Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Poslovni broj: Pr-41/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Miroslavu Kosanović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Stanić odvjetniku u OD Rački i kolege j.t.d. u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po ODO u Karlovcu, građ.-upravnom odjelu, radi naknade štete, na ročištu glavne i javne rasprave održane dana 22. siječnja 2026. godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Janka Mađeruh odvjetnika u OD Rožman & Oredić u Karlovcu i z. z. tužene državno odvjetničke savjetnice ODO u Karlovcu SM, a objavljene dana 5. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 – za Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, da tužitelju ĆM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete isplati 1.874,83 euro (jednu tisuću osam sto sedam deset četiri eura i osam deset tri centa) bruto za neiskorišteni dnevni odmor (stanku) u trajanju od jednog sata kroz vremensko razdoblje od 01. ožujka 2017. do 28. lipnja 2019. sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, koje teku kako slijedi:

- za ožujak 2017. na iznos 37,55 EUR počev od 16. travnja 2017. do isplate,

- za travanj 2017. na iznos 67,20 EUR počev od 16. svibnja 2017. do isplate,

- za svibanj 2017. na iznos 74,02 EUR počev od 16. lipnja 2017. do isplate,

- za lipanj 2017. na iznos 73,44 EUR počev od 16. srpnja 2017. do isplate,

- za srpanj 2017. na iznos 61,80 EUR počev od 16. kolovoza 2017. do isplate,

- za kolovoz 2017. na iznos 24,35 EUR počev od 16. rujna 2017. do isplate,

- za rujan 2017. na iznos 70,99 EUR počev od 16. listopada 2017. do isplate,

- za listopad 2017. na iznos 73,55 EUR počev od 16. studenog 2017. do isplate,

- za studeni 2017. na iznos 78,58 EUR počev od 16. prosinca 2017. do isplate,

- za prosinac 2017. na iznos 64,61 EUR počev od 16. siječnja 2018. do isplate,

- za siječanj 2018. na iznos 47,72 EUR počev od 16. veljače 2018. do isplate,

- za veljaču 2018. na iznos 73,99 EUR počev od 16. ožujka 2018. do isplate,

- za ožujak 2018. na iznos 52,17 EUR počev od 16. travnja 2018. do isplate,

- za ožujak 2018. na iznos 28,70 EUR počev od 16. travnja 2018. do isplate,

- za travanj 2018. na iznos 40,33 EUR počev od 16. svibnja 2018. do isplate,

- za svibanj 2018. na iznos 72,56 EUR počev od 16. lipnja 2018. do isplate,

- za lipanj 2018. na iznos 75,24 EUR počev od 16. srpnja 2018. do isplate,

- za srpanj 2018. na iznos 48,34 EUR počev od 16. kolovoza 2018. do isplate,

- za kolovoz 2018. na iznos 79,27 EUR počev od 16. rujna 2018. do isplate,

- za rujan 2018. na iznos 82,36 EUR počev od 16. listopada 2018. do isplate,

- za listopad 2018. na iznos 39,74 EUR počev od 16. studenog 2018. do isplate,

- za studeni 2018. na iznos 80,31 EUR počev od 16. prosinca 2018. do isplate,

- za prosinac 2018. na iznos 85,68 EUR počev od 16. siječnja 2019. do isplate,

- za siječanj 2019. na iznos 47,21 EUR počev od 16. veljače 2019. do isplate,

- za veljaču 2019. na iznos 86,70 EUR počev od 16. ožujka 2019. do isplate,

- za ožujak 2019. na iznos 46,42 EUR počev od 16. travnja 2019. do isplate,

- za ožujak 2018. na iznos 38,38 EUR počev od 16. travnja 2018. do isplate,

- za travanj 2019. na iznos 68,11 EUR počev od 16. svibnja 2019. do isplate,

- za svibanj 2019. na iznos 77,79 EUR počev od 16. lipnja 2019. do isplate,

- za lipanj 2019. na iznos 77,72 EUR počev od 16. srpnja 2019. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje 3 glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, u roku od 15 dana.

II

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.625,00 eura (tri tisuće šesto dvadeset pet eura) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja (5. ožujka 2026.) do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište 3 primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi, da je tužitelj ŽM zaposlenik kod [adresa] – Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava karlovačka, Policijska postaja Ozalj, raspoređen na radno mjesto policijski službenik za graničnu kontrolu . Zatim tvrdi, da je kao policijski službenik za graničnu kontrolu pri Policijskoj postaji Ozalj djelatnik granične policije te je tijekom radnog vremena svoj posao obavljao na Međunarodnom cestovnom graničnom prijelazu Jurovski Brod te na pograničnim prijelazima Pravutina, Vivodina i Kašt, a kojom prilikom je u svojoj smjeni jedini djelatnik. Tužitelj sukladno Zakonu o radu, Kolektivnom ugovoru te podzakonskim propisima ima pravo na dnevni odmor u trajanju od 1 sat, međutim, kako je isti jedini policijski službenik u svojoj smjeni, isti nikada nije bio u mogućnosti koristiti svoj dnevni odmor obzirom da nije mogao napuštati pogranični prijelaz. Također, istome nikada nije isplaćena naknada po osnovi neiskorištenog dnevnog odmora. Navedenim postupanjem tužitelju je nanesena šteta. Tužitelj je podneskom 16. lipnja 2025. godine specificirao tužbeni zahtjev (list br. 446-448).

2. Tuženik u odgovoru na tužbu tvrdi, da je tužitelj od 28. lipnja 2019. do 20. studenog 2020. bio na bolovanju te mu je s 20. studenim 2020. prestala služba s pravom na mirovinu pa iz tog razloga nije osnovan tužbeni zahtjev za razdoblje nakon 28. lipnja 2019. Korištenje dnevnog odmora policijskih službenika određeno je posebnim rasporedom rada i radnim nalogom sukladno odredbi čl.10. st.1. i 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN112/17 – dalje u tekstu: Kolektivni ugovor) prema kojoj službenik i namještenik koji radi u turnusima od 12 sati ima pravo na odmor u trajanju od 60 minuta ili dva puta po 30 minuta, u skladu s naravi i potrebama posla. Policijski službenici koji rade na graničnom prijelazu Jurovski Brod dnevni odmor od sat vremena obično koriste u periodu od 10,00 do 15,00 sati, tj. od 22,00 do 03,00 sata, ili u drugom terminu (dva puta po pola sata) ovisno o osobnoj potrebi i dogovoru sa voditeljem smjene graničnog prijelaza, sve dok svi policijski službenici ne iskoriste pravo na dnevni odmor. Na graničnom prijelazu Jurovski Brod policijski službenici imaju mogućnost korištenja zajedničke prostorije (kuhinje i aparata za pripremu hrane), a na raspolaganju im je i službeno vozilo koje se nalazi na graničnom prijelazu, a kojeg koriste za vrijeme dnevnog odmora radi odlaska u obližnje trgovine i restorane. Činjenica da policijski službenici svakodnevno koriste dnevne odmore vidljiva je i iz kontrolnih listova zaduženja graničnih štambilja, kao i rasporeda rada na graničnoj kontroli, te zapisima iz NISUDG-a (zapisi o policijskim službenicima koji su vršili graničnu kontrolu) jer u toj dokumentaciji nisu navedena značajna postupanja radi kojih nisu mogli iskoristiti pravo na dnevni odmor. Na graničnim prijelazima Pravutina, Vivodina, Obrež (trenutno zatvoren) i Kašt policijski službenici dnevni odmor koriste jednokratno ili dvokratno sukladno određenom vremenu korištenja dnevnog odmora naznačenom u radnom nalogu i posebnom rasporedu rada ili po slobodnoj procjeni, a vremena korištenja dnevnog odmora su na GP Pravutina od 12,30 do 13,30, odnosno od 23,00 do 00,00 sata, na GP Kašt od 11,00 do 12,00 ili od 23,00 do 00,00 sata, na GP Vivodina od 9,00 do 9,30 i 17,30 do 18,00 sati ili od 10,00 do 11,00 i od 22,00 do 23,00 sata. Obzirom da se radi o graničnim prijelazima sa smanjenim intenzitetom prometa putnika (prosjek 50 putnika GP Pravutina i 25 putnika GP Kašt i GP Vivodina tijekom 12 satne smjene) graničnu kontrolu na navedenim graničnim prijelazima obavlja jedan policijski službenik, a granični prijelazi opremljeni su sa kuhinjom i svim potrebnim uređajima za pripremu hrane kako bi policijski službenik unatoč tome što je sam na graničnom prijelazu mogao iskoristiti dnevni odmor u pravilu po slobodnoj procjeni kada nema tranzita putnika i vozila preko graničnog prijelaza. Iz dostavljenih evidencija radnog vremena i rad vidljivo je na kojim je graničnim prijelazima i kada tužitelj radio. Također je vidljiv broj vozila/putnika koji su prešli preko pojedinog graničnog prijelaza u dane kada je tužitelj radio, time da se ti podaci odnose na cijeli dan od 24 sata, a ne na radno vrijeme tužitelja jer se ti podaci ne mogu drugačije prikupiti iz Nacionalnog informacijskog sustava za upravljanje državnom granicom.. U radnim nalozima nije navedeno da tužitelj nije mogao iskoristiti dnevni odmor, niti je na bilo koji drugi način nadređenima ukazivao na nemogućnost korištenja dnevnog odmora. Tužitelj nije niti sukladno odredbi čl.42. Kolektivnog ugovora zahtijevao slobodne dane. Prema toj odredbi ako službenik i namještenik radi na poslovima čija priroda rada ne dozvoljava prekid rada, pa iz tih razloga ne može koristiti dnevni odmor (stanku), ima pravo tražiti da vrijeme dnevnog odmora (stanke) iskoristi kao slobodne dane. Slijedom sveg navedenog tuženik predlaže da sud tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan u cijelosti uz naknadu troškova parničnog troška tuženiku sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

3. Tužbeni zahtjev je osnovan.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je uz suglasnost parničnih stranka proveo dokaz saslušanjem tužitelja ŠM kao stranke u postupku, dokaz saslušanjem svjedoka MM, JM, IM, Tomislava Sudac, Andreje Horvatić, dokaz čitanjem i pregledavanjem rješenja MUP RH-e od 28. srpnja 2012. sa lista br. 9, rješenja MUP RH-e od 17. studenog 2020. sa lista br. 16, obračunske isprave za isplatu plaće sa listova br. 17-21, izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad tužitelja sa lista br. 21-38, evidencije o radu tužitelja sa listova br. 39-77, radni nalozi, kontrolni listova s rasporedom rada i izvodi iz NISUDG-a sa listova br. 93-227, obračunske isprave za isplatu plaća sa lista br. 250-305, pismenog nalaza i mišljenja financijskog vještaka sa lista br. 308-313, dopune nalaza i mišljenja financijskog vještaka D&S d.o.o. iz Karlovca sa lista br. 436-440. Stranke nisu imali drugih dokaznih prijedloga (članak 7. stavak 1. i članka 219. stavak 1. ZPP-u).

5. Tužitelj potražuje neisplaćeni dio plaće za neiskorišteni dnevni odmor (stanku) u trajanju od jednog sata kroz vremensko razdoblje od dana 01. ožujka 2017. godine do dana 28. lipnja 2019. godine pojedinačno sa danima dospijeća.

6. Odredba članka 10. stavak 1. i stavak 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne Novine“ broj 104/13, 150/13, 153/13, 71/2016, 123/16 – koji je na snazi do početka utuženog razdoblja 01. ožujka 2017 do 31. listopada 2017.), te na članak 10. stavak 1. i stavak 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne Novine“ broj 112/17, 12/18, 2/19 – na snazi od 01. studenog 2017. do 28. lipnja 2019 – do kraja utuženog razdoblja) koji propisuje da službenik i namještenik koji radi u turnusima od 12 sati ima pravo na odmor u trajanju od 60 minuta ili dva puta po 30 minuta, skladu sa naravi i potrebama posla.

7. Između parničnih stranaka je sporna činjenica da li je tužitelju kroz utuženo razdoblje osiguran dnevni odmor (stanka) u trajanju 30 odnosno 60 minuta ili nije.

8. Sud je dao povjerenje iskazu tužitelja ŠM u kojem tvrdi, da je utuženom razdoblju radio sam na prijelazima kako je navedeno u tužbi, da dnevni odmor u stvarnosti nije postojao, dnevni odmor je bio naveden u nalogu ali u to vrijeme nije ga koristio i nije dolazio nitko iz postaje ili patrole i sl. da ga zamijeni za vrijeme odmora u vrijeme koje je određeno nalogom a niti poslije. Zatim je potvrdio, da se za vrijeme turnusa nije fizički mogao udaljiti s mjesta rada, da se nitko nije usudio tražiti slobodno radno vrijeme od voditelja smjene, niti ga je on koristio.

9. Sud je dao povjerenje iskazu tužitelja ŠM iz razloga što je njegov iskaz ocjenjen životnim i uvjerljivim, a osobito što je potvrđen iskazima svjedoka MM, JM i IM. Naime, navedeni svjedoci su suglasno potvrdili da zbog konstantnog nedostatka policijskih službenika na granici i ogromnog porasta prijelaza državne granice nisu mogli koristiti stanku za dnevni odmor. Sud je dao povjerenje navedenim svjedocima iz razloga što su isti osobno radili isti ili slični posao kao i tužitelj, te su radili i sa tužiteljem te stoga imaju neposredna saznanja o činjenici da li je koristio tužitelj ili nije dnevni odmor.

10. Svjedoci Tomislav Sudac i Andreja Horvatić su prema radnim nalozima, prema uvjetima rada na svakom radnom mjestu i organizaciji rada kao odgovorne osobe koje su u to vrijeme obavljale različite rukovodeće dužnosti u nadzoru državne granice prema Sloveniji ustvrdili, da je tužitelj imao mogućnost koristiti pola sata odnosno sat vremena odmora. Međutim, sud u tom dijelu njihovih iskaza im nije dao povjerenje, već iskazima svjedoka MM, JM i IM iz razloga što navedeni svjedoci imaju neposredna saznanja o radu tužitelja za razliku od svjedoka Tomislava Sudac i Andreje Horvatić.

11. Stoga sud ocjenjuje da je tužitelju kao policijskom službeniku pripada pravo na novčanu naknadu isplatu razlike plaće po osnovi neplaćene stanke za odmor i to u iznosu od 1.874,83 eura bruto. Naime, navedenu visinu naknade sud je utvrdio prihvaćajući izračun financijskog vještaka D&S d.o.o. iz Karlovca sačinjen u dopuni nalaza i mišljenja sa lista br. 436-440 spisa koji sačinjen na način da je obračunat neplaćeni dnevni odmor po cijeni sata dnevnog rada, a na koji matematički izračun stranke nisu prigovorile, dok je tuženik prigovorio da je isti sačinjen na neistinitim pretpostavkama da tužitelj nije koristio dnevnu stanku.

12. Činjenica na koju ukazuje tuženik da li je tužitelj zbog nekorištenja dnevne stanke tražio slobodne dane ili ih nije tražio, je pravno irelevantna za donošenje odluke u ovom predmetu.

13. Nadalje, stanka za pauzu znači da tužitelj kraći period prekida radne aktivnosti u trajanju od 30 ili 60 minuta. Iz gore provedenih dokaza sud ocjenjuje da je životno i logično i da je dokazano, da tužitelj nije imao mogućnost prekinuti u određeno vrijeme svakog radnog dana svoju aktivnost policajca za kontrolu granice, a iz razloga što bi tada povrijedio svoje radne obveze i doveo u pitanje kvalitetu svog rada, pa u iznimn im slučajevima čak i sigurnost granice. Odlazak na brzinu na WC, te "pojesti nešto s nogu" nije kvalitetna stanka za odmor, jer tužitelj ne može napustiti svoje radno mjesto i u potpunosti prekinuti svoje radne dužnosti. Osim toga, nekorištenje na uobičajeni i propisani način stanke za pauzu koja podrazumijeva prekid svih radnih aktivnosti tijekom 30 ili 60 minuta, ugrožava koncentraciju, energiju pa time i kvalitetu rada tužitelja.

14. Odluku o troškovima sud je donio primjenjujući članak 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ( Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23).

15. Tužitelj je postavio konačni tužbeni zahtjev u ukupnom iznosu od 1.874,83 eura, te su u skladu sa visinom konačno postavljenog tužbenog zahtjeva odmjereni troškovi zastupanja i primjenom Tarife o nagradama i nakadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne Novine" broj 138/2023).

16. Naime, tužitelju je priznat trošak za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora (tbr. 32 toč. 1.) od 24. ožujka 2022. sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura, sastav tužbe od dana 04. srpnja 2022. g. sa PDV-om (tbr. 7 toč. 1) u iznosu od 250,00 eura, sastav podneska od 21. prosinca 2022. godine sa PDV-om (tbr. 8 toč. 1) u iznosu od 250,00 eura, prisustvovanje punom. na ročištu od 14. veljače 2023.g. sa PDV-om (tbr. 9 toč. 1) u iznosu od 250,00 eura, prisustvovanje punom. na ročištu od 03. listopada 2023.g. sa PDV-om (tbr. 9 toč. 1) u iznosu od 250,00 eura, sastav podneska od 05. listopada 2023. godine sa PDV-om (tbr. 8 toč. 1) u iznosu od 250,00 eura, sastav podneska od 09. travnja 2024. godine sa PDV-om (tbr. 8 toč. 1) u iznosu od 250,00 eura, sastav podneska od 4. rujna 2024. godine sa PDV-om (tbr. 8 toč. 1) u iznosu od 250,00 eura, prisustvovanje punom. na ročištu od 20. studenog 2024.g. sa PDV-om (tbr. 9 toč. 1) u iznosu od 250,00 eura, prisustvovanje punom. na ročištu za objavu presude od 4. prosinca 2024.g. sa PDV-om (tbr. 9 toč. 1) u iznosu od 125,00 eura, sastav odgovora na žalbu od 15. siječnja 2025. (tbr. 10. toč. 6.) sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura.

17. Nakon ukidanja prvostupanjske presude, u ponovljenom prvostupanjskom postupku tužitelju su priznati troškovi zastupanja i to sastav podneska od 16. lipnja 2025. (tbr. 8. toč. 1.) sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura, prisustvovanje punom. na ročištu od 7. svibnja 2025.g. sa PDV-om (tbr. 9 toč. 1) u iznosu od 250,00 eura, sastav podneska od 16. lipnja 2025. godine sa PDV-om (tbr. 8 toč. 1) u iznosu od 250,00 eura, prisustvovanje punom. na ročištu od 22. siječnja 2026.g. sa PDV-om (tbr. 9 toč. 1) u iznosu od 250,00 eura.

18. Tužitelju je priznat trošak financijskog vještačenja u iznosu od 532,00 eura.

19. Dakle, tužitelju su ukupno priznati i dosuđeni troškovi parničnog postupka u iznosu od 3.625,00 eura.

20. Tužitelju nije priznat trošak prisustvovanja punomoćnika na ročištu od 13. lipnja 2023. iz razloga što ročište nije održano.

21. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Karlovcu, 5. ožujka 2026.

Sudac

Miroslav Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba na Županijski sud u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pismeno, u 3 istovjetna primjerka.

Dostavljeno

1. Josip Stanić odvjetnik u Zagrebu

2. ODO u Karlovcu, (P-DO-87/2022)