Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1               Poslovni broj: Usž-2518/2023-2

 

                                                       

Poslovni broj: Usž-2518/2023-2

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice M. Z. iz L., Bosna i Hercegovina, zastupane po opunomoćenici G. Z., odvjetnici iz Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi razmjernog dijela obiteljske mirovine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 2 UsI-753/2023-2 od 8. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 3. studenog 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Poništava se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 2 UsI-753/2023-2 od 8. svibnja 2023. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II.              Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove sastava žalbe u iznosu od 560,00 eura (petstošezdeset eura) / 4.687,50 kuna (četiritisućešestoosamdesetsedam kuna i peset lipa) [1] u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-140-03/22-03/01021391690, URBROJ: 341-99-06/2-22-002919 od 5. svibnja 2022.

2.              Rješenjem tuženika poništeno je prvostupanjsko rješenje od 26. siječnja 2022. o odbacivanju žalbe kao nepravodobne te je odbijena žalba tužiteljice protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., KLASA: 140-03/18-01/01021391690 od 7. lipnja 2018. kojim je tužiteljici priznato pravo na razmjerni dio obiteljske mirovine iza pok. supruga V. Z. u iznosu od 164,81 kuna mjesečno (točka I. izreke rješenja) počevši od 1. travnja 2018., određeno je da se razmjerni dio obiteljske mirovine neće isplaćivati budući da se tužiteljica nalazi u radnom odnosu te je utvrđeno da žalba ne odgađa izvršenje rješenja (točke II. i III. izreke rješenja).

3.               Tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu zbog svih zakonom propisanih razloga, ponavljajući navode iz tužbe. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu postupka jer je presudu donio bez održavanja rasprave te ju je onemogućio  da na prikladan i zakonom propisan način zaštiti svoje interese i ostvari svoja prava. Ističe da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno jer se ne navodi na temelju koje tiskanice je utvrđeno da je bila obvezno osigurana, već se samo navodi da se radi o međunarodnoj ugovorenoj tiskanici. Navodi da je prvostupanjski sud propustio  utvrditi je li zaposlena, odnosno obavlja li djelatnost na temelju koje je osigurana. Smatra i da prvostupanjska presuda nije valjano obrazložena. Predlaže poništiti pobijanu presudu i riješiti upravnu stvar.

4.              Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5.              Žalba je osnovana.

6.               Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

7.               Upravni postupak, koji je prethodio ovom upravnom sporu, pokrenut je zahtjevom tužiteljice od 26. travnja 2018. za priznavanje prava na razmjerni dio obiteljske mirovine po pokojnom suprugu V. Z.. U upravnom postupku izvršen je uvid u tiskanicu BIH/HR 202 od 15. svibnja 2018. i obavijest Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijale B. L. od 11. veljače 2021. iz kojih proizlazi da se tužiteljica od 1. siječnja 2018. nalazi u obveznom osiguranju u Bosni i Hercegovini.

8.               Prvostupanjski je sud na temelju činjenica koje je tuženik utvrdio u upravnom postupku donio presudu bez održavanja rasprave.

9.               Ovaj Sud ocjenjuje da je u prvostupanjskom upravnom sporu povrijeđeno načelo izjašnjavanja stranke iz članka 6. stavka 1. ZUS-a koje zahtjeva od suda da prije donošenja presude svakoj stranci omogući izjašnjavanje o zahtjevima i navodima drugih stranaka i svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Prema stavku 2. toga članka ZUS-a, sud može odlučiti u upravnom sporu bez davanja stranci mogućnosti izjašnjavanja samo u slučajevima propisanim zakonom.

10.               Prvostupanjski sud nije iskoristio procesne mogućnosti čiji je cilj omogućavanje prava stranaka na raspravljanje pred sudom, već je donio presudu ne omogućivši tužiteljici ostvarivanje prava koja joj jamči ZUS, kao i članak 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14.: dalje Ustav) te članak 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori", 18/97., 6/99. pročišćeni tekst; 8/99. – ispravak; 14/02., 1/06. i 13/17.; dalje Konvencija). Ocjenjujući postupanje prvostupanjskog suda u smislu tužiteljičinog prava na raspravljanje pred sudom, odnosno prava na izjašnjavanje o svim relevantnim činjenicama i okolnostima konkretnog slučaja, ovaj Sud smatra da nisu postojali opravdani razlozi za okončanje spora prije no što je tužiteljici bilo omogućeno raspravljanje pred sudom. Slijedom iznijetog, Sud smatra da su u postupku pred prvostupanjskim sudom učinjene povrede postupka koje su dovele do nezakonitosti prvostupanjske presude.

11.               Zbog povrede ustavnog i konvencijskog prava na pošteno suđenje valja poništiti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu radi otklanjanja navedenog propusta i ostvarivanja ustavnog prava tužiteljice na pošteno suđenje.

12.               Zbog postupovnih povreda koje su u okolnostima konkretnog slučaja dostatne za poništavanje osporavane presude, Sud nije ispitivao osnovanost ostalih žalbenih navoda.

13.               Stoga je ovaj Sud, u skladu s člankom 74. stavkom 2. ZUS-a poništio prvostupanjsku presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak (točka I. izreke).

14.               Budući da je tužiteljica uspjela u žalbenom postupku, sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a i Tbr. 23. točki 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.), priznat joj je opravdani trošak sastava žalbe u zatraženom iznosu od 560,00 eura (točka II. izreke).

 

U Zagrebu, 3. studenog 2023.

      

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić, v.r.

 

 

 

 


[1] Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu