Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, R. Boškovića 18

Poslovni broj: P-90/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji Ivani Starčević, u pravnoj stvari tužiteljice JČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zast. po pun. Jasni Preložnjak-Bedić odvj. iz Čakovca, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, zast. po pun. OD Knezović i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, nakon dovršene glavne rasprave održane dana 25. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice Jasne Preložnjak-Bedić odvj. iz Čakovca, te zamj. pun. tuženika Marije Kulić odvj. vježbenice u uredu Knezović i partneri iz Zagreba, dana 5. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o kreditu broj 146-98/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini sklopljen 4. travnja 2005. između tužiteljice i tuženika, potvrđen kod javnog bilježnika Jasenke Crnčec iz Čakovca 6. travnja 2005. pod brojem OU-467/05-1 kao i Aneks Ugovoru o kreditu broj 146-98/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 19. siječnja 2016. ovjeren kod javnog bilježnika Jasenke Crnčec iz Čakovca 20. siječnja 2016. pod brojem OV-272/16, pa stoga predmetni Ugovor i Aneks ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane kao ni za sudužnika i založne dužnike."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura sa zateznom kamatom po stopi od 5,15% godišnje u razdoblju od 05. ožujka 2026. kao dana donošenje presude pa do isplate, a u slučaju promjene stope po referentnoj stopi odnosno stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Odbija se daljnji zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 750,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 08. lipnja 2023. podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovora i aneksa istome koji su stranke sklopile.

2. Nesporno je među strankama:

- da su iste sklopljene Ugovor o kreditu broj 146-98/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini 4. travnja 2005., potvrđen po javnom bilježniku Jasenki Crnčec iz [adresa] 6. travnja 2005. pod brojem OU- 467/05-1. kao i Aneks Ugovoru o kreditu broj 146-98/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 19. siječnja 2016. ovjeren kod javnog bilježnika Jasenke Crnčec iz [adresa] 20. siječnja 2016. pod brojem OV-272/16, a koji je Ugovor o kreditu unaprijed pripremio tuženik

- notorna je činjenica da je presudama Visokog Trgovačkog suda RH, odnosno Vrhovnog suda RH, po kolektivnoj tužbi za zaštitu prava i interesa potrošača (kolektivni spor) već pravomoćno utvrđeno da su odredbe u ugovorima o kreditu 8 banaka u odnosu na koje je podignuta kolektivna tužba (među kojima je i tuženik), kojim odredbama je ugovorena promjenljiva kamatna stopa koja se mijenja odlukom banke- tuženika, kao i odredbe o valutnoj klauzuli CHF nepoštene i time ništetne.

3. Tužitelj dalje u tužbi i tijekom postupka navodi:

- u pojedinačno pokrenutim postupcima pred sudom, pa tako i u ovom postupku, nije potrebno provoditi ponovno dokazni postupak radi utvrđivanja jesu li odredbe u predmetnom ugovoru o kreditu tuženika nepoštene i time ništetne jer je dakle to pravno pitanje već pravomoćno riješeno

- nije niti dopušteno ponovno utvrđivati ono što je već pravomoćno utvrđeno u kolektivnom sporu, o čemu je već pravno shvaćanje zauzeo Vrhovni sud RH

- u pravomoćno okončanom kolektivnom sporu ujedno je već utvrđeno da je tuženik nepošteni stjecatelj

- iz ovdje predmetnog ugovora o kreditu vidljivo je da on sadrži upravo nepoštene i ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja jednostranom odlukom tuženika, a također je vidljivo da taj ugovor sadrži i nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF

- odredba u ugovoru o kreditu o kamati, kamatnoj stopi je bitni sastojak ugovora o kreditu (cijena), bez koje ugovor o kreditu ne može opstati

- također je odredba u ugovoru o kreditu o valuti, valutnoj klauzuli CHF (predmet) bitan sastojak ugovora o kreditu bez koje ugovor o kreditu ne može opstati

- na ništetnost sud treba paziti po službenoj dužnosti prema propisima RH i prema pravu EU

- tužitelj ima pravni interes na podnošenje ove tužbe za utvrđenje predmetnog ugovora o kreditu ništetnim u cijelosti (kao i dodataka ugovoru o kreditu) kako bi se donijela presuda kojom će se zaštititi prava i pravni interesi tužitelja

- na temelju presude, donijete po tužbi za utvrđenje, tužitelj za ubuduće osigurava svoja prava i pravni interes

- predmetni ugovor o kreditu ništetan u cijelosti, jer je ništetan u cijelosti već i kada bi samo jedna od predmetnih odredbi ugovora o kreditu bila nepoštena i ništetna, s obzirom da je svaka od tih odredbi bitan sastojak ugovora o kreditu, bez koje (kojih) odredbi ugovor o kreditu ne može opstati i posljedica je ništetnost ugovora o kreditu u cijelosti

- čak i neovisno o utvrđenjima u kolektivnom sporu, prema odredbi čl. 269. Zakona o obveznim odnosima, činidba iz ugovora mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva

- čl. 270. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan

- prema odredbi čl. 81 .st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), kao zakona koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana treba uvijek procjenjivati prema svim konkretnim okolnostima slučaja

- ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke, a ne navode se bilo kakvi kriteriji, već se promjena visine stope veže samo za odluku banke, a da li to možda podrazumijeva primjenu nekih kriterija i kojih, u samom ugovoru o kreditu, na zakonu neosnovano, nije navedeno

- obveza tužitelja u pogledu cijene — kamate po predmetnom ugovoru o kreditu nije odrediva, te je predmetni ugovor o kreditu ništetan i po ovoj osnovi

- sklapanje predmetnog Aneksa ugovoru o kreditu o konverziji nije zapreka da se utvrdi ništetnost cijelog ugovora a i Aneksa

- čak i kada ne bi bilo drugih razloga, već samim time što je ništetan osnovni ugovor o kreditu, ništetan je i predmetni Aneks.

4. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik u bitnom navodi:

- ističe da je pitanje vraćanja iznosa koje tužitelj traži konačno i sporazumno riješeno Aneksom uz Ugovor o kreditu, te da je tužitelj konverzijom već obeštećen

- osporava da bi navedene odredbe osnovnog ugovora bila bile ništetne

- ali i bez obzira na navedeno bez potrebe raspravljanja i odlučivanja o tome jesu li ili nisu ništetne navedene odredbe osnovnog ugovora, tuženik ističe kako je pitanje vraćanja iznosa koje tužitelj traži, konačno i sporazumno riješeno Aneksom uz Ugovor o kreditu sklopljenim između stranaka

- naime Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju je riješeno pitanje konverzije te to predstavlja konačno i trajno rješenje problematike kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF

- temeljem konverzije tužitelj je već obeštećen na iznose koje potražuje tužbom, te stoga tužitelj nema pravni interes za vođenje ovog postupka

- nadalje navodi da ugovor o kreditu nije u potpunosti ništetan, čak i ako su pojedine ugovorne odredbe ništetne

- navodi da odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nisu objektivno bitni sastojci ugovora o kreditu bez kojih on ne bi mogao opstati

- naime, iz odredbe članka 1021. Zakona o obveznim odnosima proizlazi da su bitni sastojci ugovora o kreditu obveza banke staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava a obveza je korisnika kredita plaćati kamate i vratiti iznos u vrijeme i na način kako je ugovoreno

- pravna teorija i sudska praksa nikada nisu navodili odredbu o valutnoj klauzuli i odredbu o načinu promjene kamatne stope kao bitne sastojke ugovora o kredit

- Ugovor o kreditu može opstati bez tih odredbi i stoga sukladno načelu afirmacije ugovora u slučaju utvrđenja njihove ništetnosti riječ je o djelomičnoj ništetnosti ugovora

- tužitelj je nakon sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu primio glavnicu u kunskom iznosu i ta glavnica je bitan sastojak bez kojeg Ugovor o kreditu ne bi mogao opstati

- posebno se skreće pažnja na razliku između odredbe kojom je ugovorena početna kamatna stopa u članku tri Ugovora i odredbe kojom je ugovorena mogućnost naknadne promjene te kamatne stope u članku šest Ugovora

- članak tri Ugovora o kreditu je njegov bitan sastoj bez kojeg on ne bi mogao opstati, a valjanost tog članka tužitelj niti ne dovodi u pitanje.

5. Temeljem navedenog sporno je u ovom postupku jesu li odredbe o promjenjivosti kamatne stope i o valutnoj klauzuli ništetne u odnosu na konkretnog potrošača, te da ako jesu da li njihova ništetnost dovodi do ništetnosti cijelog ugovora o kreditu te Aneksa Ugovora.

6. U dokaznom je postupku sud proveo dokaze uvidom u spis (list 1-852). Budući da je sud utvrdio da se u ovom slučaju radi prvenstveno o pravnom pitanju o kojem ovisi razrješenje spora među strankama, nije provodio daljnje dokaze, odnosno kao nepotrebne je odbio dokazni prijedlog tužitelja da se sasluša tužitelj, dok je tuženik odustao od toga da se sasluša svjedok FČ.

7. Stranke su uz činjenične navode iznijele i razloge koji se temelje na praksi Suda Europske unije, no prije svega treba reći da odluke suda EU na koje se pozivaju stranke nisu mjerodavni izvor prava u ovom slučaju jer se odnose na tumačenje i primjenu direktive vijeća 93/13 od 5. travnja 1993., a ratione temporis konkretni ugovori nisu u dosegu navedene Direktive s obzirom da su sklopljeni prije pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji. Naime, u prvom st. čl. 2. Akta o uvjetima pristupanja Republike Hrvatske i prilagodbama Ugovora o Europskoj uniji, Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju (sl.l. 2013.) propisano je da su odredbe izvornih ugovora i akata koje su donijele institucije EU prije pristupanja obvezujuće za Hrvatsku i primjenjuju se u Hrvatskoj tek od dana njezina pristupanje Europskoj uniji, dakle, od 1. srpnja 2013. (vidjeti presudu Suda EU u predmetu C-567/20). Dakle, za odlučivanje o materijalnopravnim pitanjima u ovom predmetu mjerodavno je isključivo pravo Republike Hrvatske, a to znači, nakon pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu prvenstveno odredbe čl. 324. st. 1. i 2. ZOO, te odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 i dr., odnosno, "Narodne novine", 79/07 i dr. - dalje: ZZP.

8. Konkretni osnovni ugovor sadrži odredbe kojima se banka obvezuje staviti na raspolaganje tužitelju kunsku protuvrijednost iznosa naznačenih u CHF prema srednjem tečaju banke, "na dan korištenja kredita" (35.000,00 CHF) u svrhu adaptacije kuće. Ugovorena je kamata od 4,99 posto godišnje, koja je promjenjiva sukladno odluci banke. Protuvrijednost mjesečnog anuiteta iznosi 276,60 CHF, a podmiruje se u kunama po srednjem tečaju banke na dan dospijeća.

9. Odredbom čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.; dalje u tekstu: ZOO) propisani bitni sastojci ugovora o kreditu. Ta odredba glasi: "Ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno."

10. Odredbom čl. 324. st. 1. ZOO propisano je da ništetnost neke odredbe ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

11. Prema odredbi čl. 324. st. 2. ZOO ugovor će ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje. Odredbama čl. 87. ZZP 03, odnosno čl. 102. ZZP 07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, te da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost samog ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe. Dakle, mogućost opstanka ugovora zbog ništetnosti pojedinih odredba ugovora u biti je regulirano identično odredbama ZOO i ZZP, s tim da je mogućnost opstanka ugovora propisana šire odredbom čl. 324. st. 2. ZOO.

12. Kao što je već rečeno bitni sastojci ugovora o kreditu (čl.1021. ZOO) jesu iznos koji banka stavlja na raspolaganje korisniku kredita, ugovorena kamata koju se korisnik kredita obvezuje plaćati banci, te obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca.

13. U konkretnom slučaju, banka se obvezala staviti na raspolaganje tužitelju navedene iznose CHF u protuvrijednosti u kunama prema tečaju na dan korištenja kredita (taj dan ne mora biti identičan danu sklapanju ugovora), a nije sporno da je banka svoje obveze ispunila na ugovoreni način.

14. Visina anuiteta ovisi o ugovorenoj valutnoj klauzuli i ugovorenoj kamatnoj stopi.

15. Međutim, valutna klauzula (čl. 22. st. 1. ZOO) spada u tzv. zaštitne klauzule. U slučaju kad su obveze stranaka vezane uz tečaj CHF što ima za cilj osiguranje stabilnosti obveza ugovornih strana, a ugovorna odredba o valutnoj klauzuli in concreto postane izvor drastičnog odstupanja od opravdanih očekivanja korisnika kredita u pogledu vrijednosti obveza (zbog čega su te odredbe ništetne), opravdano je zaključiti da ugovor može opstati bez te sporedne odredbe ugovora jer se stabilnost u pravima i obvezama stranaka valutnom klauzulom ne postiže. Naprotiv, u većoj mjeri, u ovim slučajevima, stabilnost u pravima i obvezama stranaka se postiže bez tzv. zaštitne klauzule kojom se ne ostvaruje svrha na koju upućuje njen naziv, a s obzirom na to da je valuta ispunjenja obveza iz ovih ugovora Hrvatska kuna, time što odstranjivanjem valutne klauzule krediti ostaju na snazi kao krediti u kojima su obveze ugovornih strana određene u kunama, ne odstupa se bitno od volje ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora. Dakako, ako se pretpostavi da su ugovori sklopljeni s poštenim namjerama ugovornih strana koje isključuju namjeru da se zbog naknadnih okolnosti stekne nesrazmjeran dobitak.

16. Dakle, činjenica da je odredba o valutnoj klauzuli u ugovorima o kreditu s obvezama stranaka vezanim uz tečaj CHF ništetna, nije razlog zbog kojeg ti ugovori ne bi mogli opstati (čl. 324. ZOO).

17. Utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke (nakon navedene presude Trgovačkog suda u Zagrebu) nema učinak nemogućnost opstanka tih ugovora jer uklanjanjem odredbe o promjenjivosti kamatne stope ostaje na snazi odredba o početnoj kamatnoj stopi za cijelo vrijeme za koje je ugovor sklopljen. Niti ovom promjenom, u uvjetima kakvi su postojali u vrijeme kada su sklopljeni ugovori s problematičnim odredbama, kao i u vrijeme kada su te odredbe utvrđene ništetnim, ne dolazi do bitnih promjena u pravima i obvezama stranaka jer se i promjenjiva kamatna stopa pokazala kao faktor nestabilnosti pa je u uvjetima stabilnog stanja na financijskom tržištu Republike Hrvatske (stabilnost tečaja Hrvatske kune) upravo transformiranjem ugovora o kreditu s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom u ugovore bez valutne klauzule s početnom kamatnom stopom kao fiksnom, postignuta namjeravana stabilnost u pravima i obvezama ugovornih strana, a isključena mogućnost da se na temelju objektivno nepoštenih ugovornih odredaba stječe ekstra dobitak na teret druge ugovorne strane.

18. Ovakvim intervencijama nije postupljeno suprotno odredbama čl. 324. st. 1. i 2. ZOO i odredbama Zakona o zaštiti potrošača jer je, kao što je obrazloženo, valuta ispunjenja od početka ovih ugovornih odnosa Hrvatska kuna, a i ugovorena kamata je početno određena stopama naznačenim u predmetnim ugovorima.

19. Dakle, praznine nastale utvrđenjem ništetnosti odredaba u valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nisu nadomještene nekih sadržajem koji bi bio izvan okvira onoga što je početno ugovoreno pa takvom intervencijom nije na nedopušten način umjesto ništetnih odredaba unesen neki sadržaj koji bi bio izvan bitne volje ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora.

20. Iako je spomenutom odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu (P-1401/12), te odlukama u naknadnoj praksi sudova u određenoj mjeri učinjena izmjena bitnih sastojaka ugovora o kreditu zaključeno je da ugovori mogu opstati bez ništetnih odredaba jer takve izmjene nisu u suprotnosti sa bitnom voljom ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora, a u konkretnom slučaju ništetnost je ustanovljena upravo zato da bi "ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje", te zbog toga ostaje valjan (čl. 324. st. 2. ZOO).

21. Ništetnost odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ustanovljena je na temelju odredaba ZZP i ZOO, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a u toj presudi su izneseni, između ostalog i razlozi zbog kojih taj sud smatra da sporni ugovori o kreditu mogu ostati na snazi bez ništetnih odredaba, kao ugovori u kojima će glavnica kredita biti određena u kunama uz fiksnu kamatu.

22. Zaključno, sud utvrđuje da ugovor o kreditu sklopljen između kreditne institucije i potrošača, kada sud utvrdi da su odredbe o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule nepoštene i ništene, može opstati na temelju odredaba čl. 324. st. 1. i 2. ZOO, te da zapreke za to ne postoje niti u ZZP. Stoga je odlučeno kao u izreci pod toč. I.

23. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, prema kojem je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Sud je odlučujući o trošku primijenio i odredbu čl. 155. st. 1. ZPP-a prema kojoj će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Odluka o naknadi troškova temelji se na odredbama Tarife ("Narodne novine" br. 138/2023.), prema kojoj sukladno vrijednosti predmeta spora odvjetniku pripada inicijalna nagrada od 100 bodova sukladno Tbr. 7.1. Tarife, ali koja ovisi o vrsti radnje koju poduzima (Tbr. 9.1. Trb. 8.1.), a prema Tbr. 54. Tarife vrijednost jednog boda je 2 eura. Također sukladno Tbr. 46. Tarife, na sve obavljene radnje odvjetnik obračunava pripadajući porez na dodanu vrijednost prema važećim poreznim propisima.

24. Tuženik je osnovano postavio zahtjev za trošak odgovora na tužbu od 7. kolovoza 2023. u iznosu od 200,00 EUR, zastupanja na ročištu 12. veljače 24. u iznosu od 200,00 EUR i zastupanja na ročištu 25. veljače 26. godine u iznosu od 200,00 EUR, odnosno ukupno sa PDV-om u iznosu od 750,00 EUR. Sud nije uvažio zahtjev tuženika za naknadu troška sastava obrazloženog podneska od 13. studenog 23. u iznosu od 200,00 EUR, obrazloženog podneska od 15. studenog 2023. od 200,00 EUR i obrazloženog podneska od 12. veljače 24. u iznosu od 200,00 EUR, budući da smatra da isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka s obzirom da je tuženik sve važne argumente iznio već prije u odgovoru na tužbu, te jer mu sud niti nije dozvolio podnošenje navedenih podnesaka. O trošku je odlučeno kao pod toč. II. izreke presude.

U Čakovcu 05. ožujka 2026.

Sutkinja

Ivana Starčević

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave, putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu sukladno Zakonu o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH broj 67/18 i 21/22). Žalba se podnosi u pisanom obliku, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a moguće ju je predati i putem informacijskog sustava elektroničke komunikacije sa sudovima, što je obvezno za obvezne sudionike elektroničke komunikacije, navedene u čl. 106.a st. 5. ZPP-a, a fakultativno za ostale sudionike, ako su ispunili uvjete za pristup informacijskom sustavu elektroničke komunikacije sa sudovima.

O tome obavijest:

1. tužitelj po pun.

2. tuženik po pun.