Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-242/2021-5

Šibenik, Stjepana Radića 81

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Ivića kao predsjednika vijeća, Dijane Jakoliš i Nives Nikolac kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudskog zapisničara Marijane Lokas, u kaznenom predmetu protiv optuženog TT, zbog kaznenog djela iz čl. 117. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku i optuženika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 27. kolovoza 2021. posl. br. 79 K-99/2021-41, u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Prihvaćaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog TT, ukida se prvostupanjska presuda te se predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku, pred drugim sucem pojedincem.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku pod posl. br. 79 K- 99/2021-41 od 27. kolovoza 2021. optuženi TT proglašen je krivim zbog počinjenja u stjecaju tri kaznena djela i to dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i st. 3. KZ/11 i kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. KZ/11, sve u vezi čl. 51. KZ/11, pa je optuženiku za kazneno djelo iz čl. 117. st. 1. KZ/11, na temelju toga zakonskog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca, za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. KZ/11, na temelju tog zakonskog propisa, utvrđena je kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci te za kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. KZ/11, na temelju tog zakonskog propisa, kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci, pa je optuženi TT na temelju čl. 51. st. 1. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, u koju kaznu mu je temeljem čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 11. studenog 2020. do 11. svibnja 2021.

2. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi sa čl. 146. s. 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., – dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik je obvezan platiti troškove kaznenog postupka u iznosu od 6.286,00 HRK / 834,30 EUR[1] , koji iznos se odnosi na troškove vještačenja u visini od 5.720,00 HRK / 759,17 EUR[1] , trošak svjedoka u iznosu od 66,00 HRK / 8,76 EUR[1] te paušalni trošak u iznosu od 500,00 HRK / 66,36 EUR , a koji iznos je optuženik obvezan platiti u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti te presude.

3. Protiv te presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, zbog bitne povrede odredbe kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati sudu prvog stupanja na ponovno suđenje.

4. Žalbu je podnio i opt. TT po braniteljici, odvjetnici Martini Liović Čavajda iz Osijeka, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene kaznenog zakona, odluke o kazni i troškovima postupka s prijedlogom da nadležni županijski sud usvoji žalbu i u odnosu na kaznena djela iz točke 1. i 2. izreke koja odnosi na oštećenog ŽT odbije optužbu, dok u odnosu na oštećenu BT donese oslobađajuću presudu, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

5. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je opt. TT po braniteljici, odvjetnici Martini Liović Čavajda, s prijedlogom da županijski sud žalbu državnog odvjetnika odbije u cijelosti i usvoji žalbu optuženika te donese oslobađajuću presudu, odnosno presudu kojom se optužba odbija.

6. Sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

7. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika su osnovane.

8. Osnovano žalitelji pobijaju prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, navodeći da se pobijana presuda ne može ispitati jer je izreka presude proturječna sama sebi te u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

8.1. Naime, iz činjeničnog opisa kaznenih djela za koja je optuženik proglašen krivim proizlazi da je oštećeni ŽT osoba s kojom je majka optuženika obnovila izvanbračnu zajednicu (točka 1. izreke), odnosno da je očuh optuženika (točka 2. izreke), pa bi iz navedenog proizlazilo da bi se radilo o bliskoj osobi, dok suprotno tome prvostupanjski sud optuženika proglašava krivim za osnovni oblik kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. KZ/11, odnosno kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11. Time je izreka prvostupanjske presude proturječna sama sebi jer ukoliko je prvostupanjski sud utvrdio da se radi o oštećeniku koji je izvanbračni suprug majke optuženika, odnosno njegov očuh, tada bi se radilo o kvalificiranom obliku kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11, odnosno tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. KZ/11, koja djela se čine prema bliskim osobama.

8.2. Nadalje, osnovano državni odvjetnik u žalbi ističe da je optužnicom optuženik terećen za kvalificirani oblik kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. KZ/11 i kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11, koja bi počinio na štetu bliske osobe, oštećenog ŽT, a da je prvostupanjski sud izmijenio zakonsku i pravnu kvalifikaciju kaznenih djela, pri čemu u pobijanoj presudi uopće nije dao razloge zbog čega smatra da oštećenik nije izvanbračni suprug majke optuženika, odnosno bliska osoba. I po stajalištu ovoga suda, upravo činjenica da je oštećeni ŽT izvanbračni suprug majke optuženika, odnosno bliska osoba u smislu čl. 87. st. 9. KZ/11, predstavlja odlučnu činjenicu koja je ključna za pravilnu kvalifikaciju kaznenih djela, a o kojoj činjenici u pobijanoj presudi nema niti riječi. Naime, prvostupanjski sud je bio dužan, već kada je izmijenio pravnu kvalifikaciju djela očito smatrajući da oštećenik ne spada u krug bliskih osoba optuženika, dati jasne, valjane i argumentirane razloge, a što nije učinio.

8.3. S pravom i optuženik u svojoj žalbi ističe da je prvostupanjski sud, kada je utvrdio da bi počinio kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. KZ/11 na štetu CT, trebao u odnosu na to djelo donijeti presudu kojom se optužba odbija u smislu čl. 452. toč. 2. ZKP/08, obzirom da je postupak vođen bez zahtjeva ovlaštenog tužitelja. To iz razloga što se sukladno čl. 117. st. 3. KZ/11 kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. KZ/11 progoni po privatnoj tužbi. Na izloženi način počinjena je i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 5. ZKP/08 jer je prvostupanjski sud povrijedio propise kaznenog postupka o pitanju postoji li optužba ovlaštenog tužitelja.

8.4. Dakle, imajući u vidu sve prednje izloženo, valjalo je prihvatiti kao osnovane žalbe državnog odvjetnika i optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

9. Obzirom na utvrđene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, osnovano žalitelji osporavaju i pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu.

9.1. Naime, osnovano državni odvjetnik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud propustio na nedvojben način utvrditi je li oštećeni ŽT optuženiku bliska osoba u smislu čl. 87. toč. 9. KZ/11, pri čemu valja voditi računa i o toč. 10. čl. 87. KZ/11 koja propisuje pod kojim uvjetima se netko ima smatrati izvanbračnim drugom. Upravo u toj odlučnoj činjenici ovisi pravna kvalifikacija djela.

9.2. Što se tiče žalbe optuženika u odnosu na kazneno djelo tjelesne ozljede u kojoj dovodi u pitanje način i mehanizam nastanka utvrđenih tjelesnih ozljeda kod oštećenog ŽT, ističući razlike u njegovim iskazima u pogledu načina nastanka tjelesnih ozljeda, u nastavku postupka bit će potrebno ponovno saslušati oštećenog kao i sudsko-medicinskog vještaka, kako bi se razjasnilo kojim udarcima optuženika su ozljede nastale te jesu li te ozljede mogle biti posljedica udarca koji je nastao prilikom obrane, kako to tvrdi optuženik i ispitani svjedoci T i OT, a optuženik u žalbi posebno naglašava.

9.3. Što se tiče kaznenog djela prijetnje, optuženik u žalbi ističe da bi upravo iz iskaza oštećenog ŽT proizlazilo da nedostaje bitan element za ostvarenje tog kaznenog djela, a to je da su riječi prijetnje kod oštećenog izazvale objektivan strah i uznemirenost. Suprotno tome, žalitelju se ukazuje da za postojanje bitnog obilježja kaznenog djela prijetnje nije nužno da onaj kome je prijetnja upućena bude uplašen ili uznemiren. Bitna je namjera koju ima počinitelj, a stanje uplašenosti oštećenika nije presudno i odlučno za biće ovog kaznenog djela, već samo može biti jedan od elemenata na temelju kojih se ocjenjuje ozbiljnost prijetnji.

10. Stoga, imajući u vidu sve prethodno navedeno, prvostupanjski sud će u ponovnom postupku izvesti sve do sad izvedene dokaze, ponovno će ispitati oštećenike te sudsko-medicinskog vještaka radi utvrđivanja mehanizma nastanka tjelesnih ozljeda kod oštećenog ŽT, na temelju provedenih dokaza, posebice iskaza oštećenika, na pouzdan način će utvrditi je li oštećeni ŽT bliska osoba optuženika te će, radi pravilnog i potpunog činjeničnog stanja, po potrebi izvesti i druge dokaze, a potom na temelju pažljive, savjesne i kritične analize i ocjene vjerodostojnosti svih izvedenih dokaza, pouzdano utvrditi sve odlučne činjenice te donijeti novu, na zakonu utemeljenu, odluku koju će obrazložiti sukladno čl. 459. ZKP/08.

11. Dakle, obzirom na navedeno, sukladno čl. 483. st. 1 ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Šibeniku 5. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Branko Ivić