REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pn-1907/2016-74

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari tužiteljice EI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Topić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika HOK osiguranje d.d. iz Zagreba, Capraška 6, OIB: 00432869176, koga zastupa punomoćnica Sandra Pleša, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić i partneri d.o.o. u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, koga zastupa punomoćnik Hrvoje Pelcl, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. veljače 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice – odvjetnika Joška Biliškova, punomoćnice tuženika i punomoćnika umješača na strani tuženika, dana 5. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku HOK osiguranje d.d. isplatiti tužiteljici AI s osnove izgubljene zarade u poljodjelstvu mjesečnu rentu kao naknadu za štetu u iznosu od 3.000,00 kn, počam od 1. srpnja 2014. pa nadalje, s time da na svaki mjesečni a neisplaćeni obrok teče zatezna kamata od dana njegova dospijeća pa do konačne isplate koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. a od 1. kolovoza 2015. se izračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrena na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, s time da je dospjele obroke po pravomoćnosti presude tuženik dužan isplatiti odjednom sa zateznom kamatom koja teče na svaki dospjeli a neisplaćeni mjesečni obrok počam od dospijeća istog pa do konačne isplate sa zateznom kamatom koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. se izračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrena na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II. Nalaže se tužiteljici AI naknaditi tuženiku HOK osiguranju d.d. troškove postupka u iznosu od 4.750,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 5. ožujka 2026. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužiteljici AI naknaditi umješaču na strani tuženika Euroherc osiguranju d.d. troškove postupka u iznosu od 4.062,50 eura sa zateznom kamatom tekućom od 5. ožujka 2026. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi da se 13. lipnja 2013. u mjestu Krteljevac, Općina Čapljina, Republika Bosna i Hercegovina, dogodila prometna nesreća u kojoj je tužiteljica stradala kao putnica na stražnjem sjedalu automobila. Navodi da je u toj prometnoj nesreći zadobila tjelesne ozljede zbog kojih joj je nastala neimovinska i nenovčana imovinska šteta, koja nije predmet ovoga, već drugoga postupka pred ovim sudom. U ovome postupku tužiteljica podnosi zahtjev radi naknade izgubljene zarade. Tužiteljica tvrdi kako je vlasnica OPG-a te da živi od rada u poljodjelstvu i gubi zaradu zbog nesposobnosti za rad. Navodi da zbog posljedica prometne nezgode nije u mogućnosti obavljati rad u poljodjelstvu i na taj način ostvarivati prihode prodajom poljodjelskih kultura na veletržnicama. Navodi da na taj način gubi zaradu u visini 398,17 eura (ranije 3.000,00 kuna) svaki mjesec, tako da postavlja zahtjev radi naknade štete na ime rente za izgubljenu zaradu u visini 398,17 eura mjesečno počevši od 1. srpnja 2014. pa nadalje, sa zateznom kamatom od dospjeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, sve uz naknadu troškova postupka tužiteljici.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka priznaje nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, no osporava osnovanost, visinu i uzročno posljedičnu vezu između predmetnog štetnog događaja i izgubljene zarade čiju naknadu tužiteljica traži u ovome postupku, a ističe i prigovor doprinosa tužiteljice zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i naložiti tužiteljici da naknadi troškove postupka tuženiku uz zateznu kamatu.

3. Umješač na strani tuženika osporava osnov i visinu potraživanja tužiteljice radi naknade štete zbog izgubljene zarade u poljoprivredi te navodi kako tužiteljica nije dokazala pretpostavke odgovornosti za štetu u ovome postupku pa tako niti štetu koja joj je nastala niti uzročnu vezu između štetnog događaja i te štete. Uz navedeno, pridružuje se prigovoru tuženika o postojanju doprinosa tužiteljice zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka umješaču.

4. U postupku su izvedeni dokazi uvidom u medicinsku dokumentaciju tužiteljice (list 6-59 spisa), odštetni zahtjev (list 60-62 spisa), policijsku dokumentaciju (list 63-83 spisa), rješenje z.k. ureda Općinskog suda u Čapljini (list 84 spisa), posjedovni list (list 85 spisa), kopija katastarskog plana (list 86 spisa), Ugovor o prodaji (list 107-113 spisa), policijsku dokumentaciju (list 114-126 spisa), daljnju medicinsku dokumentaciju (list 129-130 spisa), prikaz lica mjesta na geoportalu (list 139-142 spisa), vansudski nalaz i mišljenje (list 143- 157 spisa), daljnju medicinsku dokumentaciju (list 170-179 spisa), provedeno je prometno i sudsko medicinsko vještačenje (list 268-269 i 271-279 spisa), vještaci su usmeno obrazložili nalaz i mišljenje (list 295 spisa), saslušana je tužiteljica (list 300-301 spisa), izvršen je uvid u dopis HZZO-a (list 320 spisa), dopis Hrvatskog zavoda za socijalni rad (list 322-325 spisa), dopis Porezne uprave (list 330-354 spisa), uvjerenje iz katastarskog operata (list 360-361 spisa), dopis HZMO-a (list 364-365 spisa) i dopis Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (list 367-368 spisa), kao i dopis društva Metković razvoj d.o.o. (list 370 spisa).

5. Temeljem tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

6. Sud je odbio prijedlog tužiteljice za provođenjem poljoprivrednog vještačenja kao i prijedlog za saslušanjem svjedoka ŠI, JI, UI i BI, s obzirom da iz gore navedenih i izvedenih dokaza proizlazi kako tužiteljica nije vlasnica niti zakupnica zemljišta za koja tvrdi da su njezina i za koja tvrdi da je njihovim obrađivanjem i prodajom uroda s istih joj nastala izgubljena zarada gubitkom prihoda iz poljodjelstva niti je navela bilo koji drugi osnov na temelju kojega bi prije štetnog događaja ostvarivala prihod ili zaradu obrađivanjem tih zemljišta i prodajom plodova s istih; a pritom dokazi provođenjem poljoprivrednog vještačenja i saslušanjem predloženih svjedoka nisu dokazi koji su predloženi na tu okolnost, već tim dokazima tužiteljica želi dokazati visinu štete koja joj je nastala. Nadalje, tužiteljica nije predložila dokaze na okolnost postojanja uzročne veze između štetnog događaja i nastale joj štete; a nije predložila ni izvođenje dokaza kojima bi se uračunali porezi i doprinosi koje bi bila dužna platiti, s obzirom da tijekom postupka tužiteljica navodi kako je prihod ostvarivala radom „na crno“; dok navedeni dokazi nisu predloženi na te okolnosti, a ne predstavljaju ni adekvatno dokazno sredstvo za utvrđivanje navedenih relevantnih činjenica, sve iz razloga koji slijede u daljnjem obrazloženju ove odluke.

7. Predmet ovog spora je naknada štete zbog izgubljene zarade koja je tužiteljici nastala u štetnom događaju u kojem je 13. lipnja 2013. sudjelovala kao putnica i u kojemu je stradala na način da je zadobila tjelesne ozljede zbog kojih se nije mogla više baviti poljodjelstvom na način da uzgaja i sadi razne poljodjelske kulture i te proizvode prodaje na veletržnicama.

8. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija tuženika kao osiguratelja štetnika. Sporan je doprinos tužiteljice nastaloj šteti zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom. Sporna je i okolnost je li tužiteljici nastala šteta, s obzirom da i tuženik i umješač na strani tuženika osporavaju činjenicu da bi tužiteljica se bavila poljodjelstvom na svojim nekretninama i time ostvarivala mjesečnu zaradu u visini koju potražuje u ovom postupku. Sporna je i uzročna veza između štetnog događaja i štete za koju tužiteljica tvrdi da joj je nastala u predmetnom štetnom događaju.

9. Na okolnost postojanja doprinosa tužiteljice zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom provedeno je kombinirano sudsko medicinsko prometno vještačenje, izvršen je uvid u svu priležeću dokumentaciju i saslušana je tužiteljica.

10. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr Davora Mayera i dipl. ing. FI proizlazi da se prema sudarnom kutu tijelo tužiteljice kretalo se u naprijed i lijevo te da tužiteljica u trenutku nesreće nije bila vezana sigurnosnim pojasom pa je u rečenom polijetanju tijela snažno udarila glavom i lijevim ramenom o čvrstu prepreku ispred mjesta sjedenja, najizglednije o poleđinu naslona sjedala suvozača i/ili desni brid sjedala vozača, pri čemu je došlo do forsirane laterofleksije glave i posljedičnog ozljeđivanja. Da je tužiteljica kritične zgode bila vezana sigurnosnim pojasom, isti bi ograničio doseg polijetanja tijela i spriječio udar o prepreke pa bi ukupni opseg ozljeda bio značajno manji. Moguće je da bi i usprkos uporabi pojasa došlo do koštanih ozljeda vratne kralježnice (trzajnim zabacivanjem glave slobodne u prostoru), ali bi izostala ozljeda ručnog živčanog spleta.

10.1. U svome usmenom obrazloženju na glavnoj raspravi sudski vještaci naveli su kako su zaključak o tome da tužiteljica nije bila vezana donijeli promatranjem nastalih ozljeda u kontekstu dinamike predmetne prometne nesreće kakva je utvrđena prometnim dijelom kombiniranog vještačenja. Na isti način donesen je i zaključak o tome koja bi ozljeda zasigurno bila izbjegnuta u slučaju da je tužiteljica kritične zgode koristila pojas. Naveli su kako ostaju kod mišljenja da tužiteljica kritične zgode nije koristila sigurnosni pojas.

10.2. Nalaz i mišljenje vještaka prometne i sudskomedicinske struke prihvaćeni su, s obzirom da su jasni i dobro obrazloženi, a primjedbe tužiteljice otklonjene su usmenim očitovanjem na glavnoj raspravi, iz kojega razloga nije prihvaćen ni prijedlog tužiteljice da se prometnom vještaku da dopunski zadatak da pregleda vozilo kako bi se očitovao je li iz pregleda vozila vidljivo je li tužiteljica bila vezana sigurnosnim pojasom. Naime, vještaci su dali jasan nalaz i mišljenje u kojemu su naveli kako bi sigurnosni pojas, da je njime tužiteljica bila vezana, ograničio doseg polijetanja tijela i spriječio udar o prepreke pa bi ukupni opseg ozljeda bio značajno manji. Stoga nije bilo razloga za određivanjem dopunskog prometnog vještačenja kojim bi se prometnom vještaku dalo u zadatak da izvrši pregled vozila i na temelju toga da očitovanje je li pojas bio korišten u predmetnoj prometnoj nesreći, a izvođenje toga dokaza ne bi bilo ni u skladu s načelom ekonomičnosti i efikasnosti postupka, propisanih odredbom čl. 10. st. 1. ZPP-a.

11. Tužiteljica je u svome iskazu navela kako je 13. lipnja 2013. doživjela prometnu nesreću kao putnica na stražnjem sjedalu te da je bila vezana sigurnosnim pojasom.

11.1. Njezin iskaz u tom dijelu nije prihvaćen, s obzirom je protivan prihvaćenom nalazu i mišljenju vještaka, donesenim na temelju utvrđene dinamike događaja i zadobivenim ozljedama tužiteljice.

12. S obzirom na navedeno, utvrđeno je da je tužiteljica doprinijela nastanku ozljeda u predmetnom štetnom događaju, odnosno, doprinijela je većem opsegu štete od onoga koji bi bio da je bila vezana pojasom. Stoga je ocijenjeno da je tužiteljica zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa doprinijela posljedicama u omjeru od 20% u smislu odredbe članka 1067. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., u daljnjem tekstu: ZOO).

13. Što se tiče štete čiju naknadu tužiteljica potražuje u ovome postupku, a koja se sastoji od izgubljene zarade u poljodjelstvu, ovaj sud smatra da tužiteljica istu nije dokazala.

14. Naime, tužiteljica u svome iskazu navodi da prije nesreće nije bila zaposlena, radila je poljoprivredu i živjela od toga. Muž joj je bio invalid i primao je invalidsku mirovinu, a nakon njegove smrti u zimi 2013., nakon njezine nesreće, na nju je prešla obiteljska mirovina. Ona je prodavala povrće koje je uzgajala. Prodavala ga je na tržnici u Čapljini i nešto preko Konzuma. Inače ta zemlja ima 1000 kvadrata i to je njeno, a osim toga njezin sin ima zemlju koju je također ona obrađivala i obrađivala je još jednu zemlju koju su stekli darovanjem. Ona je sve sama radila pa tako je i sama sadila i obrađivala i brala i prodavala. Muž je radio s njom do svoje smrti. Nisu ništa imali registrirano niti kao OPG niti kao obrt. Ona je vodila svoju evidenciju i imala puno papira no sve je to bacila. Nije imala nikakve papire niti vezano uz prodaju na tržnici, tamo bi se samo na ulazu platilo dvije, tri marke kao ulaz. Inače, nije dobila nikakvo rješenje od HZMO-a. Nakon nesreće nije nikoga drugog zaposlila da radi na zemlji ono što je ona radila, tako da zemlja stoji i sin obrađuje samo jedan dio za sebe. Ne može reći koliko je zarađivala od poljoprivrede prije nesreće, ali zarađivala je dosta. Sadila je paprike, rajčice, krastavce, blitvu i salatu. Ništa drugo nije sadila. Blitvu i salatu sadila je zimi, a onda paprike, rajčice i krastavce. Nije plaćala poreze i doprinose, u BiH to ne plaća nitko. Plaćala je druge da joj pooru traktorom i plaćala je frezu, ali za to ništa nema račune, to je sve bilo usmeno dogovoreno. Nije imala nikakve poslovne knjige u kojima je vodila prihode i rashode. Suprug joj je umro nakon štetnog događaja i to na Staru godinu 2013. Obiteljska mirovina koju prima je oko 218,00 Eura. Suprug dok je bio živ pomagao joj je oko posla u poljoprivredi koliko god je mogao. Njemu ništa nije plaćala, živjela je s njime. Misli da je oranje traktorom 100,00 Eura, a frezanje je još skuplje. Nije imala zakupljeni štand na tržnici. Imali su kombi i ušli bi kombijem u tržnicu i prodavali bi iz kombija. Nema vozačku dozvolu, dovezao bi ju sin. Nije mu plaćala trošak goriva, ali nekada bi i on priskočio, a nekada oni njemu, jer je normalno da djetetu daš.

15. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za poljoprivredu dipl.ing. Nike Obrvana izrađenog po nalogu punomoćnika tužiteljice, kojega tužiteljica dostavlja uz podnesak predan na ročištu za glavnu raspravu održanom 5. travnja 2017. proizlazi kako je izvršio uvid po kazivanju tužiteljice i njezinog sina ČI u česticu 1594 zvano Glavnice, predio Gabela polje, k. o. [katastarska općina] te da se radi o oranici površine 40 m2, trenutno na cca 400 m2 i da je zasađena blitva, a ostatak je strnište od netom obranih kupusnjača; izvršio je uvid u česticu zvanu Čajirluk u predjelu Gabela polje k. o. [katastarska općina] čz 438 površine 650 m2 te da je u naravi zasađena tikvicama; izvršio je uvid u česticu zvanu Čajirluk u predjelu Gabela polje označena na geoportalu pod brojem 153 i neto površine 450 m2 te da se radi o plasteniku zasađenom s ranim proljetnim kupusom i da je izvršio uvid u plastenike na predjelu Peline Gabela polje površine 1000 kvadrata zasađenih paprikom i oranice površine 1300 kvadrata zasađeno ranim tikvicama. Navodi da mu je tužiteljica na licu mjesta rekla kako je na tim česticama sadila kulturu blitva, paprika, tikvice, kupus, rajčica, peršin. Na temelju takvih navoda izradio je izračun za svaku od navedenih čestica da je za sve navedene poljoprivredne kulture na tom gospodarstvu dohodak iznosio 233.700,00 kn te da je vrijednost ljudskog rada 37.600,00 kn, a dobit 196.100,00 kn. Nadalje navodi da je tužiteljica bila sve i sva za svoje gospodarstvo i da je bila angažirana 300 dana u godini te da ako tu brojku pomnožimo sa minimalnom dnevnicom za manualni rad od 200,00 kn, to iznosi 60.000,00 kn.

16. Na okolnost navoda da se radi o obrađivanoj zemlji u vlasništvu tužiteljice izvršen je uvid u svu dokumentaciju koju je tužiteljica na tu okolnost priložila. Tako je izvršen uvid u ugovor o prodaji k. č. br. [katastarska čestica] zvane Čajirluk površine 950 kvadrata i k. č. br. [katastarska čestica] zvane oranica Čajirluk površine 1200 kvadrata i utvrđeno je kako je tim ugovorom sklopljenim **.**.2008. ČI kupio navedenu zemlju.

16.1. Izvršen je uvid i u rješenje z.k. ureda Općinskog suda u Čapljini od 27. siječnja 2009. kojim je dopuštena uknjižba prava vlasništva u korist predlagatelja ČI u. z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na k. č. br. [katastarska čestica].

16.2. Uvidom u posjedovni list broj 1306 k. o. [katastarska općina] polje utvrđeno je da je nositelj prava korištenja na parceli 1594 površine 994 m2 upisan Jurković Pere i Staza.

16.3. Izvršen je uvid i u dopis Državne geodetske uprave i uvjerenje iste uprave od 14. srpnja 2025. kojim se potvrđuje da tužiteljica nije upisana u katastarskom operatu na području za koju evidenciju vodi ispostava za katastar nekretnina Metković.

17. Ocjenom navedenih dokaza izvedenih na okolnost vlasništva predmetnih čestica utvrđeno je kako tužiteljica nije dokazala da bi bila vlasnica čestica za koje je poljoprivredni vještak u nalazu i mišljenju izrađenom po nalogu tužiteljice odnosno njezinih punomoćnika naveo da se radi o česticama u vlasništvu tužiteljice. Naime, od svih čestica koje je vještak uzeo u obzir prilikom izračuna izmakle zarade tužiteljice, jedino je za česticu 1594 upisana kao posjednica uz svoga supruga koji je sada pokojni, i tužiteljica. Ni za jednu od ostalih čestica navedenih u tome nalazu tužiteljica nije dostavila dokaz da bi se radilo o njezinoj čestici, a pritom ne tvrdi niti dokazuje da bi koja od navedenih čestica bila u njezinu zakupu.

17.1. Nadalje, proturječan je navedeni nalaz koji je izrađen po nalogu tužiteljice s iskazom same tužiteljice. Naime, tužiteljica u svome iskazu navodi da je sadila paprike, rajčice, krastavce, blitvu i salatu i da nijednu drugu kulturu nije sadila, dok u nalazu je navedeno da je, uz navedeno, tužiteljica sadila tikvice na čestici od 650 kvadrata, kupus na površini od 450 kvadrata, kao i peršin na toj površini u drugom razdoblju te da je kulturu tikvice sadila i na površini od 1000 kvadrata.

17.2. Nelogično je i neživotno da tužiteljica ne zna koje kulture je sadila odnosno ne može se uzeti kao točan nalaz vještaka koji je izrađen po nalogu tužiteljice, a pritom je u protivnosti s njezinim navodima u pogledu kultura koje su na toj zemlji sađene.

17.3. Naime, i u odnosu na česticu 1594 u kojoj je jedinoj tužiteljica kao suposjednica upisana u katastarskom operatu, navedeno je da je zasađen kupus uz blitvu, a tužiteljica je izričito navela koje kulture je sadila i među tim kulturama nije navela kupus.

18. Iz toga razloga nisu prihvaćeni niti iskaz tužiteljice niti nalaz i mišljenje koji su izrađeni po njezinom nalogu, s obzirom da su puni proturječja, a pritom je nalaz izrađen u odnosu na zemljišta koja nisu u vlasništvu tužiteljice, dok tužiteljica ne tvrdi niti dokazuje da bi po kojoj drugoj osnovi obrađivala navedenu zemlju.

19. Iz toga razloga nije određeno niti novo poljoprivredno vještačenje koje je tužiteljica predlagala u ovome postupku. Naime, za potrebe poljoprivrednog vještačenja kojim bi se utvrđivala visina izgubljene zarade tužiteljice potrebno bi prvo bilo dokazati koja zemljišta tužiteljica ima u vlasništvu ili zakupu ili da ih koristi po kojoj drugoj pravnoj osnovi, pa da bi se tek onda vještaku poljoprivredne struke mogao dati zadatak da izračuna i da mišljenje o tome koje kulture su na tom zemljištu uzgajane prije štetnog događaja, a da ih sada, zbog posljedica prometne nesreće, tužiteljica više ne može uzgajati i na taj način ostvarivati prihod.

19.1. Iz istoga razloga odbijen je i dokazni prijedlog tužiteljice za saslušanjem svjedoka ŠI, JI, UI i BI, čija saslušanja je tužiteljica predložila na okolnost činjenice koje nekretnine je tužiteljica obrađivala i tko joj je pomagao, budući da je tužiteljica prvenstveno trebala dokazati koje nekretnine je imala u vlasništvu ili u zakupu pa da bi potom se moglo utvrditi koje od tih čestica je obrađivala, a potom i visinu prihoda ostvarenu prodajom plodova tih uzgojenih kultura, dok okolnost vlasništva ili zakupa određenog poljoprivrednog zemljišta nije moguće utvrđivati na temelju iskaza svjedoka, već ispravama, osobito uzevši u obzir da iz dokumentacije koja prileži spisu proizlazi upravo suprotno – kako je veći dio zemljišta koje spominje tužiteljica, u vlasništvu njezinoga sina i kako on i dalje to zemljište obrađuje.

20. Na okolnost štete koja je tužiteljici nastala zbog izmakle zarade izvršen je uvid i u podatke Porezne uprave za godinu 2012. i 2013. (prometna nezgoda dogodila se 13. lipnja 2013.) te je utvrđeno da tužiteljica nije imala nikakav dohodak od samostalne djelatnosti niti kakav drugi dohodak, već je u 2012. samo imala dohodak od nesamostalnog rada, a taj dohodak nastavlja se i kroz razdoblje od 2014. do 2024.

20.1. Iz podataka HZMO-a vidljivo je da tužiteljica prima mirovinu i to kroz cijelo razdoblje od 2012. do 2025.

20.2. Iz dopisa Agencije za plaćanja u poljoprivredi vidljivo je da je u njihovom upisniku tužiteljica nikada nije bila upisana kao nositeljica ili član nekog poljoprivrednog gospodarstva.

20.3. Iz podataka dostavljenih od društva Metković razvoj d.o.o., koje je upravitelj Veletržnice u [adresa], utvrđeno je kako tužiteljica u razdoblju od 1.1.2012. do dana sastavljanja tog dopisa (9. rujna 2025.) nije imala zakupljeno prodajno mjesto za prodaju poljoprivrednih proizvoda na veletržnici u [adresa] niti je imala ikakav ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljenog s tim društvom. Iz istog dopisa proizlazi da je jedina mogućnost prisustva tužiteljice na toj tržnici činjenica da je prodavala svoje proizvode nakupcima na tržnici, za što se ulazak naplaćuje na ulazu, a za taj ulazak izdaje se račun. U ovome postupku, međutim, tužiteljica ne dostavlja niti takav račun iz kojeg bi bilo vidljivo da je na taj način sudjelovala u prodaji svojih proizvoda na toj tržnici. Pritom tužiteljica na ročištu na kojemu je zaključena glavna rasprava navodi kako je proizvode prodavala na tržnici u Čapljini, a ne u [adresa], iako u činjeničnom dijelu tužbe iznosi navode kako je proizvode redovito prodavala na veletržnicama u [adresa] i u Bosni i Hercegovini.

20.4. Također, tužiteljica u svome iskazu navodi kako je nešto prodavala i preko Konzuma i na tržnici u Čapljini, no ni za iste navode dostavlja nikakav dokaz niti predlaže izvođenje kakvog dokaza na tu okolnost, iako je životno i logično da o prodaji putem trgovačkog lanca Konzum, postoji dokumentacija.

20.5. Konačno, i tužiteljica u svome iskazu navodi da ni sama ne zna koliko je zarađivala od poljoprivrede prije nesreće, da bi ju na tržnicu dovezao sin kombijem i da bi prodavali iz kombija. Navodi da sin i nadalje obrađuje dio zemlje za sebe.

20.6. S obzirom na takve navode, sud nije mogao utvrditi niti na kojim nekretninama tužiteljica tvrdi da je obavljala poljoprivrednu djelatnost; niti u čijem vlasništvu su te čestice; niti je li ona taj posao obavljala za drugoga (sina ili nekog trećeg), koji joj je potom davao dio zarade; niti koje kulture su bile uzgajane (s obzirom na kontradikciju njenog iskaza i nalaza koji je izrađen po njenom nalogu); s time da preostali predloženi dokazi (poljoprivredno vještačenje i saslušanje svjedoka), uz isprave iz kojih proizlazi da ona nije vlasnica poljoprivrednih zemljišta i da su obrađivane kulture za koje ona tvrdi da ih nije uzgajala, nisu dokazi kojima bi se mogle utvrditi relevantne činjenice za donošenje odluke u ovome postupku, tako da je sud u svrhu poštivanja načela ekonomičnosti i efikasnosti postupka u smislu odredbe čl. 10. st. 1. ZPP-a, odbio izvođenje tih dokaza.

21. Naime, tužiteljica u ovome predmetu potražuje naknadu štete isplatom rente zbog izgubljene zarade zbog ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju od 13. lipnja 2013.

21.1. U odnosu na navedeno, odredbom čl. 1095. st. 2. ZOO-a propisano je da ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenomu određenu novčanu rentu, kao naknadu za štetu.

21.2. Tužiteljica u ovome postupku ne predlaže niti jedan dokaz na okolnost utvrđenja činjenice jesu li njezine radne sposobnosti u toj mjeri smanjene da više ne može raditi u poljoprivredi, odnosno koje poslove – od onih koje je obavljala prije štetnog događaja – više ne može obavljati ili ih obavlja s pojačanim naporom, te da li umjesto tih poslova može obavljati neke druge i lakše poslove, a što je nužno utvrditi kako bi se mogla utvrditi uzročna veza između štetnog događaja i štete nastale tužiteljici (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-2387/1998-2 od 28. studenog 2001.).

21.3. Također, tužiteljica u ovome postupku ne dokazuje da bi u vlasništvu ili zakupu imala zemljište na kojemu se bavila poljoprivredom i time ostvarivala prihode. Upravo naprotiv, dostavlja isprave iz kojih proizlazi da je zemljište u vlasništvu njezinoga sina, a u iskazu navodi kako sin i dalje obrađuje dio zemlje. Stoga, nije moguće utvrditi jesu li tužiteljica i njezin sin zajednički ostvarivali prihode i dijelili ih i u kojem omjeru. U odnosu na tu okolnost tužiteljica u svome iskazu navodi kako ne zna koliko je ostvarivala od prodaje poljoprivrednih proizvoda. Stoga nije bilo moguće utvrditi je li tužiteljica ostvarivala vlastiti prihod (samostalni ili zajednički) ili je radila za drugoga.

21.4. Polazna osnova za utvrđivanje izgubljene zarade poljodjelca je ekonomska snaga gospodarstva, činjenica obrađuje li zemlju sam, pruža li usluge rada drugima, koristi li se radom drugih, obrađuje li svoju zemlju ili je u odnosu zakupa, na koji način plasira proizvode i koliko, nakon uračunatih troškova, ostaje dobiti od te poljoprivredne djelatnosti. Nadalje, kad su u obrađivanju imanja osim oštećenika sudjelovali i drugi članovi obitelji, izgubljenu zaradu valja utvrditi imajući na umu njegov udio u obrađivanju imanja i ostvarivanju prihoda (Vrhovni sud, Rev-1657/86 od 12. studenoga 1986. PSP-33/106).

22. Naime, tužiteljica navodi kako nije na ostvarene prihode plaćala nikakve poreze niti je isto prijavljivala, ali pritom ne predlaže izvođenje dokaza financijskim vještačenjem kojim bi se utvrdilo koliko bi manje tužiteljica prihoda ostvarila da je podmirivala zakonske obveze. Bez navedenoga, također, nije moguće utvrditi visinu nastale štete. Naime, u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 139/2016-2 od 2. rujna 2020., Rev 92/07-2 od 14. siječnja 2009., Revr 731/09-2 od 11. ožujka 2010., Rev-x 939/14-2 od 11. ožujka 2020. i Rev 890/2022-2 od 24. listopada 2023., izraženo je slijedeće shvaćanje: "Kada oštećeni trpi štetu zbog nemogućnosti ostvarivanja zarade zbog trajne nesposobnosti za rad ta šteta ne može iznositi više od onog iznosa koji svaka osoba koja može ostvariti istom vrstom rada pod istim okolnostima podmirujući sve obveze na ime poreza, doprinosa i ostalih davanja koja se obvezno izdvajaju iz isplaćenih naknada za rad. Stoga prema ocjeni ovog suda, ne može i ne smije biti razlike između onih koji gube zaradu koju su ostvarili podmirujući sve obveze i onih koji zaradu ostvaruju "na crno" pa eventualno trpe štetu u visini koja ne uzima u obzir sva davanja koja bi trebala biti plaćena i iz tako ostvarene zarade. Dakle, prema pravnom shvaćanju ovog suda u izgubljenu zaradu tužitelju koji je radio "na crno" ne uračunava se dio zarade koji je ostvaren neplaćanjem poreza i doprinosa.".

23. Odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugom uzrokuje štetu dužan je nadoknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Pretpostavke odgovornosti za štetu su: subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza i protupravnost štetne radnje štetnika. Odgovornost za štetu, dakle, nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice. Sve navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene, a teret dokazivanja tih pretpostavki je na tužitelju. To znači da ako nedostaje samo jedna od navedenih pretpostavki, nema niti obvezno pravnog odnosa odgovornosti za štetu prema kojem je štetnik dužan popraviti prouzročenu štetu oštećeniku, a oštećenik je ovlašten zahtijevati naknadu štete.

23.1. U ovome postupku tužiteljica nije dokazala postojanje štete, a ni postojanje uzročne veze između štetnog događaja i nastale štete, s time da nije ni predložila adekvatne dokaze radi utvrđenja tih okolnosti, s obzirom da predlaže poljoprivredno vještačenje na okolnost visine izgubljene zarade tužiteljice i mogućnosti prinosa sa zemljišta u vlasništvu tužiteljice – a ne dokazuje vlasništvo (niti koji drugi osnov za korištenje) zemljišta na kojemu predlaže provesti vještačenje, ne predlaže financijsko vještačenje kojime bi se taj izračun umanjio za dužan iznos poreza i doprinosa, a ne radi se o okolnostima koje se mogu utvrditi ni saslušanjem svjedoka koje tužiteljica predlaže.

23.2. Stoga je, uzevši u obzir sve razloge iz obrazloženja ove presude, valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, na način naveden u izreci ove presude pod točkom I.

24. S obzirom na neuspjeh tužiteljice u ovome postupku, dužna je tuženiku i umješaču na strani tuženika naknaditi troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a). Odredbom čl. 36. ZPP-a propisano je da ako se zahtjev odnosi na buduća davanja koja se ponavljaju, vrijednost predmeta spora računa se po njihovu zbroju, ali najviše do iznosa koji odgovara zbroju davanja za vrijeme od pet godina. Na temelju te odredbe, vrijednost predmeta spora obračunata je u visini od 23.890,00 eura za buduću rentu i 9.157,88 eura radi naknade štete nastale od 1. srpnja 2014. do podnošenja tužbe, tako da ukupno vrijednost predmeta spora iznosi 33.047,88 eura. Tuženiku i umješaču je dosuđena naknada troškova u visini određenoj Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, 138/23, dalje: Tarifa).

24.1. Tuženiku je dosuđen trošak sastava odgovora na tužbu u visini od 250 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), za sastav podnesaka od 29.6.2017. i 5.2.2025. u visini 250 bodova za svaki (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 5.4.2017., 2.6.2017. i 3.7.2017. u visini 50 bodova (Tbr. 9/5 Tarife) te trošak zastupanja na ročištima 10.12.2020., 24.3.2025., 30.6.2025. i 11.2.2026. u visini po 250 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife), što ukupno čini 1900 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura i uvećano za porez na dodanu vrijednost, čini iznos od 4.750,00 eura.

24.2. Umješaču na strani tuženika dosuđen je trošak sastava odgovora na tužbu u visini od 250 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), za sastav podneska od 15.5.2020. u visini 250 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu 4.11.2020. u visini 125 bodova (Tbr. 9/2 Tarife) te trošak zastupanja na ročištima 10.12.2020., 24.3.2025., 30.6.2025. i 11.2.2026. u visini po 250 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife), što ukupno čini 1625 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura i uvećano za porez na dodanu vrijednost, čini iznos od 4.062,50 eura.

24.3. Na tako određen trošak tuženiku i umješaču na strani tuženika su dosuđene zatezne kamate tekuće od dana donošenja ove presude do isplate, na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO.

U Zagrebu 5. ožujka 2026.

Sutkinja:

Ela Mišura Stopfer

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku uz rj o pristojbi na presudu 377,00 eura

2. Tuženiku po punomoćniku

3. Umješaču po punomoćniku