Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-3291/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Maji Valušnig, uz sudjelovanje zapisničarke Mateje Marjanović, u upravnom sporu tužitelja OE, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Josip Reljić, odvjetnik u Zagrebu, Ulica Crvenog Križa 20, protiv tuženika Sveučilišta u Zagrebu, Medicinskog fakulteta, Zagreb, Šalata 3, OIB:45001686598, radi stegovnog postupka, nakon usmene i javne rasprave, 5. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje Odluke Sveučilišta u Zagrebu

Medicinskog fakulteta, Fakultetskog vijeća, KLASA:003-08/24-02/1, BROJ:251-59- 10101-24-2116/4 od 28. svibnja 2024. i Odluke Sveučilišta u Zagrebu Medicinskog fakulteta, Povjerenstva za stegovni postupak, KLASA:052-02/24-01/1, URBROJ:251- 59-10101-24-1265/1 od 22. travnja 2024.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan u cijelosti.

Obrazloženje

1. Osporavanom odlukom tuženika Sveučilišta u Zagrebu Medicinskog fakulteta, Fakultetskog vijeća, KLASA:003-08/24-02/1, BROJ:251-59-10101-24- 2116/4 od 28. svibnja 2024. odbijen je prigovor tužitelja protiv Odluke Sveučilišta u Zagrebu Medicinskog fakulteta, Povjerenstva za stegovni postupak, KLASA:052- 02/24-01/1, URBROJ:251-59-10101-24-1265/1 od 22. travnja 2024., kojom je utvrđeno da je tužitelj odgovoran, što je počinio teže povrede radnih obveza pobliže opisane u članku 14. alineja 10. i 11. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti nastavnika, suradnika, zaposlenika i studenata Sveučilišta u Zagrebu Medicinskog fakulteta, te mu je temeljem članka 16. stavak 1. točka 3. izrečena mjera prijedlog za otkaz ugovora o radu.

2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke zbog bitne povrede postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra da prijedlog za pokretanje stegovnog postupka, kao ni izreka odluke nisu sastavljeni sukladno odredbama članka 24. Pravilnika o Stegovnoj odgovornosti nastavnika, suradnika, zaposlenika i studenata (dalje Pravilnik ), jer nisu navedeni točan opis i vrijeme izvršene povrede te se ne navode činjenice koje su od utjecaja za utvrđivanje povrede radne obveze tako da tužitelj u stvari ne zna zbog čega je proglašen krivim, te koji je konkretno činjenični opis njegova krimena ili točnije teže povrede radne obveze. Tužitelj tvrdi da sporne poruke upućene studentici nije on napisao nego njegova supruga, jer je posumnjala u namjere studentice. Tvrdi da je zapisnik nepotpun i očito krivotvoren jer da u zapisnik nisu unesene neke izjave tužitelja, kao što nije niti unesen prijedlog za izuzeće te nije unesena odluka o tom prijedlogu. Ukazuje da je iz zapisnika jasno vidljivo da isti nije pročitan svim nazočnim osobama jer se to ne navodi na kraju zapisnika, kao i činjenica da isti nije potpisan od strane sudionika postupka, a niti su tužitelj i opunomoćenik imali na uvid u zapisnik, već im je isti dostavljen tek par dana nakon održanog postupka.

2.1. Predlaže sudu da poništi osporavane odluke.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.

4. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

5. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

6. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24).

7. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika priložen uz odgovor na tužbu, te je proveden dokaz saslušanjem svjedokinje RE.

8. Uvidom u osporavanu odluku od 22. travnja 2024 sud je utvrdio da je istom utvrđeno da je tužitelj odgovoran što je počinio teže povrede radnih obveza pobliže opisane u članku 14. alineja 10. i 11. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti nastavnika, suradnika, zaposlenika i studenata Sveučilišta u Zagrebu Medicinskog fakulteta, nepropisnog i nekorektnog odnosa prema studentici 5. godine sveučilišnog integriranog prijediplomskog i diplomskog studija Medicina na engleskom jeziku ĆE i uznemiravanja i spolnog uznemiravanja studentice 5. godine sveučilišnog integriranog prijediplomskog i diplomskog studija Medicina na engleskom jeziku FE, te mu je temeljem članka 16. stavak 1. točka 3. izrečena mjera prijedlog za otkaz ugovora o radu. U obrazloženju se navodi da su u dokaznom postupku dana 22. travnja 2024. godine saslušani tužitelj uz odvjetnika Josipa Reljića i studentica FE, te da je izvršen uvid u prijavu i kompletnu dokumentaciju, te je na temelju svih izvedenih dokaza utvrđeno da je tužitelj počinio teže povrede radnih obveza opisane u članku 14. alineja 10. i 11. U obrazloženju se u odnosu na izrečenu stegovnu mjeru navodi da je Povjerenstvo kao ključne otegotne okolnosti uzelo odbijanje priznavanja krivnje i nedostatak kajanja imenovanog, što ukazuje na ozbiljan nedostatak svijesti o težini optužbi, te da dodatno, prebacivanje odgovornosti i nedostatak suosjećanja prema studentici odražavaju njegovu nespremnost za preuzimanje osobne odgovornosti i empatiju, te da je zlouporaba službenog položaja za manipulaciju situacijom ozbiljno kompromitirala njegov integritet i povjerenje koje mu je dodijeljeno u akademskoj zajednici. Povjerenstvo je zaključilo da ne postoje olakotne okolnosti koje bi mogle utjecati na ublažavanje stegovnih mjera protiv tužitelja.

9. Uvidom u osporavanu odluku od 28. svibnja 2024. utvrđeno je da je istom odbijen prigovor tužitelja, protiv prvostupanjske odluke s obrazloženjem da je u odnosu na navode tužitelja da nisu poštivane odredbe članka 24. i 25. Pravilnika tako da u prijedlogu nije naveden točan opis, vrijeme i mjesto izvršene povrede te da isti nije činjenično obrazložen, utvrđeno da su predmetne poruke zaprimljene 7. veljače 2024. i 12. ožujka 2024. godine, a da se nastava iz kolegija „Kirurgija“ održavala se u periodu od 15. siječnja do 23. veljače 2024. te da navedeno nije od utjecaja na meritum u ovoj pravnoj stvari. U odnosu na navode iz prigovora vezano za točan opis i mjesto izvršene povrede te činjenično obrazloženje, tuženik drži iste neutemeljenima, jer se u prijedlogu opisuje i činjenično obrazlaže da je tužitelj slao poruke podnositeljici putem kojih je istu pozivao na piće s fotografijama prostora, alkoholnim pićem, a da su same poruke bile seksualnog izričaja te su implicirale poziv na seksualni odnos. Također se navodi i da je tužitelj tražio kontakt broj od studentice UE te da je u jednom slučaju došlo i do fizičkog kontakta na hodniku operacijskog bloka. Što se tiče mjesta počinjenja, tuženik ističe da se tužitelj tereti za počinjenje bitnih povreda radnih obveza koje su u bitnom počinjene slanjem poruka putem mobilnog uređaja, odnosno u virtualnoj domeni, te kao takve nisu prostorno uvjetovane. U odnosu na povredu načela utvrđivanja materijalne istine, tuženik drži da je utvrđen identitet vlasnika i pošiljatelja predmetnih poruka budući da je kontaktiran Odsjek za pravne, kadrovske i opće poslove od kojeg je pribavljen poslovni kontakt broj tužitelja koji odgovara kontakt broju s kojeg su slane predmetne poruke. Tuženik drži neživotnim da bi supruga tužitelja studentici slala poruke seksualnog sadržaja pa je stoga zaključilo da je predmetne poruke s tužiteljeva mobilnog uređaja slao sam tužitelj. Na tužiteljev navod da se predsjednica Povjerenstva propustila izuzeti iz predmetnog stegovnog postupka tuženik ističe da, sukladno članku 24. stavak 3. ZOP-a, čelnik tijela zaključkom može izuzeti službenu osobu od vođenja postupka ukoliko se dokaže postojanje razloga koji bi dovodili u sumnju pristranost iste. Nadalje, navodi da stavak 4. istog članka propisuje da je svaka osoba koja sudjeluje u postupku dužna bez odgode izvijestiti čelnika javnopravnog tijela o razlozima izuzeća službene osobe, da budući da predsjednica Povjerenstva nije smatrala kako su postojali razlozi koji bi dovodili u sumnju njezinu pristranost, ista nije postupila sukladno članku 24. stavak 4. ZOP što i dalje nije sprječavalo tužitelja kao sudionika u postupku da postupi prema citiranoj odredbi ali je isto propustio učiniti. U odnosu na povredu odredbi članka 76. ZOP-a u smislu da u predmetni raspravni zapisnik nisu unesene neke izjave tužitelja, te da isti nije pročitan svim nazočnima osobama i nije potpisan od strane sudionika postupka, tuženik ističe da se, sukladno članku 30. Pravilnika, na raspravi vode bilješke a nakon rasprave se sastavlja zapisnik koji potom potpisuje predsjednik Povjerenstva, te da iz navedenog razloga nije niti moglo doći do povrede odredbi članka 76. ZOP -a budući da se isti u ovome slučaju niti ne primjenjuje i svako drugo postupanje predstavljalo bi povredu Pravilnika. Tuženik osobito cijeni činjenicu da je podnositeljica, suprotno navodima tužitelja izrečenim na raspravi održanoj 22. travnja 2024. godine, izričito tražila da ispit ne polaže kod tužitelja, koji navod je tuženik. provjerio s referadom čija je referentica potvrdila da je podnositeljica izričito tražila da ispit ne polaže kod tužitelja. U odnosu na tužiteljeve pritužbe na neustavnost i nezakonitost pri utvrđivanju otegotnih okolnosti u vidu nepriznavanje krivnje i nedostatka kajanja, tuženik drži da su ispravno utvrđene okolnosti koje bi bile od utjecaja pri izricanju adekvatne mjere tužitelju. Tuženik je pri utvrđivanju odgovornosti za počinjenje težih povreda radnih obveza za koje se tužitelj tereti, pored svih drugih dokaza, također cijenio i dopis predsjednice Povjerenstva za osiguranje kvalitete Fakulteta, od 10. veljače 2022. u kojem se navodi da je analizom pojedinačnih anketnih listova u akademskoj godini 2018./2019. utvrđen veći broj primjedbi koje se odnose na neprimjeren odnos tužitelja prema studentima i studenticama. Tuženik je isto tako izvršio uvid u anketne listove iz akademske godine 2021./2022. u kojima su se tri studentice osvrnule na neukusne komentare tužitelja koji su bili seksualnog sadržaja. Tuženik stoga ocjenjuje poricanje i nedostatak kajanja kao otegotnu okolnost te ukazuje da je praksa priznavanja krivnje i kajanje radi ishođenja blaže kazne civilizacijska pravna tekovina. Iz navedenog razloga tuženik je upravo suprotno postupanje tužitelja ocijenio kao otegotnu okolnost. Tuženik pritom ističe da je, kao olakotnu okolnost, uzeo u obzir impresivan znanstveni i nastavni rad tužitelja koji proizlazi iz izvješća polugodišnje evaluacije kolegija 5. godine Fakulteta za akademsku godinu 2021./2022., zahvalnice od 14. travnja 2023. godine te već spomenute anketne listove u kojima dobar dio ispitanika ocjenjuje rad tužitelja s najvišim ocjenama. Usprkos navedenim olakotnim okolnostima, iste, zbog težine povreda radnih obveza, nisu bile dovoljne da se odluči drukčije od onog kako je odlučeno u pobijanoj Odluci

10. Odredbom članka 14. alineje 10. i 11. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti nastavnika, suradnika, zaposlenika i studenata Sveučilišta u Zagrebu Medicinskog fakulteta propisano je da je teža povreda radnih obveza nepropisni i nekorektni odnos prema drugim nastavnicima, zaposlenicima ili studentima ili njihovo šikaniranje, izravna ili neizravna diskriminacija drugog nastavnika, zaposlenika ili studenta, uznemiravanje i spolno uznemiravanje,

11. Odredbom članka 16. stavka 1. točke 3. navedenog Pravilnika propisano je da za povrede obveza iz članka 13. i 14. Pravilnika nastavniku i zaposleniku može izreći mjera prijedlog za otkaz ugovora o radu.

12. Sukladno odredbi članka 24. Pravilnika prijedlog za pokretanje postupka sadrži: naziv tijela kome se upućuje, ime i prezime nastavnika, zaposlenika, odnosno studenta protiv koga se zahtijeva pokretanje postupka, opis i vrijeme izvršene povrede, činjenice koje su od utjecaja za utvrđivanje povrede radne obveze, dokaz za utvrđivanje povrede radne obveze i potpis podnositelja prijedloga.

13. Prema odredbi članka 30. navedenog Pravilnika na raspravi se vode bilješke, nakon rasprave se sastavlja zapisnik u koji se unose podaci značajni za donošenje odluke, koji potpisuje predsjednik Povjerenstva.

14. Uvidom u presliku poruka iz aplikacije WhatsApp utvrđeno je da su s telefonskog broja [broj telefona] studentici AE upućene poruke, između ostalog, sadržaja "Rado bi čuo kak svršiš, Pusa, Ni glasa od UE, Nisi valjda najgore o meni rekla, Pa ja bi ti došao, Pa kaj nismo govorili jedan petak idemo na cugu, Valjda si se zabuljila i mene pa nisi slušala, Pitaj UE, Mogla si bit jučer samnom u dežurstvu pa bi vidjela što miskim o tebi", na pitanje "Nema li ono neko pravilo da nema odnosa student profesor" odgovor je "A da ima… Al hebeš život ako je baš sve zabranjeno, Kaj radiš".

15. Iz iskaza svjedokinje RE u bitnom proizlazi da je ona putem mobilnog uređaja svoga supruga, ovdje tužitelja slala sporne poruke studentici IE, jer joj je bilo sumnjivo njeno ponašanje.

16. Sud je povjerovao iskazu svjedokinje RE u dijelu u kojem u bitnome iznosi sadržaj WhatApp poruka upućenih studentici AE jer je u tom dijelu njen iskaz u suglasnosti materijalnom dokumentacijom koja je priložena spisu .

17. Ovaj sud ne vjeruje navodima tužitelja OE i svjedokinje RE da je supruga tužitelja inicirala i održavala neprimjerenu i provokativnu komunikaciju seksualnog sadržaja sa studenticom šaljući joj u kasnim večernjim satima, između ostalog, poruke seksualnog sadržaja te slike boca alkoholnih pića. Nije uvjerljivo niti životno logično da bi tužitelj, izvanredni profesor koji je kod tuženika radio od 2008. do 2024., dao suglasnost supruzi, koja nije zaposlena kod tuženika, da zapravo ničim izazvana šalje poruke krajnje prostačkog i neprimjerenog sadržaja studentici pete godine koja je pohađala vježbe kod tužitelja pri čemu je za navesti da iz sadržaja WhatsApp poruka ne proizlazi nikakav poticaj ili želja za održavanjem takve vrste komunikacije od strane studentice AE.

18. Prema ocjeni suda, u provedenom stegovnom postupku na temelju svih izvedenih dokaza, dokazano je da je tužitelj počinio težu povredu radnih obveza, te je iz tog razloga tuženik imao osnove izreći mu stegovnu mjeru prijedlog za otkaz ugovora o radu, te je svoju odluku tuženik detaljno i valjano obrazložio, pri čemu je nepristrano ocijenio sve provedene dokaze posebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, te dao valjane razloge na temelju kojih se izrečena stegovna mjera može smatrati razmjernom utvrđenim stegovnim prijestupima.

19. Nadalje, tužitelj je u tužbi iznio istovjetne navode koje je iznio i u prigovoru a na koje mu je detaljno, iscrpno i razložno odgovorio tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja, a koje razloge prihvaća kao osnovane i ovaj sud.

20. Prema ocjeni suda i odluka tuženika glede izricanja stegovne mjera tužitelju, valjano je obrazložena, a kako je izrečena mjera propisana kao moguća za počinjeni stegovni prijestup, to se tuženik kretao u granicama ovlasti iz zakona te se je ovlašću slobodnog odlučivanja koristio u svrhu radi koje mu je ta ovlast dana. Stoga sud smatra da osporenom presudom nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te da je pri izricanju teže kazne tuženo tijelo dovoljno cijenilo olakotne i otegotne okolnosti na strani tužitelja, te donijelo valjano i na zakonu utemeljeno odluku.

21. Stoga je sud, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

22. Tužitelju je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima budući da je izgubio spor u cijelosti.

U Zagrebu, 5. ožujka 2026.

Sutkinja:

Maja Valušnig

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. tužitelju putem e komunikacije

2. tuženiku putem e komunikacije

3.U spis