Baza je ažurirana 22.05.2025. 

zaključno sa NN 74/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: 72 Gž-3799/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 72 Gž-3799/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Ines Kovačević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Š. V. iz P.1, T., OIB: , zastupanog po punomoćniku I. M., odvjetniku iz U., protiv tuženice B. Š., iz P.1, OIB. , zastupane po ZOU G. V. i dr., odvjetnicima iz P.2, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužene protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu, poslovni broj Psp-70/2022-34 od 17. ožujka 2023., dana 3. studenog 2023.

 

 

r i j e š i o  j e

 

I Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu, poslovni broj Psp-70/2022-34 od 17. ožujka 2023.

 

II Odbija se zahtjev tužene za naknadom troška žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud  je donio sljedeće rješenje:

 

Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"I. Utvrđuje se da je tuženica B. Š. iz P.1, smetala tužitelja Š. V., iz P.1, T., OIB: , u posjedu prava služnosti kolnika i staze (prolaza i provoza), koji prolazi južnim dijelom nekretnine označene kao k.č. br. 660/3, k.o. T., u njezinom zapadnom dijelu, u duljini od cca 15 metara i širini od 2 metra pobliže prikazano na skici lica mjesta 1 sastavljene po stalnom sudskom vještaku za geodeziju B. F., dipl. ing geod. od 23. rujna 2020. godine, a koja je skica sastavni dio rješenja, a radi pristupa do dijela nekretnine k.č. br. 660/3 k.o. T. koji je označen slovima A-B-C-D-E-F-A, na način da je dana 19. lipnja 2019. godine, oko 13,00 sati, izričito zabranila J. B. koji je po nalogu tužitelja Š. V. pristupio na prolaz koji vodi  južnim dijelom k.č. br. 660/3 k.o. T., u njezinom zapadnom dijelu, da bi došao do dijela k.č. br. 660/3, k.o. T., koji je označen slovima A-B-C-D-E-F-A, te prikazano šrafirano na kopiji plana, a kako bi izvršio košnju istog dijela nekretnine označene kao k.č. br. 660/3 k.o. T., prolaz preko južnog dijela k.č. br. 660/3 k.o. T., u njezinom zapadnom dijelu, te je istom onemogućila pristup na dio k.č. br. 660/3 k.o. T. označen slovima A-B-C-D-E-F-A, te prikazano šrafirano na kopiji plana, čime je tužitelja Š. V. smetala u posjedu prava služnosti kolnika i staze (prolaza i provoza), koji prolazi južnim dijelom nekretnine označeno kao k.č. br. 660/3, k.o. T., u njezinom zapadnom dijelu, u duljini od cca 15 metara i širini od 2 metra pobliže prikazano na skici lica mjesta 1 sastavljene po stalnom sudskom vještaku za geodeziju B. F., dipl. ing geod. od 23. rujna 2020. godine, a koja je skica sastavni dio rješenja, a radi pristupa do dijela nekretnine k.č. br. 660/3 k.o. T., koji je označen slovima A-B-C-D-E-F-A, te prikazano šrafirano na kopiji plana, te se tuženici B. Š., iz P.1, zabranjuje takvo ili slično smetanje posjeda prava služnosti kolnika i staze (prolaza i provoza), tužitelja Š. V., iz P.1, T., OIB: , ubuduće.

II. Nalaže se tuženici B. Š. iz P.1, da tužitelju Š. V., iz P.1 T., naknadi parnični trošak, u iznosu od 1.076,23 Eura1 /8.108,88 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, po stopi sukladno odredbi iz čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, tekućom od dana zaključenja glavne rasprave, pa do isplate, u roku od 8 (osam) dana."

III Odbija se zahtjev tužene za naknadom troškova postupka.

 

2. Protiv navedenog rješenja žalbu ulaže tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja predlažući da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak odnosno isto preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova parničnog postupka tuženici.

 

3. Žalba tuženice je neosnovana.

 

4. Ispitujući prvostupanjsku odluku i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a te nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju neosnovano ukazuje tužena jer odluka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka odluke je razumljiva te ne proturječi razlozima odluke i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima odluke navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. 

 

5. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke  te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

6. Tužena u žalbenim navodima u bitnome ističe da je ovdje tužitelj tužbenim zahtjevom tražio posjedovnu zaštitu jer ga je tužena smetala u posjedu prava služnosti kolnika i staze na način da je izričito zabranila J. B. pristup na prolaz do nekretnine tužitelja.

 

7. Nadalje tužena ističe da ovdje tužitelj nije tražio da se utvrdi da je tužena smetala tužitelja u posjedu prava služnosti na način da je postavila bokseve za pse na prolazu pa da mu ga je na taj način onemogućila u njegovom posjedu prava služnosti kolnika i staze te da se ti boksevi za pse uklone.

 

8. Također ovdje tužena osporava da je ovdje tužitelj uopće imao posjed prava služnosti kolnika i staze jer iz iskaza svjedoka proizlazi da je obitelj tužitelja prolazila oduvijek spornim putem ali u vremenskom razdoblju kada je bio živ svekar tužene koji je preminuo 1984. godine a ne i kasnije pa stoga nije jasno kako je sud utvrdio da bi tužitelj putem svojih prednika bio u nesmetanom posjedu prava stvarne služnosti dulje od 20 godina.

 

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim traži sudsku zaštitu posjeda prava stvarne služnosti kolnika i staze (prolaza i provoza) koji prolazi južnim dijelom nekretnine označene kao kč.br. 660/3 k.o. T. u njezinom zapadnom dijelu, u duljini od cca 15 metara i širini 2 metra a radi pristupa do dijela nekretnine k.č.br. 660/3 k.o.T. koji je označen slovima A-BC-D-E-F-A, prikazano šrafirano na kopiji plana.

 

10. Među strankama je sporno je li ovdje tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu prava služnosti kolnika i staze (prolaza i provoza) koji prolazi južnim dijelom nekretnine označene kao k.č.br. 660/3 k.o.T. u njezinom zapadnom dijelu, u duljini oko 15 metara i širini od 2 metra a radi pristupa do dijela nekretnine k.č.br. 660/3 k.o. T. koji je označen slovima A-B-C-D-E-F-A prikazano šrafirano na kopiji plana, te je sporno je li i kada nastao čin smetanja posjeda.

 

11. Prema odredbi čl. 22. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., dalje: ZV) posjednik ima pravo na sudsku zaštitu u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

 

12. Posjedovnu zaštitu uživa i posjed prava služnosti jer prema odredbi čl. 10. st. 5. ZV-a s posjedom stvari izjednačeno je faktično izvršavanje prava stvarnih služnosti glede neke nekretnine (posjed prava), pa se na posjed prava primjenjuju na odgovarajući način odredbe o posjedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava niti odredbama zakona.

 

13. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

 

- da iz izjave J. B. (list 9 spisa) koja je dana na zapisnik kod javnog bilježnika R. U. dana 13. kolovoza 2019. proizlazi da je isti dana 19. lipnja 2019. na molbu Š. V., ovdje tužitelja otišao pokositi  njegovu njivu te kada je došao u dvorište koje je u vlasništvu ovdje tužene je upitao Š. B. kuda da dođe do njive da mu je ista pokazala kuda je ponekad tužitelj išao te ako može neka tu slobodno prođe ali zbog strmine se nije usudio sa kosilicom tu ići s obzirom da do njive tu ne postoji put te je to otišao reći tužitelju iz kojih razloga ne može tu proći i da kada napravi put da će mu pokositi njivu,

- da iz z.k. izvadka proizlazi da je između ostalih k.č. 660/3 vinograda u z.k. ul. 13 k.o. T. upisana kao suvlasništvo Š. A. u 8/16 dijela, R. A. u 4/16 dijela, S. D. J. u 1/16 dijela, S. L. u 1/16 dijela S. M. E. u 1/16 dijela, te S. D. R. u 1/16 dijela,

- da je mjernički vještak na uviđaju na licu mjesta identificirao nekretninu i to: -k.č. 660/3 – koja se nalazi u naselju K., T., parcela je u naravi duguljastog oblika, te se proteže u pravcu zapad-istok,

- da se sporna površina odnosno pozicija koju tužitelj želi prikazati nalazi na zapadnom dijelu k.č. 660/3 i to uz k.č. zgr. 41/1,

- da je na k.č. 660/3 na tom dijelu vidljiva i dogradnja objekta, te samostojeći pomoćni objekt, da je širina prolaza 3,15 m,

- da iz iskaza svjedoka J. V., tete tužitelja, M. K., i A. V. i samog tužitelja u bitnome proizlazi da je obitelj tužitelja, oduvijek prolazila do svoje nekretnine zvane "zod konobe" (iza konobe), odnosno k.č. 660/3, i to putem koji je na skici lica mjesta na stranici 47 spisa, prikazana plavom crtom, i to putem između objekta i panja murve u širini od 3,15 m, te da od nikoga nisu tražili dozvolu, i da im prednici tužene i to njezin svekar T. Š. nije nikada branio prolazak tim dijelom te svi iskazuju kao i sam tužitelj da se tužitelj kao ni njegovi prednici nisu koristili drugim putem, putem s gornje strane, a to proizlazi i iz iskaza svjedoka M. K., čija se nekretnina sa gornje strane drži za nekretninu tužitelja, a koju nekretninu danas uživaju nećaci svjedoka M. K.,

- da iz iskaza svjedoka G. K., susjeda tužene, S. Š., sina tužene, S. Š. B., kćerke tužene, B. B., zeta tužene, i same tužene B. Š., proizlazi da se tužitelj, kao ni njegovi prednici nisu nikada služili putem prikazanim plavom bojom do dolaska do svoje nekretnine, već da se od 2012., godine koristio putem prikazanim crvenom bojom, i to dva puta godišnje ali uz dozvolu tužene, i to od kada su 2012., kćerka, sin i zet tužene očistili nekretninu tužitelja uz njegovo odobrenje.

 

14. Suprotno žalbenim navodima tužene prvostupanjski sud na temelju gore navedenih utvrđenja, a poklanjajući vjeru iskazima svjedoka A. V., M. K., i J. V., pravilno zaključio da je tužitelj putem svojih prednika u nesmetanom posjedu prava stvarne služnosti dulje od 20 godina i to onog koji je prikazan na skici lica mjesta na stranici 47 spisa, označen plavom bojom i to putem između objekta i panja murve u širini od 3,15 m, te da od nikoga nisu tražili dozvolu i da im prednici tužene i svekar tužene nije nikada branio prolazak tim dijelom a što proizlazi i iz iskaza svjedoka M. K. čija se nekretnina sa gornje strane drži za nekretninu tužitelja a koju nekretninu sada uživaju nećaci svjedoka M. K..

 

15. Prvostupanjski sud nije poklonio vjeru iskazu svjedoka J. B. smatrajući da je isti želio pogodovati ovdje tuženoj jer nije životno niti logično da bi se svjedok samoinicijativno dosjetio da napiše izjavu za potrebe ovog postupka a koji se na saslušanju u ovom sudskom postupku nije niti sjetio sadržaja izjave koju je ovjerio kod javnog bilježnika a koji na sudu iskazuje da tuženu tada kada je prolazio po uputi ovdje tužitelja nije vidio dok u ovjerenoj izjavi upravo navodi kako mu je ovdje tužena pokazala put kako da dođe do njive.

 

16. Prvostupanjski sud prihvaćajući iskaz samog tužitelja te saslušanih svjedoka A. V., M. K., i J. V., pravilno utvrđuje da je ovdje tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu prava služnosti kolnika i staze te da je predmetnog dana 19. lipnja 2019. onemogućen u prolasku do svoje nekretnine jer je ovdje tužena zabranila svjedoku B., koji je po nalogu tužitelja pokušao proći do nekretnine tužitelja, da prođe upravo tim dijelom nekretnine na putu koji je na skici lica mjesta prikazan plavom bojom na listi 47 spisa zbog postavljenih boksova za pse na predmetnom putu između objekta i panja murve pa je time onemogućen u posjedu prava služnosti.

 

17. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su na temelju naprijed navedenih utvrđenja ispunjene pretpostavke u smislu odredbe čl. 22. st. 1. ZV-a jer je tužena počinila čin smetanja posjeda kada je onemogućila tužitelju da prođe do svoje nekretnine a s obzirom da je tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu prava služnosti kolnika i staze koji je na skici lica mjesta označen plavom bojom stoga su žalbeni navodi u tom pravcu u cijelosti neosnovani.

 

  1. Suprotno žalbenim navodima tužene, prvostupanjski sud je na jasan način utvrdio da se čin smetanja posjeda očituje u onemogućavanju prolaska upravo tim putem od strane tužene i to na način da su postojali upravo na tom dijelu boksevi za pse, iako je prije toga upravo tim dijelom tužitelj nesmetano prolazio i imao mirni posjed prava služnosti kolnika i staze do svoje nekretnine.

 

  1. Također ovdje je na temelju rezultata dokaznog postupka prvostupanjski sud pravilno zaključio da je do čina smetanja posjeda tužitelja došlo dana 19. lipnja 2019. kada je J. B. po nalogu tužitelja trebao proći upravo tim dijelom nekretnine tužene a u čemu je bio onemogućen pa stoga nije po nalogu tužitelja mogao doći do njegove nekretnine kako bi pokosio njivu i stoga se vratio bez obavljenog posla tužitelju jer upravo nije mogao proći spornim putem.

 

  1. Tužena u žalbenim navodima ističe  da je njezin svekar umro 1984. godine a da su poslije prošli samo par puta na  njeno odobrenje  te  da    sud propušta utvrditi da iz iskaza svjedoka J. V., M. K. i A. V. kao i samog tužitelja proizlazi da se njihovi iskazi odnose na vremensko razdoblje dok je bio živ svekar tuženice a koji je preminuo 1984. godine pa stoga nije jasno kako je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj u nesmetanom posjedu prava stvarne služnosti dulje od 20 godina.

 

21. Međutim ovi žalbeni navodi tužene su neosnovani jer, prema odredbi čl. 29. st.  2. ZV-a posjed prava ne prestaje samim neizvršavanjem sadržaja prava  stvarne služnosti  dok ga njegov posjednik može izvršavati ako to želi, već taj posjed  prestaje samo kad posjednik poslužne nekretnine prestane činiti što je dotada činio, prestane trpjeti da se i dalje izvršava sadržaj prava služnosti  na njegovoj nekretnini, odnosno prestane propuštati što je do tada propuštao, ako posjednik prava ne ostvari zaštitu svoga posjeda. 

 

22. Kako je tijekom postupka  utvrđeno da sve do spornog čina smetanja posjeda je ovdje tužitelj mogao prolaziti, a iz iskaza samog tužitelja proizlazi da je upravo tim putem prije njega tuda prolazila njegova majka, a kasnije je on prolazio tim istim putem a tužena to nije sprječavala (prije toga nisu to sprječavali njezini prednici) sve dok nije postavila bokseve za pse to je onda prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo u smislu odredbe čl. 22. ZV-a kada je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja pa su stoga u tom pravcu žalbeni navodi tuženice također neosnovani.

 

23. Žalbeni navodi tužene se svode na to da ista vlastitu ocjenu dokaza suprotstavlja sudskoj ocjeni a da pri tome ne navodi opravdane razloge zbog čega sudska ocjena ne bi imala uporište u provedenom dokaznom postupku.

 

24. Prema odredbi čl. 220. st. 1. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke a prema st. 2. istog članka sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

 

25. Upravo je sud na temelju provedenog dokaznog postupka imao dovoljno elemenata za zaključiti da je tužena svojim radnjama onemogućila tužitelja u prolasku na dijelu njene nekretnine a na kojem je dijelu ovdje tužitelj imao posljednji mirni posjed prava služnosti prikazan na skici očevida plavom bojom te upravo takav pravni zaključak prvostupanjskog suda ima uporište u provedenom dokaznom postupku.

 

26. Prvostupanjski sud je na jasan način obrazložio koje iskaze svjedoka je prihvatio te zbog čega smatra da iskaz svjedoka J. B. nije vjerodostojan, a na kojeg se poziva tužena kao jedino uporište da je tužitelj zapravo prolazio putem koji je označen na skici crvenom bojom, jer je upravo iskaz svjedoka kontradiktoran samoj izjavi koju je svjedok samoinicijativno napisao i ovjerio kod javnog bilježnika.

 

27. Tužena u žalbenim navodima ističe da ovdje nije jasno na koji način je tužena "izričito zabranila" tužitelju prolaz putem kojim je svjedok J. B. trebao proći po nalogu tužitelja te se poziva na verbalnu zabranu koja se ne može smatrati činom smetanja posjeda.

 

28. Suprotno žalbenim navodima tužene prvostupanjski sud je na temelju rezultata dokaznog postupka utvrdio da je čin smetanja posjeda učinjen onemogućavanjem upravo na dijelu nekretnine (označen plavom bojom na skici očevida) kojim je tužitelj inače prolazio jer su se tu nalazili između objekta i panja murve boksevi za pse pa se ovdje ne radi o verbalnoj zabrani kako to želi prikazati tužena već o fizičkoj prepreci kojom se onemogućava prolaz.

 

29. Također nisu osnovani žalbeni navodi tužene kojim tužena ističe da ukoliko su boksevi za pse onemogućavali prolaz tužitelju na kojem tužitelj tvrdi da ima pravo služnosti kolnika i staze onda je tužitelj trebao tražiti uklanjanje bokseva za pse.

 

30. Naime posjednik kojem je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje.

 

31. Prema ocjeni ovog suda, pored elementa koji u svakom slučaju mora biti ispunjen da bi se pružila posjedovna  zaštita, a to je tražiti utvrđenje čina smetanja, preostala dva elementa ne moraju biti kumulativno ispunjeni da bi posjednik imao pravo na posjedovnu zaštitu, već je i dovoljno, za postojanje osnovnog prava na posjedovnu  zaštitu, pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti za pružanje posjedovne zaštite iz čl. 21. st. 2. ZV (posljednji mirni posjed i nastalo smetanje), da je ostvaren i uvjet zabrane tuženiku svakog daljnjeg istog ili sličnog postupanja koje predstavlja zadiranje u mirni posjed tužitelja, jer se i samo takvom zabranom štiti posjed u smislu ZV-a.

 

32. S obzirom da iz stanja spisa proizlazi (fotografija - na listu 65 spisa) da su boksevi za pse maknuti onda to što tužitelj ne traži uspostavu prijašnjeg stanja prije čina smetanja posjeda nije od utjecaja da se pruži posjedovna zaštita tužitelju za utvrđenjem čina smetanja posjeda i zabrane takovog ili sličnog smetanja posjeda ubuduće.

 

33. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a valjalo je žalbu tužene odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku odluku.

 

34. S obzirom da tužena nije uspjela u ovom žalbenom postupku ista je odbijena sa zahtjevom za naknadom troška žalbenog postupka na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a.

 

 

U Zagrebu 3. studenog 2023.

 

                                                                                                                   Sudac:

        Ines Kovačević, v.r.

 

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu