REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska br. 31

Poslovni broj: P-206/2022-58

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu pojedincu Đuri Drušku, u građanskopravnoj stvari tužiteljice ČŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Marko Cvrković, odvjetnik u odvjetničkome društvu Cvrković & partneri d.o.o., Dr. Franje Tuđmana 21, Vukovar, protiv I-tuženika TŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i II-tužene VŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Boris Hlatki, odvjetnik u Vukovaru, J. J. Strossmayera 5A/12, radi utvrđenja, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 27. siječnja 2026., u nazočnosti tužiteljice osobno i punomoćnika stranaka, na temelju odredbe članka 335. stavka 4. ZPP-a, 5. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica ČŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koja se sastoji od k. č. br. [katastarska čestica], u naravi Domovinskoga rata, površine 955 m2, dvorište, površine 398 m2 i stambena zgrada, [adresa], 38A, površine 557 m2, ukupne površine 955 m2; 47. Suvlasnički dio: 169/10.000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-47), stan br. 47 [adresa], na 7. katu, pravo, dvosoban stan s lođom površine 57,08 m2 te sporedni prostor spremište br. 47 u prizemlju površine 1,83 m2.

II. Utvrđuje se ništetnim ugovor o kupoprodaji nekretnine iz točke I. izreke ove presude, ovjeren po javnome bilježniku Bori Arambašiću iz Vukovara poslovni broj: OU-9/2022 od 5. siječnja 2022., zaključen između I-tuženika TŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao prodavatelja i II-tužene VŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao kupca.

III. Nalaže se II-tuženoj VŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužiteljici ČŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], izda tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koja se sastoji od k. č. br. [katastarska čestica], u naravi Domovinskoga rata, površine 955 m2, dvorište, površine 398 m2 i stambena zgrada, [adresa], 38A, površine 557 m2, ukupne površine 955 m2; 47. Suvlasnički dio: 169/10.000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-47), stan br. 47 [adresa], na 7. katu, pravo, dvosoban stan s lođom površine 57,08 m2 te sporedni prostor spremište br. 47 u prizemlju površine 1,83 m2, u roku od 15 (slovima: petnaest) dana ili će u protivnome navedenu ispravu zamijeniti ova presuda.

IV. Nalaže se I-tuženiku TŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i II-tuženoj VŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužiteljici ČŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], solidarno naknade parnični trošak u iznosu od 3.375,00 € (slovima: tri tisuće trista sedamdeset pet eura), u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

V. Odbija se kao neosnovan preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnoga troška u iznosu od 500,00 € (slovima: petsto eura) te troška sudske pristojbe na tužbu i presudu po određenju suda.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnoga postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ČŽ je 23. rujna 2022. podnijela tužbu protiv I-tuženika TŽ i II-tužene VŽ, radi utvrđenja.

2. Tužiteljica u tužbi navodi kako slijedi: "Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Vukovaru, posl. br. P-1082/09 od 08.12.2009.g., razveden je brak tužiteljice ČŽ i tuženika CŽ. Za vrijeme braka, tužiteljica ČŽ i tuženik TŽ, ostvarili su pravo na stambeno zbrinjavanje davanjem stana u najam, a nakon toga i temeljem Ugovora o darovanju Klasa: 019-06/06-01/541, Urbroj: 538-06- 02-09-1070 od 29.04.2009.g., odnosno u razdoblju dok su bračni odnosi parničnih stranaka bili narušeni. Po razvodu braka tuženik TŽ je napustio zajedničko domaćinstvo odnosno od Republike Hrvatske darovanu im nekretninu koja se sastoji od stana br. 47 [adresa], na 7. Katu, pravo, dvosoban stan s lođom površine 57,08 m2, te sporednog prostora spremišta br. 47 u prizemlju površine 1,83 m2, u zdradi sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tuženik TŽ je bio u posjedu Ugovora o darovanju Klasa: 019-06/06-01/541, Urbroj: 538-06- 02-09-1070 od 29.04.2009.g., koji ugovor tužiteljica nije imala, niti je znala da postoji. Tuženik TŽ je navedeni ugovor u zemljišnim knjigama proveo nakon 12 godina. Odmah po upisu nekretnine na svoje ime i vlasništvo tuženik TŽ je kupoprodajnim ugovorom fiktivno, ništetnim ugovorom, prenio na tuženu VŽ. Tužena smatra kako je vlasnik predmetnog stana i to iz slijedećih razloga; - Izjavom danom pod kaznenom i materijalnom odgovornosću, od 08.06.2009.g. posl. br. OV- 2831/09, tuženik TŽ se odrekao svih svojih prava na stanu koji je predmet postupka, - čl. 10.a.st.2. Zakona o područjima od posebne državne skrbi (NN 86/08, 57/11) određeno je; “Nekretnina koja je predmet darovanja i kupnje po ovom Zakonu je suvlasništvo svih članova obitelji na temelju kojih stječu pravo na veličinu stambenog objekta i neovisno s kojim članom obitelji je zaključen ugovor o darovanju”. Dakle, tuženik TŽ, iako je obdarenik prema Ugovoru o darovanju Klasa: 019-06/06- 01/541, Urbroj: 538-06-02-09-1070 od 29.04.2009.g., nije postao isključivi vlasnik darovane nekretnine, već je ista suvlasništvo sa tužiteljicom, njegovom suprugom i članom obitelji. Naknadno, ovjerenom izjavom se odrekao i svoga suvlasništva. Da je ugovor o kupoprodaji sa tuženika CŽ i tuženika VŽ, ništetan, proizlazi iz činjenice da je prodan za cijenu 1/3 dijela tržišne, bez da je VŽ kao kupac ikada ušla u sam stan, odnosno primila ga u posjed. Naime, tužiteljica u spornom stanu živi od davanja stana u najam i nikada ga nije napustila. S druge strane, po razvodu tuženik TŽ se odselio iz stana, i već 13 godina nije u posjedu, pa stoga niti posjed stana nije mogao prenijeti na treću osobu odnosno fiktivnog kupca VŽ. Tužiteljica ističe kako je dodatan razlog ništetnosti ugovora i činjenica kako su roditelji tuženice VŽ su u kumskim odnosima sa tuženikom CŽ. Upravo navedena činjenica ukazuje na zaključak da je ista samo formalno upisana kao vlasnik. Upravo odnos kumstva predstavlja razlog zbog kojega se tuženica VŽ ne može pozivati na načelo povjerenja u zemljišne knjige, jer je upoznata sa odnosom tužitelja i I-tuženika, kao i činjenicom da se ne radi o I-tuženikovoj nekretnini koja nije niti u njegovom posjedu već dugi niz godina.". Slijedom iznesenoga, tužiteljica predlaže sudu da usvoji tužbeni zahtjev.

3. Tuženici u odgovoru na tužbu navode kako slijedi: "Tužba i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti su pravno i činjenično neosnovani te se tuženici u cijelosti protive tužbi i tužbenom zahtjevu. Nije sporno da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Vukovaru, posl. br.: P-1082/09 od 08. prosinca 2009. godine razveden brak tužiteljice ČŽ i tuženika TŽ. Netočan je navod tužitelja da bi za vrijeme braka tužiteljica i tuženik RŽ TŽ ostvarili pravo temeljem Ugovora o darovanju nekretnina od 29. travnja 2009. godine. Ovo stoga što je navedeni Ugovor o darovanju nekretnine zaključen isključivo između tuženika TŽ kao daroprimatelja s jedne strane i Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva kao darovatelja s druge strane, i to u vrijeme kada tužiteljica i I- tuženik TŽ više nisu živjeli u zajedničkom domaćinstvu. Nakon rastave braka tužiteljica je bez pravne osnove koristila predmetnu nekretninu, pa je neosnovan navod tužbe da je I – tuženik TŽ po razvodu braka napustio zajedničko domaćinstvo. Netočan je navod tužbe da tužiteljica navodno nije znala za postojanjen Ugovora o darovanju od 29. travnja 2009. godine, obzirom da je ista imala saznanja o navedenom, te od dana zaključenja Ugovora o darovanju temeljem kojeg je I- tuženik stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini nije poduzimala bilo kakvu pravu radnju sve do podnošenja ove tužbe. Netočni su i proizvoljni navodi tužiteljice da bi I tuženik „ fiktivno” kupoprodajnim ugovorom koji je ništetan prenio nekretninu na II-tuženika VŽ. Ovo stoga što je II – tuženik VŽ svoje pravo vlasništva na nekretnini stekla na zakonit i valjan način i to temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina, zaključenog dana 05. siječnja 2022. godine i to nakon što je I – tuženiku u cijelosti isplatila ugovorenu kupoprodajnu cijenu. Iz sadržaja tužbe proizlazi kako se tužitelj u tužbi poziva na izjavu od 08. lipnja 2009. godine, posl. br. OV- 2831/09, međutim s obzirom na činjenicu da tužitelj navedenu izjavu nije priložio uz tužbu to se tuženici u odnosu na sadržaj iste ne mogu očitovati, a opreza radi u cijelosti osporavaju navode tužbe u ovom dijelu. Pogrešan je pravni stav tužitelja kada zaključuje da tuženik TŽ temeljem zaključenoga Ugovora o darovanju „ nije postao isključivi vlasnik darovane nekretnine, već da je ista suvlasništvo sa tužiteljicom”. Ovo s toga što je tuženik predmetnu nekretninu stekao temeljem povlastice odnosno temeljem statusa hrvatskog branitelja iz domovinskog rata, te je očito da predmetni stan predstavlja njegovu posebnu imovinu. Ističe se kako zakonska odredba na koju se tužitelj poziva u tužbi ( čl. 10a st. 2 Zakona o područjima posebne državne skrbi, NN 57/11) nije bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora o darovanju predmetne nekretnine i stjecanja vlasništva na predmetnoj nekretnini, jer je na snazi je bio zakon iz 2008. godine, koji ne regulira pitanje suvlasništva svih članova obitelji darovanih nekretnina od strane RH. Sukladno čl. 10 st. 2. Zakona o područjima posebne državne skrbi ( NN 86/08) prvo na stambeno zbrinjavanje može ostvariti hrvatski branitelji i članovi obitelji poginulih, zatočenih ili nestalih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata koji na području Republike Hrvatske nemaju u vlasništvu drugi useljivi stambeni objekt ili ako isti nisu prodali, darovali ili na bilo koji drugi način otuđili nakon 8. listopada 1991., uz uvjet da se koriste stanom ili obiteljskom kućom u državnom vlasništvu i u njima prebivaju te su evidentirani kao njihovi korisnici kod Ministarstva regionalnog razvoja šumarstva i vodnoga gospodarstva. Obzirom da stjecanje predmetnog stana nije nastalo iz zajedničkog rada tužiteljice i tuženika za vrijeme trajanja bračne zajednice, nego iz povlastice tuženika kao hrvatskoga branitelja iz domovinskog rata, to predmetni stan predstavlja njegovu posebnu imovinu. Naime, kod darovanja predmetnoga stana jedan glavnih uvjeta za stambeno zbrinjavanje sukladno Zakonu o područjima posebne državne skrbi je taj da pravo na stambeno zbrinjavanje može ostvariti hrvatski branitelj iz Domovinskog rata. Dakle, neosnovan je navod iz tužbe da bi Ugovor o kupoprodaji nekretnina zaključen između I i II tuženika bio ništetan, obzirom na utvrđenu kupoprodajnu cijenu, pitanje stupanja u posjed nekretnine. Ovo stoga što je II- tuženica predmetnu nekretninu kupila načelom povjerenjem u zemljišne knjige, a sukladno čl. 8 st. 5. Zakona o zemljišnim knjigama, isplatila ugovorenu kupoprodajnu cijenu tužitelju, a koja kupoprodajna cijena je bila realna u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora. II – tuženica u trenutku zaključenja predmetnog Ugovora nije imala bilo kakvih saznanja da bi predmetna nekretnina eventualno predstavljala bračnu stečevinu tužiteljice i I – tuženika, a niti je ista imala bilo kakvih saznanja o odnosima između tužiteljice i I – tuženika koji su se rastali prije 13 godina. Činjenica što tužiteljica eventualno drži posjed stana u vlasništvu II- tuženice i to bez ikakve pravne osnove jedino može upućivati na građanskopravnu odgovornost tužiteljice u odnosu na II – tuženicu i to u smislu naknade štete koju II – tuženica trpi zbog neovlaštenog korištenja nekretnine od strane tužiteljice. S obzirom na izloženo, tuženici predlažu da sud tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan, te obveže tužiteljicu na plaćanje prouzročenog parničnog troška.".

4. Podneskom od 2. siječnja 2023. tužiteljica je navela kako slijedi: "Iz odgovora na tužbu proizlazi kako tuženik smatra da je netočan navod da za vrijeme trajanja braka tužiteljica i I-tuženik nisu stekli pravo vlasništva na stanu koji je predmet postupka. Upravo suprotno, iz zahtjeva, dokumentacije iz otkupa stana pa i iz samoga ugovora nedvojbeno proizlazi kako je namjena darovanja isključivo za stanovanje I- tuženika i njegove obitelji (tužiteljice). Isto proizlazi iz odredbe čl. 4 Ugovora o darovanju. Tužiteljica je sa kćerkom nakon odlaska iz obiteljske zajednice od strane I- tuženika, odnosno razvoda braka, nastavila živjeti u spornom stanu u dogovoru sa I- tuženikom. Naime, posve je nelogično da bi tužiteljica 13 godina nakon razvoda braka živjela u stanu I-tuženika bez ikakvog dogovora i pravne osnove, jer bi I-tuženik zasigurno zahtijevao njezino iseljenje. Indikativno je da navedeni ugovor o radovanju I tuženik nije provodio, već tek neposredno pred prodaju stana II-tuženoj, i to kao kćerki od kuma. Ista nije preuzela posjed stana i nikada nije bila u stanu obzirom da u stanu živi tužiteljica.".

5. Dana 3. siječnja 2023. održano je pripremno ročište u ovoj pravnoj stvari, na kojemu je punomoćnik tužitelja izjavio kako ostaje u cijelosti kod tužbe i tužbenoga zahtjeva u cijelosti i podneska od 2. siječnja 2023., svih dokaza iznesenih u istima. Punomoćnik tuženika ostao je kod odgovora na tužbu i svih istaknutih prigovora. Predlaže da sud službenim putem pribavi podatak od Ministarstva branitelja o statusu tuženika TŽ kao branitelja odnosno je li ugovor o darovanju zaključen temeljem njegovoga statusa HRVI odnosno da li bi isti dobio stan da nema status hrvatskog branitelja.

6. Dana 6. veljače 2023. održano je također pripremno ročište, na kojemu je zaključen prethodni postupak te na kojemu su saslušani tužiteljica i I-tuženik.

7. Tužiteljica je izjavila kako slijedi: "Ja i I-tuženik smo bili u braku od 1986. do 2010. Ispočetka smo živjeli kod roditelja I-tuženika koristeći kat kuće. Kao prognanici smo otišli u Zagreb u hotel "Laguna", te smo odatle ishodili pravo na smještaj u stanu u [adresa]. U međuvremenu smo ishodili vlasništvo nad stanom na ime supruga I-tuženika a radi smještaja mene I-tuženika i zajedničkog djeteta. Svi troje smo obuhvaćeni rješenjem o privremenom smještaju i darovnim ugovorom. Od tamo smo obnavljali kat kuće u kojem smo ranije stanovali a stavljana je i fasada na kuću i sl., te je I-tuženik zasnovao izvanbračnu zajednicu i namjeravao se odseliti živjeti u kući koja je obnovljena a na imenu je njegovih roditelja jer mi ne bi dobili stan da smo imali vlastitu imovinu. U svrhu toga a da bi riješio mene i kćerku I- tuženik je dao izjavu pod kaznenom i materijalnom odgovornošću da se odriče svih potraživanja vezanih za stan u moju korist od 8. lipnja 2009. Povod ovoj tužbi je bila prodaja stana kojeg se odrekao te je time mene lišio prava na stanovanje jer sam tu smještena od strane države kao povratnik u [adresa] jer nemam svoju imovinu a niti dijete ima svoju imovinu. Mi smo se sporazumno na taj način razveli i sporazumno podijelili imovinu.". Na poseban upit punomoćnika tužitelja odgovara da cijelo vrijeme živi u tome stanu i nikad se nije iselila iz stana. II-tuženu ne poznaje, ona nije nikada ušla u stan. Informacije o prodaji stana dobila je od Tehnostana kada je zaprimila račune za grijanje na ime VŽ, ovdje II-tužene te je mislila da se radi o pogrešci, a onda je saznala da je stan prodan i prepisan na njezino ime. To se dogodilo nekoliko dana pred Božić. Napominje da je stan prvotno upisan u vlasništvo I-tuženika te joj je rečeno u sudu i Ministarstvu šumarstva i vodnog gospodarstva da darovnica glasi na I-tuženika a da se imamo pravo upisati kći i ja kao vlasnici nakon što se on upiše, a svako u svoju trećinu a što se nije dogodilo jer je I-tuženik na svoje ime upisao stan nakon 13 godina i u par dana prodao o čemu nije obaviještena. Na poseban upit punomoćnika tuženika odgovara da je u zajedničkom domaćinstvu sa I-tuženim živjela do 10. mjeseca 2009. godine kada se I-tuženik iselio. Nisu dijelili bračnu stečevinu papirnim putem nego samo sporazumom po usmenom dogovoru. I-tuženik je bio u ratu dok su bili u Zagrebu te je dobio potvrdu da je sudionik Domovinskoga rata, a nije bio ranjen. To je sve što ima za iskazati.

8. I-tuženik je na ročištu izjavio kako slijedi: "Stan sam dobio kao hrvatski branitelj a u darovnicu su dodane supruga i kćerka zbog povećanja kvadrata stana. Stan sam prodao iz razloga što sam imao dugovanja prema Tehnostanu jer tužiteljica nije plaćala režije a imao sam i dugovanje prema Vodovodu, a imao sam i financijski problema osobno pa sam stan prodao jer su mi trebali novci. U međuvremenu sam kupio stan kćerki u Osijeku koji sam morao prodati jer, uzela ga je banka jer je bio pod hipotekom budući ja nisam mogao plaćati kredit. Tužiteljica nije plaćala račune za stan pa je mene teretilo režijski troškovi i pokrenuta je ovrha u Fini, te mi je poskidano novaca sa računa radi režijskih troškova. Od prodaje stana nisam nikakvu naknadu novčanu dao tužiteljici niti kćerki.". Na poseban upit punomoćnika tuženika odgovara da je u vrijeme stjecanja stana imao status hrvatskog branitelja. U to vrijeme 9. travnja 2009. kada je sklopio ugovor o darovnome ugovoru s državom nije bio u zajedničkome kućanstvu s tužiteljicom iako je brak razveden 2010. Smatra da je stan njegova privatna imovina jer su mu tako rekli u Ministarstvu branitelja, a stan smiju koristiti supruga i kćerka. II-tuženu poznaje iz viđenja te joj je rekao da bi prodao stan, a ona je rekla da bi kupila stan da radi u Njemačkoj. Stan je prodan za 17.000,00 eura, plaćen je u gotovini. Rekao je da stan nije u njegovome posjedu i da ima problema s bivšom suprugom da ona živi tamo i da ne može ući u stan jer je brava promijenjena. Zbog toga je cijena bila manja, a stan je i devastiran i imao je svojih dugova koje je morao riješiti pa mu je trebao novac. Vezano za izjavu koja je danas priložena navodi da želi povući tu izjavu. Istina je da su zajednički sređivali kat kuće I-tuženik i tužiteljica ali nije bio nikakav usmeni dogovor da to ulazi u podjelu bračne imovine. Nisu bračnu imovinu imali i sve je bilo njegovo. Stan nije uknjižio na svoje od 2009. godine iz razloga što je dokumentacija ostala kod tužiteljice u stanu i nije mogao do dokumentacije tek kasnije je ishodio presliku darovnoga ugovora iz Zagreba i onda je prepisao stan na svoje ime i prodao. Na poseban upit punomoćnika tužiteljice navodi da ne može procijeniti koliko su novaca uložili u obnovu kuće. Bio je privatni prijevoznik, imao je kamion. Radio je zemlju od njegovih roditelja, imao je traktor koji je bio zadružni. Imovina nije dijeljenja nakon razvoda braka, plaćao je alimentaciju, tužiteljica nije nikada bila zaposlena. Izjavu je potpisao dok su odnosi bili normalni, a kasnije su se poremetili. Posjed stana nije tražio jer živi u kući roditelja a tužiteljica je u Zagrebu. Tužiteljica stavlja primjedbu prigovara iskazu I-tuženika u dijelu u kojem navodi da tužiteljica ne živi u predmetnom stanu, da ne plaća režijske troškove za navedeni stan, da je navedeni stan njegova vlastita imovina i općenito svim navodima koji su u suprotnosti s iskazom tužiteljice. To je sve što ima za iskazati.

9. U podnesku od 6. veljače 2023. tuženici su naveli kako izjava I-tuženika od 8. lipnja 2009. ne može proizvoditi pravne učinke, jer prema članku 5. ugovora o darovanju nekretnine, predmetni stan se nije smio otuđiti u roku od 10 godina od sklapanja ugovora o darovanju. Predmetna izjava je načinjena dok su stranke bile u braku te ju I-tuženik povlači.

10. Podneskom od 11. veljače 2023. tužiteljica je navela kako je ugovor o kupoprodaji predmetnoga stana ništetan, što zbog cijene, a što zbog toga što II-tužena nije stan preuzela u posjed. Tužiteljica i I-tuženik su se usmeno podijelili na način da tužiteljici pripadne stan, a I-tuženiku sva teretna vozila iz prijevozničkoga obrta te potraživanja za ulaganja u nekretninu u vlasništvu roditelja I-tuženika. Ističe kako tužiteljica uredno ispunjava obveze za predmetni stan.

11. U podnesku od 12. travnja 2023. tužiteljica je predložila sklapanje sudske nagodbe u ovoj pravnoj stvari, no navela je kako I-tuženik predmetni stan nije stekao kao branitelj, nego civilno.

12. Dana 10. listopada 2023. u ovoj pravnoj stvari je održano ročište glavne rasprave, na kojemu je punomoćnik tužiteljice naveo kako predlaže sklapanje nagodbe na način kako je to naveo u podnesku od 12. travnja 2023., a u slučaju da tuženik odbije nagodbu i nadalje ostaje kod tužbe i tužbenoga zahtjeva. Punomoćnik tuženika izjavio je da za sada ne prihvaća prijedlog nagodbe od strane tužiteljice te predlaže da se u nastavku dokaznoga postupka u svojstvu stranke sasluša II-tužena VŽ. Na navedenome ročištu sud je rješenjem odbio dokazni prijedlog za pribavu od Ministarstva branitelja podataka je li ugovor o darovanju zaključen na temelju I- tuženikovog statusa hrvatskoga branitelja iz Domovinskog rata, odnosno bi li taj ugovor zaključen da I-tuženik nema status hrvatskog branitelja Domovinskog rata, a usvojio je dokazni prijedlog tuženika za saslušanje II-tužene VŽ.

13. Dana 20. prosinca 2023. održano je ročište glavne rasprave, koje je odgođeno jer na njega nije pristupila II-tužena VŽ, radi njenoga saslušanja.

14. Podneskom od 8. siječnja 2024. II-tužena VŽ dala je pisanu izjavu, u kojoj je navela kako slijedi: "Za dan 19, siječnja 2024. godine u 9,00 sati zakazana je rasprava u parničnom postupku koji se kod Općinskog suda u Vukovaru, pod poslovnim brojem: P-206/2022. Na zakazanu raspravu nisam u mogućnosti pristupiti zbog toga što živim i radim u Republici Njemačkoj, te zbog promjene posla ne mogu dobiti godišnji odmor od poslodavca kako bi mogla pristupiti na zakazano ročište pa iz toga razloga za potrebe ovoga postupka dajem ovu izjavu. Dana 05. siječnja 2022 godine kao kupac sam sa TŽ iz [adresa] kao prodavateljem sam zaključila Ugovor o kupoprodaji nekretnina, temeljem kojeg Ugovora sam kupila stan na adresi [adresa] u [adresa], ukupne površine 57,08 m2* te uredno isplatila ugovorenu kupoprodajnu cijenu u iznosu od 17.000,00 eura. Prije zaključenja ovoga Ugovora provjerila sam zemljišnoknjižno stanje, te se uvjerila da je prodavatelj TŽ vlasnik nekretnine koju prodaje, te sam smatrala da nema nikakvih prepreka za kupnju navedenog stana. Nemam bilo kakvih saznanja o tome na koji način je TŽ stekao vlasništvo na predmetnom stanu, a tužbu smatram potpuno neosnovanom obzirom da sam navedenu nekretninu kupila vlastitim sredstvima povjerenjem u zemljišne knjige, te da istu smatram isključivo svojim vlasništvom što znači da tužiteljica ČŽ ne može na bilo koji način imati preče pravo na stan nego ja kao vlasnik stana kojega sam kupila i isplatila. U cijelosti osporavam navode iz tužbe da bi zajedno sa RŽ navodno postupala prijevarno u cilju otuđenja imovine tužiteljice i to posebno iz razloga što kako sam to ranije navela nisam imala bilo kakva saznanja o načinu stjecanja nekretnine TŽ niti me je to prilikom sklapanja ugovora zanimalo, nego sam samo uvidom u zemljišne knjige utvrdila da stan mogu kupiti bez ikakvih ograničenja, tako da sve zahtjeve protiv mene odbijam cijelosti pogotovo tim više što kao vlasnik stana ispunjavani sve vlasničke dužnosti i smatram da mi nitko ne može oduzeti nešto što sam uredno platila.".

15. U podnesku od 11. siječnja 2024. tužiteljica se očitovala na pisanu izjavu II- tužene VŽ, kako slijedi: " Tužena se niti jednom nije pojavila na sudu iako su zbog njezinih najavljenih dolazaka već odgođena ročišta. U prilog izjavi da je tužena upoznata sa situacijom glede stana, navest ćemo da majku tužene dobro poznaje tužitelja. Niz godina bile su susjede u progonstvu, nakon povratka u [adresa] susretale su se na tržnici na kojoj je radila, razgovarale o novostima u našim životima te je ona znala da je tuženik odselio, a tužiteljica ostala u stanu. Upravo zbog starog poznanstva, tuženik TŽ je kum njezinoj djeci, odnosno bratu i sestri tužene VŽ te se intenzivno druže i zasigurno je tužena upoznata sa situacijom. Obitelj tužene zna gdje i s kim njihov kum živi, a također i da je tužiteljica ostala u stanu kojeg se tuženi odrekao i iz njega iselio. Napominjemo, tuženi bivši suprug i tužiteljica imali su dogovor da će on s novom partnericom odseliti u kuću u koju smo ulagali novac za vrijeme braka, a tužiteljica ostati u stanu u koji su smješteni kao prognanička obitelj. Zbog takvog usmenog dogovora je tuženik i ovjerio izjavu kod javnog bilježnika da se odriče navedenog stana u korist tužiteljice. Kako je u tužbi navedeno, TŽ je nekoliko dana prije blagdana iskoristio priliku te na podmukao način stan uknjižio na sebe i odmah ga "prodao" kuminoj kćerki, tuženoj VŽ. Tužena je svjesno sudjelovala u prijevari jer je znala o čemu se radi. U sklopljenom ugovoru o kupoprodaji između tuženika CŽ i tužene VŽ navodi se kako je tužena odmah stupila u posjed stana, što nije istina obzirom da u predmetnom stanu živi tužiteljica te se u njemu nalaze njene osobne stvari. Nikada nije došla na vrata niti je platila i jedan račun. Također, čitavi stan od 58m2 je, navodno, platila 17.000 Eura. Tužena VŽ je formalno upisana kao vlasnik jer su se ona i tuženi TŽ poslužili brzinskom prijevarom u predblagdansko vrijeme u kojem službe rade u smanjenom opsegu. Naime, tuženom ovo nije prvi pokušaj prijevare. Sve navedeno upućuje da su tuženici sklopili fiktivni ugovor s ciljem da otmu stan tužiteljici u koji me je kao povratnika smjestila Republika Hrvatska, kako je i navedeno na darovnici.".

16. Dana 19. siječnja 2024. u ovoj pravnoj stvari održano je ročište glavne rasprave, na kojemu je punomoćnik tužiteljice izjavio kako ostaje pri tužbi, tužbenom zahtjevu te svim navodima iznesenim tijekom parnice. I nadalje predlaže nagodbu kako je to predložio tijekom parnice. Punomoćnik I-tuženika i II-tužene izjavio je kako ostaje pri odgovoru na tužbu te pri svim navodima iznesenim tijekom parnice te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva. Nadalje navodi kako ne pristaje na nagodbu obzirom da se u konkretnom slučaju radi o posebnoj imovini I- tuženika koja ne predstavlja bračnu stečevinu, a II-tužena je predmetnu nekretninu kupila s povjerenjem u zemljišne knjige, uredno je podmirila kupoprodajnu cijenu. S obzirom na nemogućnosti dolaska II-tužene na raspravu odustaje od izvođenja dokaznog prijedloga njezinim saslušanjem, a osobito imajući u vidu kako je ista dala izjavu od 8. siječnja 2024. Nadalje navodi kako je jučer u spis predao podnesak kojim iznosi određene činjenice u ovoj pravnoj stvari. Također u spis predaje taj podnesak, kao i podnesak od 19. siječnja 2024. Sud je raspravnim rješenjem odredio kako podneske koje je punomoćnik tuženika predao sud neće uzeti u obzir, imajući u vidu odredbe članka 299.a stavka 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 70/19. i 80/22., dalje: ZPP), jer navedeni podnesci nisu dostavljeni sudu i protivnoj stranci najkasnije 8 dana prije održavanja ročišta, u smislu odredbe članka 299.a stavka 2. ZPP-a. Stranke su naknadno navele kako su suglasne da se današnje ročište odgodi, jer postoji realna mogućnost sklapanja nagodbe u ovoj pravnoj stvari.

17. Podneskom od 16. veljače 2024. tužiteljica je navela kako stranke nisu uspjele postići nagodbu zbog enormnoga podizanja cijene od strane tuženika.

18. Podneskom od 19. travnja 2024. tuženici su naveli kako je konačni cilj tužiteljice otkupiti stan po znatno nižoj cijeni od tržišne i to prije svega zbog činjenice jer je svjesna da joj pravno gledajući ne pripada pravo vlasništva na predmetnom stanu obzirom da isti predstavlja posebnu imovinu I- tuženika.

19. Podneskom od 15. studenoga 2024. tužiteljica navodi kako je za sve svoje tvrdnje predložila dokaze, a da tuženik licitira vrijednošću stana.

20. Tuženici su podneskom od 27. studenoga 2024. naveli kako tužiteljici ne pripada pravo suvlasništva na predmetnome stanu.

21. Dana 15. srpnja 2025. u ovoj pravnoj stvari održano je ročište glavne rasprave, na kojemu je punomoćnik tužiteljice izjavio kako ostaje pri tužbi, tužbenom zahtjevu te svim navodima iznesenim tijekom parnice. Punomoćnica I-tuženika i II- tužene izjavila je kako ostaje pri odgovoru na tužbu te pri svim navodima iznesenim tijekom parnice te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva. Utvrđeno je kako je punomoćnik I. i II. tuženika na ročištu od 19. siječnja 2024. odustao od saslušanja II- tužene VŽ zbog nemogućnosti dolaska II-tužene na raspravu, a osobito imajući u vidu kako je ista dala izjavu od 8. siječnja 2024. pa je stoga sud rješenjem odustao od izvođenja dokaznog prijedloga saslušanjem II-tužene VŽ, a imajući u vidu ranije iznesene navode punomoćnika I-tuženika i II-tužene, kao i načelo ekonomičnosti postupka i zabrane zlouporabe prava u postupku iz članka 10. stavka 1. ZPP-a.

22. Dana 27. siječnja 2026. u ovoj pravnoj stvari održano je ročište glavne rasprave, na kojemu je punomoćnik tužiteljice izjavio kako ostaje pri tužbi, tužbenome zahtjevu te svim navodima iznesenim tijekom parnice. Navodi kako je tužiteljica i danas u posjedu predmetnoga stana te tamo živi te ju nitko pa niti II-tužena nije nikada ometala u posjedu predmetnoga stana. Punomoćnica I-tuženika i II-tužene izjavila je kako ostaje pri odgovoru na tužbu te pri svim navodima iznesenim tijekom parnice te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva. Navodi kako ostaje pri dokaznom prijedlogu za saslušanje II-tužene obzirom je ista htjela pristupiti sudu. Sud je rješenjem na raspravi odbio dokazni prijedlog punomoćnice tuženika za saslušanje II-tužene VŽ, imajući u vidu kako je punomoćnik tuženika na ročištu od 16. srpnja 2025. odustao od saslušanja II-tužene zbog nemogućnosti dolaska iste na raspravu, a osobito imajući u vidu kako je ista dala izjavu od 8. siječnja 2024. Usvajanje navedenoga dokaznog prijedloga ne bi bilo u skladu s načelom ekonomičnosti postupka i zabrane zlouporabe prava u postupku iz članka 10. stavka 1. ZPP-a, naročito imajući u vidu kako punomoćnik tuženika prvo odustaje od saslušanja II-tužene, a sada ponovno predlaže saslušanje iste, a predmetni parnični postupak započet je 23. rujna 2022., a II-tužena nije pristupila na ročišta koja su održavana u ovoj pravnoj stvari kako bi ista bila i saslušana, odnosno kako bi dala svoju izjavu pred sudom.

23. Na navedenoj glavnoj raspravi su se izveli dokazi čitanjem svih isprava priloženih u sudski spis, nakon čega je glavna rasprava zaključena.

24. Na temelju brižljive i savjesne ocjene svakoga dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnoga postupka (članak 8. ZPP-a), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.

25. U skladu s odredbom članka 8. stavka 1. točke 6. Zakona o područjima posebne državne skrbi (Narodne novine, broj: 86/08.) povratak i ostanak te naseljavanje stanovništva na područjima posebne državne skrbi poticat će se i stambenim zbrinjavanjem na jedan od sljedećih načina: darovanjem obiteljske kuće ili stana u državnom vlasništvu.

26. Prema odredbi članka 10. Zakona o područjima posebne državne skrbi pravo na stambeno zbrinjavanje iz članka 8. ovoga Zakona može ostvariti korisnik i članovi njegove obitelji. Članovi obitelji koji žive u zajedničkom kućanstvu u smislu ovoga Zakona smatraju se obitelj: 1. ako nemaju u vlasništvu ili suvlasništvu drugu useljivu obiteljsku kuću ili stan na području Republike Hrvatske, ili ako istu nisu prodali, darovali ili na bilo koji drugi način otuđili nakon 8. listopada 1991., odnosno ako nisu stekli pravni položaj zaštićenog najmoprimca, 2. ako nemaju u vlasništvu ili suvlasništvu drugu useljivu obiteljsku kuću ili stan na području država nastalih raspadom SFRJ ili drugim državama u kojima borave, ili da istu nisu prodali, darovali i na bilo koji drugi način otuđili nakon 8. listopada 1991., odnosno nisu stekli pravni položaj zaštićenog najmoprimca (stavak 1.). Pravo na stambeno zbrinjavanje iz članka 8. točke 6. ovoga Zakona može ostvariti: hrvatski branitelji i članovi obitelji poginulih, zatočenih ili nestalih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata koji na području Republike Hrvatske nemaju u vlasništvu drugi useljivi stambeni objekt ili ako isti nisu prodali, darovali ili na bilo koji drugi način otuđili nakon 8. listopada 1991., uz uvjet da se koriste stanom ili obiteljskom kućom u državnom vlasništvu i u njima prebivaju te su evidentirani kao njihovi korisnici kod Ministarstva regionalnog razvoja šumarstva i vodnoga gospodarstva (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) (stavak 2., točka 1.).

27. Sukladno odredbi članka 270. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21., dalje: ZOO) kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

28. Člankom 285. stavkom 1. ZOO-a propisano je da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama.

29. Među strankama nije sporno kako je presudom Općinskoga suda u Vukovaru poslovni broj: P-1082/09 od 8. prosinca 2009. razveden brak između tužiteljice i I-tuženika.

30. Nije sporno niti da je 29. travnja 2009. sklopljen između Republike Hrvatske, Ministarstva regionalnoga razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva kao darovatelja te I-tuženika kao daroprimatelja ugovor o darovanju predmetne nekretnine, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koja se sastoji od k. č. br. [katastarska čestica], u naravi Domovinskoga rata, površine 955 m2, dvorište, površine 398 m2 i stambena zgrada, [adresa], 38A, površine 557 m2, ukupne površine 955 m2; 47. Suvlasnički dio: 169/10.000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-47), stan br. 47 [adresa], na 7. katu, pravo, dvosoban stan s lođom površine 57,08 m2 te sporedni prostor spremište br. 47 u prizemlju površine 1,83 m2 KLASA: 019-06/06-01/541, URBROJ: 538-06-02-09-1070 i to na temelju Zakona o područjima posebne državne skrbi, a da je člankom 4. toga ugovora određeno da se daroprimatelj obvezuje kako će darovani stan koristiti isključivo za stanovanje sa slijedećim članovima njegovoga obiteljskog domaćinstva: 1. TŽ, JMBG: [jedinstveni matični broj građana], 2. ČŽ, JMBG: [jedinstveni matični broj građana], supruga i 3. ĐŽ, JMBG: [jedinstveni matični broj građana], kći.

31. Također nije sporno da se I-tuženik izjavom od 8. lipnja 2009. odrekao svojih prava vezanih za predmetni stan u korist tužiteljice, koju izjavu je opozvao tijekom ove parnice.

32. Nije sporno niti da je I-tuženik iselio iz predmetnoga stana krajem 2009. u kuću svojih roditelja, zatim da se na temelju navedenoga ugovora o darovanju uknjižio kao vlasnik predmetnoga stana 14. prosinca 2021. te da je prodao predmetni stan II- tuženoj ugovorom o kupoprodaji od 5. siječnja 2022. za iznos od 17.000,00 €, a u samome ugovoru o kupoprodaji je navedeno kako je II-tužena stupila u posjed predmetnoga stana 5. siječnja 2022. i da se na licu mjesta uvjerila što je predmet kupoprodaje.

33. Nesporno je i kako je II-tužena pisanom izjavom od 8. siječnja 2024. izjavila da je predmetni stan kupila vlastitim sredstvima, uzdajući se u povjerenje zemljišne knjige.

34. Sporno je među strankama je li tužiteljica stekla pravo vlasništva predmetnoga stana i posljedično tome je li ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine od 5. siječnja 2022. zaključen između I-tuženika i II-tužene ništetan.

35. Prvenstveno, prilikom rješavanja ove pravne stvari sud je pošao od svrhe i smisla Zakona o područjima posebne državne skrbi, koji je u članku 8. stavku 1. točki 6. propisao kako je svrha i smisao toga Zakona povratak i ostanak te naseljavanje stanovništva na područjima posebne državne skrbi.

36. Iz ugovora o darovanju predmetne nekretnine od 29. travnja 2009. proizlazi kako je predmetni stan darovan I-tuženiku, isključivo u svrhu stanovanja, zajedno s članovima njegovoga obiteljskog domaćinstva i to suprugom – tužiteljicom te njihovom kćerkom ĐŽ, odnosno pravo na stambeno zbrinjavanje ostvarili su I-tuženik i članovi njegove obitelji – supruga (tužiteljica) te njihova kći.

37. Također, sud je utvrdio kako je I-tuženik iselio iz predmetnoga stana krajem 2009. u kuću svojih roditelja te da se u svrhu reguliranja imovinskopravnih odnosa s tužiteljicom izjavom od 8. lipnja 2009. odrekao svih svojih prava na predmetnome stanu u korist tužiteljice.

38. Tijekom ovoga parničnog postupka sud je utvrdio, prvenstveno iz iskaza same tužiteljice, da je ista s kćerkom nastavila živjeti u predmetnome stanu i da nema neku drugu nekretninu u svojemu vlasništvu, dok tuženici svojim dokazima i navodima nisu uspjeli osporiti ovakve tvrdnje tužiteljice, tim više što tužiteljica na adresi predmetnoga stana u [adresa] ima prijavljeno prebivalište od 2006. godine, što proizlazi iz JRO MUP za tužiteljicu.

39. Prema tome, kako je svrha spomenutoga ugovora o darovanju od 29. travnja 2009. povratak i ostanak te naseljavanje stanovništva na područjima posebne državne skrbi, u koja područja spada i Grad Vukovar, a kako se korisnik (I-tuženik) neposredno nakon darovanja predmetnoga stana odrekao svih svojih prava na predmetnome stanu u korist tužiteljice i iselio iz stana krajem 2009., a tužiteljica je s kćerkom nastavila živjeti u predmetnome stanu i nema drugu nekretninu u svojemu vlasništvu, sud smatra kako je tužiteljica, prvo ostvarivanjem prava stambenoga zbrinjavanja darovanjem predmetnoga stana od strane Republike Hrvatske te nakon toga odricanjem I-tuženika od prava vlasništva na predmetnome stanu u korist tužiteljice kao drugoga korisnika predmetnoga stana, stekla pravo vlasništva predmetnoga stana.

40. Pri tome, tijekom parnice sud je iz navoda stranaka utvrdio kako je svrha I- tuženikova odricanja od svih prava na predmetnome stanu bila rješavanje imovinskopravnih odnosa između tada još bračnih drugova, koji su se par mjeseci nakon toga i rastali, tako da sud ne prihvaća I-tuženikov naknadni opoziv izjave od 8. lipnja 2009. tek nakon pokretanja ove parnice.

41. Nadalje, a kako je sud utvrdio da je tužiteljica vlasnica predmetnoga stana, valjalo je utvrditi ništetnim i spomenuti ugovor o kupoprodaji od 5. siječnja 2022., sklopljen između I-tuženika i II-tužene, jer je isti sklopio I-tuženik kao osoba koja nije vlasnik predmetnoga stana pa je činidba toga ugovora nemoguća odnosno nedopuštena u smislu odredbe članka 270. stavka 1. ZOO-a.

42. Pri tome, u članku 4. ugovora o kupoprodaji od 5. siječnja 2022. navedeno je da II-tužena stupa s danom 5. siječnja 2022. u posjed predmetnoga stana i da se na licu mjesta uvjerila što je predmet kupoprodaje, dok je I-tuženik na ročištu glavne rasprave od 6. veljače 2023. izjavio kako je cijena stana bila manja jer ne može ući u stan iz razloga što je brava promijenjena jer mu supruga živi tamo, a II-tužena je u pisanoj izjavi od 8. siječnja 2024. izjavila kako je samo uvidom u zemljišne knjige utvrdila da može kupiti stan, tako da sud, imajući u vidu činjenicu da se I-tuženik po ugovoru o darovanju uknjižio tek 14. prosinca 2021., a ugovor o kupoprodaji sklopio 5. siječnja 2022. te da se izjavom 8. lipnja 2009. odrekao svojega dijela stana u korist tužiteljice, smatra kako se radi o prividnoj prodaji predmetnoga stana II-tuženoj, a takav ugovor, sukladno članku 285. stavku 1. ZOO-a, nema učinka među ugovornim strankama.

43. Nadalje, a kako je II-tužena upisana kao vlasnik predmetnoga stana u zemljišnim knjigama, dok je sud utvrdio pravo vlasništva tužiteljice na predmetnom stanu, valjalo je naložiti II-tuženoj da tužiteljici izda tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva na predmetnome stanu.

44. Slijedom iznesenoga, sud je odlučio kao u izreci presude pod točkom I., II. i III.

45. O parničnim troškovima odlučeno je imajući u vidu članak 151., 154., 155. i 164. ZPP-a, polazeći od vrijednosti predmeta spora u visini od 1.327,36 €, kao i na temelju važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23., dalje: OTRH). Tužiteljica je u cijelosti uspjela s tužbenim zahtjevom.

46. Tužiteljici, koja je zastupana po punomoćniku odvjetniku, sukladno OTRH i navedenoj vrijednosti predmeta spora, priznat je, imajući u vidu konačno postavljeni zahtjev za naknadu troška u troškovniku od 27. siječnja 2026., trošak sastava tužbe u smislu Tbr. 7.1. OTRH u iznosu od 200,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak sastava obrazloženoga podneska od 2. siječnja 2023. u smislu Tbr. 8.1. OTRH u iznosu od 200,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak pristupa ročištu održanom 3. siječnja 2023. u smislu Tbr. 9.1. OTRH u iznosu od 200,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), ), trošak pristupa ročištu održanom 6. veljače 2023. u smislu Tbr. 9.1. OTRH u iznosu od 200,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak sastava obrazloženoga podneska od 11. veljače 2023. u smislu Tbr. 8.1. OTRH u iznosu od 200,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak sastava obrazloženoga podneska od 12. travnja 2023. u smislu Tbr. 8.1. OTRH u iznosu od 200,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak pristupa ročištu održanom 19. travnja 2023. u smislu Tbr. 9.1. OTRH u iznosu od 200,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak pristupa ročištu održanom 10. listopada 2023. u smislu Tbr. 9.1. OTRH u iznosu od 200,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak pristupa ročištu održanom 20. prosinca 2023. u smislu Tbr. 9.1. OTRH u iznosu od 200,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak sastava obrazloženoga podneska od 11. siječnja 2024. u smislu Tbr. 8.1. OTRH u iznosu od 200,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak pristupa ročištu održanom 19. siječnja 2024. u smislu Tbr. 9.1. OTRH u iznosu od 200,00 € s pripadajućim PDV- om (Tbr. 46. OTRH), trošak sastava obrazloženoga podneska od 16. veljače 2024. u smislu Tbr. 8.3. OTRH u iznosu od 100,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak sastava obrazloženoga podneska od 15. studenoga 2024. u smislu Tbr. 8.3. OTRH u iznosu od 100,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak pristupa ročištu održanom 16. srpnja 2025. u smislu Tbr. 9.1. OTRH u iznosu od 200,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH) te trošak pristupa ročištu za objavu presude u smislu Tbr. 9.3. OTRH u iznosu od 100,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), što ukupno čini iznos od 3.375,00 € pa je stoga sud odlučio kao u izreci presude pod točkom IV.

47. Sud je odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbe protiv rješenja ovoga suda poslovni broj: P-206/2022-18 od 23. prosinca 2022., jer je žalba protiv toga rješenja o odbijanju prijedloga za određivanje privremene mjere odbijena rješenjem Županijskoga suda u Splitu poslovni broj: Gž-403/2023-2 od 23. veljače 2023. Sud je odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troška obrazloženoga podneska od 16. veljače 2024. i 15. studenoga 2024., jer isti predstavljaju peti i šesti obrazloženi podnesak za koji je tužiteljica u ovoj parnici zatražila naknadu te stoga potpadaju pod Tbr. 8.3 OTRH, a ne više pod Tbr. 8.1. OTRH. Također, sud je odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troška sudske pristojbe na tužbu i presudu po određenju suda, imajući u vidu i pravno shvaćanje izraženo u odluci Županijskoga suda u Varaždinu poslovni broj: Gž- 860/10-2 od 12. listopada 2010., jer je u zahtjevu za naknadu troškova postupka stranka dužna navesti točno određeni iznos sudske pristojbe koji traži, time da sud stranci neće dosuditi zatraženu naknadu za sudske pristojbe ako stranka postavi zahtjev na način da zatraži naknadu troška sudske pristojbe po određenju suda, jer takav zahtjev nije dovoljno određen, u smislu odredbe članka 164. stavka 1. i 2. ZPP- a. Slijedom navedenoga, sud odlučio kao u izreci presude pod točkom V.

48. Kako, slijedom iznesenoga, tuženici nisu uspjeli u sporu, valjalo je odbiti kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnoga postupka i odlučiti kao u izreci presude pod točkom VI.

49. Slijedom iznesenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Vukovaru 5. ožujka 2026.

Sudac

Đuro Druško

Uputa o pravnome lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnome županijskom sudu. Žalba se izjavljuje pismeno u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovoga suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2. i 4. – 14. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnoga prava.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (čl. 335. st. 9. ZPP-a). U slučaju iz stavka 9. ovoga članka sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova. Presuda mora biti istaknuta na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP-a).

DNA:

1. Tužiteljici, putem punomoćnika

2. Tuženicima, putem punomoćnika

3. Kalendar 30 dana