REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj. P.187/2025

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23.

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji toga suda Jadranki Klečak, u pravnoj stvari tužiteljice GŠ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Viktoriji Knežević, odvjetnici u Dubrovniku protiv tuženice GŠJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] Nodila 12B, 20000 Dubrovnik koju zastupa punomoćnik Juraj Magud, odvjetnik u Dubrovniku, radi utvrđenja, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 04.veljače 2026. godine, u nazočnosti punomoćnika tužitelja, tuženice i punomoćnika tuženika, a presude javno objavljene dana 05.ožujka 2026. godine, istog dana,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica GŠ stekla pravo vlasništva i to:

a) posebnog dijela nekretnine označene i opisane kao stan u potkrovlju koji se sastoji od tri sobe, hodnika, kupaone, ostave, kuhinje i balkona ukupne površine 77,70 m2 u kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] povezana sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine.

b) posebnog dijela nekretnine označene i opisane kao stan na prvom katu koji se sastoji od tri sobe, hodnika, kupaone, ostave, kuhinje i balkona ukupne površine 70,16 m2 u kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] povezana sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine.

II. Dužna je tuženica GŠJ trpjeti uknjižbu prava vlasništva posebnih dijelova nekretnine i to:

a) posebnog dijela nekretnine označene i opisane kao stan u visokom potkrovlju koji se sastoji od tri sobe, hodnika, kupaone, ostave, kuhinje i balkona ukupne površine 77,70m2 u kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine

III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi: " Dužna je tuženica GŠJ trpjeti uknjižbu prava vlasništva posebnih dijelova nekretnine i to posebnog dijela nekretnine označenog i opisanog kao stan na prvom katu koji se sastoji od tri sobe, hodnika, kupaone, ostave, kuhinje, balkona ukupne površine 71,00m2 u kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine."

IV.Nalaže se tuženici GŠJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužiteljici GŠ OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove postupka u iznosu od 7.050,00 eura, sa zateznom kamatom po stopi za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počev od dana donošenja prvostupanjske odluke 05.ožujka 2026. do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj na ovaj sud dana 26.srpnja 2019.g., tužiteljica navodi kako su ona i tuženica upisane kao suvlasnice nekretnine označene i opisane kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja predstavlja u naravi obiteljsku kuću sa četiri stana i to tužiteljica za 5/12 dijela prava vlasništva, a tuženica za 7/12 dijela prava vlasništva.

Tužiteljica je savjesna i mirna posjednica prvog kata i potkrovlja kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje u naravi predstavljaju dvoje etaže (samostalne uporabne cjeline) u predmetnoj nekretnini. Tužiteljica je visoko potkrovlje stekla građenjem uz suglasnost tadašnjih vlasnika i to pravnih prednika današnjih parničnih stranaka. Tužiteljica je prvi kat stekla darovanjem od svog oca PŠ.

Tužiteljica se samostalno i putem svojih pravnih prednika nalazi u savjesnom i mirnom posjedu prvog kata i potkrovlja kčbr. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina], više od 50 godina. Pošto je tužiteljica samostalno i putem svojih prednika nadogradnjom uz suglasnost i dosjelošću stekla pravo vlasništva rije stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, ima prvo ustati s ovom tužbom na utvrđenje prava vlasništva posebnih dijelova nekretnine kako bi ishodila odgovarajući upis prava vlasništva.

Slijedom navedenog, predlaže da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbeni zahtjev naveden u izreci ove odluke.

2 .U odgovoru na tužbu zaprimljenim na sudu dana 19.studenog 2019.g. tuženica ističe kako opreza radi osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, ukazujući i na nelogičnosti koje proizlaze iz činjenica sadržanih u tužbi, kao i dokaza priloženih uz tužbu. Tako tužiteljica u tužbi navodi kako je prvi kat stekla darovanjem od svog oca PŠ što nastoji dokazati Ugovorom o darovanju koji je dostavljen uz tužbu. Pregledom spomenutog ugovora od 28.srpnja 2015., lako je utvrditi kako se niti na jednom mjestu ne spominje da bi predmet ugovora bio prvi kat sporne nekretnine, kako se to u tužbi navodi, već se cijeli Ugovor isključivo spominje 5/12 dijela prava vlasništva. Osim što se prvi kat ne spominje u ugovoru, ne spominje se niti u ostalim dokumentima na koje se tužiteljica poziva, odnosno u građevinskoj i uporabnoj cjelini. Također je otac tužiteljice i u izjavi od 05.studenog 1990. na koju se tužiteljica poziva, naveo kako je on kao "faktični vlasnik drugog kata i potkrovlja" te napominje kako daje suglasnost da se adaptira potkrovlje nad njegovim stanom na II. katu.

Tužiteljica pokušava dokazati svoje pravo vlasništva prvog kata kao samostalne uporabne cjeline pozivajući se na Ugovor o darovanju u kojem se predmetni kat uopće ne spominje, kao i na Izjavu u kojoj se izričito navodi kako njen otac nije faktični vlasnik prvog nego drugo kata.

Nadalje, ukazuje i na to kako tužiteljica u svom tužbenom zahtjevu traži da se utvrdi kako je ona dosjelošću stekla pravo vlasništva stana u visokom potkrovlju koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, balkona, ostave, kupaone, ukupne površine 75m2. Međutim, prema navodima same tužiteljice taj stan odnosno samostalna cjelina nastala nadogradnjom izvršenom tek 1990-im godinama. Stoga je nejasno kako tužiteljica tvrdi da je osna sama i putem svojih prednika u vlasništvu navedenih prostora više od 50 godina, kad spomenuta samostalan uporabna cjelina, čije vlasništvo nastoji utvrditi, tada nije niti postojala.

Osim toga, u izjavi je jasno navedeno da otac tužiteljice daje suglasnost da se adaptira potkrovlje i da se na ime tužiteljice izda građevinska dozvola, dok joj je pravo vlasništva 5/12 dijela nekretnine prenio tek 2015 godine i to Ugovorom o darovanju. Imajući u vidu sve do sada istaknuto, tuženica u cijelosti osporava navode tužiteljice i njen tužbeni zahtjev.

Predlaže da se isti odbije u cijelosti te da se obveže tužiteljica na naknadu parničnog troška tuženici.

3. Nastavno na odgovor na tužbu tuženica u podnesku zaprimljenom na sudu dana 29.ožujka 2022. navodi da je tužiteljica je još 22. svibnja 2017.g., protiv tuženice pred istim sudom podnijela tužbu radi utvrđenja da je ista suvlasnica dijela od 146/246 dijelova prava vlasništva nekretnina označenih i opisanih kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] sve upisano u k. o. [katastarska općina], dakle tužbu kojom očito traži utvrditi se suvlasnicom predmetne nekretnine u idealnom suvlasničkom omjeru. Navedeni parnični postupak vodi se pod posl.br. P.508/2017.

Nadalje, u cijelosti je netočno da bi tužiteljica stekla pravo vlasništva na posebnim dijelovima nekretnina koje navodi u tužbi i to na posebnom dijelu nekretnine koji predstavlja stan na prvom katu i na posebnom dijelu nekretnine koji predstavlja stan u visokom potkrovlju. Naime, parnične stranke suvlasnice su predmetne zgrade i to tuženica za 7/12 dijela, a tužiteljica za 5/12 dijela predmetne nekretnine (koja u naravi predstavlja kuću u [adresa] i to u gradskom predjelu Ploče iza Grada). Suvlasnička zajednica između parničnih stranaka nikada nije podijeljena. Također, a što je posebno istaknuto i u odgovoru na tužbu, tužiteljica je svoj suvlasnički udio stekla temeljem ugovora o darovanju nekretnine od 28. srpnja 2015.g., sklopljenim sa svojim ocem PŠ, predmet kojeg ugovora nije niti prvi kat, niti visoko potkrovlje, već samo idealni suvlasnički dio zgrade od 5/12 dijelova prava vlasništva. Dakle, ne samo da se u navedenom ugovoru ne spominje prvi kat, već se isključivo spominje samo idealni suvlasnički udio nekretnine.

Pok. ČŠ (suprug tuženice) nikada nije odobrio niti dao suglasnost tužiteljici za gradnju stana u visokom potkrovlju. Štoviše, suprug tuženice je zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Dubrovniku, još 9. studenog 1994.g., predao prijedlog kojim traži zabranu uknjižbe etažnog vlasništva stana izgrađenog na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na ime tužiteljice GŠ, izričito navodeći da isti nikada nije dao suglasnost za rekonstrukciju što predstavlja neprijeporan dokaz protivljenja pravnog prednika tuženice bilo kakvoj rekonstrukciji ili etažiranju predmetnog stana u zemljišne knjige. Osim toga, za predmetnu nekretninu pred Općinskim sudom u Dubrovniku, u tijeku je mnoštvo sporova. Tuženica je tako još 15. travnja 2014.g., pokrenula i postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice predmetnih nekretnina, a koji postupak je vođen pred Općinskim sudom u Dubrovniku, pod posl.br.R1.49/2014. Također, pred Općinskim sudom u Dubrovniku, pod posl.br.P.467/07 vođen je parnični postupak koji se tiče druge nekretnine koja je bila u suvlasništvu pravnih prednika parničnih stranaka, a nalazi se u Dubrovniku (Stari Grad), u Čubranovićevoj ulici, gdje je svoj iskaz dao CŠ (nećak ČŠ i PŠ) koji je potvrdio da nikada nikakve vlasničko pravne diobe na predmetnoj zgradi nije bilo niti je provedena. I brat pok. ŽŠ i PŠ, JŠ je u parničnom postupku koji je vođen pred Općinskim sudom u Dubrovniku, pod posl.br.P.83/06 saslušan kao svjedok na ročištu od 12. veljače 2008.g., izjavio da „ni kuća na Pločama, ni išta od imovine JŠ nije podijeljeno između nas“.

Još 1999.g., pok. ČŠ je pred Općinskim sudom pokrenuo i parnicu koja se i dalje vodi (posl.br.P.111/99), protiv svojega brata PŠ, njegove kćeri GŠ i tadašnje suvlasnice EŠ, a radi naknade štete i isplate, upravo imajući u vidu neosnovano prisvajanje potkrovlja kuće te preopterećenje same zgrade. Dakle, pravni prednik tuženice nikada nije dao nikakvu suglasnost za adaptaciju potkrovlja.

Tužiteljica je od svog pravnog prednika stekla suvlasništvo njegovih idealnih dijelova cijele zgrade, a renoviranje krovišta (i to bez odobrenja i suglasnosti suvlasnika ŽŠ) nipošto ne uključuje stjecanje stvarnopravnih ovlasti na predmetnom tavanu, niti po osnovu navedene investicije, niti po osnovu položaja predmetnog tavana u okviru predmetne stambene zgrade.

4.U dokaznom postupku sud je pregledao i pročitao Zemljišnoknjižni izvadak za kat čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list spisa 5-6, 34-38), izvod iz katarskog plana (list spisa 7), prijepis posjedovnog lista Područnog ureda za katastar Dubrovnik od 22.svibnja 2017. (list spisa 8), Građevinska dozvola Općine Dubrovnik Klasa: UP/I-361-03/91- 04/39 Urbroj:2117-10-06/64-91-2 od 04.srpnja 1991. (list spisa 9), Izjavu PŠ (list spisa 10) Ugovor o darovanju nekretnine sklopljen između PŠ kao darovatelja i GŠ kao obdarenice od 28.srpnja 2015. (list spisa 12), uporabna dozvola Županije DNŽ, Ured za prostorno uređenje, stambeno komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša od 07.listopada 1994. Klasa: UP/I- 361-05/94-01/36, Urbroj:2117-05/4-94-2 (list spisa 11), Presuda P-83/06 (list spisa 13- 23), povijesni zk izvadak (list spisa 42-46), prijepis tužbe od 22.svibnja 2017. (list spisa 76-78), podnesak ŽŠ za zemljišnoknjižni odjel 09.studenog 1994. (list spisa 79), prijedlog radi razvrgnuća suvlasničke zajednice od 14.travnja 2014. (list spisa 80), zapisnik P-467/07 od 15.svibnja 2008. (list spisa 81-82), zapisnik posl.br. P- 83/06 od 12.veljače 2008. (list spisa 83-84), dopis odvjetnika Peroša od 09.prosinca 1998. (list spisa 90-91), preslik tužbe (list spisa 124-126), preslik rješenja Gž-80/04 ŽS Dubrovnik (list spisa 183-185), podnesak PŠ u predmetu P-175/96 (list spisa 186-187), potvrdu Ureda državne uprave DNŽ od 3. studenoga 1994. godine, Klasa:UP/I-360-02/94-01/372 Ur. broj:2117-05/4-94-1 (list spisa 334), saslušani su svjedoci CŠ (list spisa 189-190), IŠ (list spisa 190-193), saslušane su parnične stranke (list spisa 193-195, 367-369), proveden je očevid na licu mjesta (list spisa 247-251) i provedeno vještačenje po vještaku građevinske struke NŠ (list spisa 285-337), usmeno saslušanje vještaka NŠ (list spisa 361-363), rješenje Ministarstva prostorno uređenja, graditeljstva i državne imovine Klasa: UP/II-361-05/25-02/27, Urboj:531-03-25-2 od 04.04.2025 (list spisa 230-231), prijedlog za obnovu postupka od 24.veljače 2025. (list spisa 232-235), rješenje o nasljeđivanju iza pok. ĐŠ O-724/86 (list spisa 239-243) te su pregledani ovosudni spisi P.111/99 (P.831/22), P.508/17, 175/96 (P.730/11), P.114/18.

5. Tužbeni zahtjev je pretežno osnovan.

6. Predmet spora je vlasništvo nad posebnim dijelovima nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to stana u visokom potkrovlju i stana na prvom katu te trpljenje uknjižbe posebnih dijelova nekretnine u zemljišnim knjizi.

7. Između stranaka je sporno da li je tužiteljica temeljem dosjelosti i građenjem stekla vlasništvo nad stanom u visokom potkrovlju i na prvom katu.

7.1.Sporno je da li tužbu u ovom predmetu treba odbaciti zbog litispendencije odnosno činjenice što se vodi pred ovim sudom između istih stranaka vodi postupak P.508/17.

7.2.Izvršen je uvid u spis P.508/17 te je utvrđeno da u toj tužbi GŠ postavlja zahtjev da je vlasnica 146/246 dijela prava vlasništva nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] i č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

7.3.Budući ovom tužbom tužiteljica tvrdi da je stekla etažno vlasništvo dok se u predmetu P.508/17 raspravlja o veličini odgovarajućeg suvlasničkog dijela tužiteljice to nije osnovan prigovor litispendencije i nije bilo razloga za odbačajem tužbe.

8. Pregledom zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da kat. čest. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] dvorište, stambena zgrada, [adresa] koja je upisana za 5/12 na ime tužiteljice GŠ te 7/12 na ime tuženice GŠJ.

8.1. Pregledom građevinske dozvole od 4.srpnja 1991 proizlazi da je istom GŠ odobrena nadogradnja mansarde stambene zgrade u [adresa] č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Uz Zahtjev je priložen projekt rekonstrukcije zgrade izrađen od ZŠ, Sanitarna suglasnost, Potvrda odjela za upravne i zajdničke poslove PU Dubrovnik, zk izvadak te suglasnost suvlasnika zgrade PŠ, ŽŠ i ĆŠ rođ. ŽŠ. Pregledom uporabne dozvole od 07.listopada 1994. proizlazi da je istom odobrena uporaba rekonstrukcije (nadogradnje mansarde) stambene zgrade na č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

8.2 Iz izjave PŠ od 5.studenoga 1990. proizlazi da je isti izjavio i ovjerio da je suvlasnik zgrade 2754 k. o. [katastarska općina] za 5/12 dijelova i faktični vlasnik drugog kata i potkrovlja te je suglasan da GŠ adaptira potkrovlje nad njegovim stanom i stvori za sebe i svoju obitelj novi stambeni prostor, kao i da se na njeno ime izda građevinska dozvola.

8.3. Iz Ugovora o darovanju nekretnine sklopljen između PŠ kao darovatelja i GŠ kao obdarenice od 28.srpnja 2015. (list spisa 12), proizlazi da je PŠ darovao GŠ suvlasnički udio od 5/12 dijela prava vlasništva nekretnine opisane kao č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao i 5/12 č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U članku 3. ugovora je navedeno da se odarenica već nalazi u posjedu darovanih nekretnina.

8.4. Iz obrazloženja presude ovog suda u predmetu P.83/06 u kojem je tužena iskazivala proizlazi da je izjavila da se za ŽŠ udala 1994 te da joj je po priči poznato da su njen suprug i njegova braća i sestra podijelili svu imovinu. Pregledom presude utvrđuje se da se taj spor vodio vezano za nekretninu u Čubranovićevoj ulici u Dubrovniku.

8.5. Pregledom povijesnog zk izvatka je jasno da je zgrada oznake 2754 bila izgrađena na č. zem [katastarska čestica] te je naknadno, što je nesporno među stranaka, pod Z.10444/18 poništena zgrada te evidentirana promjena oblika i izgrađenosti 1617/5 k. o. [katastarska općina].

8.6. Pregledom spisa P.111/99 proizlazi da je pok. ČŠ tužbom protiv PŠ, GŠ i EŠ tvrdio da su PŠ i GŠ sa svojim radom pretvarajući potkrovlje u stan smanjili udio tužitelja u fizičkom suvlasništvu zgrade na način da on sad nema dio potkrovlja te je time umanjena vrijednost njegovog dijela zgrade za određeni novčani iznos. Tvrdi da je predmetnim radovima čitava zgrada izgubila na vrijednost te tužbenim zahtjevom koji glasi na isplatu traži naknadu štete od PŠ i GŠ s te osnove. Čitajući predmetnu tužbu razvidno je da u istoj tužitelj ČŠ tvrdi da od samog početka suvlasništva zgrada se koristila i dana se koristi na način da tužitelj koristi prizemlje, koje je svojim radom i materijalom pretvorio u jednosobni stan, stan na prvom katu koristi zaštićeni stanar,stan na drugom katu koristi PŠ dok EŠ (trećetužena) iako suvlasnik, niti je bilo što prije niti sada posjeduje od zajedničke kuće.Tvrdi da je PŠ skupa sa kćeri GŠ prisvojio potkrovlje kuće na način da su od istog napravili novi stan u kojem sada stanuje GŠ sa svojom obitelji. Predmet nije meritorno okončan.

9.Saslušani svjedok CŠ rođen 1965 iskazuje kako je GŠ njegova prva rodica jer je njegova majka ĆŠ sestra od Vesninog oca PŠ. Tuženu GŠJ poznaje kao suprugu od dunda ČŠ, drugog brata od njegove majke, no s njom ne komunicira već nekoliko mjeseci. Predmetna kuća na Pločama je kuća njegove pokojne bake G koja je umrla 1986 i djeda P koji je umro prije bake. Od djetinjstva dolazi u tu kuću. Kuća se sastoji od suterena kojeg je koristio dundo SŠ, kata na kojem su do unazad godinu dana živjeli zaštićeni najmoprimci obitelj MŠ, a na katu poviše je ranije bio PŠ, Vesnin otac, a na prostoru ispod krova je Vesnin stan koji je ona izgradila 1990. Te godine KŠ je promijenila krov koji je bio u izrazito lošem stanju i koji je nanosio štetu cijeloj kući te fasadu kuće, svojim novcem. Majka mu je rekla da je KŠ dala suglasnost za te radove, a smatra da je imala suglasnost i svog oca i dunda ČŠ, očevog brata. Baka i djed su njegovom dundu PŠ dali stan na drugom katu odnosno na prvom katu ako gledate suteren i prizemlje, a kada se oženio ČŠ su dali stan u prizemlju u kojem su tada bili zaštićeni najmoprimci, a njegovoj majci su pomogli u kupnji stana. Zaštićeni najmoprimci su najamninu plaćali njegovom dundu Peru kojeg je svjedok naslijedio. Prostor suterena je bio gdje je živio dundo JŠ. Adresa stana u kojem je živio njegov dundo SŠ je bila [adresa], a adresa stana dunda PŠ je [adresa]. Vlasnici u vrijeme kada je KŠ gradila kat su bili dundo PŠ, dundo SŠ i njegova majka, dok dundo JŠ nije bio suvlasnik. Tuženica je nasljednica njegovog dunda ČŠ kao njegova supruga, te su sada vlasnici kuće tužiteljica i tuženica. Navodi kako se od 1960-tih kad se njegov dundo PŠ oženio znalo koji dio je čiji. Ističe kako je riječ o zasebnim stanovima od kojih svaki ima zaseban ulaz, svatko ima ključ od svog stana. Njegov dundo SŠ nije nikada koristio druge katove kuće, dok je tuženica koristila suteren. U predmetnoj kući sada je Vesnin taj kat, odnosno stan u potkrovlju koji je ona izgradila i stan na katu ispod koji je naslijedila od oca i u kojem je rođena, a Jasnin je stan u prizemlju u kojem je živio SŠ i stan poviše prizemlja u kojem su živjeli zaštićeni najmoprimci MŠ. Taj stan na katu poviše prizemlja je u jako lošem stanju jer zaštićeni najmoprimci nisu ništa ulagali. Nadalje navodi kako dundo SŠ i PŠ nisu nikada bili u sporu. Njegova majka je udio u kući koji je misli bio 3/12 dala kćerki EŠ, koja je taj dio prodala tuženici GŠJ.

9.1.Svjedok IŠ, brat tužiteljice, iskazuje kako je u ovoj kući živio od svog rođenja do 1998. i to u stanu ispod stana koji je njegova sestra kasnije izgradila. Živio je zajedno sa svojim roditeljima. Navodi da u njihovoj obitelji nije bilo problema dok se njegov pok. dundo SŠ nije oženio za GŠJ 1994.g. SŠ je bolovao od shizofrenije te se liječio po raznim psihijatrijskim ustanovama izvan Dubrovnika, nakon terapije je bio relativno dobro te su se baka i djed svjedoka brinuli o njemu. 1992 je doživio moždani udar te je izgubio funkciju u desnoj ruci, osjet na lijevoj strani lica te nitko nije mogao s njom komunicirati. Gospođa GŠJ ovdje tuženica je 1994. došla u kuću. Navodi kako je tu kuću njegov djed kupio 1930. te je počeo iznajmljivati tri stana u kući. U jednom stanu je živio gospodin Č koji se odselio 1962. te je tada njegov djed dao stan ocu svjedoka. To je stan u kojem su živjeli njegovi roditelji, on i sestra ovdje tužiteljica. 1968. je stanar C napustio stan u prizemlju te je djed taj stan dao dundu ČŠ, bratu svjedokovog oca. U trećem stanu je ostao stanar MŠ koji je tu živio do svoje smrti kao i njegova supruga MŠ te je taj stan slobodan od 2018.. Taj stan nitko trenutno ne koristi iako je trebao pripasti GŠJ. U ovoj kući su inače postojala tri stana sve dok tužiteljica 1990. nije izgradila visoko potkrovlje. Tužiteljica je tada promijenila krov, s tim da su njihovom ocu ranije govorili da je to njegovo pa da on to treba promijeniti, pri tome je podigla zidove u zrak i betonirala ploču, u stan dovela vodu i struju te napravila vanjske stepenice kao zaseban ulaz i to stepenice koje su nastavak vanjskih stepenica koje vode do stana ispod, no nastavljaju se dalje do ovog sestrinog novog stana. U to vrijeme je njegov dundo SŠ živio u prizemlju zgrade i nikada nije branio tu gradnju niti osporavao, problemi su nastali kada je došla GŠJ. Tužiteljica je uselila u taj stan 1993. i to od tada živi u njemu. Ističe da što se tiče kuće od kada zna za sebe svaki stan ima svoje odvojene režije. Što se tiče vode zna da postoje dva sata, jedan za stan njegovog oca i sestrinog stana u visokom potkrovlju, a suteren i prizemlje imaju svoj zajednički sat u prizemlju, odnosno suterenu na adresi [adresa]. Svaki stan ima svoju odvojenu struju i to je tako od kada zna za sebe. Na kući kao cjelini se ništa nije radilo osim što je moja sestra-tužiteljica o svom trošku promijenila krov i fasadu, a otac je oko kuće uredio taracu i dvorište, dok je otac u svom stanu promijenio vodu i kupaonicu, a kada je sestra gradila visoko potkrovlje tada je promijenjena struja u stanu od oca i sestre, tj. stavljeni su novi kabeli u zamjenu za stare. Navodi kako njegov otac i dundo SŠ nisu nikada vodili sporove u vezi podjele kuće. Znalo se da je kuća djedova. Ne zna u kakvom je stanju sada stan u suterenu i prizemlju. Kuća nikada nije etažirana. Njegov otac nije imao interes kupiti dio od EŠ, svakako jer ga nije zanimao stan ispod, imao je svoj stan, a suvlasnički dio koji je bio upisan je odgovarao kvadraturi njegovog stana. Nikoga drugog nije zanimalo da kupi dio od rodice, pa ga je ona u konačnici u 12. mjesecu 2012. godine prodala gospođi GŠJ. Siguran je da je dundo SŠ potpisao suglasnost tužiteljici jer je imala sve potrebne papire za gradnju. Postupci koji su kasnije pokrenuti su postupi koje je GŠJ pokrenula, i to u vrijeme kada je njegov dundo ČŠ bio u lošijem stanju obzirom na moždani udar koji je doživio 1992. Ne zna točno kada je ishođena uporabna dozvola, a li zna da je to bilo dok je on još živio u kući, a tu je živio do 1998. Stan u suterenu predstavlja stan od prvog dana od kad kuća postoji. Nadalje navodi kako i on vodi sporove s tuženicom jer ga tuži za sve što je naslijedio.

9.2 Tužiteljica GŠ iskazuje kako je u ovoj kući na Pločama rodila, odrasla i tu živi cijeli život. Njen otac je od svojih roditelja dobio stan 1962. kada se iz tog stana iselio stanar Č, te su njeni roditelji od tada pa do svoje smrti živjeli u tom stanu. Njen otac je plaćao režije, održavao stan i renovirao te nitko osim njih nije imao ključeve od tog stana. Kada se stanar Ž iselio 1968. iz stana u suterenu, baka i djed su dundu ČŠ dali taj stan i on je od tada tu živio, to je bio njegov stan za koji je o plaćao režije i imao ključeve od njega. Treći stan je stan koji je oslobođen tek 2018. kada se stanarka MŠ iselila, o čemu postoji zapisnik javnog bilježnika, s tim da se radi o stanu koji je zapušten i koji nitko ne koristi. Na stanu postoje dva katanca, jedan je stavila tužiteljica osobno jer je tuženica provalila u taj stan i nije htjela da u njega uđe netko treći, a tuženica je kasnije stavila drugi katanac. Smatra da tuženica želi njene stanove jer su njeni u lošem stanju, za razliku od tužiteljičinih koji su održavani i u koje se ulagalo. Njen otac i dundo SŠ nikada nisu bili u svađi niti imali sporove. U obitelji se poštivala podjela koju su napravili baka i djed za svojih četvoro djece. Stan u visokom potkrovlje su izgradili tužiteljica i njen muž. Trebalo im je dosta suglasnosti za građevinsku i tu im je pomogao otac tužiteljice. 1990 je izgrađen kat no u ratu je kuća stradala te je nakon obnove ratne štete u visoko potkrovlje uselila 1993. i od tada živi tamo sa svojom obitelji. Navodi kako joj nitko sve ove godine nije osporavao da je to visoko potkrovlje koje je izgradilo njeno kao i stan ispod koji joj je otac darovao, jedino je to tuženica osporavala te je pokušala nezakonito ući u stanove, tražila je da joj plati za korištenje stanova i pokrenula je sudski postupak. SŠ je znao da gradi te joj je ponudio njegov stan u suterenu da ga koristi dok se to gradi, nije imao ključeve od stana u visokom potkrovlju niti je tražio da uđe u taj stan da bi ga koristio, tek je naknadno saznala za protivljenje uknjižbi potkrovlja, tj. obavijest zemljišnika da se to ne dopusti dok se ne srede odnosi. Naglašava da su vodomjeri i priključci za struju odvojeni kako je njen brat rekao, stan u suterenu je na kućnom broju 1, stan u prizemlju je na kućnom broju 3, a stanovi na katu i potkrovlju su na kućnom broju 3 i 5, to je tako oduvijek.

Što se tiče darovnog ugovora iz 1963. iz bakinih priča zna da je djed to učinio iz straha od nacionalizacije. Rečeno joj je da se u to vrijeme čak znalo useliti sustanare u stan i iz straha od svega toga djed je sačinio taj ugovor. Pojašnjava kako je ĆŠ, sestra njenog oca imala samo fiktivni suvlasnički dio, te su joj roditelji kompenzirali i pomogli kupiti stan u [adresa]. Ona je kasnije taj suvlasnički dio prenijela svojoj kćeri EŠ koja je to onda prodala VŠ.

9.3.Saslušana je tuženica GŠJ koja iskazuje kako je u obitelj GŠJ došla 1994 kada se udala za ŽŠ i htjela sam s njima zasnovati obitelj. 1994. godine njen pokojni suprug je već bio doživio moždani udar, međutim, bio je uredno psihofizičkom stanju, samostalno se kretao i zajedno su držači Konobu Adria. Predmetna kuća koja je predmet ovog spora je u idealnim dijelovima vlasništvo, a od 1994. do 2000 godine s SŠ je živjela u toj zgradi, u stanu u suterenu, koji je bio u izrazito lošem stanju. Iznad njih je bio zaštićeni stanar MŠ, a na prvom katu je živio PŠ sa suprugom, dok je u potkrovlju živjela GŠ. Tuženica je naknadno kupila idealni dio od 4/12 od UŠ, kćerke LŠ, sestre od njenog pokojnog muža. Ona je svojoj kćeri darovala taj idealni dio, a vodila je postupak diobe suvlasničke zajednice sa J sve do 1995. Kupila je taj idealni dio kako kuća ne bi išla na prodaju. Ističe kako je sada u posjedu stana u suterenu, dok od stana iznad nakon iseljenja zaštićenog stanara, ona i tužiteljica imaju zajednički ključ, dok je tužiteljica posjednica potkrovlja i kata ispod. SŠ je umro 2006. godine. Mora reći da 2-3 godine nakon što je E iselio iz stana, zamijenila je bravu na ulaznim vratima, a kako bi sanirala vodu koja je curila u stan u suterenu, te je promijenila bravu i napravila novi ključ. Sa J vodi postupke oko vlasništva u vezi cijele imovine koja je u obitelji, s obzirom da smatra da su oni još za vrijeme Andrijinog života, smatrali da će sve iza njega pripasti njima, kao i iza DŠ, tako da nisu očekivali da bi netko treći tu imao bilo kakvo pravo. Smatra kako je udajom za SŠ "sebe zakopala", jer je njena sestra koja je ostala u Rijeci dobila više imovine, a ona ovdje u Dubrovniku je dobila samo probleme. Navodi da kada se ona udala za ŽŠ, da su odnosi između njega, njegovog brata i tužiteljice bili narušeni, a razlog narušenih odnosa je činjenica što je naposljetku PŠ majku I smjestio u Dom, iako se obvezao da će do smrti o njoj brinuti, s obzirom da je prethodno tražio da mu majka prepiše idealni dio od 3/12 dijela ove kuće na Pločama. G, majka njenog pok. muža i baka tužiteljice je umrla prije Domovinskog rata. KŠ je sagradila potkrovlje prije rata 90-tih godina. Navodi kako su ona i suprug htjeli dogovorit zamjenu stana sa E, da ona pređe u suteren, a oni u stan u prizemlju, međutim, do toga nije došlo. Između ostalog, SŠ je izjavio da on nije dao suglasnost KŠ za gradnju potkrovlja, te je tuženica po njegovom zahtjevu otišla u Ured koji se bavi izdavanjem građevinskih dozvola, gdje su joj dali na uvid tu građevinsku dozvolu. Potpis joj je bio sumnjiv, i kada mu je odnijela i to pokazala, rekao je da on takvu suglasnost nije potpisao. SŠ je stalno živio u ovoj zgradi i za vrijeme dok je KŠ gradila potkrovlje, a povremeno je bio i u Brsečinama s pokojnom majkom. SŠ je cijelo vrijeme izražavao protivljenje toj izgradnji, međutim, JŠ ga je smirivao i lagao da se nema što tu on buniti. Još 2000 godine SŠ je putem odvjetnika Beroša pokrenuo postupak koji je još aktualan na ovom sudu, a u vezi te suglasnosti. SŠ je KŠ prijavio i Državnom odvjetništvu, upravo radi tog potpisa. Navodi da PŠ nije nikada protiv nje ili njenog supruga vodio postupke radi uknjižbe. Njen suprug je imao 48 godina kada su se vjenčali. Tuženica i suprug su sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju, sklopili su i bračni ugovor i Ugovor o darovanju, ali budući je htio zaštititi u potpunosti, u konačnici su Ugovorom o doživotnom uzdržavanju rasporedili njegovu imovinu.

10.U postupku je iz svih provedenih i navedenih dokaza nedvojbeno utvrđeno da je u predmetnoj zgradi prednik tužiteljice PŠ oduvijek posjedovao stan-etažu na drugom katu ispod potkrovlja, pa tako to tvrdi i sam ČŠ u predmetu P.111/99. Isto tako nije sporno da je upravo GŠ ishodila građevnu dozvolu za rekonstrukciju te temeljem iste izgradila visoko potkrovlje zgrade u kojem od početka devedesetih godina živi sa svojom obitelji.

10.1.Dalje je nesporno te je utvrđeno da je EŠ svoj suvlasnički udio od 3/12 u predmetnoj zgradi prodala tuženici GŠJ, dok je uvidom u tužbu ŽŠ P.111/99 nedvojbeno proizašlo da EŠ (trećetužena) iako suvlasnica, ništa nije posjedovala od zajedničke kuće. (sada kat.čest 1617/5 k. o. [katastarska općina]). Kad se to dovede u vezu sa dijelom iskaza IŠ u kojem navodi da njegov otac nije imao interes kupiti dio od EŠ, svakako jer ga nije zanimao stan ispod jer je imao svoj stan, a suvlasnički dio za koji je PŠ bio upisan da je odgovarao kvadraturi njegovog stana, tada je za zaključiti da je pravnoj prednici EŠ,pok. ĆŠ rođ. PŠ, u zgradi na ime njenog suvlasničkog dijela pripao stan na prvom katu u kojem je živio zaštićeni stanar sve do 2018.godine. Dakle, iako zgrada nije bila etažirana točno se znalo što tko od braće i sestara u zgradi koristi i što mu je pripalo u vlasništvo. Stoga činjenica što je ugovorom o darovanju pok. PŠ darovao RŠ suvlasnički dio nekretnine od 5/12 č. zem. [katastarska čestica] i zgr. 2754 k. o. [katastarska općina], kako je bio upisan u zemljišne knjige, nikako ne isključuje činjenicu da je taj dio odgovarao upravo onom dijelu nekretnine koji je PŠ i koristio, a riječ je upravo o stanu na prvom katu. Stoga sama činjenica što nekretnina nije etažirana ne znači da u naravi ne postoje stanovi kao samostalne uporabne jedinice, jer je tako proizlazilo još 1999.g. iz historijata tužbe pok. ŽŠ, prednika tužene, koji tvrdi da se od samog početka suvlasništva zgrada koristila (i dalje se koristi) na način da tužitelj koristi prizemlje, koje je svojim radom i materijalom pretvorio u jednosobni stan, stan na prvom katu koristi zaštićeni stanar, a da stan na drugom katu koristi PŠ, dok EŠ, iako upisani suvlasnik, ne posjeduje ništa od zajedničke kuće.

11.Pregledom spisa P.175/96 (P.730/11) proizlazi da je EŠ podnijela tužbu radi diobe suvlasničke zajednice zgr.2754 k. o. [katastarska općina] protiv PŠ i ŽŠ kojom postavlja slijedeći tužbeni zahtjev: Dijeli se č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi stambena zgrada u [adresa], osim stana u visokom potkrovlju, fizičkom diobom tako da tužitelici pripadne fizički dio zgrade koji odgovara njenom suvlasničkom dijelu od 3/12, podredno civilnom diobom. U tom spisu na list 11-13 zatečeno je rješenje odsjeka za stambene poslove NO Općine Dubrovnik od 12.02.1963 prema kojem se određuje stanarina PŠ upravo za stan na adresi [adresa].

11.1.Stoga se nameće kao logičan i životan zaključak da je prednik tužiteljice PŠ stan na prvom katu stekao usmenom diobom od strane njegovih roditelja odnosno dosjelošću jer iz naprijed navedene isprave (rješenje odsjeka za stambene poslove NO Općine Dubrovnik od 12.02.1963), iskaza tužiteljice, iskaza TŠ (rođen 1965) koji od djetinjstva dolazi u nekretninu i potvrđuje da je oduvijek PŠ stanovao u istom stanu na prvom katu, te iskaza IŠ (rođenog 1963) koji iskazuje da je sa roditeljima i sestrom u stanu ispod potkrovlja živio od svog rođenja, pa je sukladno tada važećem Austrijskom općem građanskom zakoniku koji je propisivao tridesetogodišnji rok u slučaju poštenog i istinitog posjeda, a sukladno Zakonu o osnovnim vlasničkopravnim odnosima koji je stupio na snagu 1.11.1980.g. taj rok je iznosio 20 godina u slučaju poštenog posjeda, baš kao što je i propisano sada važećim Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koji se primjenjuju sukladno čl. 388. st. 2. ZV-a, prema kojem se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, stekao pravo vlasništva.

11.2.Dakle tužiteljica je dokazala da je stekla pravo vlasništva upravo nad stanom koji je označen kao posebni dio nekretnine označen i opisan kao stan na prvom katu (prema nalazu i mišljenju vještaka iskazan na listu spisa 300) i koji se sastoji od kuhinje, ostave, kupaone, hodnika i tri sobe od ukupno 68,87m2 i balkona od 1,59 m2 NKP.

12.U odnosu na stan u potkrovlju među strankama nije sporno da je taj stan izgradila tužiteljica, temeljem građevne dozvole koja joj je izdana 4.srpnja 1991, te nije sporno vrijeme gradnje odnosno da je izgrađen do 1993.godine. Sporno je da li je imala suglasnost pok. ŽŠ za gradnju kao i da li je izvedenim radovima tužiteljice nastala nova stvar.

12.1.Na ove okolnosti sud je proveo očevid i vještačenje po građevinskom vještaku NŠ.

12.2.Na očevidu koji je održan dana 25.lipnja 2025. sud je uz pomoć vještaka NŠ utvrdio da se radi o zgradi koja ima ulaz na dvorište iz [adresa] te da je iz ulice zaseban ulaz u dvorište koje zbog visinske razlike u tom dijelu nepovezan s gornjim etažama te taj ulaz vodi u suteren. Drugi postojeći ulaz vodi do dvorišta prizemlja, prvog kata i potkrovlja zgrade. Prostor prizemlja predstavlja zasebnu cjelinu sa zasebnim ulazom na kojoj su ulazna vrata bez brave sa lokotom. U stan na prvom katu se pristupa vanjskim stepenicama iz dvorišta, cijeli kat ima zaseban ulaz. Isti se sastoji od hodnika, kupaonice, dnevnog boravka, kuhinje i 2 spavaće sobe. U unutarnjem prostoru stana se nalazi sat od struje. Vanjskim stepenicama se pristupa do potkrovlja zgrade koji ima jedan jedini ulaz. Radi se o uređenom prostoru koji se sastoji od hodnika, kupaonice, kuhinje s blagovaonom koja se spojena s dnevnim boravkom, balkona te tri spavaće sobe. U hodniku postoji otvor u stropu u koji se može pristupiti na tavan. Visina tavanskog prostora je otprilike 50cm. Ulazna vrata u stan u prizemlju su u jako lošem stanju, stara drvena vrata, neodržavana, rešetke su prekrivene hrđom i guli se boja. Evidentno je da se isti ne koristi kao stambeni prostor. Stan ima poseban ulaz sa dvorišta, sastoji se od kuhinje, spreme, dnevnog boravka, hodnika i dvije spavaće sobe. U hodniku se nalazi brojilo za struju, a ispred ulaznih vrata se nalazi natkriveni trijem. Prostor suterena ima zaseban ulaz iz ulice preko kojeg se preko betonirane tarace koja je s južne strane ograđena zidom dolazi do stana u suterenu. Cijeli prostor ima jedan ulaz sa opisane tarace. Stan se sastoji od predsoblja s dvije sobe, kuhinja s blagovaonom, kupaonice. Stan je u derutnom stanju i ne koristi se za stanovanje.

12.3. U nalazu i mišljenju vještak NŠ navodi kako je prema stanju na terenu vidljivo da stanovi smješteni na prvom katu i potkrovlju zgrade imaju zaseban ulaz, kupaonicu, kuhinju i sobe. Iz gornje tvrdnje slijedi, da stanovi smješteni na 1. katu i potkrovlju zgrade na z.k.č.z.1617/5 k. o. [katastarska općina] (s.i.), odnosno k.č.z.2954 k. o. [katastarska općina] (n.i.), čine zasebne samostalne uporabne cjeline i zasebne stanove.

Vještak ocjenjuje uvidom u priloženu Potvrdu, Klasa: UP/I-360-02/94-01/372 , Ur.Br.2117-05/4-94-1, koju je izdao Ured za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša Županije Dubrovačko-Neretvanske, od 3.studenog 1994, vidljivo je da je za stan u potkrovlju zgrade, na adresi [adresa], označene s z. k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dobivena potvrda da se radi o samostalnoj uporabnoj cjelini, temeljem tlocrta stana u potkrovlju izrađenog od Grad-CO d.o.o., prema ovlaštenom inženjeru ZŠ dipl.ing građ., od 21.10.1994 god. Usporedbom priloženog tlocrta stana u potkrovlju, prema kojem se izdala potvrda za samostalnu uporabnu cjelinu, izrađenog od Grad-CO d.o.o., prema ovlaštenom inženjeru ZŠ dipl.ing građ., od 21.10.1994 god., i postojećeg stanja stana u potkrovlju tijekom očevida. Utvrđeno je da su gabariti stana i razmještaj prostoriji postojećeg stanja stana u trenutku očevida, identični priloženom nacrtu.

Dalje, uvidom u postojeće stanje prije izdavanja građevinske dozvole, u priloženom Glavnom projektu za rekonstrukciju i nadogradnju obiteljske kuće, izrađen od Grad.co po ovlaštenom inženjeru ZŠ dipl.ing. građ., oznake GPR/01-90, od listopada 1990.god. vidljiva je etažnost zgrade: Suteren, prizemlje, 1.kat i krovište. Uvidom u priloženu Građevinsku dozvolu, Klasa: UP/I-361-03/91-04/39 , Ur.Br.2117-10-06/64- 91-2, koju je izdao Sekretarijat za komunalne i stambene poslove, izgradnju i prostorno uređenje, Općine Dubrovnik, od 04.srpnja 1991, vidljivo je da je KŠ, odobrena rekonstrukcija (nadogradnja mansarde) stambene zgrade u [adresa] označene kao z. k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a sve prema projektu izrađenom po FŠ dipl.ing.građ. , oznake GPR-01-90, koji čini sastavni dio dozvole. Uvidom u priloženu Uporabnu dozvolu, Klasa :UP/I-361-05/94-01/36 , Ur.Br.2117-05/4-06/64- 91-294-2,koju je izdao Ured za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša Županije Dubrovačko-Neretvanske , od 07.listopada 1994, vidljivo je da je Komisija za tehnički pregled, dana 29.rujna 1994 god, izvršila Tehnički pregled predmetne rekonstrukcije. Prema zapisniku Komisije za tehnički pregled, odobrena je uporaba rekonstrukcije (nadogradnje mansarde) stambene zgrade u [adresa] označene kao z. k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a sve nakon izgradnje koja je izvršena temeljem Građevinske dozvole Klasa: UP/I-361-03/91- 04/39, od 04.srpnja 1991. Uvidom u ZK uložak br. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina], Posjedovnica A, Drugi odjeljak, st.3.1 pod brojem Z-10444/2018, vidljiva je Pozitivna ZABILJEŽBA, Temeljem čl. 149 Zakona o gradnji (NN 153/13) zabilježuje se da je za evidentiranje stambene zgrade površine 120 m2 na kčbr. [katastarska čestica] u katastarskom operatu katastarske općine [katastarska općina] priložena uporabna dozvola klasa: UP/I-361-05/94- 01/36, Urbroj: 2117-05/4-94-2 od 7.listopada 1994. godine, a koju je izdalo upravno tijelo - Ured za prostorno uređenje, stambeno komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša Županije Dubrovačko-neretvanske. Iz Pozitivne zabilježbe, se može zaključiti da je z. k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izjednačena s z.k.č.z.1617/5 k. o. [katastarska općina].

Slijedom svega navedenog vještak zaključuje da se stambena zgrada smještena na z.k.č.z.1617/5 k. o. [katastarska općina] (s.i.), odnosno k.č.z.2954 k. o. [katastarska općina] (n.i.), prije izdavanja Građevinske dozvole , Klasa :UP/I-361-03/91-04/39 , Ur.Br.2117-10-06/64- 91-2, koju je izdao Sekretarijat za komunalne i stambene poslove, izgradnju i prostorno uređenje, Općine Dubrovnik, od 04.srpnja 1991, sastojala od tri etaže(Su+Pr+1.kat), s tri samostalne Uporabne cjeline.

Zaključuje se da se stambena zgrada smještena na z.k.č.z.1617/5 k. o. [katastarska općina] (s.i.), odnosno k.č.z.2954 k. o. [katastarska općina] (n.i.), nakon izdavanja Uporabne dozvole , Klasa:

UP/I-361-05/94-01/36, Ur.Br.2117-05/4-06/64-91-294-2, koju je izdao Ured za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša Županije Dubrovačko-Neretvanske , od 07.listopada 1994, te Potvrde o samostalnoj Uporabnoj cjelini Klasa: UP/I-360-02/94-01/372 , Ur.Br.2117-05/4-94-1, koju je izdao Ured za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša Županije Dubrovačko-Neretvanske, od 3.studenog 1994, sastojala od četiri etaže (Su+Pr+1.kat+Pk), s četiri samostalne Uporabne cjeline. Zaključuje se da je zatečeno stanje potkrovlja izmijenjeno u odnosu na stanje prije izdavanja građevinske dozvole, odnosno Potkrovlje je potpuno izgrađeno i uređeno nakon izdavanja građevinske dozvole, te se slijedom navedenog može zaključiti da izvedenim radovima nastala u Građevinskom smislu nova građevina s jednom etažom više.

12.4 Tužena podneskom od 23.rujna 2025. prigovara nalazu i mišljenju vještaka NŠ, prvenstveno u odnosu na utvrđenje vještaka da se zatečeno stanje potkrovlja izmijenilo u odnosu na stanje prije izdavanja građevinske dozvole, odnosno da je potkrovlje potpuno izgrađeno i uređeno nakon izdavanja građevinske dozvole, te u cijelosti osporava zaključak kojega izvodi vještak - da je izvedenim radovima u građevinskom smislu nastala nova građevina s jednom etažom više. Stanovi na 1. katu i potkrovlju imaju isti ulaz kao i stan u prizemlju zgrade (ulaz koji je prikazan na fotografiji broj 13., kuda se sa prostora ulice ulazi u dvorište iz kojeg se ide u prizemlje, na 1. kat kao i u potkrovlje zgrade), dok stan u suterenu ima svoj ulaz iz [adresa].

Tvrdi da postoji samo jedan ulaz za etaže – prizemlje, prvi kat i potkrovlje, sa [adresa]. Dakle, vještak je propustio prikazati da su ulazi u prvi kat i potkrovlje također sa [adresa], a nisu neki posebni i odvojeni ulazi. Dakle, vještak zaključuje da je 1. kat zgrade bio samostalna uporabna cjelina i prije izdavanja građevinske dozvole, dakle postojao je u istim gabaratima u kojima postoji i danas, u cijelosti neizmijenjen, što jasno potvrđuje navode tuženice o tome da tužiteljica niti na koji način nije stekla niti mogla steći pravo vlasništva 1. kata. No, pogrešan je zaključak vještaka da se predmetna zgrada prije „izdavanja građevinske dozvole“ sastojala od tri etaže. Zgrada se i prije i poslije sastojala od 4 etaže – suteren, prizemlje, 1 kat i potkrovlje, a koja zgrada nikada nije bila podijeljena između suvlasnika. U cijelosti je netočan i neutemeljen zaključak vještaka da je u „građevinskom smislu nastala nova građevina“. Kuća (postojeća) nije uopće promijenila svoj identitet, imajući u vidu potpuno iste tlocrtne gabarite kuće (prije i poslije građevinske dozvole) te imajući u vidu činjenicu da je bilo riječi o adaptaciji već postojećeg potkrovlja zgrade, koje je oduvijek u suvlasništvu svih suvlasnika zgrade. Dakle, ovom adaptacijom potkrovlja nije se gradila nova zgrada već je samo od postojećeg potkrovlja adaptiran jedan stan 13. Na ročištu održanom dana 02.prosinca 2025. saslušan je vještak NŠ koji navodi kako ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja. Ističe kako je slijedom dokumentacije koja je priložena spisu te utvrđenja na očevida na licu mjesta, odnosno slijedom glavnog projekta koji je izrađen od strane ovlaštenog inž. ZŠ sam utvrdio da je prije dogradnje potkrovlja na predmetnoj zgradi postojalo krovište te je na osnovu gore navedenog projekta ishođena građevinska dozvola temeljem koje je izgradilo potkrovlje, koje je dobilo uporabnu dozvolu te je i ishođena potvrda da je riječ o novoj uporabnoj cjelini slijedom čega ostaje pri mišljenju da je time nastala nova stvar.

Navodi da mu je zadatak suda bio da pokaže posebne ulaze na prvi kat i potkrovlje što je u nalazu i napravio, a da temeljem zatečenog stanja je utvrdio kako suteren predmetne zgrade, prizemlje, prvi kat te potkrovlje imaju zasebne ulaze. U predmetnoj nekretnini stanje je tako da se iz [adresa] ulazi u dvorište stambene zgrade, s tim da u suterenu u stan postoji poseban ulaz kao i u dvorište ispred suterena, dok prizemlje, kat i potkrovlje dalje imaju jedan ulaz iz ulice u dvorište, a iz dvorišta se granaju posebni ulazi za svaku etažu. Vještak objašnjava da kada je govorio o novoj stvari imao je u vidu da je umjesto krovišta napravljeno potkrovlje čime je u građevinskom smislu to potkrovlje predstavlja novu stvar čime je postala i samostalna uporabna cjelina. Odgovara da je potkrovlje u svemu napravljeno sukladno građevinskoj dozvoli.

13.1.U odnosu na nalaz i mišljenje vještaka ukazuje se da je sud isto ocijenio u potpunosti vjerodostojnim i izrađenim u skladu sa pravilima struke pri čemu je vještak odgovorio na sva postavljena pitanja te za svoje mišljenje ponudio logična i ispravama potkrijepljena objašnjenja, čiju ispravnost stranke nisu ni na jedan način dovele u pitanje.

13.2.Stoga je stručnim vještačenjem NŠ tužiteljica dokazala da stan u potkrovlju koji je izgradila predstavlja novu stvar. Nadogradnja tužiteljice na postojećem građevinskom objektu –stambenoj zgradi predstavlja rekonstrukciju, a građevinski radovi su izvršeni u tolikom obujmu da je došlo do promjene identiteta dosadašnjeg objekta odnosno nastao je još jedan stan kao zasebna stambena jedinica unutar predmetne kuće. Stoga je tužiteljica nadogradnjom stekla orginarno pravo vlasništva stana u potkrovlju.

14.Odredbom čl.21. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima bilo je propisano da se po samom zakonu pravo vlasništva stječe stvaranjem nove stvari, spajanjem, miješanjem, građenjem na tuđem zemljištu, odvajanjem plodova, dosjelošću, stjecanjem vlasništva od nevlasnika, okupacijom i u drugim slučajevima određenim zakonom, dok je člankom 22. istog zakona bilo određeno da osoba koja od svojega materijala svojim radom izradi novu stvar stječe pravo vlasništva na tu stvar.

14.1.Nastavno člankom 24. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima bilo je propisano da osoba koja može biti nosilac prava vlasništva, a koja izgradi zgradu ili drugu građevinu (građevinski objekt) na zemljištu na koje drugi ima pravo vlasništva (graditelj), stječe pravo vlasništva i na zemljište na kojem je izgrađen građevinski objekt, a i na zemljište koje je neophodno za redovnu upotrebu toga građevinskog objekta, ako nije znala niti je mogla znati da gradi na tuđem zemljištu, a vlasnik zemljišta je znao za izgradnju i nije se odmah usprotivio.

U slučaju iz stava 1. ovog člana vlasnik zemljišta ima pravo za vrijeme od tri godine od dana saznanja za završenu izgradnju, ali najksanije u vrijeme od deset godina od završene izgradnje, tražiti da mu graditelj nadoknadi vrijednost zemljišta u visini njegove prometne cijene u vrijeme donošenja sudske odluke.

14.2.Konačno članak 25 Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima glasi: Ako je graditelj znao da gradi na tuđem zemljištu ili ako to nije znao, a vlasnik se tome odmah usprotivio, vlasnik zemljišta može tražiti da mu pripadne pravo vlasništva na građevinski objekt ili da graditelj poruši građevinski objekt i vrati mu zemljište u prvobitno stanje ili da mu graditelj isplati prometnu cijenu zemljišta.

Iznimno od odredbe stava 1. ovog člana, sud može odlučiti da se izgrađeni građevinski objekt ne poruši ako rušenje građevinskog objekta, s obzirom na okolnosti slučaja a posebno na vrijednost objekta, imovinske prilike vlasnika zemljišta i graditelja, a i njihovo ponašanje u toku izgradnje, ne bi bilo u javnom interesu.

U slučajevima iz stava 1. ovog člana vlasnik zemljišta ima pravo i na naknadu štete.

Ako vlasnik zemljišta zahtijeva da mu pripadne pravo vlasništva na građevinski objekt, dužan je nadoknaditi graditelju vrijednost objekta u visini prosječne građevinske cijene objekta u mjestu u kojem se nalazi u vrijeme donošenja sudske odluke.

Pravo izbora iz stava 1. ovog člana vlasnik zemljišta može ostvariti najkasnije u roku od tri godina od dana završetka izgradnje građevinskog objekta. Nakon proteka tog roka vlasnik može zahtijevati isplatu prometne cijene zemljišta.

15.Izjavom PŠ od 5.studenoga 1990. proizlazi da je isti izjavio i ovjerio da je suvlasnik zgrade 2754 k. o. [katastarska općina] za 5/12 dijelova i faktični vlasnik drugog kata i potkrovlja te je suglasan da GŠ adaptira potkrovlje nad njegovim stanom i stvori za sebe i svoju obitelj novi stambeni prostor, kao i da se na njeno ime izda građevinska dozvola. Na istom dokumentu stoji da su sa gornjom izjavom suglasni suvlasnici ČŠ i ĆŠ rođ. ČŠ. Predmetna izjava je ovjerena od strane upravnog tijela.

16.Prema čl.230 ZPP-a isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje.Istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su, posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene s javnim ispravama.Dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena. Tuženica je predložila izvesti dokaz grafološkim vještačenjem potpisa pok. ŽŠ na predmetnoj Izjavi.

16.1.Nije sporno između stranaka da je prethodno bila podnesena kaznena prijava radi krivotvorenja potpisa pok. ŽŠ na predmetnoj izjavi koja je pravomoćno odbačena.

16.2.Nedvojbeno je u vrijeme predmetne nadogradnje na snazi je bio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, a čl. 25. navedenog zakona je propisano da ako je graditelj znao da gradi na tuđem zemljištu ili ako to nije znao, a vlasnik se tome odmah usprotivio, vlasnik zemljišta može tražiti da mu pripadne pravo vlasništva na građevinski objekt ili da graditelj poruši građevinski objekt i vrati mu zemljište u prvobitno stanje ili da mu graditelj isplati prometnu cijenu zemljišta. Iznimno od te odredbe, sud može odlučiti da se izgrađeni građevinski objekt ne poruši ako rušenje građevinskog objekta, s obzirom na okolnosti slučaja a posebno na vrijednost objekta, imovinske prilike vlasnika zemljišta i graditelja, a i njihovo ponašanje u toku izgradnje, ne bi bilo u javnom interesu. S tim da pravo izbora vlasnik zemljišta može ostvariti najkasnije u roku od tri godine od dana završetka izgradnje građevinskog objekta (ili da graditelj poruši građevinski objekt i vrati mu zemljište u prvobitno stanje ili da mu graditelj isplati prometnu cijenu zemljišta). Nakon proteka tog roka vlasnik može zahtijevati isplatu prometne cijene zemljišta.

16.3.Tumačenjem navedenih odredbi bilo je potrebno da se vlasnik odmah usprotivi da bi mogao ostvariti neko od navedenih prava, u suprotnom bi izgubio to pravo i pravo vlasništva izgrađenog građevinskog objekta bi pripalo graditelju, s tim da je pravo izbora mogao ostvariti najkasnije u roku od 3 godine od dana završetka izgradnje. Nitko od upisanih suvlasnika se nije usprotivio niti tijekom izgradnje niti nakon izgradnje.

16.4.Stoga, sve i da ne postoji Izjava od 5. studenog 1990.g. kojom se ČŠ suglasio sa ocem tužiteljice PŠ o suglasnost tužiteljici za predmetnu nadogradnju, nije dokazano niti utvrđeno da je itko od upisanih suvlasnika predmetne nekretnine ikada zabranio tužiteljici izvođenje bilo kakvih građevinskih radova niti da je tražio uklanjanje nadograđenog dijela i vraćanje u prvobitno stanje, što samo potvrđuje da je postojala i njihova prešutna suglasnost, a osim toga nitko nikada nije niti osporavao njeno pravo vlasništva stana u potkrovlju. Pa i sam ČŠ u tužbi P.111/99 ne tvrdi da je išta zabranio već samo da se nije suglasio. Isto proizlazi pregledom spisa po tužbi EŠ kojom tvrdi da stan u visokom potkrovlju koji je nadogradila tužiteljica ne ulazi u predmet diobe, a stranka u tom istom postupku pok. ČŠ se nikad nije protivio iznesenim tvrdnjama.

16.5.Nesporno je da je pok. ČŠ znao za gradnju tužiteljice jer se gradnja odvijala na nekretnini u kojoj je on stanovao pa sve kad bi bilo istina da se nije izričito usuglasio, on gradnju nije bez odgode zabranio niti se na bilo koji način protivio, čime je prešutno pristao na predmetnu izgradnju.

Kad se sve dovede u vezu sa iskazima svjedoka pa i stranaka gdje nije sporno da je tužiteljica za sebe gradila potkrovlje, privela ga svrsi stanovanja te u njemu neprekidno živi od izgradnje 1994.godine, dakle 25 godina, zaključak je suda da je tužiteljica građenjem temeljem čl.21 i 25 Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima stekla pravo vlasništva na stanu potkrovlju zgrade.

16.6.Budući je utvrđeno da se nitko od upisanih suvlasnika nije protivio gradnji potkrovlja sud nije proveo dokaz grafološkim vještačenjem potpisa ŽŠ jer je isto ocijenio nepotrebnim za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari te usmjerenim isključivo na odugovlačenje ovog postupka u kojem je, usput rečeno, određen i rok za suđenje u razumnom roku.

17.Što se tiče opisa etaže potkrovlja isto odgovara tlocrtu stana kako je prikazan na listu spisa 333, ukupne površine 77,70m2 , a koji se sastoji od hodnika, banje, kuhinje, dnevnog boravka, balkona i tri sobe.

18.U odnosu na žalbu i prijedlog za obnovu postupka izdavanja građevinske dozvole sud ocjenjuje potpuno irelevantnim za predmetni postupak jer sve i kada bi obnova izdavanja građevinske dozvole bila dopuštena to ne utječe na pravo vlasništva nekretnine tužiteljice. Sve i da se ustanovi da je došlo do propusta prilikom dostave izdane građevinske dozvole taj propust je isključivo greška nadležnog tijela i ne može utjecati na pravomoćno priznato i neopozivo pravo gradnje tužiteljice. Naprijed izražen stav zasniva se na praksi Europskog suda za ljudska prava izraženog u presudi Gashi protiv Hrvatske od 13.prosinca 2007.g.

19.U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica zahtjeva trpljenje uknjižbe posebnih dijelova nekretnine u zemljišnu knjigu potrebno je prvenstveno istaknuti da je tužiteljica pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine stana u potkrovlju stekla prema propisima koji su vrijedili prije stupanja na snagu ZV-a, dakle prema odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima odnosno vlasništvo stana na katu prema pravnim pravilima bivšeg Općeg građanskog zakonika.

20.U konkretnom slučaju se prema tome ne radi o tome da bi tužiteljica tek sada stekla etažno vlasništvo predmetnih stanova, već se radi o upisu ranije stečenog etažnog vlasništva u zemljišnu knjigu. U tom smislu je bitna odredba čl. 370. st. 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima prema kojoj se vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine, povezanog s određenim suvlasničkim dijelom te nekretnine, upisuje u zemljišnoj knjizi uz odgovarajuću primjenu odredaba predviđenih ovim zakonom za uspostavu vlasništva na posebnom dijelu zgrade.

20.1.Stoga da bi tužiteljica ostvarila upis u zemljišnu knjigu, ranije stečenog etažnog vlasništva na predmetnom posebnom dijelu nekretnine, tada je potrebno priložiti i potvrdu u smislu odredbe čl. 73. st. 3. ZV-a da taj posebni dio predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu, a u konkretnom slučaju i dokaz da su samostalna uporabna cjelina navedena u potvrdi nadležnog upravnog tijela i posebni dio utvrđen presudom, kao vlasništvo tužiteljice identični. Stoga je sud intervenirao u tužbeni zahtjev, ne smatrajući da je time isti prekoračio, te je uskladio kvadraturu stana u potkrovlju sa ispravama u spisu (tlocrtu stanova i potvrdi o samostalnoj uprabnoj cjelini) te nalazom vještaka kao i stana na prvom katu, budući je nesporan identitet posebnih dijelova (stanova) u svakom pogledu.

20.2.U konkretnom slučaju iz potvrde Ureda državne uprave DNŽ od 3. studenoga 1994. godine, Klasa:UP/I-360-02/94-01/372 Ur. broj:2117-05/4-94-1 (list spisa 334) proizlazi da predmetni stan u potkrovlju zgrade 2754 K. O. [katastarska općina], površine 77,70m2 može biti predmet etažnog vlasništva. Isto je potvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka NŠ.

20.3.Međutim tužiteljica nije dostavila potvrdu nadležnog tijela da stan na prvom katu predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu, a kako je predviđeno čl.73.st.3. ZV-a. Stoga u odnosu na stan na prvom katu nije prihvaćen zahtjev na trpljenje uknjižbe posebnog dijela nekretnine (stana na prvom katu) u zemljišnoj knjizi te je u tom dijelu zahtjev trebalo odbiti.

21.Odluka o parničnom trošku utemeljena je na odredbi čl.154.st.1 ZPP-a.

21.1.Tužiteljici su dosuđeni troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i to za sastav tužbe po tar.br. 7/I – (250 bod) odnosno 500 eura, te za zastupanje na ročištu 31.03.2022, 07.07.2022, 29.11.2022, 16.04.2025, 25.06.2025, 02.12.2025 i 04.02.2026 (250 bod)., te za sastav podneska od 28.03.2025 i 27.06.2025 (250 bod) pri vrijednosti boda od 2,00€ , što uvećano za PDV od 25%, iznosi ukupno 6.250,00 eura, a kojem iznosu su kao nužni i neophodni dodani troškovi očevida i građevinskog vještačenja zatraženi u iznosu od 800,00 eura, slijedom čega je tužitelju dosuđen parnični trošak u iznosu od 7.050,00 eura.

21.2. Na tako dosuđeni iznos parničnog trošak dosuđena je i zakonska zatezna kamata tekuća od dana donošenja I.st.presude, 05. ožujka 2026., do isplate, temeljem čl.151.st.3.ZPP-a i čl.29.st.1 i 2. ZOO-a.

21.3. O odbijenom dijelu zahtjeva nije se posebno raspravljalo, niti je nastao poseban trošak ni su izvođeni posebni dokazi, stoga sud taj dio nije uzeo u obzir prilikom obračuna parničnog troška.

22. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci.

U Dubrovniku, 05. ožujka 2026.

Sutkinja

Jadranka Klečak

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu, pismeno u tri primjerka. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Dostaviti:

1. Odvjetnik Viktorija Knežević

2. Odvjetnik Juraj Magud