Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

Poslovni broj: Us I-650/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Jakši Marušiću, u upravnom sporu tužitelja ĐS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Darijo Čajo, odvjetnik u Kaštel Kambelovcu, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43, OIB: 18683136487, radi zastare prava na naplatu duga obveznih doprinosa, 5. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-23/23-01/115, ur.broj: 513-04- 25-12 od 24. veljače 2025. te se predmet vraća na ponovni postupak tuženiku koji je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženima u obrazloženju ove presude.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskim rješenjem tuženika, klasa: UP/II-410-23/23-01/115, ur.broj: 513-04-25-12 od 24. veljače 2025. odbijena je tužiteljeva žalba koju je izjavio protiv odluke u III. točke izreke rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Split, klasa: UP/I- 416-02/2019-06/330, ur.broj: 513-07-17/2023-34 od 16. svibnja 2023.

2. Navedenim rješenjem prvostupanjskog poreznog tijela, u pobijanoj III. točki izreke, tužiteljev je zahtjev odbijen u pogledu utvrđivanja zastare prava na naplatu duga doprinosa koji na dan 1. siječnja 2019. ukupno iznosi 111.861,39 HRK.

3. Tužitelj pobija zakonitost rješenja tuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede pravila upravnog postupka. Navodi kako je pred ovim Sudom već ishodio presudu kojom se tužbeni zahtjev usvaja te se poništava u sadržaju identično rješenje tuženika koje se pobija i u ovom upravnom sporu. Evidentno je da je tuženik, kao i prvostupanjsko tijelo, u cijelosti ignorirao pravno shvaćanje ovog Suda iz presude broj: Us I-1838/2022-8 od 6. travnja 2023. s obzirom na to da su donijeli identična rješenja, istovjetna onim rješenjima koja su poništena citiranom presudom. Navedenim postupanjem nesporno je tuženik povrijedio članak 151. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima jer nije uvažio pravna shvaćanja i primjedbe upravnog suda prilikom rješavanja upravne stvari. Navodi da su porezna tijela dužna paziti na zastaru po službenoj dužnosti u trenutku poduzimanja bilo koje službene radnje pa tako i u trenutku odlučivanja o žalbi protiv poreznog rješenja. Stoga je do 24. veljače 2025., kao dana donošenja ovdje osporavanog drugostupanjskog rješenja, nesporno došlo do nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga tužitelja, koja zastara je za najmlađe potraživanje započela teći danom 1. siječnja 2019. te je zastarni rok od 6 godina za svako potraživanje tužitelja nedvojbeno protekao. Tužitelj predlaže da Sud poništi drugostupanjsko rješenje tuženika, kao i III. točku izreke prvostupanjskog rješenja te obveže tuženika na nadoknadu troškova ovog upravnog spora.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da tužba nije osnovana zbog razloga navedenih u obrazloženju njegova rješenja te je predložio da Sud odbije tužbu kao neosnovanu.

5. Na temelju članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - dalje: ZUS), Sud je prije donošenja presude strankama u sporu dao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. U sporu je održana rasprava 27. veljače 2026. uz nazočnost zamjenika tužiteljeva opunomoćenika, Petra Bikića, odvjetnika u Kaštel Kambelovcu. Rasprava je, sukladno članku 91. stavku 3. ZUS-a, održana bez nazočnosti tuženika, koji, iako uredno pozvan, raspravi nije pristupio.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, žalbu, u cjelokupni sadržaj dostavljenog spisa javnopravnog tijela i u sve isprave priložene spisu.

8. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz obrazloženja rješenja prvostupanjskog poreznog tijela proizlazi da je tužiteljev zahtjev za utvrđivanje zastare prava na naplatu duga s osnove obveznih doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje i doprinosa za zapošljavanje djelomično odbijen u pogledu glavnice duga za obveze utvrđene u 2012. i 2013. godini te u pogledu glavnice duga i kamata za obveze utvrđene u 2014., 2015. i 2016. godini.

10. Tuženik je žalbu protiv prvostupanjskog rješenja odbio uz obrazloženje da je predmetni dug po osnovi obveznih doprinosa navedenih u prvostupanjskom rješenju osiguran založnim pravom na tužiteljevim nekretninama na iznos novčane tražbine od 145.924,38 HRK, što tužitelj ovdje ne drži prijepornim. Založno je pravo osnovano rješenjem Općinskog suda u Splitu, broj Z-26711/2018 od 5. studenog 2019., a koje je doneseno u provedbi osiguranja navedene novčane tražbine određenog rješenjem Općinskog suda u Splitu, broj Ovr-1729/18 od 12. srpnja 2018.

11. Tuženik se pravilno poziva na odredbu članka 109. stavka 10. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22., 152/24., 151/25.) kojom je propisano da kad protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi, dok se zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može se namiriti ni iz opterećene stvari.

12. Iz podatka spisa proizlazi kako je najraniji početak tijeka zastare za obvezne doprinose u predmetnom razdoblju od 2012. do 2016. godine bio 1. siječnja 2013. Budući da je sudsko rješenje o osiguranju novčane tražbine doneseno 12. srpnja 2018. te je na provedbu u zemljišnoknjižni odjel suda predano 17. srpnja 2018., proizlazi kako do osiguranja založnim pravom novčane tražbine poreznog tijela po osnovi predmetnih doprinosa nije protekao zastarni rok sukladno članku 108. stavku 4. Općeg poreznog zakona u vezi s člankom 229. Zakona o doprinosima (Narodne novine, broj 84/08., 152/08., 94/09., 18/11., 22/12., 144/12., 148/13., 41/14., 143/14., 115/16., 106/18., 33/23., 114/23., 152/24.).

13. Sud smatra kako je pravilna ocjena tuženika da je tužiteljev zahtjev radi utvrđivanja zastare naplate duga doprinosa, za koji tužitelj tvrdi da ga je podnio 25. rujna 2019., trebalo odbiti u pogledu glavnice duga, kako je to odlučeno u pobijanoj III. točki izreke prvostupanjskog rješenja, a s obzirom na to da se porezno tijelo čija je tražbina osigurana hipotekom može namiriti iz opterećene stvari.

14. Međutim, prvostupanjsko rješenje, kojim je u III. točki izreke djelomično odbijen tužiteljev zahtjev, doneseno je 16. svibnja 2023., a tada je već protekao zastarni rok od šest godina. Naime, člankom 109. stavkom 6. Općeg poreznog zakona propisano je da je na zastaru prava na naplatu po službenoj dužnosti dužno paziti prvostupanjsko tijelo do donošenja rješenja i dostave rješenja. Stavkom 7. propisano je da su drugostupanjska tijela dužna po službenoj dužnosti paziti je li u trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja nastupila zastara prava na naplatu. Proizlazi da je u konkretnom slučaju predmetni zahtjev tužitelja trebalo ocijeniti osnovanim u pogledu kamata jer se zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može namiriti niti iz opterećene stvari. Budući da prvostupanjsko tijelo tako nije postupilo, navedeni je propust mogao otkloniti i tuženik prilikom odlučivanja po žalbi.

15. S obzirom na navedeno, Sud je ocijenio da je odbijanjem žalbe protiv prvostupanjskog rješenja povrijeđen zakon na tužiteljevu štetu. Trebalo je stoga, sukladno članku 117. stavku 1. ZUS-a, osporavano rješenje tuženika poništiti, čime se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak po žalbi. U ponovnom postupku tuženik je dužan, sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a, pridržavati se pravnih shvaćanja i primjedbi Suda iz ove presude. Stoga je presuđeno kao u I. točki izreke.

16. Tužitelj je u ovom sporu zatražio nadoknadu troškova upravnog spora u ukupnom iznosu od 3.750,00 EUR, koji se odnose na sastav tužbe i podneska od 13. siječnja 2026. te na zastupanje na raspravi na ročištu od 27. veljače 2026.

17. Člankom 147. stavkom 2. ZUS-a propisano je da ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

18. U ovom je upravnom sporu tužitelj djelomično uspio u tužbenom zahtjevu, a s obzirom na to da je Sud ocijenio njegov zahtjev za utvrđivanje zastare prava na naplatu duga obveznih doprinosa neosnovanim u pogledu glavnice duga doprinosa, zbog čega je poništio samo drugostupanjsko rješenje i predmet vratio tuženiku na ponovni postupak odlučivanja po žalbi. Stoga je, na temelju članka 147. stavka 2. ZUS-a, odlučeno kao u II. točki izreke, odnosno da svaka stranka snosi svoje troškove ovog upravnog spora.

U Splitu 5. ožujka 2026.

Sudac

Jakša Marušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude u I. točki izreke i rješenja o troškovima spora u II. točki izreke dopuštena je žalba koja se podnosi ovom Sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a po žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA: - tužitelju, po opunomoćeniku

- tuženiku

- u spis.