Republika Hrvatska
Upravni sud u Splitu
Split, Put Supavla 1
Poslovni broj: Us I-2029/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Jakši Marušiću, u upravnom sporu tužitelja KČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Darijo Čajo, odvjetnik u Kaštel Kambelovcu, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43, OIB: 18683136487, radi zastare prava na naplatu poreznog duga, 5. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-23/24-01/105, ur.broj: 513-04- 25-2 od 20. lipnja 2025. te se predmet vraća na ponovni postupak tuženiku koji je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženima u obrazloženju ove presude.
II. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskim rješenjem tuženika, klasa: UP/II-410-23/24-01/105, ur.broj: 513-04-25-2 od 20. lipnja 2025. odbijena je tužiteljeva žalba koju je izjavio protiv odluke u III. točke izreke rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Split, klasa: UP/I-416- 02/2019-006/330, ur.broj: 513-07-17-2024-46 od 14. listopada 2024.
2. Navedenim rješenjem prvostupanjskog poreznog tijela, u pobijanoj III. točki izreke, odbijen tužiteljev zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga koji na dan 1. siječnja 2019. ukupno iznosi 28.507,52 HRK.
3. Tužitelj pobija zakonitost rješenja tuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede pravila upravnog postupka. Navodi kako je pred ovim Sudom već ishodio dvije presude kojima je predmetni tužbeni zahtjev usvojen te je predmet bio vraćen na ponovni postupak. Sud je pritom dao uputu da su porezna tijela dužna paziti na zastaru po službenoj dužnosti u trenutku poduzimanja bilo koje službene radnje pa tako i u trenutku odlučivanja o žalbi protiv poreznog rješenja. Nesporno je da do dana 20. lipnja 2025., kao dana donošenja drugostupanjskog rješenja, došlo do nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga tužitelja, koja zastara je za najmlađe potraživanje započelo teći danom 1.1. 2019. te je zastarni rok od 6 godina za svako potraživanje tužitelja nedvojbeno protekao. Nadalje, tužitelj ukazuje na stajalište Suda iz prethodnih presuda, a vezano za upisano založno pravo na nekretnini radi osiguranja tražbina s osnova poreza i drugih javnih davanja, kako isto ne utječe na ocjenu nastupa porezne zastare na naplatu, već je riječ o instrumentu osiguranja koji omogućava naplatu i zastarjele (tako osigurane) tražbine u dijelu glavnice, ali ne i kamata, samo iz založene stvari. Tužitelj stoga predlaže da Sud poništi drugostupanjsko rješenje tuženika, kao i III. točku izreke prvostupanjskog rješenja te obveže tuženika na nadoknadu troškova ovog upravnog spora.
4. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da tužba nije osnovana zbog razloga navedenih u obrazloženju njegova rješenja te je predložio da Sud odbije tužbu kao neosnovanu.
5. Na temelju članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - dalje: ZUS), Sud je prije donošenja presude strankama u sporu dao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
6. U sporu je održana rasprava 27. veljače 2026. uz nazočnost zamjenika tužiteljeva opunomoćenika, Petra Bikića, odvjetnika u Kaštel Kambelovcu. Rasprava je, sukladno članku 91. stavku 3. ZUS-a, održana bez nazočnosti tuženika, koji, iako uredno pozvan, raspravi nije pristupio.
7. Sud je izveo dokaze uvidom u drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, žalbu, u cjelokupni sadržaj dostavljenog spisa javnopravnog tijela i u sve isprave priložene spisu.
8. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. U konkretnom je predmetu tužiteljev zahtjev od 27. rujna 2019. radi utvrđivanja zastare prava na naplatu duga s osnove poreza i prireza na dohodak, poreza na tvrtku, komorskih doprinosa te sudskih pristojbi djelomično odbijen III. točkom izreke rješenja prvostupanjskog poreznog tijela u pogledu glavnice duga i kamata za obveze utvrđene u 2012., 2013. 2014., 2015., 2016. i 2017. godini.
10. Tuženik je žalbu protiv prvostupanjskog rješenja odbio uz obrazloženje da je predmetni porezni dug po osnovi javnih davanja navedenih u prvostupanjskom rješenju osiguran založnim pravom na tužiteljevim nekretninama na iznos od 145.924,38 HRK, što tužitelj ovdje ne drži prijepornim. Založno je pravo osnovano rješenjem Općinskog suda u Splitu, broj Z-26711/2018 od 5. studenog 2019., a koje je doneseno u provedbi osiguranja navedene novčane tražbine određenog rješenjem Općinskog suda u Splitu, broj Ovr-1729/18 od 12. srpnja 2018.
11. Tuženik se pravilno poziva na odredbu članka 109. stavka 10. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22., 152/24., 151/25.) kojom je propisano da kad protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi, dok se zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može se namiriti ni iz opterećene stvari.
12. Iz podatka spisa proizlazi kako je najraniji početak tijeka zastare za obveze u predmetnom razdoblju od 2012. do 2017. godine bio 1. siječnja 2013. Budući da je sudsko rješenje o osiguranju novčane tražbine doneseno 12. srpnja 2018. te je na provedbu u zemljišnoknjižni odjel suda predano 17. srpnja 2018., proizlazi kako do osiguranja založnim pravom novčane tražbine poreznog tijela po osnovi predmetnih doprinosa nije protekao zastarni rok sukladno članku 108. stavku 4. Općeg poreznog zakona.
13. Sud smatra kako je pravilna ocjena tuženika da je tužiteljev zahtjev radi utvrđivanja zastare prava na naplatu poreznog duga trebalo odbiti u pogledu glavnice duga, kako je to odlučeno u pobijanoj III. točki izreke prvostupanjskog rješenja, a s obzirom na to da se porezno tijelo čija je tražbina osigurana hipotekom može namiriti iz opterećene stvari.
14. Međutim, prvostupanjskim rješenjem u III. točki izreke tužiteljev je zahtjev odbijen u pogledu glavnice duga i kamata, a rješenje je doneseno je 14. listopada 2024. kada je već protekao zastarni rok od šest godina.
15. Naime, člankom 109. stavkom 6. Općeg poreznog zakona propisano je da je na zastaru prava na naplatu po službenoj dužnosti dužno paziti prvostupanjsko tijelo do donošenja rješenja i dostave rješenja. Stavkom 7. propisano je da su drugostupanjska tijela dužna po službenoj dužnosti paziti je li u trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja nastupila zastara prava na naplatu.
16. Proizlazi da je u konkretnom slučaju predmetni zahtjev tužitelja trebalo ocijeniti osnovanim u pogledu kamata budući da se zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može namiriti niti iz opterećene stvari. Budući da prvostupanjsko tijelo tako nije postupilo, navedeni je propust mogao otkloniti i tuženik prilikom odlučivanja po žalbi.
17. S obzirom na navedeno, Sud je ocijenio da je odbijanjem žalbe protiv prvostupanjskog rješenja povrijeđen zakon na tužiteljevu štetu. Trebalo je stoga, sukladno članku 117. stavku 1. ZUS-a, osporavano rješenje tuženika poništiti, čime se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak po žalbi. U ponovnom postupku tuženik je dužan, sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a, pridržavati se pravnih shvaćanja i primjedbi Suda iz ove presude. Stoga je presuđeno kao u I. točki izreke.
18. Tužitelj je u ovom sporu zatražio nadoknadu troškova upravnog spora u ukupnom iznosu od 2.500,00 EUR, koji se odnose na sastav tužbe i zastupanje na raspravi na ročištu od 27. veljače 2026.
19. Člankom 147. stavkom 2. ZUS-a propisano je da ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.
20. U ovom je upravnom sporu tužitelj djelomično uspio u tužbenom zahtjevu, a s obzirom na to da je Sud ocijenio njegov zahtjev za utvrđivanje zastare prava na naplatu poreznog duga neosnovanim u pogledu glavnice duga, zbog čega je poništio samo drugostupanjsko rješenje tuženika i predmet vratio na ponovni postupak po žalbi. Stoga je, na temelju članka 147. stavka 2. ZUS-a, odlučeno kao u II. točki izreke, odnosno da svaka stranka snosi svoje troškove ovog upravnog spora.
U Splitu 5. ožujka 2026.
Sudac
Jakša Marušić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude u I. točki izreke i rješenja o troškovima spora u II. točki izreke dopuštena je žalba koja se podnosi ovom Sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a po žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA: - tužitelju, po opunomoćeniku
- tuženiku
- u spis.
