Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-312/2025-7

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Dijane Jakoliš kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Nives Nikolac kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Anite Belak kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog JZ, zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., - dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Splitu od 1. srpnja 2025. posl. br. K-643/2025 u sjednici vijeća održanoj dana 5. ožujka 2026., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Šibeniku, Sande Pavlović Lučić i zamjenika branitelja optuženika, Marina Radića odvjetnika u Splitu

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, na način da se optuženik JZ za kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju čl. 190. st. 2. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, a na temelju čl. 57. KZ/11 izriče se djelomična uvjetna osuda na način da optuženik JZ dio kazne zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci ima izvršiti, dok preostali dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 1 (jednog) mjeseca neće biti izvršen ako optuženik u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, s time da se vrijeme provedeno na izvršenju kazne zatvora ne uračunava u vrijeme provjeravanja.

II. Na temelju čl. 54. KZ/11 u dio kazne zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci koju optuženik JZ ima izvršiti uračunava mu se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i vrijeme oduzimanja slobode u svezi s predmetnim kaznenim djelom od 19. ožujka 2025. do 1. srpnja 2025.

III. Žalba optuženika JZ odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu od 1. srpnja 2025. posl. br. K- 643/2025 proglašen je krivim optuženik JZ zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama iz čl. 190. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, te je na temelju čl. 190. st. 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci, a potom je na temelju čl. 57. st. 1. KZ/11 imenovanom optuženiku izrečena djelomična uvjetna osuda na način da optuženik ima izvršavati dio kazne zatvora u trajanju od osam mjeseci, dok preostali dio kazne u trajanju od jedne godine neće biti izvršen ukoliko optuženik kroz vrijeme provjeravanja od pet godina ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 određeno je da će se optuženiku JZ u kaznu zatvora koju ima izvršiti uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i vrijeme oduzimanja slobode u svezi s predmetnim kaznenim djelom od 19. ožujka 2025. do 1. srpnja 2025.

1.2. Na temelju čl. 69. st. 2. i 3. KZ/11 optuženiku JZ izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava ili u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava pod uvjetima određenim posebnim propisom. Mjera izrečena uz novčanu kaznu, rad za opće dobro i uvjetnu osudu izvršava se u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za otklanjanje ovisnosti izvan zatvorskog sustava, a može se, pod uvjetima određenim posebnim propisom, izvršavati i u terapijskoj zajednici ako je takvo odvikavanje dostatno za otklanjanje opasnosti, kao i u slučaju iz čl. 44. stavka 4. ovoga Zakona. Mjera iz st. 1. ovog članka izvršava se uz nadzor nadležnog tijela za probaciju kada je izrečena uz novčanu kaznu, rad za opće dobro i uvjetnu osudu. Mjera obveznog liječenja od ovisnosti može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora ili rada za opće dobro, proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, odnosno do isteka vremena kazne zatvora koja odgovara izrečenoj novčanoj kazni, a najdulje tri godine.

1.3. Temeljem čl. 190. st. 8. i čl. 79. KZ/11 od optuženika su oduzete dvije prozirne PVC vrećice sa sadržajem bijele praškaste materije, jedna prozirna PVC vrećica sa sadržajem bijele grumenaste tvari, jedna prozirna PVC vrećica sa sadržajem bijelog grumenasto praškaste materije i jedna prozirna PVC vrećica sa sadržajem zelene biljne materije, oduzeti od okrivljenika potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta Službe kriminaliteta droga broj .... Oduzeti predmeti će po pravomoćnosti prvostupanjske presude biti uništeni po djelatnicima PU splitsko- dalmatinske, Službe kriminaliteta droga.

1.4. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi sa čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25., - dalje u tekstu: ZKP/08) naloženo je optuženiku JZ u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude nadoknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 2.000,00 EUR.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se optuženik osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju, te optuženik JZ, po branitelju Vinku Gulišiji, odvjetniku u Splitu, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se optuženiku izreče uvjetna osuda.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. O sjednici drugostupanjskog vijeća, na temelju čl. 475. st. 1. ZKP/08 izviještene su stranke, na zahtjev optuženika u žalbi. U javnom dijelu sjednice su nazočili zamjenica Županijskog državnog odvjetnika u Šibeniku, Sanda Pavlović Lučić i Marin Radić odvjetnik u Splitu, zamjenik branitelja optuženika, Vinka Gulišije odvjetnika u Splitu. Sjednica je održana u odsutnosti optuženika JZ, kojem je obavijest o sjednici na adresu njegova prebivališta upućena u tri navrata, svaki put vraćene uz naznaku dostavljača "obaviješten, nije podigao pošiljku", pa je sjednica vijeća održana bez njegove nazočnosti sukladno odredbi čl. 475. st. 3. ZKP/08.

6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.

7. Iako optuženik u uvodnom dijelu svoje žalbe navodi da se žali samo zbog odluke o kazni, odnosno kaznenoj sankciji, iz obrazloženja žalbe proizlazilo bi da prvostupanjsku presudu pobija i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470. ZKP/08).

7.1. Tako optuženik u svojoj žalbi navodi da je nejasno kako je utvrđeno da je droga koja se nalazila na ulici upravo njegova, budući na drogi nisu pronađeni biološki ni drugi tragovi optuženika. Nadalje, da zapisnik o pretrazi stana i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta ukazuju samo na to da je nađena droga, ali ne ukazuju ni čija je droga ni tko je sve imao pristup kućama u [adresa], kao ni o čijim se kućama radi, nije utvrđeno je li optuženik čuvao drogu za nekoga ili je možda drogu držao radi svoje konzumacije i sl. Navodi se u žalbi optuženika da nema niti jednog dokaza kako je on imao namjeru prodavati drogu, ističe se da mu se ne stavlja na teret niti jedna konkretna prodaja droge, a niti ima podataka o kontaktima koje bi optuženik ostvarivao u cilju prodaje droge, kao ni o ostvarenoj protupravnoj koristi nastaloj prodajom droge drugim osobama. Ništa od toga da nije utvrđeno, dakle da se ne tereti ni za jednu konkretnu prodaju droge, za stjecanje konkretne protupravne materijalne koristi od prodaje droge, da je živio od prodaje droge te da bi "nedvojbeno" tijela kaznenog progona pronašla dokaze o količina prodaje droge, mjestima prodaje, kupcima i ostvarenoj zaradi, da je toga bilo, obzirom da optuženik živi u malom otočnom mjestu "gdje se svi stanovnici međusobno poznaju i svi znaju sve o svakome", pa da bi policija lako doznala za aktivnost optuženika glede prodaje droga, da je ona doista i postojala.

7.2. U čl. 464. st. 7. ZKP/08 propisano je da žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470. ZKP/08) ne može podnijeti optuženik u odnosu na točku optužbe za koju se izjasnio da se smatra krivim, osim ako je optuženik za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude ili se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne.

7.3. U predmetnom slučaju, obzirom na žalbene navode optuženika kojima se osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, niti se radi o tome da je optuženik dokaze (koje i ne navodi) o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja prvostupanjske presude, a niti se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne, uvjetne osude, djelomično uvjetne osude i dr.

7.4. Optuženik JZ na ročištu rasprave održanom 1. srpnja 2025. (list 215 – 221 spisa), kojoj raspravi je bio nazočan i njegov izabrani branitelj, odvjetnik Vinko Gulišija iz Splita, očitujući se u smislu čl. 416. ZKP/08 o optužbi izjavio je da se smatra krivim.

7.5. U svojoj obrani koju je optuženik iznio nakon očitovanja da se smatra krivim po optužbi, na tom istom ročištu rasprave izjavio je, citat: "Smatram se krivim i priznajem u cijelosti počinjenje kaznenog djela." i "Svjestan sam da moram odgovarati te prihvaćam bilo kakvu kaznu koju sud izrekne.". Iz zapisnika s ročišta rasprave od 1. srpnja 2025. je razvidno da nakon što je optuženik iznio svoju obranu u kojoj je kazao, kao što je naprijed već navedeno, da se smatra krivim i da priznaje u cijelosti počinjenje kaznenog djela, stranke nisu imale pitanja za optuženika.

7.6. Branitelj optuženika u završnom govoru, na tom istom ročištu rasprave, između ostalog je naveo, citat: "Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, proizlazi učin kaznenog djela od strane ovog optuženika što je razvidno iz očitovanja o optužnom aktu, kao i sadržaju obrane. Stoga jedino sporno u ovom kaznenom postupku je vrsta i mjera kazneno-pravne sankcije."

7.7. Optuženik u završnom govoru je naveo da se u cijelosti pridružuje "završnoj riječi svog branitelja".

7.8. Inače, optuženik je tijekom cijelog postupka, točnije od prvog ispitivanja optuženika (tada osumnjičenika) pred Općinskim državnim odvjetništvom u Splitu, imao stručnu pomoć izabranog branitelja Vinka Gulišije, odvjetnika u Splitu.

7.9. U obrazloženju prvostupanjske presude prvostupanjski sud je naveo, obzirom da se optuženik očitovao da se smatra krivim za kazneno djelo za koje se tereti i da je u svojoj obrani priznao počinjenje terećenog kaznenog djela, koje priznanje je potvrđeno i drugim provedenim dokazima, da je utvrđeno da je optuženik počinio predmetno kazneno djelo za koje se tereti, na način kako mu se optužnicom stavlja na teret i da zbog toga, u smislu čl. 459. st. 7. ZKP/08, obrazloženje presude sadrži samo okolnosti koje je sud uzeo u obzir pri odmjeravanju kazne.

8. Žaleći se zbog odluke o kazni, državni odvjetnik navodi da je prvostupanjski sud prilikom izricanja kazne zanemario društvenu opasnost i raširenost predmetnog kaznenog djela, da su u pitanju bile tri različite vrste droga, da je ukupna masa svih droga bila 755,8 grama (kokaina – 78,5 g, amfetamina – 289,21 g i marihuane – 388,22 g) i da vrijednost te droge na ilegalnom narko tržištu iznosi preko 16.000,00 EUR, te da kriminalna volja i odlučnost koju je iskazao optuženik u počinjenju terećenog kaznenog djela u cilju neovlaštene zarade prodajom tri različite vrste droga, što ugrožava zdravlje velikog broja ljudi, zaslužuje zatvorsku kaznu u duljem trajanju, kojom kaznom bi se mogla ostvariti specijalna i generalna preventivna svrha.

8.1. S druge strane, optuženik u svojoj žalbi podnesenoj po branitelju smatra da je izrečena kazna prestroga i obzirom na utvrđene olakotne okolnosti na strani optuženika, priznanje počinjenja kaznenog djela, dosadašnja njegova neosuđivanost i izostanak posljedica, opravdavaju izricanje uvjetne osude, dakle ne djelomične, već uvjetne osude u cijelosti.

8.2. Prilikom odluke o okolnostima koje utječu na vrstu i mjeru kazne, prvostupanjski sud je ispravno optuženiku cijenio kao olakotne okolnosti njegovu raniju neosuđivanost, potpuno priznanje počinjenja terećenog kaznenog djela, čime je ubrzao i olakšao okončanje predmetnog kaznenog postupka, ali i pokazao da preuzima odgovornost za svoje radnje i zrelost da snosi posljedice zbog počinjenog kaznenog djela. Međutim, u pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da prvostupanjski sud prilikom odluke, poglavito o mjeri kazne koju će odrediti, nije pravilno vrednovao utvrđene otegotne okolnosti na strani optuženika, a to je količina tvari koje su propisom proglašene drogom, a koje je optuženik posjedovao i koje su bile namijenjene neovlaštenoj prodaji, pa je tako posjedovao radi daljnje prodaje 76,59 g kokaina, 289,21 g amfetamina i 388,22 g konoplje koja sadrži 12,9% tetrahidrokanabinola, a to znači da se kod optuženika radilo o većoj kriminalnoj količini. Obzirom na naprijed navedeno, u pravu je državni odvjetnik kada problematizira hoće li se ovakvom kaznom, odnosno kaznom zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci, za kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora u trajanje od jedne do dvanaest godina, imajući u vidu količinu i raznovrsnost droge koju je optuženik posjedovao, a koja je bila namijenjena neovlaštenoj prodaji, ostvariti ciljevi i specijalne i generalne prevencije, odnosno da je to kazna koja će odvratiti optuženika, ali i sve druge da ne čine ovakva ili slična kaznena djela ili će pak ovakva kazna izazvati suprotan efekt i kod počinitelja, ali i kod drugih građana, stvoriti dojam da se isplati činiti teška kaznena djela, pa i ona kojima se ugrožava zdravlje ljudi, radi stjecanja velike (nezakonite) koristi, uz očekivanu relativno blagu kaznu u odnosu na onu koja je propisana zakonom za to kazneno djelo. Stoga, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, kazna zatvora na koju je optuženik osuđen po prvostupanjskom sudu, u trajanju od jedne godine i osam mjeseci, preniska je i neadekvatna težini i okolnostima počinjenog djela, poglavito činjenici da je optuženik posjedovao tri vrste droga u značajnim količinama koje su bile namijenjene neovlaštenoj prodaji, zbog čega ovaj drugostupanjski sud smatra da je, cijeneći sve navedeno, radi ostvarivanja specijalne i generalne prevencije, za počinjeno kazneno djelo adekvatno optuženika JZ osuditi na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. I ovaj drugostupanjski sud, jednako kao i prvostupanjski sud, upravo obzirom na optuženikovu dosadašnju neosuđivanost i odnos prema kaznenom djelu koje je počinio, koji se ogleda kroz njegovo potpuno priznanje počinjenja istog, smatra da postoji visok stupanj vjerojatnosti da optuženik i bez izvršenja cijele kazne na koju je osuđen ovom presudom neće ubuduće činiti kaznena djela, pa je optuženiku izrečena djelomična uvjetna osuda, tako da će optuženik izvršiti dio kazne u trajanju od jedanaest mjeseci, u koji dio kazne na temelju čl. 54. KZ/11 se treba uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i oduzimanje slobode u svezi s predmetnim kaznenim djelom od 19. ožujka 2025. do 1. srpnja 2025., a preostali dio kazne zatvora u trajanju od jedne godine i jednog mjeseca neće se izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od pet godina ne počini novo kazneno djelo.

9. Slijedom izloženog, a obzirom da ovaj drugostupanjski sud nije našao povreda na koje u smislu čl. 476.st. 1. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 486. i čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Šibeniku 5. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Jakoliš