje ne može biti dulje od četiri mjeseca, tako da u jednom razdoblju traje dulje, a u drugom razdoblju kraće od propisanoga punog radnog vremena.

17. Kada je radno vrijeme preraspodijeljeno na način iz stavka 2. ovoga članka ne smije biti dulje od 48 sati tjedno.

18. Odredbe stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka ne odnose se na rad u vrijeme vojnih vježbi, funkcionalnih tečajeva, školovanja, izobrazbe i obuke u vojnim lokacijama i građevinama, dežurstava, stražarske službe, unutarnje službe, operacija potpore miru, rada na terenu, taborovanja i obveznog smještaja u vojnim lokacijama i građevinama zbog potreba službe i sl. Rad iz stavka 4. ovoga članka uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i turnusima.

19. Radno vrijeme može se za pojedine ustrojstvene jedinice Oružanih snaga rasporediti na način da vojne osobe kontinuirano vrijeme borave na vježbalištu, poligonu i u vojarni zbog specifičnosti vojne službe, a određeno vrijeme su izvan službe u stanju pripravnosti.

20. Djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139. ovoga Zakona.

21. Budući je prekovremeni rad tužitelja kao djelatne vojne osobe, raspored radnog vremena, organiziranje rada, dodaci na plaću i iznosi dodataka reguliran navedenom Odlukom (NN-66/14) i Pravilnikom koji su doneseni temeljem čl. 153. članom Zakona o službi u oružanim snagama RH (NN-73/13) koji se primjenjuje lex specialis, u tom slučaju se propisi o državnim službenicima i namještenicima ne mogu supsidijarno primijeniti u pogledu plaće vojnih djelanih osoba, već samo u odnosu na plaće vojnih službenika i namještenika o čemu je stav povodom izvanredne revizije radi ujednačenje sudske prakse i jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni donio Vrhovni sud RH broj u odluci Revr-1845/12 .

22. Dana 26.lipnja 2013. stupio je na snagu Zakon o oružanim snagama RH (NN-73/13) temeljem kojeg je donesen Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika i (NN-54/14).

23. Što se tiče isplate razlike naknade za godišnji odmor istu osporavamo budući da temeljem čl. 4. st.2 .Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (»Narodne novine« broj 140/02, 68/11), propisano je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku isplaćuje se naknada plaće u istom iznosu kao da radi, a prema čl. 4.st.3.Pravilniku o izmjenama i dopunama istog Pravilnika (Narodne novine br. 68/11) -djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca. Tužitelj je obavljao straže i dežurstva što se ne smatra prekovremenim radom sukladno čl.V. i VIII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba ,službenika i namještenika.(NN-118/12).Tom Odlukom t.XII. određeno je da je isplata novčane naknade omogućena kad djelatnik nije koristo preraspodjelu radnog vremena.

24. Nakon stupanja na snagu Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika i (NN- 54/14) i Zakona o službi u OS RH koji se primjenjuju na djelatne vojne osobe, članak 142. propisano je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku isplaćuje naknada plaće u istom iznosu kao da u redovnom radnom vremenu,a redovno radno vrijeme smatra se radno vrijeme oređeno u skladu s Odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena (čl.4.st.2. i 3.).

25. Budući je prekovremeni rad tužitelja i uvjete i načinu korištenja godišnjeg odmora kao djelatne vojne osobe, raspored radnog vremena, organiziranje rada, dodaci na plaću i iznosi dodataka reguliran navedenom Odlukom (NN-66/14) i Pravilnicima koji su doneseni temeljem čl. 153. članom Zakona o službi u oružanim snagama RH (NN-73/13) koji se primjenjuje lex specialis, u tom slučaju se propisi o državnim službenicima i namještenicima ne mogu supsidijarno primijeniti u pogledu plaće vojnih djelanih osoba, već samo u odnosu na plaće vojnih službenika i namještenika o čemu je stav povodom izvanredne revizije radi ujednačenje sudske prakse i jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni donio Vrhovni sud RH broj u odluci Revr-1845/12 i Revr-1902/2012.

26. Prema tim odlukama na neosnovano je pozivanje na primjenu najpovoljnijeg prava iz čl. 12. Zakona o radu, jer do primjene najpovoljnijeg prava dolazi akoje nako pravo uređeno ugovorom o radu, Pravilnikom o radu, Sporazumon sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, Kolektivim ugovorm ,ali samo u slučaju kad Zakon o radu ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Ova odredba se ne primjenjuje kada je neko pravo drukčije uređeno Zakonom o radu u odnosu na neku drugi zakon.

27. U dokaznom postupku ovaj sud je izvršio uvid u odluku tuženika o rasporedu od 29. 09. 2015. godine, u zahtjev za mirno rješenje spora od 18. 10. 2016. godine, u dokumentaciju o radnoj angažiranosti tužitelja, u karticu naknade za rad na terenu, proveo dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem uz nalaz i mišljenje vještaka od 15. svibnja 2024. godine, te nalaz i mišljenje vještaka od 25. kolovoza 2025. godine.

28. Odlučujući u ovoj pravnoj stavari ovaj sud je našao za shodno odlučivati o tuženikovom istaknutom prigovoru zastare te utvrdio da isti prigovor nije osnovan.

29. Imajući u vidu da je zahtjev za mirno rješenje spora podnesen 18. listopada 2016. godine to je sukladno odredbama čl. 186a st. 5 ZPP-a danom 18. siječnja 2017. godine protekao rok od 3 mjeseca u kojem je sukladno odredbama čl. 186 a st. 3 ZPP-a zastarijevanje zastalo, pa je ovaj sud sukladno odredbama čl. 139 Zakona o radu NN 93/14 127/17, 98/19 našao za shodno utvrđivati kada je zastara počela teći za svako od utuženih potraživanja te je li zastarni rok istekao do podnošenja tužiteljeva zahtjeva za mirno rješenje spora odnosno prije podnošenja tužbe.

30. U tom smislu sud je utvrdio da zastara za najstarije potraživanje tužitelja na ime razlike neisplate plaća i dodataka na plaću za prekovremeni rad subotom i nedjeljom za srpanj 2013. godine počinje teći od dospjeća 16. kolovoza 2013. godine, pa da ista zastaje do 18. listopada 2016. godine odnosno podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora (4 godine 11 mjeseci i 2 dana) te nastavlja od 18. listopada 2016. godine sve do 16. studenog 2016. godine ( 29 dana), tako da je navedeno potraživanje palo u zastaru obzirom da je tužitelj za isto podnio tužbu 07. rujna 2017. godine.

31. Sud je utvrdio da zastara za potraživanje tužitelja na ime razlike neisplate plaća i dodataka na plaću za prekovremeni rad subotom i nedjeljom za studeni 2012. godine počinje teći od dospjeća 16. prosinca 2012. godine, pa da ista zastaje do 18. listopada 2016. godine odnosno podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora (3 godine 10 mjeseci i 3 dana) te nastavlja od 18. listopada 2016. godine sve do 17. prosinca 2017. godine (1 godina 1 mjesec i 29 dana), tako da je navedeno potraživanje nije palo u zastaru obzirom da je tužitelj za isto podnio tužbu 07. rujna 2017. godine.

32. Nadalje, sud je utvrdio da zastara za potraživanje tužitelja na ime razlike plaće za godišnji odmor za prosinac 2011. godine počinje teći od dospjeća 16. siječnja 2012. godine, pa da ista zastaje do 18. listopada 2016. godine odnosno podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora (4 godine 9 mjeseci i 2 dana) te nastavlja od 18. listopada 2016. godine sve do 16. siječnja 2017. godine (2 mjeseca i 29 dana), tako da je navedeno potraživanje palo u zastaru obzirom da je tužitelj za isto podnio tužbu 07. rujna 2017. godine.

33. Sud je utvrdio da zastara za potraživanje tužitelja na ime razlike plaće za godišnji odmor za siječanj 2012. godine počinje teći od dospjeća 16. veljače 2012. godine, pa da ista zastaje do 18. listopada 2016. godine odnosno podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora (4 godine 4 mjeseca i 3 dana) te nastavlja od 18. listopada 2016 . godine sve do 15. lipnja 2017. godine (7 mjeseci i 28 dana), tako da je navedeno potraživanje palo u zastaru obzirom da je tužitelj za isto podnio tužbu 07. rujna 2017. godine.

34. Sud je utvrdio da zastara za potraživanje tužitelja na ime razlike plaće za godišnji odmor za srpanj 2012. godine počinje teći od dospjeća 16. kolovoza 2012. godine, pa da ista zastaje do 18. listopada 2016. godine odnosno podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora (4 godine 2 mjeseca i 2 dana) te nastavlja od 18. listopada 2016 . godine sve do 16. kolovoza 2017. godine (9 mjeseci i 29 dana), tako da je navedeno potraživanje palo u zastaru obzirom da je tužitelj za isto podnio tužbu 07. rujna 2017. godine.

35. Sud je utvrdio da zastara za potraživanje tužitelja na ime razlike plaće za godišnji odmor za prosinac 2012. godine počinje teći od dospjeća 16. siječnja 2013. godine, pa da ista zastaje do 18. listopada 2016. godine odnosno podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora (3 godine 9 mjeseca i 2 dana) te nastavlja od 18. listopada 2016 . godine sve do 16. siječnja 2018. godine (1 godina 2 mjeseca i 29 dana), tako da je navedeno potraživanje nije palo u zastaru obzirom da je tužitelj za isto podnio tužbu 07. rujna 2017. godine.

36. Nadalje, sud je utvrdio da zastara za potraživanje tužitelja na ime terenskog dodatka za veljaču 2014. godine i kasnije nesumljivo sukladno odredbama čl. 139 Zakona o radu NN 93/14 127/17, 98/19 nije palo u zastaru.

37. Odlučujući u gornjoj pravnoj stvari sud je utvrdio da su u utuženom razdoblju (od 18. listopada 2011. godine do 01. lipnja 2014. godine), bili na snazi slijedeći propisi:

38. Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (NN 118/09, 118/12), za razdoblje od 01.10.2009. do 01.06.2014. godine, - Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 118/09), za razdoblje od 01.10.2009. godine - Zakon o službi u Oružanim snagama RH (NN 33/02 - 124/09) Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika sadrži postotke uvećanja osnovne plaće za dodatke na plaću za: - prekovremeni rad 50% - rad noću 40% - rad subotom 25% - rad nedjeljom 35% - rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150% i td.

39. Ovaj sud je radi odlučivanja u gornjoj pravnoj stvari našao za shodno provesti knjigovodstveno financijsko vještačenje te utvrditi je li u razdoblju od 01. rujna 2011. do 1. lipnja 2014. godine :

-je li tužitelju isplaćivana plaća, dodaci na plaću za prekovremeni rad, prekovremeni rad na terenu sukladno važećim propisima kroz vremensko razdoblje od dana 18.10.2011.g. do 1.6.2014.g., a ako nije, da utvrdi razliku neisplaćenih dijelova plaće i dodataka na plaću za svaki mjesec te da specificira neisplaćene mjesečne iznose plaće i dodatak na plaću sa danima dospijeća svakog pojedinog iznosa,

-da vještak utvrdi koliki je točan broj radnih dana u razdoblju od 18.10.2011.g. do 1.6.2014.g. tužitelj proveo na radu na terenu, što se smatra terenskim radom, da li je tužitelju za rad na terenu isplaćivan terenski dodatak u navedenom razdoblju sukladno čl. 12. Pravilnika o naknadama troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji (NN 141/04) te čl. 56. Kolektivnog ugovora, da utvrdi razliku neisplaćenih terenskih dodataka na plaću za svaki mjesec u navedenom razdoblju,

-da vještak utvrdi neobračunate sate terenskog rada u razdoblju od 18.10.2011.g. do 1.6.2014.g. sukladno tuženikovim evidencijama o radu, odnosno da vještak utvrdi koliko je točno sati terenskog rada tužitelj obavljao u utuženom razdoblju te da izvrši obračun novoutvrđenih (neevidentranih ili pogrešno evidentiranih) sati rada bez umanjivanja slobodnim danima, iz razloga što ti sati nisu bili pravilno evidentirani pa tuženik za te sate rada nije mogao niti „odbijati“ slobodne dane,

-da vještak utvrdi neuračunate sate rada tužitelja u razdoblju od 18.10.2011.g. do 1.6.2014.g. temeljem tuženikovih evidencija dolaska i odlaska s posla, odnosno te da izvrši obračun tih sati rada bez umanjivanja slobodnoih dana, iz razloga što ti sati nisu bili pravilno evidentirani pa tuženik za te sate rada nije mogao niti „odbijati“ slobodne dane,

-da vještak napravi obračun rada tužitelja u razdoblju od 18.10.2011.g. do 1.6.2014.g. koji uključuje dane/sate terenskog rada za koje ne postoji točan sat dolaska i odlaska s posla niti ima oznake da je tužitelj radio 8 sati dnevno, već samo oznaka "TR", jer nesporno proizlazi da je tužitelj i tada radio na terenu 8 sati dnevno, odnosno da je vikendima radio na terenu i da je za svaki dan vikenda na terenu ostvario 8 sati prekovremenog rada na terenu, te da specificira neisplaćene mjesečne iznose plaće i dodatak na plaću za prekovremeni rad na terenu sa danima dospijeća svakog pojedinog iznosa, bez umanjivanja slobodnim danima, iz razloga što ti sati nisu bili pravilno evidentirani pa tuženik za te sate rada nije mogao niti „odbijati“ slobodne dane,

-je li tužitelju isplaćivan dnevni dodatak za obavljanje stražarske službe i da li je pravilno isplaćivan dnevni dodatak za obavljanje stražarske službe u razdoblju od dana 18.10.2011.g. do 01.06.2014.g. a na koji dodatak je imao pravo sukladno točki VIII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/09, 118/12) visina kojeg dodatka je utvrđena Pravilnikom o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 50/08, 142/08, 118/09, 99/12 i 55/13),

-je li tužitelju isplaćivan dodatak na plaću za svaki sat aktivnog dežurstva odnosno dodatak za dežurstvo u funkciji unutrašnje službe i da li su pravilno isplaćivani ti dodatci u razdoblju od dana 18.10.2011.g. do 01.06.2014.g. a na koje dodatak je imao pravo sukladno točki V., VI. i VII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/09, 118/12) visina kojih dodataka je utvrđena Pravilnikom o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 50/08, 142/08, 118/09, 99/12 i 55/13),

-da vještak napravi izračun slobodnih dana za razdoblje od 18.10.2011.g. do 1.6.2014.g. posebno za stražarsku službu, za aktivno dežurstvo, za dežurstvo u funkciji unutrašnje službe, za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, za rad u smjenama i turnusima, rad na terenu, sudjelovanje u humanitarnim akcijama, za obavljanje počasnih straža na pogrebima, da se vještak očituje koliko je tužitelj koristio slobodnih dana, odnosno je li mu isplaćena novčana naknada za slobodne dane koje nije iskoristio, sve sukladno propisima koji su se primjenjivali u navedenom razdoblju, te da prilikom obračunavanja vještak ne umanjuje vrijednost novoutvrđenih (neevidentiranih) sati rada s vrijednošću slobodnih dana,

-da vještak napravi izračun razlike naknade plaće za godišnji odmor za razdoblje od 18.10.2011.g. do 1.6.2014.g., za svaki mjesec pojedinačno, uzimajući u obzir obračun osnovne plaće i dodataka na plaću te iznose koje je tužena već platila, s time da se preostali neplaćeni iznos razlike naknade plaće za godišnji odmor izračuna primjenom pravila iz čl. 171. i čl. 172. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) koji reguliraju red uračunavanja i uračunavanje kamata,

40. Vještak je u osnovi sačinio nalaz i mišljenje sukladno zadatku suda, pa je temeljem dokumentacije u spisu vještak na ime razlike plaće za tuženi period od 18. listopada 2011. godine do 01. lipnja 2014. godine utvrdio da tužitelju nije isplaćeno kako slijedi:

a) prema izračunu varijanta 1 - prekovremeni sati ostvareni radom na terenu nisu umanjeni za korištene slobodne dane - za ukupno manje evidentiranih 64 prekovremena sata, 32 sata rada subotom i 32 sata rada nedjeljom, manje je isplaćen iznos od 5.151,44 kuna (683,70 EUR); b) prema izračunu varijanta 2 - prekovremeni sati ostvareni radom na terenu umanjeni za korištene slobodne dane - za ukupno manje evidentiranih 32 sata rada subotom i 32 sata rada nedjeljom, manje je isplaćen iznos od 859,30 kuna (114,05 EUR);

c) terenski dodatak manje je plaćen za iznos od 1.500,00 kuna (199,09 EUR); d) dnevni dodaci za obavljanje stražarske službe u potpunosti su isplaćeni;

d) u utuženom razdoblju tužitelj nije imao iskazano vrijeme provedeno na dežurstvu te mu u skladu s navedenim nije ni isplaćivan dodatak za dežurstvo; f) naknade plaće za godišnji odmor manje je isplaćena za iznos 2.311,90 kuna, sa uključenim minulim radom 2.517,11 kunu (334,07 EUR).

41. Kako nije bilo prigovora na nalaz mišljenje vještaka to ga je u cijelosti prihvatio ovaj sud pa je sukladno odredbama Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika, Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće te Zakon o službi u Oružanim snagama RH na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad subotom i nedjeljom, za utuženo razdoblje od studenog 2012.g. do dana 01.6.2014.g., usvojio drugu varijantu izračuna u kojoj je prekovremeni rad umanjen za korištene slobodne dane dosudio tužitelju ukupan iznos od 101,84 EUR bruto uz zakonsku zateznu kamatu po pojedinim iznosima sukladno odredbama čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 i dr. dospijevajući svakog 16-tog za prethodni mjesec sukladno odredbama čl. 92 st. 3 Zakona o radu NN 93/2014, 127/17 kako je to navedeno pod točkom I izreke presude, time da ga je s viškom tužbenog zahtjeva zbog zastare do iznosa od 114,05 EUR sud odbio, a kako je to navedeno pod točkom II izreke

42. Nadalje, sukladno odredbi čl.60 st.1. Zakona o radu (NN 149/09) za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike (NN 93/08, 89/12), u članku 14. navedeno je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora službeniku i namješteniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna 3 mjeseca.

43. Uvažavajući zaključke Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnog ugovora o primjeni članka 14. Kolektivnog ugovora, naknada koja je trebala biti isplaćena za korištenje godišnjeg odmora vještak je obračunao u visini prosječne mjesečne plaće koje su isplaćene u prethodna 3 mjeseca time da je satnicu za obračun naknade plaće za godišnji odmor iz članka 14. stavka 2. Kolektivnog ugovora izračunao na način da se visina prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna 3 mjeseca podijeli s mjesečnim fondom sati, u mjesecu u kojem se koristi godišnji odmor. U slučaju kad službenik i namještenik nije ostvario plaću u prethodna tri mjeseca, nego naknadu plaće, odnosno kad je cijeli mjesec ili dio mjeseca ostvario naknadu plaće za bolovanje, ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini tri posljednje prosječne mjesečne plaće koje je ostvario za puno radno vrijeme prije mjeseca u kojem je koristio bolovanje.

44. U izračun prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca uračunavaju se sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad (dodaci vezani za rad: dodatak za stražarsku službu, dodatak za dežurstvo, vojno-policijski dodatak, zapovjedni dodatak i slično, osim dodatka za minuli rad), a dodatak na minuli rad posebno je obračunat na novo izračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora, množenjem naknade sa postotkom uvećanja za minuli rad.

45. Kako nije bilo prigovora na nalaz i mišlljenje vještaka to je ovaj sud usvojio drugu varijantu u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za korištene slobodne dane, pa kako je nakon obračuna dug tuženika prema tužitelju za godišnji odmor u utuženom razdoblju od prosinca 2012. godine do 01. lipnja 2014. godine iznosi 195,50 EUR sa uključenim minulim radom, to je ovaj sud sukladno odredbama čl. 60 st.1. Zakona o radu i čl. 14. stavka 2. Kolektivnog ugovora dosudio tužitelju navedeni iznos uz zakonsku zateznu kamatu po pojedinim iznosima sukladno odredbama čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 i dr. dospijevajući svakog 16-tog za prethodni mjesec sukladno odredbama čl. 92 st. 3 Zakona o radu NN 93/2014, 127/17 kako je to navedeno pod točkom III izreke presude time da ga je s viškom tužbenog zahtjeva zbog zastare do iznosa od 334,07 EUR sud odbio, a kako je to navedeno pod točkom IV izreke.

46. Imajući u vidu da je vještak utvrdio da tužitelju ŠH OIB: [osobni identifikacijski broj] nije plaćen terenski dodatak u visini od 199,00 EUR (1.500,00 kuna) temeljeći svoj nalaz i mišljenje na kartici naknade za rad na terenu od 01. rujna 2011. do 30. listopada 2016. godine (list 13 i 14 spisa) za tužitelja ŠH OIB: [osobni identifikacijski broj], a tuženik dostavlja identičnu karticu naknade za rad na terenu za tužitelja ŠH OIB: [osobni identifikacijski broj] od listopada 2011. do lipnja 2014. godine to je ovaj sud utvrdio neosnovanim prigovor tuženika da je tužitelju isplaćen terenski dodatak, jer je upravo temeljem iste dokumentacije vješak utvrdio da tuženik nije isplatio razliku za rad na terenu za ukupno 55 dana u visini od 199,00 EUR.

47. Imajući u vidu prethodno citirane odredbe čl. 12. Pravilnika o naknadama troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života s obitelji te Odluke o visini dnevnice za službeno putovanje i visini naknada za korisnike koji se financiraju iz sredstava državnog proračun sud je za 55 dana provedenih na terenu utvrdio da tužitelju pripada terenski dodatak u ukupnom iznosu od 199,00 EUR, a koji je sud dosudio tužitelju uz zakonsku zateznu kamatu u skladu s čl. 29 st. 2 ZOO-a, a sve kako je navedeno pod točkom V izreke ove presude.

48. Odlučujući o parničnom trošku sud je svoju odluku temeljio na odredbama čl. 154 st. 2 Zakona o parničnom postupku NN 53/91 do 89/14, te dosudio tužitelju trošak koji se sastoji od zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 125,00 EUR za sastav tužbe u iznosu od 125,00 EUR, trošak sastava podneska od 13. veljače 2020. godine u iznosu od 125,00 EUR, sastav podneska od 17. veljače 2023. godine u iznosu od 125,00 EUR, sastav podneska od 23. svibnja 2024. godine u iznosu od 125,00 EUR, sastav podneska od 09. srpnja 2025. godine u iznosu od 125,00 EUR, sastav podneska od 06. listopada 2025. godine u iznosu od 125,00 EUR, zastupanje na ročištu od 06. studenog 2025. godine u iznosu od 125,00 EUR, zastupanje na ročištu od 14. studenog 2025. godine u iznosu od 125,00 EUR, zastupanje na ročištu od 10. veljače 2025. godine u iznosu od 125,00 EUR pristup ročištu radi objave presude u iznosu od 62,50 EUR, knjigovodstveno financijsko vještačenje u iznosu od 472,50 EUR, sveukupno 1.785,00 EUR uz zakonsku zateznu kamatu u skladu s čl. 29 st. 2 ZOO-a počam od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 05. ožujka 2026. godine, pa sve do isplate.

49. Ovaj sud nije dosudio tužitelju trošak sastava podneska od 10. svibnja 2018. godine i ponovno podnesak od 29. ožujka 2019. godine obzirom da su isti bili nepotrebni, jer se predlaže dokazni prijedlog koji je već bio istaknut u tužbi.

50. Kako je tužitelj uspio ukupno 76,70 % od ukupno postavljenog tužbenog zahtjeva to mu je u tom omjeru ovaj sud i dosudio prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.006,68 EUR (1.312,50/76,70%=1.006,68 EUR) time da je trošak naknade za knjigovodstveno vještačenje u iznosu od 472,50 EUR tužitelju dosuđen u cijelosti jer je isti bio neophodan tužitelju neovisno o omjeru uspjeha u parnici.

51. Tuženiku je u skladu sa Odvjetničkim tarifama dosuđen trošak sastav odgovora na tužbu od 100,00 EUR, sastav podneska od 06. srpnja 2020. godine u iznosu od 100,00 EUR, sastav podneska od 27. svibnja 2024. godine u iznosu od 100,00 EUR, zastupanje na ročištu od 06. studenog 2025. godine u iznosu od 100,00 EUR, zastupanje na ročištu od 14. studenog 2025. godine u iznosu od 100,00 EUR, zastupanje na ročištu od 10. veljače 2025. godine u iznosu od 100,00 EUR te ročištu za objavu presude u iznosu od 50,00 EUR, sveukupno 650,00 EUR

52. Kako je tuženik uspio 23,30% od ukupno postavljenog tužbenog zahtjeva to mu je u tom omjeru ovaj sud i dosudio prouzročeni parnični trošak u iznosu od 151,45 EUR (650,00/23,30%=151,45 EUR)

53. Prebijajući prouzročeni parnični trošak tužitelja u iznosu od 1.479,18 EUR sa troškom tuženika od 151,45 EUR ovaj sud je u konačnici na ime prouzročenog parničnog troška dosudio tužitelju iznos od 1.327,73 EUR, time da je istom sukladno čl. 29 st. 2 ZOO-a dosudio i zakonsku zateznu kamatu počam od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 05. ožujka 2026. godine, pa sve do isplate.

U Karlovcu, 05. ožujka 2026.

Sudac: Tomislav Maras

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

Dostavljeno:

1. OD Rački i kolege j.t.d. iz Slavonskog Broda, Stjepana pl. Horvata 36

2. ODO u Karlovcu, građ.-upravnom odjelu na br. P-DO-895/2017