REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] D 5

Poslovni broj: Us I-2143/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužitelja Stella di Mare Selce j.d.o.o., [adresa], OIB: 39521301292, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Vukić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić & partneri, Rijeka, Nikole Tesle 9/V-VI, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, Rijeka, Osječka 50, OIB: 33706439962, radi suzbijanja neprijavljenog rada, 5. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, KLASA: UP/I-116-02/25-01/370, URBROJ: 443-02-02-08-25-6 od 30. rujna 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženog Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, KLASA: UP/I-116- 02/25-01/370, URBROJ: 443-02-02-08-25-6 od 30. rujna 2025. u točki 1. izreke naloženo je poslodavcu trgovačkom društvu Stella di Mare Selce j.d.o.o., s sjedištem u [adresa] (u nastavku teksta: tužitelj), da Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje za radnike:

I. NADIR LIMANI, OIB: 64038183512, državljanina Sjeverne Makedonije, rođen **.**.1976. godine u [adresa], s prebivalištem u [adresa], Ulica 300 br BB, nema prijavljen boravak u RH, identitet utvrđen uvidom u putnu ispravu boj N0152337 izdana dana 08.03.2023. godine od MOI, s rokom važenja do dana 7.3.2033. godine, podnese prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje, na puno radno vrijeme, počevši od dana 22. rujna 2025. godine,

II. DZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanina Republike Srbije, rođen **.**.2002. godine u [adresa], s prebivalištem u [adresa], nema prijavljen boravak u RH, identitet utvrđen uvidom u putnu ispravu broj 018307081 izdana dana 21.06.2024. godine od MUP R Srbije, PU u [adresa] s rokom važenja do dana 21.06.2034. godine podnese prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje, na puno radno vrijeme, počevši od dana 23. rujna 2025. godine, koji je zapisnikom o inspekcijskom nadzoru KLASA: UP/I-116-02/25-01/370, URBROJ: 443-02-02-08-25-1 od dana 24. rujna 2025. godine, utvrđen kao početak njihovog rada za poslodavca – u skladu s člankom 9. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada („Narodne novine“ br. 151/22;) utvrđuje se da obvezno mirovinsko osiguranje za navedene radnike prestaje s danom 24. rujna 2025. godine, dakle s danom kada je utvrđeno postojanje neprijavljenog rada. U točki 2. izreke citiranog rješenja naloženo je tužitelju, kao poslodavcu, da uplati iznos od 6.630,00 EUR za svakog neprijavljenog radnika iz točke 1. izreke rješenja, (odnosno ukupni iznos od 13.260,00 EUR) u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske na broj računa IBAN [broj bankovnog računa], s pozivom na broj: HR64 7129-50709-74850-00370, dok je u točki 3. izreke rješenja određeno da je poslodavac nalog iz točke 2. izreke rješenja dužan izvršiti u roku od tri dana od dana dostave rješenja. U točki 4. izreke rješenja određeno je, da ukoliko poslodavac u roku iz točke 3. ovog rješenja ne izvrši nalog iz točke 2. izreke ovog rješenja, provesti će se ovrha radi naplate novčanog iznosa od 13.260,00 EUR.

2. Osporavajući zakonitost citiranog rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, KLASA: UP/I-116-02/25-01/370, URBROJ: 443-02-02-08-25-6 od 30. rujna 2025, tužitelj je podnio tužbu, koja je kod ovog suda zaprimljena 29. listopada 2025., zbog povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U svezi s tim tužitelj je u tužbi u bitnome naveo, da je tuženik pogrešno primijenio materijalno pravo, jer nije dokazao da su ispunjeni zakonski uvjeti za primjenu odredbe članka 7. stavka 3. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada, a činjenično stanje da nije pravilno ni potpuno utvrđeno, jer iz Zapisnika inspekcije ne proizlazi da su ispunjeni bitni elementi radnog odnosa propisani člankom 10. Zakona o radu – odnosno da je zatečena osoba radila uz naknadu, prema uputama poslodavca i u njegovo ime, u okviru organiziranog rada poslodavca. Tužitelj ističe, da navedeni privremeni boravak i aktivnosti ne predstavljaju rad u smislu članka 10. Zakona o radu, jer nije postojala naknada, radna obveza niti formalno utvrđen radni odnos, te aktivnosti nisu bile obavljene u okviru organiziranog rada poslodavca. U konkretnom slučaju, da je bila riječ o kratkotrajnom probnom angažmanu radi procjene sposobnosti osobe za budući mogući radni odnos, a ne o stvarnom radu u smislu zakonskih propisa o radnom odnosu i obveznom mirovinskom osiguranju, a što je razvidno i iz iskaza radnice FZ, na koji se tuženik, u osporavanom rješenju, uopće ne osvrće. Tužitelj tvrdi da se radilo o kraćem boravku u prostoru radi procjene mogućnosti zapošljavanja, te da osobe ĆZ i DZ nisu bile uključene u redovan radni proces, uslijed čega predmetne aktivnosti nisu predstavljale rad u smislu odredbi Zakona o radu niti su mogle biti osnova za utvrđenje neprijavljenog rada. Tužitelj također ukazuje, da je tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja naveo kako se radi o trećem utvrđenom neprijavljenom radu u razdoblju od šest godina, primjenjujući odredbu članka 7. stavka 3. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada. Međutim, tužitelj smatra da je tuženik pogrešno primijenio materijalno pravo, jer prethodni nalazi inspektora, na koje se rješenje poziva ne predstavljaju temelj za izricanje najstrože mjere predviđene zakonom. Naime, tužitelj napominje da prethodni nalazi inspekcije, na koje se poziva tuženik, nisu nastali u šestogodišnjem razdoblju računajući od dana stupanja na snagu navedenog zakona, tj. od 1. siječnja 2023. godine, pa se ne može govoriti o trećem utvrđenju neprijavljenog rada u smislu članka 7. stavka 3. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada. Iz navedenih razloga, primjena najstrože kaznene mjere u ovom slučaju predstavlja proizvoljno postupanje i neosnovanu odluku, što da je u suprotnosti s načelom zakonitosti propisanim člankom 6. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21 u nastavku teksta ZUP). Osim toga, tužitelj ističe da činjenično stanje utvrđeno u osporavanom rješenju nije pravilno ni potpuno utvrđeno, jer zapisnik o nadzoru ne sadrži dokaze koji bi nesumnjivo potvrdili da je osoba zatečena u obavljanju radnih zadataka u okviru radnog odnosa. Nisu priložene fotografije, izjave svjedoka niti točan opis aktivnosti koje bi upućivale na obavljanje rada za poslodavca. Činjenica da osoba nije imala prijavljen boravak nije odlučujuća za utvrđenje neprijavljenog rada, jer inspekcija u ovom slučaju ne nadzire zakonitost boravka, već postojanje radnog odnosa, čime je postupak u konkretnom slučaju bitno povrijedio procesna prava tužitelja, uključujući pravo na očitovanje i iznošenje dokaza prije donošenja rješenja, u skladu s člankom 30. Zakona o općem upravnom postupku.

3. Stoga je tužitelj u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika od 30. rujna 2025., uz nadoknadu troška upravnoga spora.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog suda 3. prosinca 2025. odgovarajući na tužbene navode tužitelja, što će u nastavku presude biti detaljnije obrazloženo, u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja pa je predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

5. U ovom upravnom sporu 26. veljače 2026. održano je ročište za raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika pa je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, u nastavku teksta ZUS) data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, a nakon čega je odbijen dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem istog, jer izvođenje istog nije bilo nužno niti odlučno za rješavanje ovog upravnog spora, pa je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

6. Naime, uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, a nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj sud je utvrdio, da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Odredbom članka 7. stavka 2. Zakona propisano je, da će nadležni inspektor u roku od 8 dana od dana utvrđivanja postojanja neprijavljenog rada iz članka 3. stavka 2. točke 1. Zakona, rješenjem naložiti poslodavcu podnošenje prijave na obvezno mirovinsko osiguranje, počevši od dana koji je Zapisnikom utvrđen kao početak rada radnika, odnosno koji je u skladu s člankom 6. ovog Zakona pretpostavljeni dan početka rada i uplate iznosa od 2.650,00 eura za svakog neprijavljenog radnika u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, sukladno naputku o načinu uplaćivanja prihoda proračuna, obveznih doprinosa te prihoda za financiranje drugih javnih potreba, a stavkom 3. istog članka Zakona propisano je da ako se kod istog poslodavca, tijekom sljedećih inspekcijskih nadzora u razdoblju od 6 godina od prvog utvrđenja činjenice neprijavljenog rada, ponovno utvrdi neprijavljeni rad, nadležni inspektor će postupiti u skladu s člankom 7. stavka 2. Zakona, pri čemu će iznos obveze uplate povećava na 6.630,00 eura za svakog neprijavljenog radnika.

8. Odredbom članka 7. stavka 4. Zakona propisano je, da je poslodavac dužan naredbu iz točke 1. i 2. izreke rješenja izvršiti u roku od 3 dana od dana dostave rješenja.

9. Člankom 10. Zakona o radu („Narodne novine” br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. , 64/23.) propisano je, da se radni odnos zasniva ugovorom o radu.

10. Nisu osnovani navodi tužitelja iz tužbe da se osporavano rješenje temelji na Zapisniku inspekcije rada od 30. rujna 2025. godine, jer se osporavano rješenje temelji na Zapisniku inspekcijskog nadzora KLASA: UP/I-116-02/25-01/370, URBROJ: 443-02- 02-08-25-1 od dana 24. rujna 2025. godine, budući da je zapisnik KLASA: UP/I-116- 02/25-01/370, URBROJ: 443-02-02-08-25-7 od 30. rujna 2025. godine, sastavljen nakon uručenja osporavanog rješenja tužitelju.

11. Također, nisu osnovani niti navodi tužitelja iz tužbe kojima ističe da je tuženik pogrešno primijenio materijalno pravo, jer nije dokazano da su ispunjeni zakonski uvjeti za primjenu odredbe članka 7. stavka 3. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada, a činjenično stanje da nije pravilno niti potpuno utvrđeno, jer da iz zapisnika inspekcije ne proizlazi da su ispunjeni bitni elementi radnog odnosa propisani člankom 10. Zakona o radu — odnosno da je zatečena osoba radila uz naknadu, prema uputama poslodavca i u njegovo ime, u okviru organiziranog rada poslodavca. Ovo iz razloga, što je neposrednim opažanjem više inspektorice rada 24. rujna 2025. godine u poslovnim prostorije kavane Stella di Mare, na adresi [adresa], a u kojem prostoru posluje tužitelj kao poslodavac, utvrđeno da su na radu zatečeni radnici NADIR LIMANI, OIB: 64038183512, državljanin Sjeverne Makedonije, koji je zatečen u kuhinji ugostiteljskog objekta, u obavljanju poslova kuhara i DZ državljanin Republike Srbije, zatečen u obavljanju poslova konobara. Isti su na zapisnik inspekcijskog nadzora KLASA: UP/I-116-02/25-01/370, URBROJ: 443-02-02-0825-1 od dana 24. rujna 2025. godine, na okolnost svoga rada kod tužitelja kao poslodavca saslušani u svojstvu svjedoka. Iz iskaza radnika NADIR LIMANI, proizlazi da je počeo raditi 22. rujna 2025. godine od 12:00 sati i radio je do 21:00 sati. 23. rujna 2025. godine radio je u istom radnom vremenu i oba dva dana je radio na poslovima kuhara. 24. rujna 2025. godine počeo je raditi oko 12:00 sati i obavljao je poslove kuhara do 16:15 sati kada je zatečen od strane policije i tuženika. Ugovor o radu da nije potpisao prije početka rada niti mi je uručena pisana potvrda o sklopljenom ugovoru o radu prije početka rada, a također nije prijavljen na mirovinsko i zdravstveno osiguranje, niti ima je izdanu dozvolu za. boravak i rad odnosno potvrdu za poslodavca, ovdje tužitelja u Republici Hrvatskoj, a naloge za posao, odnosno što će raditi i u kojem radnom vremenu dobio je od VZ, koja mu je i osigurala smještaj u [adresa] i u tom je smještaju boravio od 22. rujna 2025. godine Oko plaće još ništa nije dogovorio.

12. DZ, državljanin Republike Srbije, u svojem iskazu naveo je, da je u Republiku Hrvatsku došao prije pet šest dana, a kod tužitelja je počeo raditi 23. rujna 2025. godine i radio je u radnom vremenu od 10:00 sati do 21:00 sati na poslovima konobara. 24. rujna 2025. godine počeo je raditi oko 10:00 sati i obavljao je poslove konobara do 16:15 sati kada je zatečen od strane policije i tuženika. Ugovor o radu nije potpisao prije početka rada niti mi je uručena pisana potvrda o sklopljenom ugovoru o radu prije početka rada, a ne zna je li prijavljen na mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Nema izdanu dozvolu za boravak i rad odnosno potvrdu za tužitelja u Republici Hrvatskoj.

Naloge za posao, odnosno što će raditi i u kojem radnom vremenu dobio je od VZ, a s njom sam se dogovarao i za plaću, ona mi je i osigurala smještaj u [adresa] gdje boravi od jučer. Istom da je rečeno da su papiri u postupku i da će sve biti riješeno. Također je na isti zapisnik VZ, opunomoćena radnica, iziavila da na iziave radnika nema primjedbi, a koju izjavu je i vlastoručno potpisala.

13. S tim u svezi, ukazuje se tužitelju, da takav rad, s obzirom na narav i vrstu posła i ovlasti posłodavca ima obilježja posła za koji se zasniva radni odnos i koji se mora prijaviti na obvezno mirovinsko osiguranje te se mora ishodovati dozvoła za boravak i rad u RH, dok iz izjava radnika nedvojbeno proizlazi da isti sa tužiteljem kao posłodavcem nisu potpisali ugovor o radu prije početka rada niti im je uručena pisana potvrda o sklopljenom ugovoru o radu prije početka rada, a tužitelj ni na koji način nije dokazao suprotno.

14. Tužitelj pogrešno navodi da je u konkretnom slučaju bila riječ o kratkotrajnom probnom angažmanu radi procjene sposobnosti osobe za budući mogući radni odnos, a ne o stvarnom radu u smislu zakonskih propisa o radnom odnosu i obveznom mirovinskom osiguranju, a što i izravno proizlazi iz iskaza radnice VZ, jer je člankom 53. stavak 1. Zakona o radu propisano da se prilikom sklapanja ugovora o radu može ugovoriti probni rad.

15. Budući da ugovori o radu s radnicima ĆZ i DZ nisu sklopljeni prije početka rada, to se ne može govoriti niti o „probnom angažmanu”, jer je Zakonom o radu jasno propisano da se probni rad može ugovoriti prilikom sklapanja ugovora o radu.

16. Nastavno, Zakon o suzbijanju nezakonitog rada u članku 3. propisuje: (1) Neprijavljeni rad definira se u užem i širem smislu.

(2) Nepriiavlieni rad u užem smislu te rad koji s obzirom na narav i vrstu rada i ovlasti posłodavca ima obiliežie radnog odnosa, a nije zakonito ugovoren ili nema valjanu pravnu osnovu odnosno za koji nije uspostavliena odgovaraiuća priiava na obvezna osigurania u składu s posebnim propisima te u smislu ovoga Zakona obuhvaća sliiedeće poiavne oblike:

1. obavlianie rada bez priiave na obvezno mirovinsko osiguranje priie početka rada s prvimdanom početka rada odnosno na odgovaraiuće radno vriieme ili 2. obavlianie rada bez skloplienog ugovora o radu u pisanom obliku ili bez pisane potvrde o skloplienom ueovoru o radu ili

3. obavlianie rada na temeliu drugih sklopljenih obvezno pravnih ugovora između posłodavca i fizičke osobe kada takav rad s obzirom na svoiu narav i vrstu te ovlasti posłodavca ima obilježja posła za koji se zasniva radni odnos ili

4. zapošliavanie državlianina treće zemlie protivno odredbama propisa koiim se uređuiu uvieti ułaska kretanj,. boravka i rada stranaca koji su državliani trećih zemalia. (3) Neprijavljeni rad u širem smislu obuhvaća rad koji prema svojim obilježjima predstavlja izbjegavanje obveza koje posłodavac ima vezano uz plaću radnika, a u smislu ovoga Zakona obuhvaća sljedeće pojavne oblike:

1. radni odnos u kojem se ne isplaćuje povećana plaća radniku i ne uplaćuju propisana javna davanja na povećanu plaću i iz povećane plaće ili

2. isplaćivanje plaće ili dijela plaće bez obračuna i uplate propisanih javnih davanja.

(4) Neprijavljeni rad je zabranjen.

17. Nisu osnovani navodi tužitelja iz tužbe kojima ističe da je tuženik pogrešno primijenio materijalno pravo, jer prethodni nalazi inspekcije, na koje se poziva tuženik, nisu nastali u šestogodišnjem razdoblju računajući od dana stupanja na snagu Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada, tj. od 01. siječnja 2023. godine, pa da se ne može govoriti o trećem utvrđenju neprijavljenog rada u smislu članka 7. stavka 3. zakona o suzbijanju neprijavljenog rada.

18. Naime, kao što je to gore već navedeno, člankom 7. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada propisano je:

(1) U provedbi inspekcijskog nadzora nadležni inspektor će ako utvrdi da je za poslodavca radnik obavljao neprijavljeni rad, o navedenome u zapisnik unijeti podatke o radniku, razdoblju u kojem je radnik obavljao neprijavljeni rad u skladu s člankom 6. ovoga Zakona i opis poslova koje je radnik obavljao.

(2) Nadležni inspektor će u roku od osam dana od dana utvrđenja postojanja neprijavljenog rada iz članka 3. stavka 2. točke 1. ovoga Zakona rješenjem naložiti poslodavcu podnošenje prijave na obvezno mirovinsko osiguranje počevši od dana koji je zapisnikom utvrđen kao početak rada radnika odnosno koji je u skladu s člankom 6. ovoga Zakona pretpostavljeni dan početka rada i uplatu iznosa od 2650,00 eura za svakog neprijavljenog radnika u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, sukladno naputku o načinu uplaćivanja prihoda proračuna, obveznih doprinosa te prihoda za financiranje drugih javnih potreba.

(3) Ako se kod istog poslodavca tijekom sljedećih inspekciiskih nadzora u razdobliu od šest godina od prvog utvrđenja činienice nepriiavlienoga rada ponovno utvrdi nepriiavlieni rad, nadležni inspektor će postupiti u skladu sa stavkom 2. ovoga članka pri čemu se iznos obveze uplate povećava na 6630, 00 eura za svakog neprijavljenog radnika.

(4) Poslodavac je dužan u roku od tri dana od dana dostave rješenja iz stavaka 2. i. 3. ovoga članka podnijeti prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje i uplatiti iznos iz stavka 2. odnosno stavka 3. ovoga članka.

(5) Ako se kod istog poslodavca činienica nepriiavlienoga rada utvrdi treći i svaki sliiedeći put u razdobliu od šest godina od prvog utvrđenja činjenica nepriiavlienoga rada u skladu s člankom 6. ovoga Zakona, nadležni inspektor će osim postupania u skladu sa stavkom 3. ovoga članka usmenim riešeniem u zapisniku zabraniti poslodavcu obavlianie dielatnosti u nadziranom objektu odnosno prostoru.

(6) Rješenje iz stavka 5. ovoga članka ukinut će se u roku od tri dana od dana dostave dokaza nadležnom inspektoru o uplati iznosa iz stavka 3. ovoga članka, ali ne prije proteka 30 dana od zabrane obavljanja djelatnosti.

(7) Rješenje iz stavka 5. ovoga članka izvršava se odmah pečaćenjem poslovnih prostorija, postrojenja, uređaja i druge opreme za rad ili na drugi pogodan način, bez donošenja rješenja o izvršenju.

(8) Poslodavac na kojeg se odnosi usmeno rješenje iz stavka 5. ovoga članka može pisanim putem, u skladu s posebnim propisom, zatražiti da se zapečaćene prostorije privremeno otpečate i u nazočnosti inspektora odmah izuzeti pokvarljive namirnice i poduzeti druge sigurnosne mjere radi sprječavanja štete.

(9) Žalba protiv rješenja iz stavaka 2., 3. i 5. ovoga članka nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor.

(10) Izvršno rješenje iz stavaka 2. i 3. ovoga članka dostavit de se nadležnom tijelu koje je ovlašteno za utvrđivanje prava na mirovinsko osiguranje, nadležnom tijelu koje je ovlašteno za utvrđivanje prava na zdravstveno osiguranje te nadležnom tijelu koje je ovlašteno za obračun poreza i doprinosa za obvezna osiguranja prema sjedištu poslodavca.

19. Nedvojbeno je utvrđeno, da je u razdoblju od 6 godina koje prethode utvrđenju neprijavljenog rada treći put ili svaki slijedeći put, računajući od dana stupanja na snagu Zakona, neposrednim opažanjem inspektora rada bio utvrđen neprijavljeni rad kod poslodavca STELLA DI MARE Selce j.d.o.o. za ugostiteljstvo, Selce, u poslovnom prostoru buffet Promenade na adresi [adresa], o čemu je doneseno Rješenje KLASA: UP/I-116-02/25-01/ 122, URBROJ: 443-02-02-10-25-6, dana 08. srpnja 2025. godine, u poslovnom prostoru kavane Stella di Mare, na adresi [adresa], o čemu je doneseno Rješenje KLASA: UP/I-116- 02/25-01/322, URBROJ: 443-02-02-10-25-3 dana 25. srpnja 2025. godine, te konačno u poslovnom prostoru kavane Stella di Mare, na adresi [adresa], o čemu je doneseno Rješenje KLASA: UP/I-116-02/25-01/370, URBROJ: 443-02-02-08- 25-6 dana 30. rujna 2025. godine.

20. Na posljetku, na navode tužitelja iz tužbe da primjena najstrože mjere u ovom slučaju predstavlja proizvoljno postupanje i neosnovanu odluku, što je u suprotnosti s načelom zakonitosti propisanim člankom 6. Zakona o općem upravnom postupku, valja odgovoriti tužitelju, da je utuženo rješenje doneseno sukladno odredbi članka 7. stavka 3. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada, a kako se radi o kogentnoj zakonskoj normi, nema mogućnosti primjene one mjere za ispunjenje obveze koja bi za stranku bila povoljnije.

21. Naime, činjenica rada utvrđena je neposrednim opažaniem inspektora rada te izjavama u svojstvu svjedoka radnika ĆZ i DZ, a koje izjave su sastavni dio zapisnika o provedenom inspekcijskom nadzoru KLASA: UP/1-116-02/25- 01/370, URBROJ: 443-02-0208-25-1 od dana 24. rujna 2025. godine, kojem je i nazočila radnica VZ, koja je upoznata sa predmetom inspekcijskog nadzora i upozorena na odredbu članka 70. Zakona o općem upravnom postupku, dana joj je mogućnost, odnosno pravo na očitovanje, koje pravo e iskoristila u tijeku postupka koji je prethodio ovom upravnom sporu, a ista do dana donošenja osporavanog rješenja nije predočila dokaze da se ne radi o neprijavljenom radu.

22. Imajući u vidu sve dosada navedeno, na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 5. ožujka 2026.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćenicima tužitelja, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o. u Rijeci, Nikole Tesle 9/V-VI

- tuženiku Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Službi za nadzor zapošljavanja i upućivanja, Rijeka, Osječka 50