Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-461/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Branke Guljaš, predsjednice vijeća te suca Berislava Babića, suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Katice Krajnović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Davor Pavičić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Pavičić & Partneri, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 1299/2022-19 od 2. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja se odbija kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-

1299/2022-19 od 2. veljače 2024.:

a) potvrđuje u pobijanom odbijajućem dijelu za isplatu (točka II. izreke presude),

b) preinačava u odnosu na odluku o trošku (točka III. izreke presude), na način što se pored već dosuđenog iznosa parničnih troškova od 869,43 EUR nalaže tuženiku da tužitelju isplati i daljnji iznos od 93,56 EUR, zajedno sa zateznim kamatama od 2. veljače 2024. kao dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška tužitelj odbija.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

„I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 532,75 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 28. ožujka 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, potom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 467,25 eura te u odnosu na zatražene zatezne kamate na dosuđeni iznos od 532,75 eura u razdoblju od 2. ožujka 2022. do 27. ožujka 2022.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 869,43 eura zajedno sa zateznim kamatama od 2. veljače 2024. kao dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom troškova postupka.“

2. Ovu presudu u odbijajućem dijelu za isplatu (toč. II. izreke), kao i u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima parničnog postupka (toč. III. izreke), pravovremeno podnesenom žalbom, pobija tužitelj iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje ZPP), s prijedlogom da se u pobijanom dijelu presuda preinači u pravcu žalbenih navoda uz naknadu troška žalbe ili da se ukine i predmet u tom dijelu vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio ovaj sud nalazi da u postupku pred prvostupanjskim sudom nije počinjena koja od bitnih povreda iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

6. Presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje se ukazuje u izjavljenoj žalbi tuženika, tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete kao posljedice štetnog događaja od 16. studenog 2021., kada je isti doživio prometnu nezgodu u kojoj je nastradao kao vozač u osobnom automobilu, reg. oznake [registarska oznaka], a za nastanak koje je odgovoran vozač drugog vozila RA, osiguranik tuženika, koji je upravljao vozilom reg. oznake [registarska oznaka].

8. Tuženik je tijekom postupka priznao nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, ali je osporavao visinu tužbenog zahtjeva koju je visinu tužitelj konačno odredio u iznosu od 1.353,77 EUR, od ukupnog traženog iznosa od 3.052,62 EUR, jer se radi o iznosu koji je umanjen za nesporno isplaćeni iznos od 1.698,85 EUR.

9. Prvostupanjski je sud tijekom postupka utvrdio:

- da je tužitelj **.**.2021. nastradao u prometnoj nesreći u [adresa], prilikom čega je zadobio tjelesne ozljede,

- da je za navedenu prometnu nezgodu odgovoran osiguranik tuženika,

- da je tužitelj u navedenom štetnom događaju zadobio tjelesnu ozljedu u vidu istegnuća mišića vrata,

- da postoji uzročno-posljedična veza nastanka predmetne ozljede sa štetnim događajem,

- da je tužitelj tuženiku uputio odštetni zahtjev,

- da je tužitelj uslijed štetnog događaja trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 8 dana te slabog intenziteta u trajanju od četrdeset pet dana,

- da je zbog navedenog štetnog događaja tužitelj trpio primaran kratkotrajan strah jačeg intenziteta te sekundaran strah jačeg intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta pet dana i manjeg intenziteta u trajanju od četrnaest dana,

- da je kod tužitelja došlo do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 3%,

- da je tužitelju nakon štetnog događaja bila potrebna tuđa (nestručna) pomoć i njega dva sata dnevno u trajanju od četrnaest dana i jedan sat dnevno u trajanju od petnaest dana, odnosno ukupno četrnaest sati,

- da kod tužitelja nije evidentirano naruženje, a liječenje je završeno 28. ožujka 2022.,

- da je tuženik u mirnom postupku, uplatio tužitelju po osnovi naknade štete iznos od 1.698,85 EUR.

10. Na temelju navedenog, prvostupanjski je sud djelomično usvojio tužbeni zahtjev tužitelja budući da nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost osiguranika tuženika nisu bili sporni te da postoji uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i štetne posljedice kao i da težina zadobivenih ozljeda i okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju dosudu naknade štete sukladno odredbi čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. – dalje: ZOO).

11. Stoga je među strankama u ovoj fazi postupka nesporan isplaćeni iznos tužitelju, a tužitelj u žalbi osporava odbijajući dio za isplatu, smatrajući da mu pripada cjelokupno traženi iznos.

12. Po ocjeni ovoga suda, iz rezultata dokaznog postupka i njihove savjesne i brižljive ocjene proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio odlučno činjenično stanje, koje žalbom nije dovedeno u pitanje pa tako da tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje ocjenu prvostupanjskog suda o visini naknade štete koja mu pripada.

13. Naime, provedenim medicinskim vještačenjem je utvrđeno da nema elemenata koji ukazuju da je tužitelj u predmetnom događaju zadobio ozljede koje su dovele do većih oštećenja na kralježnici, kao i da je liječenje završeno 28. ožujka 2022., bez potrebe za daljnjim liječenjem ili pretragama, budući je ozljeda sanirana, a vještak je svoja utvrđenja iz nalaza i mišljenja pismeno obrazložio pa je pravilno prvostupanjski sud taj nalaz i mišljenje prihvatio kao stručan i obrazložen u cijelosti.

14. Imajući u vidu težinu povrede te jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli i straha, kao i obim imovinske štete (tuđe pomoći i njege) pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je isplaćenim iznosom od 1.698,85 EUR koji je tuženik isplatio tužitelju u mirnom postupku i presudom te daljnjim dosuđenim iznosom od 532,75 EUR u provedenom postupku, tužitelj u cijelosti namiren u odnosu na neimovinsku i imovinsku štetu koju je pretrpio u predmetnom štetnom događaju. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja kojim u ovom postupku potražuje daljnji iznos naknade štete preko iznosa koji mu je isplaćen u mirnom postupku i iznosa dosuđenog presudom, pravilno odbijen kao neosnovan.

15. Pri tome se tužitelj u žalbi poziva na činjenična utvrđenja iz provedenog postupka te isključivo navodi iznose koji su bili predmet ocjene provedenog postupka, propuštajući uzeti u obzir iznos koji je tužitelju isplaćen u mirnom postupku. Naime, u konkretnom slučaju, kod odlučivanja o visini naknade koja pripada tužitelju prvostupanjski sud se rukovodio cjelokupnim iznosom koji pripada tužitelju i suprotno navodima žalbe, uzeo je u obzir Orijentacijske kriterije za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske š tete (utvrđenima na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., broj: Su-IV-47/2020-5) te sve zdravstvene tegobe i posljedice koje je tužitelj pretrpio prilikom štetnog događaja.

16. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu za isplatu.

17. Suprotno žalbenim navodima tužitelja valjano je prvostupanjski sud priznao tužitelju troškove parničnog postupka, u svezi tužiteljevog uspjeha u sporu prema čl. 154. st. 2. ZPP-a.

18. Tužitelj u žalbi neosnovano potražuje trošak za sastav podneska od 2. studenog 2022., obzirom se radi o podnesku putem kojega tužitelj dostavlja dokaz uplate predujma troškova te pravilno ukazuje prvostupanjski sud kako se isto utvrđuje provjerom novčanih obveza u e-spisu ili putem računovodstva, zbog čega se navedeni trošak ne smatra nužnim za vođenje postupka u smislu čl. 155. ZPP-a.

19. Međutim, u pravu je žalitelj kada navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada tužitelju nije dosudio troškove vještačenja u cjelokupnom iznosu, već ih odredio sukladno uspjehu tužitelja u sporu. Ovo stoga što se navedeni troškovi dosuđuju neovisno od uspjeha u sporu te ih tužitelju treba priznati u cijelosti jer se radi o materijalnom trošku koji je bio neophodan da bi sud mogao utvrditi činjenice o kojima nema potrebna stručna znanja.

20. Kako je tužitelju za uplaćeni predujam za vještačenje priznata naknada sukladno uspjehu u sporu od 105,52 EUR, umjesto od 199,08 EUR, to je i odluka o trošku preinačena na način da je tuženiku priznat dodatni iznos razlike od 93,56 EUR.

21. Slijedom izloženog valjalo je odbiti žalbu tužitelja i potvrditi presudu u pobijanom dijelu (toč. I. izreke) temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odnosno preinačiti presudu u odluci o troškovima parničnog postupka (toč. III. izreke) prema čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

22. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer je uspio sa žalbom u neznatnom dijelu i time nije promijenjen odnos uspjeha u sporu te je odlučeno kao pod toč. II. izreke ove odluke (čl. 166. st. 1. ZPP -a).

23. Nepobijani dio presude (toč. I. izreke) ostaje neizmijenjen.

Osijek, 5. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Branka Guljaš