Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kžzd-4/2026-4

Šibenik, Ul. Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca za mladež ovog suda Dijane Jakoliš kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Nives Nikolac kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Marijane Lokas, u kaznenom predmetu protiv osuđenog MG, zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi osuđenog MG podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 4. prosinca 2025. posl. br. Kv-428/2025 (Kzd-121/2020-81), u sjednici vijeća održanoj dana 5. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba osuđenog MG kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci od 4. prosinca 2025. posl. br. Kv-428/2025 (Kzd-121/2020-81) na temelju čl. 564. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., - dalje u tekstu: ZKP/08) opozvana je uvjetna osuda osuđenom MG izrečena presudom Općinskog suda u Rijeci posl. br. Kzd-121/2020 od 11. lipnja 2024. te je određeno da se prema osuđeniku ima izvršiti kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci.

1.1. Naime, presudom Općinskog suda u Rijeci posl. br. Kzd-121/2020 od 11. lipnja 2024. osuđeni MG proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. KZ/11 te tom presudom osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, uz izricanje uvjetne osude s rokom provjeravanja od dvije godine.

1.2. Istom presudom osuđeniku je određena i posebna obveza na temelju čl. 56. st. 4. i 5. KZ/11 u svezi čl. 62. st. 1. toč. 1. i st. 2. toč. 10. KZ/11 da u roku od šest mjeseci od pravomoćnosti presude ispuni posebnu obvezu na način da isplati sve dospjele, a neisplaćene obroke uzdržavanja za mlt. PG u iznosu od 382,36 EUR te da ubuduće redovito ispunjava obvezu uzdržavanja mlt. PG uz pomoć stručne službe za probaciju. U izreci prvostupanjske presude navedeno je i to da na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri obvezu uzdržavanja ili ju teško ili uporno krši.

1.3. Navedena presuda Općinskog suda u Rijeci posl. br. Kzd-121/2020 od 11. lipnja 2024. postala je pravomoćna i ovršna 22. listopada 2024.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio osuđenik MG osobno, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. Žalba osuđenog MG nije osnovana.

6. Osuđeni MG u žalbi ističe kako je prvostupanjski sud iz utvrđenih činjenica izveo pogrešne zaključke te ponavlja svoja očitovanja koja je iznio tijekom postupka, navodeći da se on potrudio koliko su mu mogućnosti dopuštale, obzirom da živi u malom gradu, ostvariti zaradu kojom bi ispunjavao posebne obveze koje su mu određene sudskim odlukama, zbog čega je radio i izvan sustava ("na crno") kako bi pokazao da mu nije namjera ne poštivati odluke suda, već ih izvršavati, a prvostupanjski sud njegovu iskrenost u tom pravcu da je potpuno suprotno protumačio. Ističe da je prema "zadnjoj presudi suda iz lipnja 2024. godine" bio obvezan na ime alimentacije plaćati iznos od 1.017,00 HRK ili 135,00 EUR i da mu nije jasno kako i kada je došlo do izmjene sudske odluke kojom je povišena alimentacija koju treba plaćati, budući istu nikada nije zaprimio. Navodi i to da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir da je tijekom navedeno razdoblja i on imao potreba za osobnim uzdržavanjem, napominjući da je majka djeteta kojeg je on dužan uzdržavati prije pet godina prekinula svaku mogućnost da viđa dijete, komunicira s djetetom ili pruži pomoć oko djeteta. Osuđenik na kraju navodi da je dugo tražio i čekao sigurno zaposlenje i da očekuje posao u [obrt], kada će moći kontinuirano izvršavati svoju obvezu prema maloljetnoj kćerki.

6.1. Protivno ovakvim navodima osuđenika, prvostupanjski sud je ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje kada je, nakon provođenja potrebnih izvida radi utvrđivanja činjenica i prikupljanja dokaza važnih za odluku, zaključio da osuđenik MG nije bio spreman (voljan) podmiriti obvezu prema uvjetnoj osudi i da ne postoje objektivne okolnosti koje bi opravdavale osuđenikovo nepostupanje po uvjetnoj osudi Općinskog suda u Rijeci posl. br. Kzd-121/2020 od 11. lipnja 2024., jer je prvostupanjski sud osnovano zaključio da nisu utvrđene zapreke koje bi opravdavale osuđenikovo neispunjenje posebnih obveza koje su mu bile određene po naprijed navedenoj pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Rijeci.

6.2. Naime, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da iz cjelokupnog ponašanja osuđenika proizlazi njegova inertnost u odnosu na svoju obvezu redovitog uzdržavanja svoje maloljetne kćeri PG. To proizlazi iz činjenice da je tijekom roka za ispunjenje posebne obveze, a potom i za vrijeme trajanja postupka po prijedlogu opoziva uvjetne osude, kroz razdoblje od 14 mjeseci za uzdržavanje svoje maloljetne kćeri sveukupno uplatio 890,00 EUR, od čega 382,36 EUR se odnosi na kapitalizirani iznos duga određenog presudom, a preostali iznos od 507,64 EUR s osnova redovitog uzdržavanja svoje kćeri, tako da je do dana održavanja sjednice vijeća prvostupanjskog suda (4. prosinca 2025.) dugovanje osuđenika s osnova posebne obveze 2.706,76 EUR, s time da je osuđenik upozoravana na obvezu i posljedice izostanka plaćanja. I po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, osnovan je stav prvostupanjskog suda da je osuđenik kroz cijelo razdoblje u kojem je imao obvezu plaćanja posebne obveze imao dovoljno vremena i bio je dužan uložiti i pojačane napore kako bi osigurao sredstva za uzdržavanje djeteta, a iz izvješća Probacijskog ureda Požega koje je kao nadležno tijelo osuđeniku pružalo stručnu pomoć pri ispunjenju posebne obveze proizlazi da osuđenik do izrade Pojedinačnog programa postupanja, odnosno do 21. ožujka 2025., nije izvršio niti jednu uplatu, već tek kasnije u postupku opoziva uvjetne osude izvršio uplate, kako je naprijed navedeno u ukupnom iznosu od 890,00 EUR.

6.3. Obzirom na sve naprijed navedeno, osnovan je zaključak prvostupanjskog suda da je kod osuđenika izostala iskrena i ozbiljna namjera ispunjenja obveze uzdržavanja prema vlastitom djetetu prema sudskim odlukama, posebno imajući u vidu da se osuđenik nalazi u najboljim godinama za rad (rođen 1987.), da je po struci instalater centralnog grijanja, dakle školovan je za zanimanje koje je traženo, a inače na tržištu rada je velika potražnja za radnicima različitih profila, što je notorno iz činjenice uvoza strane radne snage u Republici Hrvatskoj. Dakle, osuđenik da je ozbiljno nastojao, objektivno je mogao naći posao u svojoj ili izvan svoje struke te tako ostvariti plaću, novčana primanja, kojima bi bez većih poteškoća mogao podmirivati obvezu koju ima prema svojoj maloljetnoj kćerki PG, sada u mjesečnom iznosu od 229,60 EUR, a imati i sredstva za vlastito uzdržavanje.

6.4. Glede navoda osuđenika u žalbi da nije upoznat s promjernom u odnosu na iznos koji je dužan doprinositi za uzdržavanje svoje maloljetne kćeri PG, kao što je i navedeno u pobijanoj presudi prvostupanjskog suda, presuda Općinskog suda u Rijeci posl. br. P Ob-465/2017-40 od 29. lipnja 2018. izmijenjena je presudom i rješenjem Općinskog suda u Rijeci posl. br. P Ob-235/2022 od 24. listopada 2024., te postala pravomoćnom 12. studenog 2024., a ovršnom 28. studenog 2024., po kojoj izmjeni je tuženiku, ovdje osuđenom, MG naloženo da za uzdržavanje svoje maloljetne kćerke PG umjesto iznos od 1.017,00 HRK / 134,98 EUR određenog naprijed navedenom pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci posl. br. P Ob-465/2017-40 od 29. lipnja 2018., da s danom 14. kolovoza 2023. kao danom utuženja doprinosi 203,15 EUR, a od 27. travnja 2024. iznos od 229,60 EUR pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski razlozi, najkasnije do 15-og u mjesecu za tekući mjesec na račun majke i zakonske zastupnice mlt. PG, AG.

7. Slijedom svega izloženog, te ne nalazeći da bi u pobijanoj presudi bila počinjena kakva bitna povreda kaznenog postupka na koje je sud dužan paziti po službenoj dužnosti, niti da bi na štetu osuđenika bio povrijeđen kazneni zakon (čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08), na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08 odbijena je žalba osuđenika kao neosnovana i odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Šibeniku 5. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Jakoliš