REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska ul. br. 31

Poslovni broj: P Ob-204/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu pojedincu Sanji Vrabec-Vrančić, u građanskopravnoj stvari tužitelja ES iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Cvrkoviću odvjetniku u Odvjetničkom društvu Cvrković i partneri d.o.o. Vukovar protiv tuženica OS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Sandri Dkaralić odvjetnici u Vukovaru radi roditeljske skrbi, osobnih odnosa djeteta i roditelja s kojim neće stanovati i uzdržavanja djeteta maloljetne ESH koju zastupa posebni skrbnik ŽS, dipl. pravnica iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb, Podružnica Osijek, nakon zaključene nejavne glavne rasprave održane 28. siječnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, tuženice osobno te u nenazočnosti uredno pozvanog maloljetnog djeteta kojega zastupa poseban skrbnik, na temelju čl. 335. ZPP-a, 5. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Dijete maloljetna ESH, rođena **.**.2024. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zajednička kći tužitelja i tuženice, stanovat će s majkom, tuženicom OS koja će samostalno ostvarivati roditeljsku skrb u odnosu na to dijete vezano za sadržaje te skrbi koji obuhvaćaju donošenje odluka o izboru liječnika djeteta, izboru vrtića i škole, te će tuženica sama zastupati dijete u njegovom bitnom osobnom pravu promjene prebivalište, odnosno boravišta djeteta uz istovremeno ograničavanje oca djeteta, tužitelja ES, OIB [osobni identifikacijski broj], na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu.

II. Osobni odnosi djeteta maloljetne ESH, OIB [osobni identifikacijski broj] s ocem tužiteljem ES, OIB [osobni identifikacijski broj] ostvarivat će se po dogovoru roditelja koji će uvažavati potrebe djeteta da se ostvaruju u nazočnosti majke djeteta i potrebu djeteta za roditeljskom skrbi u vrijeme dok je majka na poslu, a dijete ne može biti u vrtiću, a ako dogovor izostane, ovi osobni odnosi ostvarivat će se dva dana u tjednu od 14,00 sati kada će otac, tužitelj ES, dijete preuzimati u vrtiću koji dijete pohađa, odvoditi je u svoje kućanstvo i vratiti u kućanstvo majke u vrijeme kada se majka vrati kuću s posla i koje će dane u tjednu i vrijeme vraćanja djeteta u kućanstvo majke dogovoriti s majkom djeteta, te u jedan dan vikenda kada je majka na poslu i to od 10,00 sati do 18,00 sati u kućanstvu oca tuženika ES radi ostvarivanja kojih osobnih odnosa će otac dijete preuzimati u kućanstvu u kojemu ono stanuje s majkom u vrijeme određeno/dogovoreno za početak ostvarivanja tih osobnih odnosa, te dijete u to isto kućanstvo vratiti u vrijeme određeno/dogovoreno za završetak ostvarivanja tih osobnih odnosa.

1.Nakon 1. siječnja 2027. godine osobni odnosi djeteta ESH s ocem, tuženikom ES ostvarivat će se u kućanstvu oca svaki prvi i treći vikend u mjesecu od petka u 19,00 sati do nedjelje u 18,00 sati, svaki rođendan djeteta u neparnim godinama, te dane državnih praznika i blagdana naizmjenično radi ostvarivanja kojih osobnih odnosa će otac dijete preuzimati u kućanstvu u kojemu ono stanuje s majkom u vrijeme određeno/dogovoreno za početak ostvarivanja tih osobnih odnosa, te dijete u to isto kućanstvo vratiti u vrijeme određeno/dogovoreno za završetak ostvarivanja tih osobnih odnosa.

III. Nalaže se tužitelju ES, OIB [osobni identifikacijski broj], za dijete maloljetnu ESH, OIB [osobni identifikacijski broj], plaćati uzdržavanje novcu i to u mjesečnom iznosu od 240,00 eura (slovima: dvijestotinečetrdeseteura) počevši od 5. ožujka 2026. kao dana donošenja ove presude, pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti s tim da obveza dospijeva petnaestog dana u mjesecu za tekući mjesec i ima se platiti na račun otvoren u banci na ime tuženice OS, majke i zakonske zastupnice navedenog djeteta.

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove nastale joj vođenjem ovoga parničnog postupka.

Obrazloženje

1.Tužitelj je kod ovoga suda 19. rujna 2024. podnio tužbu protiv tuženice tražeći istom da sud donese odluku o roditeljskoj skrbi, ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem s kojim neće stanovat i o uzdržavanju njihovog zajedničkog maloljetnog djeteta kćeri ESH, potražujući od tuženice naknadu parničnih troškova.

1.1. Istovremeno s podnošenjem tužbe sudu tužitelj je predložio, zbog hitnosti u određivanju osobnih odnosa tužitelja s djetetom, donošenja rješenja o privremenoj mjeri, od kojeg je prijedloga odustao na ročištu održanog dana 12. studenog 2025. tako da sud o tom prijedlogu nije donosio odluku.

1.2. U tužbi tužitelj navodi da je s tuženicom bio u izvanbračnoj zajednici u kojoj je rođeno navedeno dijete, da više ne žive u zajednici života sa svojim djetetom, da nemaju druge zajedničke djece, kao i da je kod Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured [adresa] proveden postupak obveznog savjetovanja prije nego li je podnesena tužba u ovom predmetu te da se u tom postupku nije s tuženicom mogao dogovoriti o ostvarivanju osobnih odnosa u njegovom kućanstvu i u nazočnosti svojih roditelja kao bake i djeda navedenog djeteta.

Tužitelj u tužbi navoda da nema ništa protiv da dijete živi sa svojom majkom, ovdje tuženicom, te je naveo da svakog mjeseca na račun majke uplaćuje iznos od 197,00 eura na ime uzdržavanja djeteta, da je taj iznos dogovorio s tuženicom i da samo želi ostvarivati s djetetom osobne odnose u vlastitom kućanstvu od osamnaest mjeseci starosti djeteta u prisutnosti djetetove majke, a nakon te dobi bez majčine prisutnosti, trideset dana za vrijeme ljetnih praznika, sedam dana za vrijeme zimskih praznika, blagdane, praznike i rođendane naizmjence, te izvan ovoga po dogovoru s majkom djeteta.

2. Tuženica je u odgovoru na tužbu navela da s tužiteljem nikada nije živjela u izvanbračnoj zajednici, ali da je točno da imaju zajedničko maloljetno dijete ESH i da nemaju druge djece, da je točno da se u postupku obveznog savjetovanja nisu uspjeli dogovoriti o načinu ostvarivanja osobnih odnosa tužitelja s kćeri, da tužitelj od rođenja djeteta dva puta platio navedeni iznos uzdržavanja, da se ona ne protivi ostvarivanju osobnih odnosa tužitelja s djetetom, ali da se protivi tome da se oni ostvaruju u kućanstvu u kojemu tužitelja živi s roditeljima zato što se boji za svoju sigurnost i sigurnost djeteta s obzirom na ponašanje tužitelja i njegovog oca, da joj je za zadovoljavanje mjesečnih potreba djeteta potrebno najmanje 250,00 eura mjesečno, da se protivi prijedlogu tužitelja za ostvarivanje osobnih odnosna kako je to navedeno u tužbi, te predlaže da se osobni odnosi djeteta i tužitelja ostvaruju u kućanstvu majke, tuženice, dva pute mjesečno po tri sata, i da mogu biti prisutni i baka i djed djeteta po ocu, te iskazuje suglasnost za ostvarivanjem zajedničke roditeljske skrbi tužitelja i nje u odnosu na navedeno dijete, no da odluke vezano za jaslice, vrtić, školovanje, izvannastavne aktivnosti, putovanje, o prebivalištu, izboru liječnika djeteta donosi tuženica kao majka, te se protivila određivanju predložene privremene mjere tvrdeći da ista nije potrebna s obzirom da ona ne sprječava tužitelja u ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom, te je potraživala naknadu parničnih troškova.

3. U smislu odredbe čl. 358. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23–Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 156/23, u daljem tekstu ObZ) dijete je stranka u svim postupcima pred sudom u kojima se odlučuje o njegovim pravima i interesima, tako da je u smislu odredbe čl. 414. i čl. 240. ObZ-a, Hrvatski zavod za socijalni rad Područni ured [adresa] (dalje u tekstu: Zavod) radi zaštite pojedinih osobnih i imovinskih prava i interesa djeteta u ovom sporu o roditeljskoj skrbi, ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem kojim neće stanovati i o uzdržavanju toga djeteta, zajedničkoj maloljetnoj kćeri tužitelja i tuženice, imenovao posebnog skrbnika rješenjima od 23. rujna 2024. (list spisa 13- 14) u osobi ŽS dipl. pravnice iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb Podružnica Osijek.

3.1. Posebna skrbnica djeteta nije se protivila provedbi postupka, apelirala je na roditelje da sklope sporazum u najboljem interesu i za dobrobit djeteta čiji su roditelji, a ako ne postignu sporazum da sud službenim putem zatraži od Zavoda nalaz i mišljenje, te podatke o obiteljski, imovinskim i socijalnim prilikama stranaka te je obavijestila sud da zbog niske kronološke dobi svoje štićenice s njom nije u mogućnosti obaviti razgovor radi utvrđivanja volje i mišljenja djeteta.

4. U dokaznom dijelu postupka sud je, radi utvrđivanja odlučnih činjenica, izvršio uvid u i pregledao rodni list na ime ESH (stranica spisa 5), izvješće o obvezom savjetovanju od 6. rujna 2024. (stranica spisa 6-8), presuda Općinskog suda u Vinkovcima br. Pp-1619/2024-5 od 3. listopada 2024. (stranica spisa 21-24), nalaz i mišljenje stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured [adresa] od 4. prosinca 2024. (stranica spisa 53-55), zapisnik stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured [adresa] od 10. prosinca 2025. (stranica spisa 66) te je izveo dokaz saslušanjem tužitelja i tuženice kao parničnih stranaka (stranica spisa 57-62), koji su dokazi ocijenjeni u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- odluka Ustavnog suda RH i 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14- odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 89/22, 114/22, 155/23 i 146/25 u daljem tekstu ZPP), svaki zasebno i svi u njihovoj međusobnoj povezanosti.

4.1. Iz rodnog lista na ime ESH i izvješća o obvezom savjetovanju od 6. rujna 2024. utvrđeno je da su tužitelja i tuženica roditelji navedenog djeteta koje je rođeno **.**.2024. u [adresa] te da je prije pokretanja ovoga postupka kod suda proveden postupak obveznog savjetovanja kod Zavoda, no da se u tom postupku oni kao roditelji nisu sporazumjeli o svim pitanjima iz plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi u odnosu na to zajedničko maloljetno dijete.

4.2. Iz presude Općinskog suda u Vinkovcima br. Pp-1619/2024-5 od 3. listopada 2024. utvrđeno je da je istom tužitelj kao okrivljenik oglašen krivim za počinjenje psihičkog nasilja u obitelji koje se dogodilo 4. rujna 2024. u odnosu na oštećenici, ovdje tuženicu.

4.3. Iz nalaza i mišljenja stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured [adresa] od 4. prosinca 2024. utvrđeno je da su tužitelj i tuženica bili u vezi oko pet godina s prekidima, da je dijete bilo planirano, no veza prekinuta za vrijeme trudnoće tuženice zbog neslaganja oko daljih planova u životu, da je tuženica po zanimanju trgovac, da je ostvarila pet godina radnog staža, da je zaposlena u domu za starije i nemoćne osobe, da je bila korisnica naknade za porodiljni dopust u iznosu od 670,00 eura mjesečno, da nije vlasnica nekretnina niti pokretnina i da je zdrava, kao što je utvrđeno da je tužitelj po zanimanju agrotehničar s ostvarenih sedam godina radnog staža, daj e zaposlen na poslovima šumarskog radnika s mjesečnom plaćom oko 1.200,00 eura, da s osnova rada u registriranom OPG-u godišnje ostvari zaradu od oko 4.000,00 eura, da je vlasnik poljoprivrednog zemljišta i mehanizacije kojom to zemljište obrađuje, da stanuje u kući koja je u vlasništvu oca i zajedno s roditeljima, da tužitelj za uzdržavanje djeteta plaća 200,00 eura mjesečno te da je kupovao i ostale potrebne stvari za dijete, da je po rođenju djeteta viđao dijete u kućanstvu majke i želio dijete bez majčine nazočnosti odvoditi u svoje kućanstvo, što tuženica nije dopuštala tako da je dolazilo do prijepora.

Provedenim psihologijskim testiranjem tužitelja utvrđeno je da iskazani psihosomatski simptomi nisu bili indikativni za postojanje psihosomatskih/ili neuropsihijatrijskih poremećaja, da je emocionalno topla stabilna osobe, da ne pokazuje sklonost društveno neprihvatljivim ponašanjima ili ovisnostima, da nema sklonosti upuštanju u rizične aktivnosti, da je prosječnih sposobnosti uživljavanja u tuđa emocionalna stanja.

Provedenim psihologijskim testiranjem tuženice utvrđeno je da niti ona ne iskazuje o pristupnosti psihosomatskih simptoma koji bi upućivali na postojanje psihosomatskih/ ili neuropsihijatrijskih poremećaja, da je umjereno otvorena u socijalnom okruženju, da postiže ravnotežu između introverzije i ekstraverzije, balans između emocionalne topline i rigidnosti, da je povremeno sklona doživljavanju neugodnih emocija i uznemirenosti, da ne iskazuje društveno neprihvatljiva i ovisnička ponašanja te je prosječne razine uživljavanja u tuđa emocionalna stanja, avanturizam i impulzivnost.

Iako provedenim psihologijskim testiranjem tužitelja i tuženice nisu utvrđene karakteristike koje bi upućivale ne neodgovarajući brigu o njihovom zajedničkom maloljetnom djetetu, provedenim razgovorom s oba roditelja stekao se dojam da se tužitelj nije poistovjetio s roditeljskom ulogom niti dovoljno angažirao oko izgradnje privrženog odnosa s djetetom, u prilogu čega ide činjenica da dva mjeseca prije provedenog testiranja nije nastojao ostvariti kontakt s djetetom iako nisu za to postojale zapreke tako da je mišljenje stručnog tima Zavoda da dijete nastavi stanovati s majkom što je u njezinom najboljem interesu, uz redovite kontakte s ocem u kućanstvu u kojemu dijete stanuje i prisutnosti majke i to dva puta tjedno u dane koje odgovaraju roditeljima po dva sata od 16-18 sati kako bi otac stekao adekvatne roditeljske vještine i počeo aktivno i primjerno skrbiti o djetetu, te da, s obzirom da je nedostajao kontinuitet u stvaranja privrženosti oca i djeteta, nije moguće razmatrati proširivanje tih osobnih odnosa onako kako je to predložio otac.

4.4. Iz zapisnika stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured [adresa] od 10. prosinca 2025. utvrđeno je a je postupajući po traženju ovoga suda vezano za prijedlog tuženice da samostalno ostvaruje roditeljsku skrb u sadržajima koji se odnose na izbor liječnika djeteta, izbor vrtića i škole, te u djetetovom bitnom osobnom pravu promjene prebivališta odnosno boravišta, Zavod pozvao tužitelja i tuženicu koji su prigodom odvojenih dolazaka u Zavod iznijeli da sada uspijevaju postići dogovor oko djeteta, te da im je važno da zajednički, jednako i ravnopravno sudjeluju u životu svoga djeteta, te je tužitelj iskazao suglasnost za djelomice samostalnim ostvarivanjem roditeljske skrbi u odnosu na dijete u sadržajima koje je predložila tužiteljica, koja je ustrajala na svom prijedlogu i pojasnila da joj je pojedine obveze lakše određivati samostalno ukoliko tužitelj nije u mogućnosti, da ni na koji način ne želi tužitelja ograničiti vezano za njegovu roditeljsku skrb prema djetetu, tako da je mišljenje stručnog tima Zavoda da bi tuženici trebalo priznati pravo da samostalno roditeljsku skrb u opisanim sadržajima s obzirom d stanuje s djetetom i preuzima svakodnevnu skrb o njoj, te je tuženica kao majka upućena da o svim bitnim promjenama u životu djeteta obavještava djetetovog oca, tužitelja.

4.5. iz suglasnih izjava tužitelja i tuženice sud je utvrdio istovjetno dostavljenim podatcima o obiteljskim, imovinskim i socijalnim prilikama tužitelja i tuženice, te još i da tužitelj za dijete uzdržavanje plaća mjesečno nakon 15-tog u mjesecu u iznosu od 200,00-240,00 eura, da se osobni odnosi s djetetom ostvaruju obično srijedom i subotom u trajanju od dva sata u kućanstvu u kojemu dijete živi s majkom, a nekada i u kućanstvu u kojemu živi tužitelja sa svojim roditeljima, da se takav način ostvarivanja osobnih odnosa odvija unazad deset mjeseci, da, po potrebi, u skrbi o djetetu pomaže tužiteljeva majka, da je navedeno dijete jedino dijete tužitelja i tuženice i da niti jedno od njih nema druge djece.

4.6. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da mu je radno vrijeme od 7,00-15,00 sati, da stanuje u kućanstvu s roditeljima i sudjeluje u troškovima toga kućanstva s iznosom od 400,00-500,00 eura mjesečno, da za dijete ponekad nešto kupi i da to obično naruči njegova majka preko interneta, da je dijete sada s majkom u stanu u [adresa] i ide u vrtiću Cerni i da je on potpisao sve potrebno kako bi se upisala u vrtić, te da je potpisao i u policiji vezano za promjenu prebivališta djeteta na adresu u [adresa] kako bi moglo ići tamo u vrtić, da je na popisu osoba koja može preuzeti dijete u vrtiću u Cerni, da će biti na popisu kada dijete bude išlo u vrtiću u [adresa], te da bi se u dogledno vrijeme mogao brinuti i o djetetu u svome kućanstvu gdje bi mu uvijek pomagala majka koja je domaćica, te da je vlasnik poljoprivrednog zemljišta površine oko 2750 m2.

4.7. Iz iskaza tuženice utvrđeno je još i da su se prvih šest mjeseci po rođenju djeteta osobni odnosi djeteta s ocem ostvarivali u kući u kojoj je ona živjela s djetetom, nakon toga da je odvodila dijete u tužiteljevo kućanstvo, da joj je puno pomagala tužiteljeva majka i pa i financijski i psihički nakon smrti majke, da se sve vezano za čuvanje djeteta kada bi negdje morala otići dogovara s tužiteljevom majkom, da nekada tužitelj dijete vidi i pet dana u tjednu, da se dijete u vrtiću prilagodilo, da je cijena vrtića u Cerni bila 230,00 eura mjesečno, a da će u [adresa] biti 70,00 eura mjesečno, da dva mjeseca živi s djetetom u stanu u [adresa] i da je tužitelj potpisao sve potrebno za promjenu djetetovog prebivališta kao i da za izradu njezine prve osobne iskaznice, da ona nema ništa u vlasništvu, da živi u stanu na koji najam plaća 280,00 eura mjesečno i imaju 50,00 eura režija, da je zaposlena na neodređeno vrijeme s plaćom od oko 870,00 eura mjesečno, da sve što tužitelj plati za uzdržavanje djeteta na nju i potroši jer je paket pelena 20,00 eura, kupuje joj kašice, mliječnu dohranu i sve drugo potrebno, da je većinom obavještava tužitelja o zdravlju djeteta, da je po rođenju dijete imalo distoniju pa je morala ići na fizikalne vježbe, što je odrađeno tako da sada samo treba ići na kontrolu jednom godišnje, no da je inače zdrava uz poneku prehladu, da bi još pet mjeseci dijete trebalo ostvarivati osobne odnose s ocem kao i do sada, a kada bude dvije i pol godine da bi mogla ići prespavati kod oca za vikend, da se tužitelj i ona dogovaraju vezano za ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom, da još nije bilo potrebe da tužitelj dolazi po dijete u vrtić te da bi ostvarivan je roditeljske skrbi samostalno željela zbog toga što tužitelj nije htio potpisati da dijete krene u vrtić, da ne bi imala ništa protiv da dijete s ocem ode u igraonicu ili park i da tamo bude njegova majka i otac, te da joj zbog posla s obzirom da radi i vikendom, teško prihvatiti obvezu da vozi dijete vikendom u kućanstvo tužitelja i da dijete vikendom, kad ona treba biti a poslu, čuva djetetova krsna kuma.

4.8. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 28. siječnja 2026. tuženica je iznijela da se osobni odnosi djeteta i tužitelja ostvaruju više puta tjedno sukladno njihovom dogovoru u dane kada je ona kod kuće nakon posla, ponekad tužiteljeva majka dijete preuzme u vrtiću i odvede u njihovo kućanstvo s obzirom da je tuženica zaposlena dvanaest sati dnevno i da dijete vrate u majčino kućanstvo nakon što se tuženica vrati s posla, da se ne protivi ostvarivanju osobnih odnosa u dane vikenda blagdana i praznika samo da ne zna bi li mogla skroz provesti tu odluku zbog odvoženja djeteta u kućanstvo tužitelja tako da se tužitelj i ona dogovaraju i da im pomoć pruža tužiteljeva majka.

5. Odredbom čl. 408. ObZ-a određeno da je spor o roditeljskoj skrbi spor o pitanju s kojim će roditeljem dijete stanovati i načinu ostvarivanja roditeljske skrbi u kojem se odlučuje i o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem te uzdržavanje djeteta, te ako roditelji se nisu sporazumjeli u planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sud plan nije odobrio, da svaki roditelj ili dijete mogu podnijeti tužbu radi donošenja tih odluka (čl. 409. st. 1.), kao i da sud u tim postupcima nije vezan zahtjevima stranaka (čl. 409. st. 2.), te da je prije pokretanja takovog postupka kod suda potrebno provesti postupak obveznog savjetovanja iz čl. 324 ObZ-a te uz tužbu priložiti i izvješće koje ne smije biti starije od šest mjeseci (čl. 410 ObZ-a).

5.1. U smislu odredbe čl. 91. ObZ-a roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja, u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih imovinskih prava te dobrobiti. Roditeljsku skrb roditelji su dužni ostvarivati u skladu s djetetovim razvojnim potrebama i mogućnostima, roditelj se roditeljske skrbi ne može odreći, a roditelji su dužni o pojedinačnim sadržajima roditeljske skrbi razgovarati i sporazumijevati se s djetetom u skladu s njegovom dobnom zrelošću, a u sadržaj roditeljske skrbi, kako je to određeno čl. 92. ObZ-a, ulazi pravo i dužnost zaštite osobnih prava djeteta na zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu, odgoj i obrazovanje, ostvarivanje osobnih odnosa, određivanje mjesta stanovanja, upravljanje djetetovom imovinom kao i prava i dužnost zastupanja djetetovih osobnim i imovinskih prava i interesa.

5.2. Člankom 104. ObZ-a određeno je da roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb, te da su roditelji, kada trajno ne žive zajedno, dužni ostvarivanje roditeljske skrbi sporazumno urediti planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, te da zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi može biti uređeno i odlukom suda koja se temelji na sporazumu roditelja o svim bitnim pitanjima iz plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.

5.3. Člankom 105. ObZ-a određene su okolnosti u kojima jedan od roditelja samostalno ostvaruje roditeljsku skrb, u kojem slučaju je potrebno donijeti i odluku o tome hoće li roditelj koji samostalno ostvaruje roditeljsku skrb sam zastupati dijete u bitnim osobnim pravima ili uz suglasnost drugog roditelja sukladno članku 100. istoga Zakona.

5.4. Člankom 9. st. 1., 2. i 3. Konvencije o pravima djeteta, čije je odredbe sud primijenio prilikom donošenja odluka vezano za dobrobit zajedničkog maloljetnog djeteta tužiteljice i tuženika, propisano je da je nužno poštivati pravo djeteta koje je odvojeno od jednog ili oba roditelja da redovito održava osobne i neposredne odnose s oba roditelja ako se time ne ugrožava njegova dobrobit te da će se dijete protiv svoje volje odvojiti od svojih roditelja samo ako je to potrebno radi dobrobiti djeteta, dok je člankom 18. iste Konvencije određeno da se u najvećoj mogućoj mjeri ima primijeniti načelo zajedničke roditeljske odgovornosti za odgoj i razvoj djeteta, jer roditelji snose najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta te im je dobrobit djeteta mora biti njihova temeljna briga, kao i da roditelji ovisno o njihovim sposobnostima i materijalnim mogućnostima, snose najveću odgovornost za osiguranje životnih uvjeta koji su prijeko potrebni za razvoj djeteta, kako je to u odredbu čl. 27. iste Konvencije.

6. Stoga je, u smislu odredbe čl. 104. ObZ-a, s obzirom da su roditelji o svim pitanjima iz plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi postigli dogovor, ocijenivši da je dogovor sukladan zaštiti najboljeg interesa njihovog zajedničkog djeteta, uvažavajući svijest i nastojanje tužitelja i tuženice da zajednički i dogovorno ostvaruju roditeljsku skrb u odnosu na to dijete, s tim da će majka u dijelu te skrbi samostalno djelomice ostvarivati roditeljsku skrb kod odlučivanja o izboru liječnika djeteta i izboru vrtića i škole, te će sama zastupati dijete u njegovom bitnom osobnom pravu promjene prebivalište, odnosno boravišta djeteta, sud ovu odluku temeljio na opisanom sporazumu tužitelja i tuženice te odredio da će zajednička maloljetna kći tužitelja i tuženice stanovati s majkom, tuženicom, koja će o njoj svakodnevno skrbiti, osobne odnose s ocem, tužiteljem, ostvarivati po dogovoru roditelja, dok će otac za dijete plaćati uzdržavanje, te je odredio da će u ostalim sadržajima roditeljsku skrb ostvarivati ravnopravno, zajednički i sporazumno.

Psihologijskom obradom tužitelja i tuženice u Zavodu utvrđeno je da niti kod jednog od njih ne postoje okolnosti koje bi ih onemogućavale u ostvarivanju roditeljske skrbi no da tužitelj još nije integrirao pojam roditelja u svoju osobu, te da je zbog niske životne dobi djeteta potrebno postepeno ostvarivanje osobnih odnosa s tužiteljem bez nazočnosti djetetove majke i da se ne mogu za sada odrediti u proširenom trajanju kako to tužitelj svojom tužbom predlaže, te da je zbog pravovremenosti u zaštiti djetetovih prava i interesa u pogledu opisanih dijelova roditeljske skrbi potrebno omogućiti tužiteljici kao majci s kojom će dijete stanovati i stanuje od rođenja, da samostalno poduzima potrebne radnje kako bi zaštitila najbolji interes djeteta.

Ovo naročito što je tuženik uskratio potpis za upis djeteta u vrtić u Drenovce, ali, s obzirom da su međusobni odnosi tužitelja i tuženice kao roditelja toga djeteta sada u pozitivnom razvoju, na ovaj će se način smanjit okolnosti koje bi mogle dovesti do narušavanja takvih poboljšanih odnosa odgovornih roditelja naročito što tuženica želi da tužitelj kao otac sudjeluje u životu njihovog djeteta, o djetetu skrbi, s njim ostvaruje osobne odnose i da sve odluke vezano za dijete donose kao roditelji zajednički i dogovorno.

7. Odluka suda o uzdržavanju koje je obvezan svakom navedenom maloljetnom djetetu plaćati njezin otac, ovdje tužitelj, kao roditelj s kojim dijete neće stanovati, donesena je primjenom čl. 317. ObZ-a, čl. 307. ObZ-a, čl. 311. ObZ-a, cijeneći da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu (čl. 309. ObZ-a), da je tužitelj obveznik plaćanja uzdržavanja za jedno maloljetno dijete, te da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi obveze uzdržavanja svoga maloljetnog djeteta (čl. 288. ObZ-a), kao i da, u smislu čl. 426. ObZ-a, sud u parnicama o uzdržavanju maloljetnog djeteta nije vezan zahtjevima stranaka.

7.1. Sud je cijenio tijekom postupka utvrđene činjenice da je zajedničko maloljetno dijete tužitelja i tuženice dijete starosti oko godine i pol, da se mjesečne materijalne potrebe djeteta mogu zadovoljiti iznosom zakonom propisanog minimuma koji je za dijete navedene dobi od dana podnošenja tužbe sudu 19. rujna 2024. do dana zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari bio određen odlukama o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta dobi koje je u to vrijeme bilo naprijed navedeno dijete (Narodne novine br. 49/2024 i 75/2025), da je navedeno dijete zdravo dijete, da je zbog kraćih problema sa zdravljem dijete odlazilo na fizikalne vježbe odmah po rođenju, da pohađa vrtić za što majka izdvaja 70,00 eura mjesečno, da koristi pelene po 20,00 eura po paketu, kašice i mliječnu dohranu, da tužitelj uzdržavanje za dijete plaća u mjesečnom iznosu od 200,00 do 240,00 eura, te da je tužitelj zaposlen, da ostvaruje mjesečnu plaću od oko 1200,00eura, ostvaruje i zaradu radom u OPG koji ima registriran na svoje ime i to u iznosu oko 4000,00 eura na godišnjoj razini, da za potrebe zajedničkog kućanstva u kojemu stanuje s roditeljima mjesečno izdvaja oko 400,00 eura, je je vlasnik pola katastarskog jutra poljoprivrednog zemljišta i poljoprivrednih strojeva potrebnih za obradu zemljišta, da drugih obveza uzdržavanja po zakonu tužitelj nema, tako da je, sukladno tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta, tužitelj roditelj i obveznik plaćanja uzdržavanja s primitkom do 1.149,00-1200,00 eura i do 1.318,00 eura (Narodne novine br. 48/2023, 49/2024 i 75/2025) koji za mjesečno uzdržavanje djeteta treba plaćati upravo gore navedene novčane iznose, te da će se plaćanjem novčanog iznosa uzdržavanja omogućiti zadovoljavanje svih materijalnih potreba djeteta koje stanuju s tuženicom kao majkom, vodeći pri tome računa o cijenama prehrambenih i ostalih proizvoda i usluga u Republici Hrvatskoj nužnih za zadovoljenje svakodnevnih materijalnih potreba navedenog djeteta, sve u smislu odredbe čl. 311. ObZ-a.

7.2. Ukupne materijalne potrebe navedenog djeteta koje će se zadovoljiti plaćanjem opisanog uzdržavanja određenog u novcu odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i određeni su, u smislu čl. 311. ObZ-a, prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja i koji je sukladno čl. 310. ObZ-a na ovaj način ispunio svoju obvezu uzdržavanja djeteta u zadovoljavanju djetetovih materijalnih potreba, nasuprot tužiteljici koja je roditelj s kojim dijete stanuje i koja svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu.

7.3. Stoga je odlukom iz točke IV. izreke ove presude sud naložio tužitelju uzdržavanje za navedeno dijete plaćati u novcu i od dana donošenja ove presude pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, za dijete plaćati uzdržavanje u mjesečnom iznosu od 240,00 eura, koja mjesečna obveza dospijeva petnaestog dana u mjesecu za tekući mjesec i ima se platiti na račun otvoren u banci na ime tuženice kao roditelja s kojim navedeno dijete stanuje i koja mu pruža svakodnevnu skrb odnosno na drugi način koji će dogovoriti s tuženicom kao s roditeljem koji svakodnevno skrbi o djetetu pravovremenim zadovoljavanjem svih djetetovih potreba.

8. Budući da je sud utvrdio, što između tužitelja i tuženica nije niti sporno, da je tužitelj od rođenja djeteta plaćao uzdržavanje u približnom mjesečnom iznosu kao što je iznos određen ovom presudom, te ponekad kupio odjevni predmet za dijete, tužitelj je svoju obvezu uzdržavanja djeteta u razdoblju od podnošenja tužbe sudu do donošenja ove presude u potpunosti ispunio, tako da je sud odredio da će ovu svoju obvezu tužitelj u potpunosti ispuniti plaćanjem novčanog iznosa cijeneći da je tužitelj kao otac svjestan svoje obveze plaćanja uzdržavanja za dijete i potrebu njezinog redovitog ispunjenja.

9. Odluka suda o troškovima ovog parničnog postupka temelji se na odredi čl. 366. ObZ-a te je sud slobodno, vodeći računa o okolnostima ovoga slučaja ishodu ovoga postupka u kojemu su i tužitelj i tuženica bili zastupani po punomoćniku – odvjetniku i u kojem su u kojem su postigli sporazum o svim pitanjima iz plana o zajedničkoj roditeljsku skrbi, te kroz svakodnevnu skrb o zajedničkom maloljetnom djetetu pokazali voljnost zajednički i dogovorno i ubuduće o djetetu skrbiti, a nastali su im podjednaki troškovi u visini jednokratne nagrade za cjelokupni prvostupanjski postupak utvrđen primjenom Tbr. 7. st. 2., Tbr. 42. i Tbr. 50. važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove proistekle za nju vođenjem ovoga parničnog postupka.

U Vukovaru 5. ožujka 2026.

Sudac:

Sanja Vrabec-Vrančić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi županijskom sudu kao drugostupanjskom putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojemu se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a presudu će sud istaknuti na internetskoj stranici e-oglasnoj ploči sudova, dok ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (čl. 335. st. 9., 10. i 11. ZPP-a).

Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojemu se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl. 335. st.11. ZPP-a).

Dostavna naredba:

1. Tužitelju putem punomoćnika.

2. Tuženici putem punomoćnika.

3. Maloljetnom djetetu putem posebne skrbnice.

- po pravomoćnosti:

4. Hrvatski zavod za socijalni rad Područni ured Županja.