REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-982/2017-103

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji Vesni Horvath, u pravnoj stvari tužitelj- protutuženik Z.A.C. d.o.o., Zagreb, Avenija Dubrovnik 145, OIB: 02953231504 (u daljnjem tekstu: tužitelj), kojeg zastupa punomoćnica Maja Matijević, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Matijević, Jakirčević i Malkoč d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 47, protiv tuženika-protutužitelja ĆM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (u daljnjem tekstu: tuženik), kojeg zastupa punomoćnik Alen Pešušić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Dražan Crnković i Alen Pešušić u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 3. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Marije Erdelez, odvjetnice i punomoćnika tuženika Alena Pešušića, odvjetnika, te presude javno objavljene dana 5. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„ Nalaže se tuženiku ĆM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju društvu Z.A.C. d.o.o., Zagreb, Avenija Dubrovnik 145, OIB: 02953231504, iznos čiju će visinu tužitelj odrediti po polaganju računa i predaji računa, narudžbenica, otpremnica i ostale knjigovodstvene dokumentacije, te izvoda prometa po računu otvorenom za korist društva IVERART INTERIJERI j.d.o.o., kao i polaganju računa i predaji izvoda prometa po računima otvorenim za korist tuženika, te predaji ugovora, a nakon provođenja knjigovodstveno - financijskog i drvno - tehnološkog vještačenja i/ili drugih dokaza povodom položenih računa i predanih, računa, narudžbenica, otpremnica i ostale knjigovodstvene dokumentacije, te izvoda računa i ugovora, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema danku 29. stavku 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.“

II Nalaže se tuženiku ĆM iz [adresa], OB: 67935340694 naknaditi tužitelju društvu Z.A.C. d.o.o., Zagreb, Avenija Dubrovnik 145, OIB: 02953231504, trošak parničnog postupka u iznosu od 375,00 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 05. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tužitelju društvu Z.A.C. d.o.o., Zagreb, Avenija Dubrovnik 145, OIB: 02953231504, naknaditi tuženiku ĆM iz [adresa], OB: 67935340694 trošak parničnog postupka u iznosu od 12.561,78 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je s tuženikom dana 01. studenog 2013. godine sklopio Ugovor o radu na određeno vrijeme (3 godine), a trajanje kojeg Ugovora je Anex-om Ugovora o radu od 01. studenog 2016. godine produljeno na neodređeno vrijeme (Odluka tužitelja od 01.11.2016.).

Na zahtjev tuženika dana 10. veljače 2017. godine tužitelj je s tuženikom sklopio Sporazumni raskid Ugovora o radu od 01. studenog 2013. godine i raskid Anex-a Ugovora o radu od 01. studenog 2016. godine, te su kao dan prestanka radnog odnosa ugovorili 14. veljače 2017. godine. Za vrijeme trajanja radnog odnosa, a u svojstvu radnika tužitelja, tuženik je 16.12.2014. godine osnovao trgovačko društvo IVERART INTERIJERI jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću za proizvodnju, trgovinu i usluge, OIB: 61497032881 sa sjedištem u [adresa], a u kojem je tuženik za cijelo vrijeme postojanja društva bio jedini član i direktor.

Tuženik nikad nije obavijestio tužitelja o osnivanju i postojanju društva IVERART INTERIJERI j,d.o.o., a predmet poslovanja kojeg društva (glavna djelatnost društva proizvodnja ostalog namještaja) se sadržajno preklapa s predmetom poslovanja tužitelja, te tuženik bez odobrenja tužitelja, kao poslodavca, a unatoč zabrani natjecanja radnika s poslodavcem propisanoj odredbom članka 93. stavka l. Zakona o radu („Narodne novine" broj 49/09, 61 /1 1, 82/12, 73/13 i 93/14, dalje: ZOR), za račun i za korist društva IVERART FERIJERI j.d.o.o. sklapao poslove iz djelatnosti koju obavlja tužitelj, odnosno poslodavac tuženika, i to s trgovačkim društvima s kojima je upravo tužitelj ostvarivao poslovnu suradnju. Nadalje, tuženik je koristeći se poslovnim ugledom tužitelja te obraćajući se dobavljačima u svojstvu radnika tužitelja (tuženik se kao voditelj opremanja objekata kod tužitelja dobavljačima obraćao putem službene e- mail adrese tužitelja), za račun i za korist društva IVERART INTERIJERI j.d.o.o., ugovarao pogodnije uvjete nabave namještaja, te je prilikom sklapanja poslova iz registrirane djelatnosti poslodavca/tužitelja na sve moguće načine nastojao prikriti činjenicu osnivanja društva IVERART INTERIJERI j.d.o.o., kao i činjenicu postupanja protivno zakonskoj zabrani natjecanja, pa je u komunikaciji s dobavljačima namještaja iste izrijekom molio da činjenicu njihove međusobne komunikacije i sklapanja poslova za račun i korist društva IVERART INTERIJERI j.d.o.o., a iz djelatnosti koju obavlja tužitelj, ne spominju tužitelju, dok je navodeći namjeru osnivanje trgovačkog društva („realizaciju budućeg poduzeća") kao razlog prestanka radnog odnosa s tužiteljem istog dovodio u zabludu kako trgovačko društvo tek namjerava osnovati, iako je društvo IVERART INTERIJERI j.d.o.o. osnovao još 16.12.2014. godine. Tužitelj je za opisano postupanje tuženika, odnosno tuženikovo postupanje protivno zakonskoj zabrani natjecanja radnika s poslodavcem, saznao tek nakon prestanka radnog odnosa (nakon 1402.2017.), i to od osobe zaposlene u trgovačkom društvu s kojim je tužitelj poslovno surađivao, a tuženik sklapao poslove iz djelatnosti koju obavlja tužitelj za račun i za korist društva IVERART INTERIJERI j.d.o.o. , dok je uslijed predmetnog saznanja tek naknadnom pretragom službene e-mail adrese kojom se u svojstvu radnika tužitelja koristio tuženik. utvrdio kako je tuženik za cijelo vrijeme postojanja društva IVERART INTERIJERI j.d.o.o. sklapao poslove iz djelatnosti koju obavlja tužitelj za račun i za korist društva IVERART INTERIJERI j.d.o.o., a sve protivno odredbi članka 93. stavka l. ZOR-a, odnosno bez odobrenja i znanja tužitelja/poslodavca.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je točno je da je tužitelj s tuženikom dana 01. studenog 2013.g. sklopio Ugovor o radu, ali tek nakon nekoliko usmenih molbi, odnosno požurnica. Naime, od negdje krajem kolovoza 2013.g. tuženik je već radio kod tužitelja, međutim bez prijave na zdravstveno i mirovinsko obavezno osiguranje. Točno je da je tuženik dana 16.12.2014.g. osnovao trgovačko društvo IVEART INTERIJERI j.d.o.o. iz razloga što je više od godinu dana krivo informiran i doveden u zabludu od tužitelja, da će se graditi radiona, širiti poslovi, zaposliti nove ljude i sI. ali se ništa od toga nije dogodilo. Početkom prosinca 2013.g. najavljeno je da će proizvodnju namještaja tužitelj pokrenuti na lokaciji u Draganiću, što plaće i putni troškovi ne bi nikako pokrili, te je tuženik stoga počeo razmišljati o vlastitom poslu.

Primarna djelatnost tužitelja uvijek je bila trgovina auto dijelovima i servis pa su zapravo usluge stolarije odnosno namještaja zapravo bila popratna usluga koja je služila da se taj namještaj prodaje isključivo u svrhu da kupci namještaja umjesto plaćanja kompenziraju uzimanje rezervnih dijelova ili usluga limarije, što je direktno utjecalo na nabavnu cijenu repromaterijala i usluga za izradu namještaja. Iz svakog radnog naloga iz arhive tužitelja vidljivo je da su usluge maksimalno utjecale na razliku u cijeni po izlaznim računima. Financijski su morali zatvarati kupce - dužnike sa auto dijelova i auto limarije jer su tamo potraživanja bila financijski ogromna. U nekim situacijama po nalogu direktora tužitelja radilo se sa minimalnom maržom ili nulom kako bi kompenzirali i financijski zatvarali dužnike za auto dijelove i limarije. Radnici tužitelja, uključujući i tuženika svakodnevno su obavljali privatne poslove vlasnicima tužitelja, a evidencija se obavljala kao da se radi u korist tužitelja. Osim toga, kod tužitelja se dio plaće isplaćuje preko računa, a dio na ruke. Točno je da je tuženik osnovao trgovačko društvo Iverart interijeri j.d.o.o. i da se promet poslovanja djelomično poklapa sa predmetom poslovanja tužitelja, međutim, se ukazuje kako je primarno poslovanje tužitelja proizvodnja proizvoda metala, robe /tereta/ cestom, prekrcaj tereta i skladištenje, iznajmljivanje ostalih prometnih sredstava.Da je primarna djelatnost tužitelja trgovina auto-dijelovima proizlazi iz izvoda iz registra, ali i sa Internet stranica tužitelja http://www.zac.hr/index.html, na se niti u jednom dijelu ne navodi da bi se tužitelj bavio proizvodnjom namještaja. Tuženik ističe kako sama činjenica osnivanja trgovačkog društva registriranog za poslove kojima se bavi i poslodavac, a da ti poslovi doista nisu i obavljani, nije povreda zakonske zabrane natjecanja. Takav stav izražen je i u odluci Vrhovnog suda, Revr-29/05 od 09.02.2005.g.

Netočni su navodi da bi tuženik koristeći se poslovnim ugledom tužitelja te obraćajući se dobavljačima u svojstvu radnika tužitelja za račun i za korist društva Iverart interijeri j.d.o.o. ugovarao pogodnije uvjete nabave namještaja te da je prilikom sklapanja poslova iz registrirane djelatnosti posłodavca/tužitelja na sve moguće načine nastojao prikriti činjenicu osnivanja društva Iverart interijeri j.d.o.o.

Iverart interijeri jd.o.o. zaključuje poslove putem javnih natječaja u postupku javne nabave, pa je netočno da bi se tuženik koristio poslovnim ugledom tužitelja, kao što je i netočno da bi prilikom sklapanja poslova ugovarao pogodnije uvjete nabave natječaja. Ujedno, tuženik osporava da bi tužitelj za činjenicu otvaranja trgovačkog društva Iveralt interijeri j.d.o.o. saznao tek nakon prestanka radnog odnosa (nakon 14.02.2017.g.) , obzirom da je za činjenicu postojanja navedenog trgovačkog društva tužitelj saznao znatno ranije, a zasigurno već krajem 2016.godine i u vezi navedenog nije pravio probleme. U tom smislu se ističe i prekluzija prava na podnošenje tužbe u gore navedenom predmetu.

Tužitelj predlaže pribavu podataka od pravnih osoba naznačenih na str.[1] /2 ispisa podataka s web stranice za društvo Iverart interijeri j.d.o.o. pod stavkom Reference Međutim, prije nego što se obveže tuženika na dostavu podataka o sklopljenim ugovorima kao i izvodima prometa po računima, predlaže se obvezati tužitelja da dostavi ugovore zaključene sa navedenim trgovačkim društvima, kako bi se vidjelo da se radi o klijentima tužitelja, odnosno o trgovačkim društvima s kojima je upravo tužitelj ostvarivao poslovnu suradnju

Nadalje, tužitelj navodi kako je tuženik tužitelju uzrokovao štetu i tako što je za tužitelja ugovarao nepovoljne uvijete, a uslijed kojeg postupanja tuženika je tužitelj poslovao s neznatnim dobitkom, odnosno navodi da je utvrdio naznačene nepravilnosti za pojedine pravne osobe primjerice Hercegova trgovina d.o.o. Županijska bolnica Požega i sl.. Međutim, iz iznesenog nije jasno na koji način bi tuženik u konkretnom slučaju počinio štetu tužitelju, uzimajući u obzir činjenicu da je u svemu postupao po nalogu nadređenih.

Ističe se kako su cijene formirane u svakom pojedinom slučaju, a formirala ih je upravo uprava na način da su za visinu cijene namještaja kupci namještaja umjesto plaćanja kompenzirali sa auto-dijelovima ili drugim uslugama koje su onda ugovarane po onoj cijeni koja je zapravo bila zarada tužitelja jer je u kompenzacije stavljao visine cijena auto-dijelova, odnosno drugih svojih auto-usluga u bitno većem iznosu i na taj način poništavao onu razliku u cijeni koju bi zapravo ostvarila dio tvrtke koja se bavi namještajem.

Ističe se kako je tužitelj za vrijeme dok je tuženik radio tamo zaradio 6.000.000,00 kn, pa je nejasno koju je to štetu trpio tužitelj. Dakle, tuženik je svojim radom i angažmanom kod tužitelja itekako utjecao na visoku zaradu tužitelja. Nadalje se ističe kako je zahtjev tužitelja neosnovan uslijed činjenice da se zakonska zabrana utakmice u smislu citirane odredbe čl.99. Zakona o radu odnosi na sklapanje poslova ( za svoj ili tuđi račun) iz djelatnosti koju obavlja poslodavac, ali ne zabranjuje radniku da sam ili s drugim osobama poduzima pripremne radnje sa svrhom osnivanja trgovačkog društva ili Obrta, odnosno da osnuje trgovačko društvo ili obit za obavljanje poslova jednakih onima iz djelatnosti poslodavca, ako to društvo, odnosno Obrt nije aktivno, ne posluje — ne sklapa nikakve poslove za vrijeme trajanja radnog odnosa tog radnika s poslodavcem. Isto tako, zakonska zabrana utakmice traje samo za vrijeme trajanja ugovora o radu, Nakon prestanka radnog odnosa (neovisno o načinu na koji je prestao), poslodavac ne može onemogućiti zaposlenika da iste ili bitno iste poslove obavlja i kod konkurencije, odnosno kao u konkretnom slučaju, da trgovačkim društvom obavlja iste poslove koje obavlja poslodavac sa kojime je bio u radnom odnosu. Slijedom svega iznesenog predlaže se sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. Tuženik je postavio i protutužbeni zahtjev na isplatu 5.000,00 za isplatu doprinosa za zapošljavanje za kolovoz,rujan i listopad 2013. , kao i uplatu doprinosa za sve zaposlenike tužitelja, koji je protutužbeni zahtjev povukao 24.11.2025., a tužitelj pristao uz zahtjev za naknadu troškova postupka.

4. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid u Ugovor o radu na određeno vrijeme od 1.11.2013., Odluku od 01.11.2016., Sporazumni raskid ugovora o radu i Anexa ugovoru o radu od 10.2.2017., Izvadak iz sudskog registra, ispis podataka s web stranice za društvo IVERART INTERIJERI j.d.o.o., ispis e-mail korespondencije tuženika i dobavljača od 3. i 8. 1.2015., ispis e-mail korespondencije tuženika i SM (Gregić promet d.o.o.) od 29.2. i 27.4.2016., ispis e-mail korespondencije tuženika i EM od **.**.2016., NM od 21.12.2016., Financijski izvještaj za 2015., Bilješke uz temeljna financijska izvješća za 2015., otpremnice- račune, međuskladišnice izlaz - proizvoda, ponude, Prijavnicu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Prijavu za osiguranu osobu u obveznom zdravstvenom osiguranju HZZO-a, troškovnik od 13.6.2013., Narudžbenicu, Listu fonda sati namještaj, Primopredajni zapisnik po ugovoru, ponude, otpremnice, Podatke o poslovnim subjektu iz sudskog registra, Povijesni izvadak iz sudskog registra, ispis podataka sa web stranice, Kartice poslovnih partnera, Financijsko izvješće za 2016. godinu, Ugovor o radu na određeno vrijeme između tužitelja i UM, ČM, evidenciju radnog vremena, Zapisnik o primopredaji izvedenih radova, Podatke o poslovnom subjektu. Financijsko izvještaj za 2017. uz bilješke,Pravo na zaštitu osobnih podatak, Pravilnik o radu Z.A.C. d.o.o. od 19. prosinca 2014., presliku dijela časopisa Novo Hrvatsko radno pravo, proveo je gospodarstveno-financijsko vještačenje po vještacima iz Vještak Tkalec d.o.o., izvršio uvide u stanja konta, račun dobiti i gubitka, očitovanje vještaka od 25. svibnja 2021. dopise pravnih osoba uz priloge, povijesni izvadak iz sudskog registra, saslušao je svjedoka ČM, zz tuženika JM i tuženika, te izvršio uvid o ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Predmet ovog postupka je naknada štete koju tužitelj trpi zbog povrede zabrane natjecanja od strane tuženika.

7. Pravilima o zakonskoj zabrani natjecanja radnika s poslodavcem je propisano:

- da radnik ne smije bez odobrenja poslodavca, za svoj ili tuđi račun, sklapati poslove iz djelatnosti koju obavlja poslodavac /zakonska zabrana natjecanja/ (članak 101. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23; u daljnjem tekstu ZR)

- da poslodavac može od radnika tražiti naknadu pretrpljene štete ili može tražiti da se sklopljeni posao smatra sklopljenim za njegov račun, odnosno da mu radnik preda zaradu ostvarenu iz takvog posla ili da na njega prenese potraživanja zarade iz takvog posla (članak 101. stavak 2. ZR-a);

- da pravo poslodavca iz stavka 2. članka 102. prestaje u roku tri mjeseca od dana kad je poslodavac saznao za sklapanje posla, odnosno pet godina od dan sklapanja posla (članak 101. stavak 3. ZR-a);

- da u slučaju kad poslodavac u vrijeme zasnivanja radnog odnosa zna da se radnik bavi obavljanjem određenih poslova, a nije od njega zahtijevao da se prestane s tim baviti , smatra da je radniku dano odobrenje za bavljenje takvim poslovima (članak 101. stavak 4. ZR-a),

- i da poslodavac odobrenje iz stavka 1., odnosno stavka 4. članka 101. može opozvati, poštujući pri tome propisani ili ugovoreni rok za otkaz ugovora o radu (članak 101. stavak 5. ZR-a).

8. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da zakonska zabrana natjecanja vrijedi samo za vrijeme trajanja radnog odnosa, da se odnosi na svaki radni odnos bez potrebe za posebnim ugovaranjem, a što znači da se njome zabranjuje radniku da bez odobrenja poslodavca za vrijeme trajanja radnog odnos, za svoj ili tuđi račun, sklapa poslove iz djelatnosti koju obavlja poslodavac, pri čemu nije o utjecaja intenzitet, obujam, a niti trajanje sklopljenih poslova iz djelatnosti koju obavlja poslodavac.

9. Radi utvrđivanja da li je tužitelj znao da je tuženik osnovao tvrtku te da u istoj obavlja poslove izrade i prodaje namještaja i da li je tužitelj prekludiran u podnošenju tužbe za naknadu štete zbog povrede zakonske zabrane natjecanja sud je izvršio uvid u dokumentaciju i saslušao svjedoka i stranke.

10. Uvidom u mail od 09.02.2017. utvrđeno je da je tuženik isti naslovio na JM, ZM i CM u kojem navodi da je 23.11.2016. usmeno najavio odlazak iz firme, dana 14.12.2016. je pismeno uručio sporazumni otkaz o radu, a 09.02.2017. izvještava da nije u mogućnosti čekati i raditi do završetka građevinskih radova sa Deltronom ,jer se već doveo u probleme sa realizacijom budućeg poduzeća.

11. Iz iskaza svjedoka AM proizlazi da je sa tuženikom radio kod tužitelja na poslovima nabave sa bolnicama i školama, te da je tuženik najviše radio namještaj i to izradu namještaja za bolnice, škole, a o tome se u firmi pričalo i što radi i o njegovoj firmi, a gospodin HM i tuženik su o tome pričali u radioni. Poznato mu je da je tuženik radio bolnice, ali ne može reći koji su to svi partneri. Sada je zaposlen kod tuženika u firmi.

12. Iz iskaza zz tužitelja ŽM, proizlazi da je glavna djelatnost tužitelja prodaja auto dijelova i drvne industrije, a između ostalog i prodaja stolarije a tuženika su zaposlili kako bi razvijali izradu namještaja, da nije znao da bi tuženik otvorio svoju firmu i da preko nje radi s njihovim partnerima. Tuženik je razvio odjel izrade namještaja bili su jako zadovoljni jer je ostvarivao dobre poslovne rezultate. Da tuženik ima svoju firmu saznali su nakon sporazumnom prestanka radnog odnosa 14.2.2017. Osporava da bi HM znao da tuženik ima svoju firmu, te da nakon otkaza ih je nazvao partner iz firme Konzum koji je rekao IM da tuženik ima svoju firmu i da preko nje nudi svoje proizvode.

Nadalje da je HM sazvao sastanak na kojem su svi ostali šokiran, te da su došli do njegovih e-mailova te utvrdili što je točno radio za te dvije godine odnosno 2015. i 2016. Tako su našli e-mail iz 2015. naslovljen na gđu BM odnosno društvom I.M.M. u kojem tuženik moli da ne spominje postojanje njegova firme Z.A.C. -u. Također navodi da je tuženik dogovarao višu cijenu pa je razliku do normalne cijene dobavljač platio na njegov račun odnosno njegovu firmu Iver art. a to su našli u e- mailovima u kojima se on dogovara kolika će biti cijena, i to firma od DM. Navodi da nakon odlaska tuženika su ugasili odjel jer više nisu imali interesa, a ljudima koji su radili u tom drvnom odjelu su dali otkaze. Navodi da je HM bio osnivač firme i tada je bio u mirovini no dolazio je svaki dan i nadgledao rad firme.

13. Iz iskaza tuženika proizlazi da nakon što je dobio otkaz iz bivše firme koja se zatvarala, a koja je poslovala s vlasnikom tužitelja IM je dobio poziv od IM da dođe raditi kod njega, dogovor je bio da unaprijedi proizvodnju namještaja, te je prvo radio na crno a onda je 1.11.2013. dobio ugovor o radu. HM je nadgledao sve poslove i sve se radilo isključivo pod njegovim nadgledanjem, a svi su znali da ima svoju firmu, a i poslovi prema javnim poduzećima su se dogovarali na način da bi odlučivali kada će se na javni natječaj javiti tužitelj a kada njegova firma. npr. u slučaju javnog poduzeća Zagrebački plakati u kojem je direktorica bila RM, a koja je u srodstvu sa IM, Ton-i Prom izdaje ponudu prema zagrebačkim plakatima, a oni dostavljaju narudžbenicu prema Ton-i Promu, dok Ton-i Prom naručuje prema tužitelju, a sve kako se ne bi vidjelo da je direktno poslovanje. Osporava navode da bi bilo tko uplaćivao maržu na račun njegove firme jer su to sve javna poduzeća, bolnice i ne mogu poslovati na taj način koji tužitelj sugerira Navodi da je odjel proizvodnje namještaja polako formirao i to je išlo u dobrom smjeru no razgovarao je sa IM da to treba pojačati pa čak i u smislu izgradnje tvornice no do toga nije došlo jer je HM rekao da neka otvori svoju firmu pa da tamo dodatno zaradi, jer je imao vrlo malu plaću. Navodi da je na tom sastanku bio prisutan zz tužitelja. Radili su kompenzacije sa velikim firmama i to na način da su kompenzirali auto dijelove, naftu, servise viličara i kamiona preko firme TPZ u Dubravi, pa je iz tog razloga i jako narastao odjel prodaje auto dijelova. Navodi da je za to vrijeme u svojoj firmi radio uz pomoć oca izradu namještaja i neke ostale prodaje, koliko je imao vremena. Nadalje da je 2016. najavljivao da želi otići iz firme, pokušavali su ga nagovoriti da ostane jer im je odgovarao način poslovanja u pogledu kompenzacija no on je htio svoju firmu podići na višu razinu. Navodi da se HM naljutio kada su ga zvali iz Konzuma obzirom da je s njima kontaktirao i pitao da li mogu nastaviti suradnju. Nikada nije bilo govora o zabrani natjecanja obzirom da su sve dogovorno rješavali.

Pojašnjava da je htio otići iz firme jer nije bilo pomaka u tehnologiji niti u poslovanju a i nije dobio povećanje plaće. Nadalje da je gđi ŠM e-mailu 2015. naveo da ne spominje njegovu firmu društvu Z.A.C. jer da nije htio talijanskoj firmi miješati njegovu firmu i tužiteljevu.

Tako navodi da je u e-mailu od 9.2.2017. naveo da je već doveo u problemu realizacije budućeg poduzeća, jer je govorio o napretku svoje firme, obzirom da je htio već puno prije otići, a oni su ga nagovarali da ostane i to se proteglo, iako je najavljivao mjesecima prije odlazak.

14. Analizirajući iskaze stranaka i svjedoka sud je utvrdio slijedeće.

Sud nije poklonio vjeru iskazu zz tužitelja u dijelu u kojem navodi da nije znao za osnivanje firme tuženika jer je naveo da on nije radio sa tužiteljem već je s njim radio gospodin HM, koji je u firmu dolazio svakodnevno iako je bio u mirovini. Naime iz iskaza tuženika proizlazi da je sve dogovarao sa IM, da mu je on sugerirao da otvori svoju firmu da dodatno zaradi, da nije bio zainteresiran za ulaganje u tehnologiju i poboljšanje proizvodnje a što je u skladu sa iskazom zz tužitelja koji navodi da su po odlasku tuženika ugasili odjel namještaja, jer više nisu imali interesa, i dali otkaz radnicima. Stoga je sud poklonio vjeru i iskazu svjedoka koji navodi da sada radi kod tuženika, a što je logično ako je dobio otkaz zbog gašenja odjela, a koji svjedok potvrđuje da se kod tužitelja pričalo o firmi tuženika i da su za nju znali. Također je iskaz tuženika prihvaćen kao istiniti i vjerodostojan te u suglasju sa ostalim dokazima , a pogotovo sa mailom od 9.2.2017. iz kojeg proizlazi da je već u 11. mjesecu 2016. najavio otkaz, pa je nelogično da poslodavac s njim nije razgovarao o razlozima za otkaz, nastojeći ga zadržati na poslu. Upravo je logično i životno da je tuženik imao odobrenje za osnivanje svoje firme, da je to poslodavac znao, a da nakon odlaska tuženika koji je vodio odjel namještaja je poslodavac ugasio odjel jer za njega nije imao interesa. Vrlo je nelogično da bi tek po pozivu Konzuma poslodavac saznao za pružanje usluga od strane tuženika, a logično je da se tuženik po otkazu obratio bivšim klijentima tužitelja nudeći im svoje usluge, obzirom da tužitelj ugasio taj dio poslovanja, jer više nije imao interesa.

15. U dokaznom postupku je provedeno i vještačenje radi utvrđivanja dobiti tužitelja s osnove proizvodnje i prodaje namještaja te udio te dobiti u ukupnoj dobiti tužitelja koji je temeljem navoda tužitelja, kao i dokumentacije u spisu, odnosno Izvatka iz sudskog registra (list 13-15 i 130-134 spisa) utvrdio da je društvo DELNICE-ZAGREB d.o.o. pripojeno društvu Z.A.C. dana 01.06.2003. godine. Nesporno je da se društvo DELNICE-ZAGREB d.o.o. bavilo proizvodnjom i prodajom namještaja, kao i da je tužitelj obavljao i druge djelatnosti kao što je prodaja auto-dijelova. Tužitelj je prije preuzimanja spisa dostavio vještaku Račune dobiti i gubitka tužitelja za razdoblje od 01.01.2013. do 31.12.2017. godine te Kartice glavne knjige za razdoblje od 01.11.2013. do 28.02.2017. godine.

Obzirom na navode tužitelja sa ročišta dana 09.03.2020. godine (list 259 spisa) da kod tužitelja egzistiraju dva poslovna centra od kojih jedan obavlja djelatnost prodaje auto dijelova, a drugi proizvodnju i prodaju namještaja, vještak je od tužitelja zatražio podatke o mjestu troška koje se odnosi na djelatnost proizvodnje i prodaje namještaja, te prihodima i rashodima koji se odnose na navedenu djelatnost.

Tužitelj je vještaku dostavio popis mjesta troška iz kojih proizlazi da se pod šifrom 960 nalazi profitni centar Delnice, 901 i 930 čine Auto dijelovi, 970 Autolimarija i 962 Draganići.

Pod šifrom 960 navedeni su MP Delnice (šifra 660), ZAC Delnice (šifra 960) i Proizvodnja (šifra 961).

Iz dostavljenih kartica glavne knjige proizlazi da su prihodi ostvareni:

– Šifra 601 – prodajom auto dijelova (maloprodaja)

– Šifra 630 – prodaja auto dijelova Štefanovečka

– Šifra 660 – prodajom namještaja (maloprodaja)

– Šifra 901 – prodaja auto dijelova

– Šifra 960 – prodaja namještaja

– Šifra 970 – autolimarija.

Prema tome, za izračun dobiti ostvarene obavljanjem djelatnosti proizvodnje i prodaje namještaja analizirat će se prihodi i rashodi pod šifrom 660 i 960.

U poslovanju se javljaju prihodi kako slijedi:

1. Poslovni prihodi koji nastaju redovnim poslovanjem, odnosno prodajom proizvoda i/ili usluga

2. Financijskim prihodima smatraju se prihodi od kamata, dividenda odnosno dobiti, tečajnih razlika, prihodi od prodaje vrijednosnica i sl.

3. Izvanredne prihode čine prihodi koji se ne pojavljuju redovito, a kao što su prihodi od prodaje dugotrajne imovine, viškova, naplaćenih a prethodno otpisanih potraživanja i sl. Kod rashoda se također javljaju navedene tri vrste, pa tako proizlazi:

1. Poslovne rashode čine troškovi sirovina i materijala, troškovi nabave prodane robe, plaće, usluge, troškovi osiguranja, amortizacija i sl.

2. Financijske rashode čine kamate na kredite, vrijednosna usklađivanja financijske imovine, negativne tečajne razlike i sl.

3. Izvanredne rashode čine manjkovi, vrijednosna usklađivanja, ispravak potraživanja od kupaca i sl.

Prema tome ako se promatra dobit poslovnog centra koji se bavi pretežito proizvodnjom i prodajom namještaja, odnosno ako se uzimaju u obzir svi prihodi i svi rashodi, tada proizlazi slijedeće:

Iz navedenog proizlazi da, ako se promatraju poslovni prihodi i rashodi, tada je u navedenom poslovnom centru Delnice dobit ostvarena samo u 2013. godini. Ako se promatraju svi prihodi i rashodi centra Delnice, tada je osim 2013. godine ostvarena dobit i u 2016. godini.

Kada se dobit navedenog centra usporedi sa ukupnom dobiti koju ostvaruje tužitelj od svih djelatnosti, dobivaju se slijedeći podaci:

Za godinu Iz navedenog proizlazi da, ako se promatra dobit centra Delnice samo kao razlika poslovnih prihoda i rashoda (dakle, bez financijskih i izvanrednih prihoda i rashoda), tada je samo u 2013. godini ostvarena dobit obavljanjem djelatnosti proizvodnje i prodaje namještaja.

Udio dobiti od te djelatnosti u ukupnoj dobiti tužitelja u 2013. godini je 21,23%. Međutim, ako se u obzir trebaju uzeti svi prihodi i rashodi centra Delnice, tada proizlazi da je za 2013. godinu dobit ostvarena obavljanjem djelatnosti proizvodnje i prodaje namještaja (282.323,55 kn) bila veća od ukupne dobiti tužitelja (143.226,00 kn), odnosno gubitak iz drugih djelatnosti je podmiren dobitkom iz obavljanja djelatnosti proizvodnje i prodaje namještaja.

U 2016. godini ukupna dobit centra Delnice (919.976,75 kn) je veća od ukupne dobiti tužitelja (164.595,00 kn), a proizlazi da je nastala zbog izvanrednog prihoda od procjene imovine, odnosno vjerojatno prodajom imovine. Dobitkom centra Delnice podmiren je gubitak ostvaren obavljanjem ostalih djelatnosti.

U ostalim godinama je obavljanjem djelatnosti proizvodnje i prodaje namještaja ostvaren gubitak.

Slijedom navedenog je vještak dao svoje mišljenje :

1. Ako se promatra dobit centra Delnice samo kao razlika poslovnih prihoda i rashoda (dakle, bez financijskih i izvanrednih prihoda i rashoda), tada je samo u 2013. godini ostvarena dobit obavljanjem djelatnosti proizvodnje i prodaje namještaja.Udio dobiti od te djelatnosti u ukupnoj dobiti tužitelja u 2013. godini je 21,23 posto.

2. Ako se u obzir trebaju uzeti svi prihodi i rashodi centra Delnice, tada proizlazi:

Za 2013. godinu dobit ostvarena obavljanjem djelatnosti proizvodnje i prodaje namještaja (282.323,55 kn) bila je veća od ukupne dobiti tužitelja (143.226,00 kn), odnosno gubitak iz drugih djelatnosti je podmiren dobitkom iz obavljanja djelatnosti proizvodnje i prodaje namještaja.

U 2016. godini ukupna dobit centra Delnice (919.976,75 kn) je veća od ukupne dobiti tužitelja (164.595,00 kn), a proizlazi da je nastala zbog izvanrednog prihoda od procjene imovine, odnosno vjerojatno prodajom imovine. Dobitkom centra Delnice podmiren je gubitak ostvaren obavljanjem ostalih djelatnosti.

U ostalim godinama je obavljanjem djelatnosti proizvodnje i prodaje namještaja ostvaren gubitak.

16. Na nalaz i mišljenje je prigovarao tužitelj te se vještak očitovao pismeno dana 25.05.2021. na način da je potrebno napomenuti da Račun dobiti i gubitka (RDG) u naslovu ima naznačenu godinu za koju se sastavlja, no ujedno se prikazuju podaci i za prethodnu godinu, kao što je vidljivo iz zaglavlja tablice i to predzadnji stupac pod nazivom „Prethodna godina“, dok se u zadnjem stupcu pod nazivom „Tekuća godina“ unose podaci za godinu za koju se sastavlja RDG.

Drugim riječima, za godinu za koju se sastavlja RDG obrazac, podaci se unose u zadnji stupac, te su u nalazu uzeti upravo podaci iz zadnjeg stupca RDG obrasca (list 421, 423, 425, 428 i 430 spisa), dakle uzeti su ispravni podaci.

U odnosu na prigovor da je u tablici na stranici 6 nalaza u zaglavlju krivo naznačeno „Ukupna dobit tuženika“ umjesto „Ukupna dobit tužitelja“ ispravlja nalaz. Dakle, nalazom je utvrđivana dobit tužitelja, a podaci korišteni u nalazu iz RDG-a su ispravno uzeti za svaku promatranu godinu, te je ispravno utvrđen postotak udjela dobiti od djelatnosti proizvodnje i prodaje namještaja u ukupnoj dobiti tužitelja.

17. Na nalaz i mišljenje vještaka više nije bilo prigovora, pa je sud isti prihvatio u cijelosti kao stručan i izrađen na temelju dostavljene dokumentacije.

18. Valja istaknuti da je na tužitelju teret dokaza da je trpio štetu zbog postupanja tuženika protivno zabrani zakonske utakmice, a sve sukladno članku 219. ZPP-a. Stranke su dužne dokazati istinitost o postojanju činjenica koje su za njih povoljne, na kojima zasnivaju svoje zahtjeve, odnosno odgovaraju na prigovore.

Kako je već rečeno sud je prihvatio iskaz tuženika da je imao odobrenje tužitelja za osnivanje svoje tvrtke i rad na proizvodnji namještaja i prodaji namještaja, te da je tužitelj znao da tuženik radi putem svoje firme za vrijeme dok je bio u radnom odnosu kod tužitelja., dok tužitelj nije dokazao niti svoju tvrdnju da je za zabranu utakmice saznao od klijenta tek po prestanku radnog odnosa.

19. Na tužitelju je i teret dokaza da je trpio štetu i u kojem iznosu, a koju potražuje u ovom postupku. Iako je sud po prijedlogu tužitelja pribavio podatke od klijenata sa kojima je tuženik putem svoje firme IVERART INTERIJERI poslovao nije bilo moguće provesti vještačenje na način na koji je to tužitelj predlagao odnosno da temeljem pribavljenih podataka utvrdi zaradu iz poslovanja tuženika sa kupcima koji su dostavili podatke na način da se prilikom utvrđenja zarade uzimaju u obzir samo oni troškovi koji su vezani uz konkretne isporuke.

Stranke su dužne predlagati konkretne dokaze u svrhu dokazivanja svojih tvrdnji, a što tužitelj do zaključenja prethodnog postupka nije predložio, a one koje je sud po prijedlogu tužitelja proveo nisu dokazali činjenice na kojima tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev.

20. Obzirom da je sud po provedenom saslušanju svjedoka i stranaka zauzeo stav da nije povrijeđena zabrana zakonske utakmice to nije bilo svrsishodno provoditi daljnje dokaze, niti u pogledu prikupljanja daljnje dokumentacije niti provođenja vještačenja. Valja napomenuti da tužitelj nije dokazao niti da je tuženik ugovarao nepovoljnije uvjete prilikom sklapanja poslova za račun i za korist tužitelja pa da mu je tako uzrokovao štetu, kao što nije niti dokazao da je tuženik svojim postupanjem oduzeo klijente tužitelju na način da bi s njima sklopio poslove umjesto tuženika.

21. Iz provedenog vještačenja je utvrđeno da je djelatnost tužitelja u odnosu na proizvodnju i prodaju namještaja nije bila primarna djelatnost tužitelja, a što dodatno potvrđuje činjenica da tužitelj istu djelatnost ugasio odlaskom tužitelja iz društva tužitelja.

22. Sud nije provodio dokaz saslušanjem svjedoka osnivača tužitelja CM i IM jer su isti predloženi tek podneskom od 06.03.2020. dakle nakon zaključenja postupka, pa sud navedene dokaze nije uzeo u obzir sukladno članku 299. ZPP-a.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP-a. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, troškovnika tuženika, te vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje, a koja je naznačena u tužbi na iznos od 33.180,70 eura.

Tako je tuženiku priznat trošak odgovora na tužbu od 250 bodova, podnesak od 4.7.2017.; 24.11.2017.; 11.1.2018.; 16.5.2018.; 23.7.2020.; 3.5.2021.; 16.3.2021.; 26.3.2025. i 21.1.2026., sve po 250 bodova, ročište 24.4.2018.; 12.6.2018.; 9.3.2020.; 15.3.2022.; 11.4.2024.; 6.11.2024.; 5.6.2025., 3.2.2026., sve po 250 bodova, podnesak od 24.11.2025 od 50 bodova, ročište od 02.09.2018. od 50 bodova, (primjenom Tbr. 7/1, 8/1 i 9/1 OT), ukupno 4600 bodova (vrijednost 1 boda = 2,00 eura), ili 9.200,00 eura na koji iznos je pridodano 25 % PDV-a, te vještačenja u iznosu od 1.061,78 eura, sveukupno 12.561,78 eura.

Tuženiku nisu priznati podnesak od 23.07.2020., jer isti ne predstavlja obrazloženi podnesak, kao niti podnesak od 12.06.2018. koji je predan na ročištu za koji mu je priznat trošak pristupa.

Također nisu priznati troškovi sudskih pristojbi jer tuženik iste nije platio.

24. Tužitelju je priznat trošak odgovora na protutužbu, podneska od 22.12.2025. kao i pristup na ročište od 03.02.2026. sve od 50 bodova, (VPS 663,61 eura) a koji se odnose na protutužbeni zahtjev, jer su isti podnesci se odnosili na protutužbu, kao i ročište koje je sazvano zbog istog. O protutužbenom zahtjevu se nije raspravljalo na drugim ročištima niti su se provodili dokazi, pa tužitelj nema pravo na trošak svih ostalih radnji koje je postavio u troškovniku.

Slijedom navedenog ukupni trošak iznosi 150 bodova, (vrijednost 1 boda = 2,00 eura), ili 300,00 eura na koji iznos je pridodano 25 % PDV-a ,sveukupno 375,00 eura. Tužitelju je temeljem članka 151. ZPP-a dosuđena kamata na parnični trošak.

25. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 5. ožujka 2026.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku