Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, T. Masaryka 8

Poslovni broj: Pn-18/2025-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sutkinji Anneliese Janeš-Mihoković, u pravnoj stvari tužitelja FD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Saviću, odvjetniku iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 284, protiv tuženika HD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Željku Palatinušu, odvjetniku iz Virovitice, Gajeva 22/III, radi naknade štete, 5. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku HD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]), da tužitelju DD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] ([adresa]), na ime naknade štete isplati novčani iznos od 1.894,20 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim za razdoblje od 26. veljače 2025. godine pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

II. Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa od 1.894,20 eura do zatraženog iznosa od 5.000,00 eura, dakle za iznos od 3.105,80 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom za razdoblje od 26. veljače 2025. pa sve do isplate, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 86,26 eura zajedno sa zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućim od dana donošenja presude 5. ožujka 2026. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj DD iz [adresa], je protiv tuženika tuženika HD iz [adresa] podnio tužbu radi naknade neimovinske i imovinske štete.

1.1. Tužitelj tijekom postupka i u tužbi navodi da je dana 14.03.2022. godine došlo do štetnog događaja u [adresa], na način da mu je tuženik nanio teške tjelesne ozljede, da je za taj štetni događaj tuženik pravomoćno proglašen krivim presudom Općinskog suda u Virovitici, posl.br. K-142/2022, od dana 16. studenoga 2022. godine.

1.2. Tužitelj navodi da je u gore navedenom štetnom događaju pretrpio teške tjelesne ozljede zbog kojih mu je pružena hitna liječnička pomoć u nadležnoj bolničkoj ustanovi te je daljnje liječenje nastavio sukladno uputama liječnika, te da su mu dijagnosticirane teške tjelesne ozljede koje su detaljno opisane u liječničkoj dokumentaciji koja se prilaže u spisu.

1.3. Nadalje, tužitelj navodi da je pretrpio i još uvijek trpi neimovinsku štetu u vidu intenzivnih i dugotrajnih bolova, primarnog i sekundarnog straha, duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, naruženja, istaknuvši da će nakon završenog liječenja ulagati pojačane napore u životu i radu te da mu je za vrijeme liječenja bila potrebna tuđa pomoć i njega bližnjih.

1.4. Na temelju naprijed navedenog te temeljem priležeće medicinske dokumentacije, cijeneći odredbe iz čl. 19. i 1100. Zakona o obveznim odnosima, tužitelj potražuje naknadu štete s osnova povrede prava osobnosti - prava na tjelesno i duševno zdravlje i to: duševnih boli zbog smanjena životne aktivnosti, pretrpljenih bolova, pretrpljenog straha, naruženja, tuđe pomoći i njege tijekom liječenja i dr., i to u novčanom iznosu od 5.000,00 EUR, uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate od dana primitka odštetnog zahtjeva kojeg je tuženik zaprimio dana 25. veljače 2025.

1.5. Tužitelj ističe da se je obratio tuženiku u mirnom postupku i to odštetnim zahtjevom kojeg je tuženik zaprimio dana 25.02.2025. godine, ali da mu tuženik nije isplatio nikakav iznos pa stoga od tuženika potražuje isplatu novčanog iznosa kako je to navedeno u tužbenom zahtjevu.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ne osporava osnov tužbenog zahtjeva, ali da osporava visinu. Također, obzirom na način na koji je došlo do sukoba između stranaka, te s obzirom na postupke samog tužitelja, tuženik ističe da je tužitelj znatno doprinio nastalom štetnom događaju u opsegu od najmanje 50%, pa je stoga predložio da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

3. Dakle, predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koja je nastala tužitelju kao posljedica štetnog događaja u [adresa] dana 14. ožujka 2022. na način da je tuženik nanio tužitelju teške tjelesne događaje za koje je tuženik pravomoćno proglašen i krivim presudom Općinskog suda u Virovitici posl. br. K-142/2022 od dana 16. studenoga 2022.

3.1. Prije svega valjalo je utvrditi pravnu osnovu tužbenog zahtjeva te postojanje eventualnog doprinosa tužitelja u štetnom događaju, a potom visinu štete.

4. Radi razjašnjenja spornih okolnosti sud je izveo dokaz uvidom u presudu Općinskog suda u Virovitici, posl. br. K-142/2022-5 (str. 5-7), u otpusno pismo od 21. ožujka 2022. za tužitelja (str. 8-9), u pregled kirurga (str. 10-11), u specijalistički nalaz (str. 12-14), u zahtjev za naknadu štete (str. 15-19), čita se nalaz i mišljenje vještaka Zvonimira Lovrića (str. 51-52), te uvid u ovosudni spis posl. br. K-142/22 koji je priložen ovome spisu, te dokaz saslušanjem tužitelja kao stranka DD (str. 34-36), tuženika HD (str. 36-37).

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakoga dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka postupajući sukladno odredbama čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br.: 53/91, 91/92, 98/97, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, 122/23– dalje; ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6. Prije svega valjalo je utvrditi pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, kako je to ranije i navedeno, te postojanje eventualnog doprinosa tužitelja u štetnom događaju, a potom visinu štete.

7. Što se tiče postojanja pravne osnove, valja napomenuti, da je bez obzira na postojanje kaznene odgovornosti tuženika, valjalo pristupiti ocjeni postoji li eventualni doprinos samog tužitelja u štetnom događaju budući da je građanskopravna odgovornost šira od kaznenopravne odgovornosti, imajući pri tom u vidu pravomoćnu presudu Općinskog suda u Virovitici posl. br. K-142/2022 od dana 16. studenoga 2022. kojom je tuženik HD, kao optuženik, proglašen krivim za štetni događaj koji je predmet raspravljanja u ovom postupku.

8. Na navedene sporne okolnosti sud je izveo dokaz saslušanjem stranaka te je izvršio uvid u navedenu kaznenu presudu posl. br. K-142/2022-5.

9. Iz iskaza tužitelja FD proizlazi da živi nasuprot ugostiteljskog objekta u kojem se okupljaju mještani, osobito mlađe osobe, te da je i ranije dolazilo do galame ispred njegove kuće, osobito u noćnim satima. Nekoliko dana prije štetnog događaja takvo ponašanje se ponavljalo, a kritične večeri ponovno je čuo buku, zbog čega je izašao na balkon i upozorio trojicu mladića – tuženika, UD i ZD – da se stišaju i odu kući. Tuženik mu je na to uzvratio uvredama i psovkama te ga izazvao da siđe dolje. Tužitelj je potom sišao i krenuo prema njima s namjerom da ih smiri, iako je bio svjestan da su pod utjecajem alkohola. Tuženik mu je zaprijetio da će ga napasti ako mu se približi, no unatoč tome došlo je do fizičkog sukoba. Tužitelj navodi da se ne sjeća tko je prvi udario, ali da su se u jednom trenutku našli na tlu, pri čemu je tuženik bio na njegovim leđima. Prilikom pokušaja ustajanja tuženik ga je udario nogom u lijevu nadlakticu, kojom prilikom je zadobio prijelom nadlaktične kosti. Nakon razmjene uvreda sukob je prestao te su se razišli, a tužitelja je supruga odvezla na hitnu medicinsku pomoć. Dalje navodi da je zbog zadobivene ozljede bio hospitaliziran te operiran, nakon čega je ukupno proveo u bolnici oko tjedan do deset dana. Po otpustu je nosio ortozu oko mjesec dana, a liječenje i kontrole trajali su približno pola godine. Ističe da i danas osjeća posljedice ozljede u vidu bolova i smanjene pokretljivosti ramena, zbog čega nije sposoban za nošenje tereta niti obavljanje određenih radnji. Također navodi da su mu ostali vidljivi ožiljci na ramenu i nadlaktici. Tužitelj opisuje da je trpio jake bolove te je gotovo dva mjeseca uzimao lijek protiv bolova, a tijekom liječenja osjećao je i strah zbog ishoda operacije i mogućih trajnih posljedica. U svakodnevnom životu bila mu je potrebna pomoć supruge, osobito kod oblačenja i radnji koje zahtijevaju uporabu obje ruke, dok teže fizičke poslove i danas ne može obavljati kao prije ozljede. Na kraju navodi da su nakon dovršetka kaznenog postupka, u kojem je tuženik osuđen, njihovi odnosi dobri te prihvaća da se događaj ne bi dogodio da tuženik nije bio u alkoholiziranom stanju. Unatoč tome, tuženik mu nije ponudio naknadu štete nakon upućenog odštetnog zahtjeva.

10. Iz iskaza tuženika TD proizlazi da se je kritične večeri zajedno s prijateljima UD i F vraćao iz ugostiteljskog objekta Kap te da su hodali ispred kuće tužitelja slušajući glasnu glazbu na mobitelu. Ističe da je tužitelj stajao na balkonu i dovikivao im da smanje glazbu ili će sići dolje, nakon čega su oni nastavili hodati prema kući. Prema njegovim navodima, tužitelj je potom sišao i krenuo za njima, pri čemu je on zastao, dok je ŠD nastavio dalje, a KD ostao uz njega. Dalje navodi da mu se tužitelj približio i zamahnuo desnom rukom, na što se on izmaknuo i uzvratio udarcem, uslijed kojeg je tužitelj pao na tlo. Ističe da nakon toga nije bio na njegovim leđima niti ga je udarao, već da je s njegove strane bio samo jedan udarac. Dok je tužitelj ležao na tlu, navodi da su se međusobno vrijeđali i prepirali, nakon čega je s UD otišao kući, ne znajući što se dalje događalo s tužiteljem niti sjeća li se je li se tužitelj prije njegovog odlaska pridigao. Dodaje da je znao da tužitelja boli lijeva ruka jer se na nju žalio. Tuženik navodi da je pravomoćno proglašen krivim za predmetni događaj te da se raspitivao o zdravstvenom stanju tužitelja po selu. Smatra da je moguće da je tužitelju rekao da će ga udariti ako napravi još jedan korak, ali navodi da je tužitelj unatoč tome zamahnuo rukom prema njemu, nakon čega je on uzvratio udarac od kojeg je tužitelj pao. Ističe da nakon pada tužitelja nije više zadavao udarce niti ga je cipelario, što je, kako navodi, i sam tužitelj potvrdio. Također navodi da je u vrijeme događaja bio u alkoholiziranom stanju, ali ne u velikoj mjeri, te smatra da osoba koja ga ne poznaje ne bi mogla zaključiti da je pijan.

11. Analizirajući iskaze stranaka sud je zaključio da je tog kritičnog dana došlo prvo do verbalnog sukoba između stranaka na način kako su to stranke u svojim iskazima i naveli, a koje je potom eskaliralo u fizički sukob do kojeg zasigurno ne bi došlo da tužitelj nakon verbalnog sukoba, koji je on započeo, nije izašao van iz kuće i krenuo prema tuženiku radi daljnje rasprave, koja je, kako je to već i navedeno završilo fizičkim sukobom uslijed kojega je tužitelj pretrpio tjelesne ozljede u vidu prijeloma srednjeg dijela lijeve nadlaktice uz višestruke ogrebotine čela, nosa, leđa i oba lakta.

12. Na temelju prethodno navedenog, sud je zaključio da se je štetni događaj doista dogodio tako kako je to tužitelj opisao u svojem iskazu, ali prema ocjeni suda tužitelj je takvim svojim opisanim ponašanjem doprinio nastanku štetnog događaja sa 40%, jer kako je to već rečeno, do fizičkog sukoba i ozljeđivanja tužitelja zasigurno ne bi došlo da tužitelj nakon verbalnog sukoba, kojeg je on započeo, nije izašao iz kuće i krenuo za tuženikom radi daljnje rasprave.

12.1. Naravno da verbalni sukob ne opravdava fizički napad, ali se ovako opisano ponašanje tužitelja, kao oštećenika u konkretnom slučaju, prema mišljenju suda smatra kao doprinos štetnom događaju, što ima za posljedicu dosuđenje i niže odštete. Na utvrđeno činjenično stanje valjalo je primijeniti Zakon o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO). koji je na snazi od 1. siječnja 2006. izričito u pravni sustav Republike Hrvatske vodi pravni institut prava osobnosti – čl. 19. i isti glasi da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava i osobnosti, pod pretpostavkama utvrđenih zakonom, a pod pravima osobnosti u smislu zakona podrazumijeva se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost, osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

12.2. Fizički bolovi, duševni bolovi, strah, nisu po ZOO samostalni oblik povrede prava osobnosti, to su kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje je zajedno sa ostalim okolnostima slučaja iz čl. 1100. ZOO-a utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga oštećenik ima pravo na isplatu pravične novčane naknade. Jačina i trajanje tih boli, kao i druge okolnosti slučaja, kriteriji su (mjerilo) odnosno kvalifikatorne okolnosti i težine povrede, jer oni utječu na visinu naknade u svakom konkretnom slučaju.

13. Na okolnost visine štete koju tužitelj potražuje od tuženika bilo je provedeno sudsko medicinsko vještačenje po vještaku Zvonimiru Lovriću, kirurg i traumatolog, i iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj dana 15.03.2022. pregledan kod kirurga u OB Virovitica, gdje je zadržan na liječenju do 21.03.2022., kojom prilikom je operiran zbog prijeloma lijeve nadlaktične kosti (proximal humeral nail). Nakon bolničkog liječenja otpušten je na kućno liječenje uz preporuku mirovanja i daljnjih kontrola. Postavljene su dijagnoze prijeloma srednjeg dijela lijeve nadlaktice te višestrukih ogrebotina na području čela, nosa, leđa i oba lakta. Iz daljnjeg tijeka liječenja proizlazi da su tijekom kontrola uklonjeni šavovi te je preporučeno nošenje ortoze i provođenje vježbi, pri čemu su se u početku bilježili zadovoljavajući opseg pokreta bez značajnijih bolova, dok su kasnije prisutni bolovi i ograničenja pokreta, zbog čega je indicirana fizikalna terapija. Na posljednjem pregledu utvrđeno je da je opseg pokreta u lijevom ramenu dobar uz preporuku daljnjih vježbi. Na kliničkom pregledu od 03.12.2025. utvrđeno je da se tužitelj žali na bolove u lijevom ramenu pri pokretima te na nemogućnost podizanja ruke, osobito pri podizanju nadlaktice u stranu uz držanje tereta do 1 kg. Vidljivi su ožiljci na ramenu duljine oko 15 cm i na vanjskom dijelu nadlaktice duljine oko 8 cm, koji su u razini kože bez veće promjene boje. Utvrđeno je ograničenje pokreta u vidu smanjene snage pri abdukciji, ograničene vanjske rotacije u odnosu na desnu stranu te manje ograničenje ekstenzije u laktu. Prema mišljenju vještaka, ozljede su u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem, a liječenje je provedeno operativno i potom konzervativno te je završeno krajem ožujka 2023., pri čemu ranije narušeno zdravstveno stanje koje bi utjecalo na opseg oštećenja nije utvrđeno. Kao trajna posljedica zaostalo je 8% trajnog smanjenja opće životne i radne sposobnosti zbog ograničenja pokretljivosti lijevog ramena i u manjoj mjeri lakta. Vještak nadalje navodi da je tužitelj pretrpio primarni strah jakog, ali kratkotrajnog intenziteta u trenutku ozljeđivanja, dok je sekundarni strah bio jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta pet dana te manjeg intenziteta još osam dana, uz prisutnost kasnog straha u vidu nelagode i bojazni za ishod liječenja u trajanju od oko 28 dana. Fizička bol bila je jakog intenziteta tri dana, srednjeg intenziteta oko 15 dana te manjeg intenziteta još približno 90 dana. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od jednog sata dnevno kroz 28 dana, dok je naruženje ocijenjeno kao manjeg stupnja.

14. Takvo je mišljenje vještaka sud u cijelosti prihvatio, jer je stručno, potpuno i detaljno obrazloženo, i dano na temelju medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja.

15. S osnova pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti, koje prema mišljenju vještaka iznosi 8% trajnog smanjena opće, životne i radne sposobnosti zbog ograničenja pokretljivosti 1. ramena i minimalno 1. lakta, sud smatra da tužitelju pripada po toj osnovi pravična novčana naknada u iznosu od 498,00 eura.

16. Vodeći računa o trajanju i intenzitetu bolova koje je tužitelj pretrpio, imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka, sud je ocijenio da tužitelju pripada naknada štete zbog pretrpljenih fizičkih bolova u skladu s čl. 1100. st. 2. ZOO, pa je primjenom odr. čl. 223. ZPP po tom osnovu kao primjereni iznos tužitelju priznao štetu u iznosu od 1.254,00 eura.

17. S osnova pretrpljenog straha, sud je, imajući u vidu iskaz tužitelja, posebno nalaz i mišljenje vještaka, vodeći računa o intenzitetu i trajanju straha, ocijenio da tužitelju pripada naknada štete za pretrpljeni strah u skladu s čl. 1100 st. 2. ZOO, pa je primjenom odr. čl. 233. ZPP po tom osnovu kao primjereni iznos priznao tužitelju štetu u iznosu od 795,00 eura.

18. S osnova pretrpljenih duševnih bolova zbog naruženosti, sud smatra da mu pripada pravična novčana naknada u iznosu od 498,00 eura, imajući u vidu životu dob tužitelja, zanimanje tužitelja, izmijenjenu vanjštinu, primjetnost i obim ožiljka kako na dijelu ramena, tako i na dijelu nadlaktice.

19. Nadalje, što se tiče imovinske štete tužitelja s osnove tuđe pomoći i njege, cijeneći iskaz tužitelja, te posebno nalaz i mišljenje vještaka koji je naveo da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć po jedan sat dnevno kroz 28 dana (vrijeme mirovanja), sud je tužitelju priznao i dosudio štetu po toj osnovi u iznosu od 112,00 eura.

20. Kada se uzme u obzir već ranije obrazloženi stav ovog suda da je tužitelj doprinio nastanku ovog štetnog događaja sa 40%, to je sud istome dosudio naknadu štete u iznosu od 1.894,20 eura, a odbio ga sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 3.105,80 eura. Sud smatra dosuđeni iznos realnim i opravdanim s obzirom na posljedice ozljeđivanja tužitelja.

21. Radi navedenog presuđeno je kao u točci I. i II. izreke presude.

22. Na dosuđeni iznos od 1.894,20 eura tužitelj ima pravo i na zakonsku zateznu kamatu, pobliže navedenu u točci I. izreke presude, koja sukladno odr. čl. 1103. ZOO teče od dana 26. veljače 2025. kada se je tužitelj obratio tuženiku u mirnom postupku i to odštetnim zahtjevom kojeg je tuženik zaprimio dana 25. veljače 2025., i to po stopi pobliže navedenoj u točci I. izreke.

23. Odluka o troškovima ovog postupka temelji se odr. čl. 154. st. 2. ZPP, obzirom na uspjeh stranaka u ovom postupku, pa je shodno tome strankama dosuđen i parnični trošak.

24. Tužitelj od tuženika zahtijeva isplatu neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 5.000,00 eura, a uspio je sa tužbenim zahtjevom u iznosu od 1.894,20 eura, što znači da njegov uspjeh u ovoj parnici iznosi 37,90 %, a uspjeh tuženika 62,10 %.

25. Parnični trošak tužitelja iznosi 1.942,90 eura, a odnosi se na nagradu punomoćnika tužitelja za sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 eura, za sastavljanje tužbe u iznosu od 200,00 eura, za sastavljanje podnesaka od 5. svibnja 2025. i 4. veljače 2026. za svako u iznosu od 200,00 eura, na zastupanje na ročištima dana 13. svibnja 2025., 26. lipnja 2025. i 5. ožujka 2026., za svako u iznosu od 200,00 eura, na PDV od 25% godišnje u iznosu od 350,00 eura, sve to sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, 126/22 i 138/23: dalje – OT) te na sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 96,45 eura i na presudu u iznosu od 96,45 eura.

26. Parnični trošak tuženika ukupno iznosi 1.048,23 eura, a odnosi se na nagradu punomoćnika tuženika za sastavljanje odgovora na tužbu u iznosu od 200 eura i na zastupanje na ročištima na ročištima dana 13. svibnja 2025., 26. lipnja 2025. i 5. ožujka 2026., za svako u iznosu od 200,00 eura, na PDV od 25% u iznosu od 200,00 eura, a sve to sukladno OT, te na sudsku pristojbu na odgovor na tužbu u iznosu od 48,23 eura.

27. Imajući u vidu prethodno navedeno i uspjeh stranaka u ovoj parnici, tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 736,36 eura, dok je tužitelj dužan tuženiku nadoknaditi trošak u iznosu od 650,10 eura, i kada se ti troškovi međusobno prebiju, proizlazi da je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 86,26 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 5. ožujka 2026., kao dana donošenja presude. Iz navedenih razloga o troškovima postupka odlučeno je kao u točci III. izreke.

28. Radi izloženog presuđeno je kao u izreci presude.

U Virovitici 5. ožujka 2026.

Sutkinja:

Anneliese Janeš-Mihoković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje viši nadležni sud.

Dostaviti:

1. Odvj. Josip Savić, Zagreb, Ulica grada Vukovara 284

2. Odvj. Željko Palatinuš, Virovtica, Gajeva 22/III